Iako ostaje donekle u sjeni drugih dviju sonata s kojima je objavljena, Sonata br. 12 u F-duru, K. 332, jedno je od najljepših oživotvorenja genija W. A. Mozarta (1756.-1791.). Posljednja je u nizu tri sonate, objavljene 1784. godine u Beču, uz Sonatu za klavir u C-duru, K. 330 i Sonatu u A-duru, K. 331 (Alla turca). Vjerovalo se da su nastale sedamdesetih godina u Parizu, ali noviji podaci pokazuju da potječu iz 1783. godine u Beču. Drugi pak smatraju da su nastale za Mozartova posjeta Salzburgu iste godine, kada je suprugu Constanzu predstavio svom ocu Leopoldu.
Prvi stavak u sonatnoj formi počiva na pjevnoj prvoj temi, nad albertinskim basom, iz kojeg se razvijaju karakteristične pjenušave figure, dok je druga tema galantnog stila. Nakon lirskog, gotovo pastoralnog početka kontrast nastupa uvođenjem dramatičnog sinkopiranog ulomka, koji igra ključnu ulogu u razvoju stavka. Poetičnom ljepotom resi se tematika drugog stavka, koja je u ponavljanju dodatno uljepšana izražajnim ukrasima, koje je upisao sam Mozart. Posljednji stavak tokatnog karaktera, poput početnoga, također obiluje kontrastnim idejama, vodeći kroz mijene iz dura u mol, iz briljantne virtuoznosti u lirsku mekoću cantabile druge teme, koju Mozart iznenađujuće izostavlja u razradi, ali zato ju, pokazujući savršen osjećaj za mjeru, ponovno uvodi netom prije delikatnog pianissimo završetka.
Nun komm, der Heiden Heiland BWV 659 jedan je od Osamnaest velikih koralnih preludija J. S. Bacha (1685.-1750.) i jedno od nekoliko njegovih uglazbljenja Lutherova istoimenog korala iz 1524. temeljenog na Ambrozijevom Veni redemptor gentium. Veliki koralni preludij BWV 659 nastaje kada i ostali, tijekom Bachova namještenja u Weimaru, u godinama 1710.-1714., dok je djelovao na dvoru vojvode Wilhelma Ernsta od Saxe-Weimara koji je bio pobožni luteran i ljubitelj glazbe. Bach je tada razvio svjetovnu i duhovnu orguljsku glazbu različitih oblika, pišući u tom periodu većinu svojih orguljskih djela, a svirao je na velikim orguljama dvorske kapele. Bach je tek kasnije, oko 1740. pripremio Osamnaest velikih koralnih preludija za izdanje. U njima bogata i slobodno razrađena pratnja popunjava duge intervale u kojima se odvija koralna melodija, odnosno cantus firmus. Nun komm, der Heiden Heiland BWV 659 u g-molu je ornamentirani koral, u kojem je koralna melodija u najvišem glasu izrazito ukrašena, a prate je dva mirnija unutarnja glasa i tzv. hodajući bas. Talijanski skladatelj i pijanist Ferruccio Busoni (1866.-1924.) od malena je svirao a kasnije izučavao i transkribirao Bachovu glazbu, ostajući do danas jedan od najvažnijih obrađivača Bachove glazbe za klavir. Tijekom gotovo trideset godina objavljivao je Bachova izdanja za klavir u 25 svezaka Busoni Ausgabe i 7 svezaka Bach-Busoni Gesammelte Ausgabe. Njegova transkripcija velikog koralnog preludija BWV 659 iz 1898. jedna je od najljepših i najizvođenijih.
Barkarola u Fis-duru, op. 60 jedna je do posljednjih velikih kompozicija Frédérica Chopina, skladana u periodu od jeseni 1845. do ljeta 1846. Smatra se jednom od najzahtjevnijih njegovih skladbi u interpretativnom smislu. Skladana u dvanaest-osminskom ritmu barkarole, prenosi zaljuljano raspoloženje pjesme venecijanskih gondolijera i južnjačku atmosferu, sadržanu već u glavnoj kantileni, a u izmjenama harmonija i tekstura uspijeva dočarati bljeskanje svjetla na morskim valovima. Njezin se slog sve više zgušnjava u ukrašenim linijama, koje uključuju i dvostruke trilere u tercama, doprinoseći izražajnoj i kolorističkoj raskoši djela. Središnji dio je kontrastan i tonalitetom A-dura, a završni dio ukrašava posebno razrađena coda.
