Ansambl Dialogos povest će vas u šetnju kroz pariške salone i café-concert s početka 20. stoljeća, ususret pjesnicima, glazbenicima, glumcima i ekscentricima inspiriranima srednjim vijekom.
U intimnoj, frivolnoj, jetkoj i vijugavoj šetnji Parizom iz vremena belle époque susrest ćemo ponajprije zanimljiv i kontroverzan lik Yvette Guilbert (1865. – 1944.), pjevačice, glumice, književnice i intelektualke. Guilbert je pjevala bogat glazbeni repertoar café-concerta, glumila u kazalištu i filmovima, pisala prozu, a autorica je i priručnika o vokalnoj interpretaciji. U suradnji s muzikologom Jeanom Beckom revitalizirala je izvedbu truverskih i trubadurskih srednovjekovnih pjesama koje je (uz klavirsku pratnju!) izvodila i u njujorškome Carnegie Hallu.
Uz Yvette Guilbert čut ćemo i skladbe ekscentričnoga gospodina s Montmartrea u baršunastome odijelu Erika Satieja (1866. – 1925.), čiji je glazbeni svijet pun neogotičkih sanjarija, a svratit ćemo na trenutak i u rafinirani svijet Clauda Debussyja (1862. – 1918.) koji je kao nitko drugi znao uroniti impresionističke madelaine u krhke šalice skrivenih srednjovjekovnih modalnih melodija. Gotovo svi akteri ovoga programa susretali su se u čuvenom kabaretu Le Chat Noir na Montmartreu, ovjekovječenom na brojnim plakatima Toulousea-Lautreca: kabaretski stil se na tadašnjem Montmartreu miješa s neomedijevizmom, a recitator Vincent Hyspa (1865. – 1938.), piše nevjerojatno duhovite i ironične tekstove za Satieja i Debussyja.
Nit vodilja ovoga programa nipošto nije želja za povijesnom rekonstrukcijom jedne druge povijesne rekonstrukcije... Istina je da su umjetnici belle époque bili inspirirani srednjim vijekom i antikom, ali su u svojim inspiracijama znali sačuvati puno ironije i elegancije. Ponekad bi se poslužili pravim srednjovjekovnim napjevima i izvodili ih uz aromatičnu, gotovo „karameliziranu” klavirsku pratnju, ponekad bi slobodno citirali fragmente gregorijanskih napjeva, a ponekad bi vješto izmišljali nova djela i vješto ih predstavljali kao glazbene i poetske arhivske raritete izvučene iz duboke prošlosti...
Na našem programu nalazi se tako i nekoliko Chansons de Bilitis Claudea Debussyja. Tekstove tih predivnih erotskih meditacija napisao je Pierre Louÿs (1870. – 1925.) koji isprva jednostavno nije odolio i pripisao ih je misterioznoj grčkoj pjesnikinji Bilitis, navodno suvremenici čuvene Sapfe. Louÿs je izmislio čak i lik profesora G. Heima, njemačkog arheologa i filologa, koji je navodno izdao kritičko izdanje tih tekstova, otkrivenih tijekom arheoloških istraživanja na Cipru... Navodno je i nekoliko uglednih helenista toga doba dobronamjerno poslalo sugestije Louÿsu da popravi prijevode, sve do trenutka dok ovaj napokon nije odlučio otkriti istinu...
U pjesmi i ulomcima tekstova, u ambijentu intimnog, ironičnog i nostalgičnoga salona, posegnuli smo i za nekoliko pjesama koje nisu stvorene isključivo na srednjovjekovnim temama ili citatima. Yvette Guilbert kaže: „Postoji vrijeme za sve - vrijeme kada ste zatočenik vlastite formule i vrijeme kada vas ona pušta da joj umaknete." Mi smo pokušali umaći: tako će se uz srednjovjekovne i neosrednjovjekovne napjeve na programu naći i djela pjevana u pariškim café-concertima s početka 20. stoljeća, u kojima deklamacija i fragmenti srednjovjekovnih melodija ne služe samo revitalizaciji povijesnoga repertoara ili estetiziranoj glazbenoj arabeski nego ponajprije užitku u sakralnim, ironičnim i erotiziranim scenama gdje je nemoguće odvojiti pjev od govora, glume i igre.
Katarina Livljanić, pjevačica i muzikolog, jedan je od međunarodnih stručnjaka za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe srednjovjekovlja. Nakon magisterija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu doktorirala je u Parizu na problemima usmene i pisane tradicije srednjovjekovne glazbe u južnotalijanskim prostorima. Nakon dvadeset godina rada na pariškome sveučilištu Sorbonne, od 2019. preuzima klasu profesora pjevanja srednjovjekovne i renesansne glazbe na čuvenoj Scholi Cantorum Basiliensis, uglednoj međunarodnoj instituciji specijaliziranoj za izvedbu rane glazbe. Tijekom akademskih godina 1997./1998., 2002/2003. i 2011. bila je gostujućim predavačem ili rezidentnim umjetnikom na sveučilištu Harvard u Sjedinjenim Državama gdje je vodila i vokalni ansambl.
