Ansambl Acoustic Project osnovan je 2008. godine, a zajedno s kolegama i prijateljima osmislio ga je skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović, koji ga od tada i vodi. Deset sjajnih glazbenika okupljenih u ansamblu, mahom virtuoza svojih instrumenata, jedinstvena su pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz godine djelovanja događale su se mnoge transformacije kako u postavi glazbenika, tako i u samom glazbenom izričaju čiji široki glazbeni spektar od klasične glazbe, jazza, folklora, pa čak i rocka, ansamblu daje prepoznatljivi, jedinstveni pečat, kako u ideji i programskom konceptu tako i u izvedbi. Godine 2012. ansambl u izdanju diskografskih kuća Aquarius Records i Morris studio objavljuje svoj prvi CD pod nazivom Acoustic Project koji je iste godine nominiran i za hrvatsku diskografsku nagradu Porin. U kontinuitetu djelovanja ovaj sastav sjajnih glazbenika smjelo se suočava s raznim izazovima ne prežući niti od glazbenih eksperimenata, uvijek nastojeći doprijeti do novih i još neistraženih „predjela glazbe“.  

Ansambl je po mišljenju publike i stručne kritike napravio iskorak u nova glazbena prostranstva uvođenjem u klasičnu glazbu nekih suvremenih, inovativnih formalnih struktura i instrumentacijskih postupaka drugačijih od onih uvriježenih, te ju je time ne samo približio drugim glazbenim stilovima, nego učinio i pristupačnijom publici koja je otvorena za nove izazove, te željna novih vidika i uzbudljivih i još neistraženih glazbenih prostranstava.

Početkom veljače 2022. godine izašao je novi album Acoustic Projecta pod nazivom Furious Dance u izdanju talijanskog izdavača Velut Luna. Skladbe na ovom albumu, kao i na programu koncerta, svojevrsna su fuzija klasične glazbe, jazz glazbe i hrvatske tradicijske glazbe.

Kada je 1960. američki etnomuzikolog Robert Edward Brown „skovao“ termin world music, nije mogao niti slutiti do koje mjere će se taj pojam uvriježiti u svakodnevnoj upotrebi u opisivanju određenog tipa glazbe i kako sveobuhvatno će obilježiti i odrediti, pa i usmjeriti razvoj glazbe širom svijeta. Glazba koja je fuzija različitih stilskih usmjerenja, amalgam glazbenih vrsta – tradicijske, klasične, pop ili džez glazbe sa svim njihovim gotovo bezbrojnim podvrstama, multietničke glazbe, neiscrpnih crossover kombinacija – sve je to današnja glazba. „Oplođena“ globalizacijom i novim medijima, glazba zadnjih desetljeća 20. i prvih godina 21. stoljeća otkriva uzbudljive i fantastično lijepe zvučne pejzaže zabitnih i do tada potpuno nepoznatih mikroregija, ali istovremeno poseže i za šarenim zvučnim nitima od kojih svaka ponaosob potječe iz nekog drugog dijela svijeta, a koje glazbenici utkivaju u sasvim nova, sve do nedavno nezamisliva melodijska i ritamska tkanja neslućene raskoši i bogatstva. 