U trima virtuoznim skladbama Noćnog Gasparda, djela koje među pijanistima uživa mitski status, Ravel nadahnut poezijom Aloysiusa Bertranda priziva morske nimfe, gobline i neke možda još zlokobnije vizije, koje izranjaju u nizu vrtoglavih pijanističkih figura. Kako je i sam bio pijanist, Maurice Ravel (1875.-1937.) u svojim djelima za klavir instrumentu je dao posebnu paletu boja i svjetlosti, ispunjavajući ih virtuoznošću na tragu Listza.
Ravel se s pjesmama Aloysiusa Bertranda nastalima 1836. susreo posredstvom pijanista Ricarda Viñesa koji će 1909. praizvesti Gasparda. Bajkovitost pjesama na tragu Poeovih makabričnih priča, oduševljava Ravela, koji lik Ondine prikazuje tako što uranja njezinu temu u okolnu atmosferu skladbe – jednako kao što je ona kao biće vode uronjena u podvodno carstvo. Sličan princip vodi ga i u sljedećem stavku, Le gibet, u kojem se čuje zvono za čovjeka obješenog na vješalima iz naslova stavka. Zlokobni patuljak, Scarbo, majstor nestajanja i iznenađenja, potaknuo je Ravela na skladanje stavka koji će biti, kako je skladatelj rekao, teži od notorno zahtjevne skladbe Islamej Anatolija Balakirjeva. Mračni predjeli kroz koje Ravel vodi u tri stavka skladbe, naznačeni su već naslovom djela – Gaspard: u originalnom perzijskom obliku naziv je to za čuvara kraljevskih riznica, a noćni čuvar blaga u Ravelovoj skladbi aluzija je na nekoga tko čuva mračne i dragocjene tajne.
Aloysius Bertrand svoju je zbirku pripisao tajanstvenom starcu kojeg je sreo u parku, govoreći da mu je starac posudio knjigu. Ravel se nadovezuje na Bertranda, i govori da je za njega Gaspard "vrag, što je logično jer je on autor pjesama. Moj naum je notama izraziti isto ono što pjesnik iskazuje riječima".
Études-Tableaux op. 39, drugi je niz tzv. etida-slika Sergeja Rahmanjinova. U njima se čuje mračna kvaliteta prepoznatljiva u mnogim djelima iz njegova ranijeg, ruskog stvaralačkog perioda. Prve Études-Tableaux op. 33 nastaju 1911., dok op. 39 nastaje 1916. i 1917. godine. Rahmanjinov ne otkriva o kojim se slikama u njima radi, osim privatno Ottorinu Respighiju, u pismu u kojemu mu pojašnjava inspiraciju nekoliko etida koje je Respighi trebao orkestrirati. Druga etida u a-molu, poznata kao More i galebovi u sporom tempu Lento assai, donosi izazove suzdržanog a ujedno iznijansiranog tona, kao i tehničke zahtjeve križanja ruku i velikih arpeggio figura u lijevoj ruci, u kojoj se javlja i tema koja je opsjedala Rahmanjinova i prisutna je u nizu njegovih skladbi, gregorijanska melodija Dies irae.
Zajedno s nizom drugih umjetnika, Modest Petrovič Musorgski (1839.1881.) tragao je za nečim radikalno novim i autentično ruskim u umjetnosti. Kada je njegov prijatelj Viktor Hartmann, ruski arhitekt, dizajner i slikar, iznenadno umro u svojim tridesetim godinama, Musorgski je izgubio ne samo prijatelja, nego je smatrao da je ruska umjetnost izgubila svoga oca. Vladimir Stasov, kritičar koji je dao ime ruskoj gomilici, skladateljima koji su dijelili zajedničko rusko nacionalno uvjerenje, među kojima je bio i Musorgski, organziriao je memorijalnu izložbu Hartmannovih crteža, akvarela i dizajna, od kojih je većina nastala na umjetnikovim putovanjima. Ta je izložba nadahnula Musorgskog na skladanje jednog od najoriginalnijih i najpopularnijih djela pijanističkog repertoara, Slike s izložbe, a djelo je posvetio Stasovu. Ciklus je nastao u kratkom periodu od tri prva tjedna lipnja 1874. godine. U njemu Musorgski prikazuje jedanaest Hartmannovih djela, od kojih je do danas samo njih šest sačuvano u različnitim arhivima. Ciklus je objavljen tek pet godina nakon skladateljeve smrti, 1886., te je, kao što je slučaj i s drugim Musorgsijevim djelima, prilikom objavljivanja na partituri dobronamjerno