Gostuje na sveučilištima u Sjedinjenim Državama (Yale, Notre Dame, Wellesley) i Kanadi (Vancouver) kao predavač interpretacije srednjovjekovne glazbe.
Autorica je izdanja antifonarija iz Montecassina u prestižnoj zbirci Paléographie Musicale koju su u 19. stoljeću pokrenuli benediktinci u Solesmesu.
Od 2021. umjetnička je voditeljica ciklusa rane glazbe na Glazbenim večerima u sv. Donatu u Zadru.
Na najvećem međunarodnom festivalu rane glazbe u Utrechtu Katarina Livljanić je gost--umjetnički voditelj 2023. godine.
Za dostignuća i rad na hrvatskoj glazbenoj baštini dobila je 2002. odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Francusko ministarstvo kulture dodijelilo je Katarini Livljanić titulu Chevalier des arts et des lettres 2016. godine.
S ansamblom Dialogos koji je osnovala 1997. (www.ensemble-dialogos.org), Livljanić radi na projektima srednjovjekovnoga repertoara i glazbenoga kazališta. Projekti Dialogosa hvaljeni su u novinama („Le Monde“, „Le Figaro“, „Diapason“ i „New York Times“). Ansambl je nastupao u najvećem broju europskih zemalja (među ostalima u Cité de la musique u Parizu, BOZAR u Bruxellesu, Edinburgh International Festival, WDR sezoni u Kölnu, na festivalima u Utrechtu i Antwerpenu, gdje je Katarina Livljanić bila i gostujućim umjetničkim savjetnikom 2012.), u SAD-u (Boston Early Music Festival, Lincoln Center te Metropolitan Museum u New Yorku), Kanadi, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, uključujući brojne radio i TV produkcije.
CD snimke i DVD „Judita" francuska i međunarodna kritika nagradile su priznanjima Diapason d'or, Choc du monde de la musique, a program iz hrvatske glazbene baštine „Tondalova vizija” proglašen je najboljim CD-om srednjovjekovne glazbe 2004. godine prema glazbenome časopisu „Diapason”. Za monodramu „Judita", čiji je glazbeni autor, Katarina Livljanić dobila je nagradu „Judita" Splitskoga ljeta 2007. te nagradu „Ivo Tijardović" Hrvatskog doma u Splitu 2021, gdje je s ansamblom Dialogos u sezoni 2023. rezidentnom umjetnicom.
Danijel Detoni glazbeno je obrazovanje započeo u Zagrebu u klasi Olge Detiček u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a nastavio u razredima Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti te Itamara Golana na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao što su Pnina Salzman, Emanuel Krasovsky, Hamsa al-Wadi, Felix Gottlieb, Pál Éder i Dénes Várjon.
Kao solist i komorni glazbenik gostovao je na prestižnim festivalima poput Varšavske jeseni, Muzičkog biennala Zagreb, festivala Musica Danubiana u Ljubljani, Dubrovačkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih večeri, festivala Julian Rachlin & Friends, Transeuropéenes u Rouenu, Schleswig-Holstein u Hamburgu, ReMusica u Prištini, Carniarmonie u Udinama i Trieste Prima u Trstu. Surađivao je s umjetnicima kao što su Katarina Livljanić (kao član ansambla Dialogos), Radovan Vlatković, Ivana Lazar, Kajana Pačko, Boris Brovtsyn, Itamar Golan, Gábor Boldoczki, Krešimir Stražanac, Irvin Venyš, Boris Andrianov, David Aaron Carpenter, Enrico Dindo te ansamblima poput Zagrebačkog kvarteta saksofona, Budapest Strings, Komornog orkestra UMZE te Komornog orkestra Dušan Skovran.
Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik: u travnju 2003. s violinisticom Mártom Deák (duo) pobijedio je na Državnom natjecanju Leó Weiner u Budimpešti, a u kolovozu 2006. osvojio i Nagradu izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju Ligetijeve glazbe. Hrvatska glazbena mladež proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Iste mu je godine objavljen solistički album s izabranim djelima Dubravka Detonija u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Ista je kuća 2014. izdala i nosač zvuka Journey through Europe, a 2018. I belgijska Le Chant de Linos (u suradnji s violončelisticom Kajanom Pačko).
Od 2009. podučava klavir, a od 2015. klavir i komornu glazbu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.