Svečano otvorenje koncertne sezone 2022./2023.

• Darija Auguštan, sopran
• Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
• Stjepan Franetović, tenor
• Robert Kolar, bariton
• Tomislav Fačini, dirigent

Kapitalnim djelom hrvatske vokalne literature, „snažnom i potresnom” Hrvatskom misom u d-molu, op. 86, Borisa Papandopula obilježit će se glazbeni dio svečanog otvorenja treće koncertne sezone Hrvatskog doma Split. Veličanstvenu Misu izvode Zbor Hrvatske radiotelevizije i ugledni domaći solisti pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija. Ova „momumentalna muzička freska koja sažima elemente glazbenog govora uzdignutog na razinu umjetničkog kazivanja“ nastala je 1939. godine, za Papandopulova trogodišnjeg boravka u Splitu. Praizvedena je 1942. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu uz 80. obljetnicu Hrvatskog pjevačkog društva Kolo, kojemu je i posvećena. U povodu 30. obljetnice skladateljeve smrti i 80. godišnjice djelovanja Zbora HRT-a snimljena je na nosač zvuka u istoj izvođačkoj postavi koja će se predstaviti splitskoj publici. Dodajmo i to da će se 80 godina od praizvedbe, Misa izvesti u novoobnovljenom Hrvatskom domu Split.

Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa samostalno i uz Simfonijski orkestar. Zbor je prvi put javno nastupio 8. rujna 1942. godine u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radiopostaje, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskom glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskom glazbenom zavodu 30. siječnja 1943. godine. U prvim godinama djelovanja repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a potom su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora te Tonči Bilić. Upravo je na poticaj Tončija Bilića 1998. godine pokrenut samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene brojne skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Na inicijativu maestra Bilića Zbor HRT-a primljen je 2016. godine u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso.

Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, Zbor iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s nizom istaknutih dirigenata 20. i 21. stoljeća, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič te mnogisolisti svjetskoga glasa.

Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, a dobitnik je i niza diskografskih nagrada Porin.

Diskografska ostvarenja ansambla čine hvaljena i nagrađivana izdanja među kojima su Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu (Cantus, HDS, HRT, 2004.), Kako jelen vrilo traži (Orfej, HRT, 2006.), Hrvatska božićna priča (Cantus, 2011.), Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni (Cantus, HDS, HRT, 2012.), trostruki DVD Osorska trilogija (Cantus, HDS, HRT, 2012.), Donizetti Heroines (Sony Classical, 2013.), Ivan Zajc: Noćni čar (HRT, 2014.), Boris Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) (HRT, 2015.), Vinko Jelić: Audivi vocem (HRT, 2016.), Vatroslav Lisinski: Ljubav i zloba (HRT, 2017.), Mir, zlato, tamjan (HRT, 2018.), Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski (HRT, 2018.), Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke (HRT, 2019.) te Vatroslav Lisinski: Porin (HRT, 2020.).

Od sezone 2017./2018. na čelu je Zbora kao šef dirigent maestro Tomislav Fačini.

Tomislav Fačini (Zagreb, 1975.) studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Nakon nastavka školovanja u Milanu na Accademia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu zapošljava se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje danas predaje kolegij Zborsko dirigiranje.
Uz simfonijske koncerte, ostvario je i niz opernih premijera u Zagrebu, Sarajevu, Varaždinu, Dubrovniku i Rijeci (Verdi, Puccini, Salieri, Zajc, Bizet, Pergolesi, Purcell). Čest je gost Muzičkog biennala Zagreb i promotor suvremene glazbe. Od 2005. do 2009. godine ravnao je zadarskim Glazbenim večerima u sv. Donatu. Uz česte nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama, ravnao je i otvaranjem Igara 2003. i 2013. godine; od 2018. pomoćnik je za Glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Od 2004. do 2009. godine bio je šef dirigent Orkestra Hrvatske vojske s kojim je ostvario više simfonijskih i komornih koncerata. Surađivao je s gotovo svim domaćim i mnogim inozemnim ansamblima te snimao nosače zvuka i trajne snimke sa simfonijskim orkestrima RTV-a Slovenije i HRT-a. Od 1993. do 2008. dirigent je Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2004. vodi vokalni ansambl Antiphonus. Od 2014. do 2017. bio je glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra.  Bavi se i aranžiranjem i skladanjem.

Od sezone 2017./2018. je šef dirigent Zbora HRT-a.

Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) apsolventica je solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu, u klasi Nataše Šurine. Nakon niza zapaženih nastupa u studentskim produkcijama debitirala je 2019. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu kao Prva dama u Čarobnoj fruli te u Zagrebačkom gradskome kazalištu Komedija kao Grofica Marica u istoimenoj opereti. U HNK-u Zagreb i HNK-u Rijeka pjevala je Micaëlu u operi Carmen, a u HNK-u Varaždin debitirat će kao Mozartova Bastienne. Dobitnica je niza nagrada na pjevačkim natjecanjima, od kojih je najnovija 1. nagrada na Natjecanju „Mario Orlandoni“ u Italiji (2021.). Surađivala je s renomiranim umjetnicima kao što su dirigenti Mladen Tarbuk, Tomislav Fačini, Uroš Lajovic, Franz Anton Krager, Nikša Bareza, Marcello Mottadelli, Valentin Egel i Darijan Ivezić te redatelji Dora Ruždjak Podolski, Krešimir Dolenčić, Ozren Prohić, Mathias Behrends, Marin Blažević i Arnaud Bernard. Ističe da su joj, osim opernih i koncertnih nastupa, velika strast lied i sakralna djela.

Martina Gojčeta Silić (Zagreb, 1972.) redovito je prisutna na koncertnoj pozornici od 1995. godine. Na repertoaru su joj djela Bacha, Vivaldija, Rossinija, Mozarta, Mahlera, Verdijev Rekvijem, Schönbergova Knjiga visećih vrtova i Pierrot Lunaire, Papandopulova djela i mnoga druga. Često izvodi skladbe suvremenih skladatelja (Horvat, Kelemen, Gubajdulina, Šipuš, Ruždjak, Parać...). Surađuje s dirigentima kao što su Pavle Dešpalj, Dmitrij Kitajenko, Emmanuel Villaume, Daniele Callegari, Tonči Bilić, Berislav Šipuš, Ivo Lipanović, Ivan Repušić i dr. Dobitnica je nagrada „Milka Trnina“ i „Vladimir Nazor“ te četiriju „Porina“. Nakon mature na klavirskom i teoretskom odjelu Glazbene škole „Pavao Markovac“ u Zagrebu upisala je solopjevanje u razredu prof. Mire Zidarić. Apsolvirala je studij talijanskog jezika i književnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i 1998. diplomirala studij solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Zaposlena je kao izvanredna profesorica na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu.

Robert Kolar (Rijeka, 1969.) pjevanje započeo jeizobrazbu u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova, u klasi prof. Margarete Togunjac, a 1996. završio je studij solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Zdenke Žabčić-Hesky. Već od 1992. aktivan je član Zagrebačkog opernog studija, a debitirao je 1993. u Gradskom kazalištu Komedija, pjevajući Eneju u operi Didona i Eneja H. Purcella. Usavršavao se kod primadone Dunje Vejzović (kazalište VERO) te na majstorskim tečajevima Nelli Manuilenko i Alessandra Svaba. Od 1997. solist je opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, a od 2016. prvak opere istog kazališta. Djeluje i na koncertnim podijima te surađuje s brojnim ansamblima i dirigentima, a kao operni i koncertni solist nastupao je i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji i Finskoj. Robert Kolar dobitnik je Posebnog priznanja „Milan Pihler“ koje najuspješnijim opernim pjevačima dodjeljuje HNK Ivana pl. Zajca, za ulogu Michoneta u operi Adriana Lecouvreur, za koju je nominiran i za Nagradu hrvatskog glumišta. Snimio je nosač zvuka u produkciji pjevačke škole Accademia Lirica Rotariana - Laboratorio Lirico Europeo iz Milana, s umjetnicima iz Hrvatske i Italije, kao i nosače zvuka Hrvatska solopopijevka - sa suprugom Kristinom Kolar, Sakralna glazba riječkih autora - s ansamblom Vox Caelestis, te operu Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinjski za izdavačku kuću cpo.

Stjepan Franetović (Stari Grad, 1974.) prvak je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Miljenke Grđan. Nastupao je kao Cavaradossi u Puccinijevoj Tosci, bio je Lenski u operi Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog, Rodolfo u Puccinijevoj operi La Bohème, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Rinuccio u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi, Florville u Rossinijevu Il signor Bruschino, Bastien u Mozartovoj operi Bastien i Bastienne, Alfred u Straussovu Šišmišu, Juranić i Sokolović u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, Mića u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, Tonči u Tijardovićevu Spli'skom akvarelu, Pijetao u Stravinskijevu Renardu, Števa u Janáčekovoj Jenůfi, Janko u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Monostatos u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Arbace u Mozartovu Idomeneu, a pjevao je i dvadesetak manjih uloga. Za doprinos u operi Marco Polo Tana Duna 2001. godine nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta. Kao koncertni solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Cantus Ansamblom, francuskim ansamblom Dialogos, Jazz-orkestrom HRT-a, Zborom HRT-a, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Akademskim zborom Palma i drugima. Član je Faroskih kantadura iz Staroga Grada te klape Jelsa.