Zvučni svemir skladbi Dubravka Palanovića obilježen je ne samo fenomenom glazbenog crossovera, kao svojevrsnom generacijskom odrednicom, već poglavito njegovom velikom receptivnom moći, sposobnošću upijanja i asimiliranja najrazličitijih glazbenih utjecaja, stilova i žanrova (koje on u svojoj glazbi vrlo često rabi i kao sirovi materijal) ali ponajprije i sasvim presudno majstorskim ovladavanjem skladateljskim zanatom klasično obrazovanog glazbenika. Sve to mu je omogućilo da nadiđe granice puke „stilske legure“ koju danas (već gotovo „mehanički“) određujemo od dubljeg značenja već ispražnjenom definicijom world music. Upravo te karakteristike, baš kao i duboki unutarnji nagon, iskonska muzikalnost koja ga tjera na ustrajnu potragu za specifičnim vlastitim zvukovnim svjetovima te oslanjanje na nepogrešivu unutarnju sasvim osobnu tonsku imaginaciju, omogućili su mu pronalaženje puta ka novim obzorima i sebi svojstvenom, jedinstvenom glazbenom izrazu. Pri pomnijem upoznavanju, Palanovićeva glazba, iako se na prvih posluh sastoji od niza prepoznatljivih elemenata, nudi iznimnu količinu vlastite, originalne i pregnantne tonske supstancije. Tako primjerice njegove skladbe nose pečat hrvatskih mikroregija: tradicijske glazbe Dalmacije ili Dalmatinske zagore (Kamene zvijezde), Istre i njenih oporih zvukova egzotičnih sopela (Mistični putevi Istre), ljupkih pjesama iz okolice Zagreba (Sjećam se Plavog trnaca) ili pak vedre i vesele slavonske duše (Drmeš). No njih bitno određuje i već apostrofirana, sasvim osebujna skladateljeva poetika: Palanović nije samo odličan skladatelj; on je istovremeno i strastveni i punokrvni glazbenik koji – metaforički rečeno – nemilosrdno, u galop, u žestokom ritmu tjera kola u koja je upregnuo svojeg glazbenog pegaza i uživa u njegovoj praiskonskoj  energiji (Divlji tanac), ali i sanjar koji hrabro ulazi u mistične predijele tame i osluškuje tajanstvene odjeke noćnih glazbi, fantastičnih snoviđenja, oporog zvuka koji zakratko uvire u slatku atmosferu majčinske uspavanke, da bi kasnije ponovno krenuo dalje u neistražene sfere (Nokturno). Važno je naglasiti da neke Palanovićeve partiture nose „miris“ tla s kojeg potječu, kao što se to jasno može čuti primjerice u njegovoj skladbi Stari tanci, no skladatelj gotovo nikad doslovno ne citira narodne napjeve, već njihova srodnost izvornim, folklornim pjesmama počiva na njihovoj melodijskoj imitaciji. Te melodije rabi tako umješno i uvjerljivo kao da je riječ o autentičnim narodnim napjevima, a njegove skladbe potvrđuju tezu o njegovoj velikoj receptivnoj moći: on podražava folklorni ton kao da je izvorni govornik, kao da mu tradicijska glazba kola u krvi; no te melodijske obrasce ipak obrađuje na sasvim osebujan i originalan način: one su usprkos sasvim hotimičnom i svjesnom folklornom pečatu potpuno izvorne, originalne autorske tvorevine.

Važna karakteristika Palanovićeve glazbe jest i emotivnost koja nas duboko dira, u velikom rasponu od melankolije do meditativnosti, od prigušene patnje i suzdržane ugođajnosti, pa gotovo do weltschmerza urbanih atmosfera u kojima prepoznajemo i nešto tipično zagrebačkog (Za pjesmu volje nemam). Sentiment u najboljem smislu riječi prožima svaku notu Palanovićeve glazbe i ona baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim: skladatelj je stanovnik svijeta, kozmopolit, ali istovremeno i žitelj podneblja u kojem su stoljećima najrazličitije kulture i nacije dolazile u doticaj, na tlu na kojem se vijekovima sudbinski susretao Orijent i Okcident. Taj nezaboravan i karakterističan balkanski „štih“, ali ponovno sagledan u nekoj fantastičnoj vlastitoj prizmi i uz transformaciju u ruho pomalo egzotičnog plesnog ritma nosi i njegova skladba U očima sjaj i led. Melankolija i tople, emotivne melodije i suspregnuta tuga zrcale se i u finoj teksturi skladbe Tvoji snovi koja u punoj mjeri otkriva Palanovićev gotovo romantičarski umjetnički senzibilitet. 

Dvije minijature Srđana Berdovića odražavaju pak specifično njegova životna i umjetnička iskustva: kao hrvatsko-američki skladatelj, gitarist i lutnjist, glazbeni producent koji je svoje obrazovanje stekao na njujorškom Manes New School of Music, Berdović je bliže Zapadnom i Novom svijetu, njihovim tradicijama i džezu, ali i u njegovom opusu se jasno razabiru tragovi njegovog zavičaja i ukorijenjenost u hrvatskoj tradiciji. Skladba Četiri lita i četiri zime intenzivna je po svojem južnjačkom groove-u i energiji svojstvenoj latino glazbenicima. Izvor je maštovita je tonska slika vode i svih njenih pojavnosti: sazdana od sićušnih motiva koji asociraju blještave kapi koje se prelijevaju u svim zvučnim i vizualnim formama, ona je u svojoj srži vrlo uspjela, gotovo impresionistička žanr sličica naglašene atmosferičnosti s vrlo nostalgičnim srednjim dijelom u kojem do izražaja dolazi jednostavna melodija, nepomućene ljepote.

Ovaj koncert putovanje je u nepoznato, puno uzbuđenja i novih, još neslućenih glazbenih krajolika, vrijednih otkrivanja, glazbe koja pokreće, nadahnjuje i koja sasvim sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.