ali nepotrebno svojim izmjenama intervenirao Rimski-Korsakov. Prema toj verziji je kasnije Ravel načinio svoju orkestraciju djela, u kojoj su Slike s izložbe danas najpoznatije. Kako bi opisana djela spojio u povezanu glazbenu izložbu, Musorgski je prikazao i svoju šetnju, ondosno Promenade. Prva od njih označena stilskom oznakom "in modo russico", donosi motive ruske narodne glazbe. Skladatelj se zatim nalazi pred slikom Gnom, crtežom groteskne naprave za razbijanje oraha, u obliku patuljka s krivim nogama i velikom čeljusti. Nova Promenada vodi do stavka Il vecchio castello, slike na kojoj trubadur pjeva pred srednjevjekovnim dvorcem. Još jedna žustra šetnja i skladatelj je pred slikom Tuileries, na kojoj se djeca igraju u slavnom pariškom parku. Odmah slijedi slika Bydło koja prikazuje poljsku volovsku zapregu na velikim kotačima. Promenada u višem registru klavira najavljuje duhoviti stavak Baleta neizlegnutih pilića, glazbeni prikaz jedne od sedamnaest Hartmannovih ilustracija za balet Trilby Mariusa Petipe i Juliusa Gerbera. Slijedi stavak Samuel Goldenberg i Schmuÿle, dva portreta koja je Hartmann naslikao za vrijeme boravka u Sandomiru u Poljskoj, na kojima prikazuje bogatog i siromašnog Židova. Potom se nižu sve složeniji i tehnički zahtjevniji stavci – Promenada, harmonijski bogatija, vodi do slike Tržnica u Limogesu, podnaslovljenja kao Velika vijest, uz pojašnjenje da se radi o vijesti na tržnici o odbjegloj kravi. Kontrastno raspoloženje slijedi u stavku Catacombae (Sepulchrum romanum), s prikazom katakombi pod Parizom, nekoć rimskim grobljem. Oznakom Cum mortuis in lingua mortua se nastavlja Promenade, zaodjevena sada u mračnije ozračje. Kolibica na kokošjim nogama, podnaslovljen Baba-Jaga, stavak je koji dočarava Hartmannovu sliku sata u obliku kolibe na kokošjim nogama vještice Babe-Jage iz ruskih bajki. Ciklus se završava grandioznom glazbenom impresijom Hartmannova dizajna za Bogatirska vrata u prijestolnici Kijevu, poznatom kao Velika Kijevska vrata, koja su trebala imati zvonik u obliku velike kacige, što je nadahnulo zvonki slog ovog stavka.
„Arseniijeva najveća snaga je njegova briljantna i suptilna tehnika, puna nijansi, u kombinaciji s aristokratskom elegancijom. Mladi glazbenik već ima vrlo osoban stil i zna kako očarati i fascinirati publiku.” - Muzlife Magazine.
„Arsenii Moon je izuzetno talentiran. On je izvanredni virtuoz sposoban za privlačenje pažnje slušatelja fascinantnom i zapanjujućom pričom. S jednakim uspjehom se snalazi u najdubljim stranicama Bacha, kao i u transcendentalnim etidama Liszta i mazurkama Chopina.” - Sergei Babayan.
Pobjednik 64. Međunarodnog pijanističkog natjecanja Ferruccio Busoni, Arsenii Moon, 24-godišnji pijanist, također je osvojio prestižnu nagradu Arturo Benedetti Michelangeli, prema jednoglasnoj odluci žirija, koja nije dodijeljena gotovo tri desetljeća.
Koncertne turneje za sezonu 2024/2025 uključuju više od 50 solo nastupa i nastupa s orkestrima na velikim pozornicama i festivalima u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Južnoj Koreji i Japanu, uključujući dvorane kao što su Konzerthaus Beč, Elbphilharmonie Hamburg, Umjetnički centar Seoul, Tonhalle Zürich, kao i snimanja za Deutsche Grammophon i ORF Orkestar Radio Beča.
Arsenii Moon rođen je u Sankt Peterburgu 1999. godine. Sa šest godina počeo je učiti klavir kod Elene Zyabreve. Od 2010. do 2017. studirao je s Aleksandrom Sandlerom, najprije u Srednjoj specijalnoj glazbenoj školi Rimsky-Korsakov Državnog konzervatorija u Sankt Peterburgu, a zatim i na samom konzervatoriju. Trenutno završava studij kod Sergeija Babayana na znamenitoj The Juilliard School u New Yorku.
Godine 2009. debitirao je sa Simfonijskim orkestrom u Sankt Peterburgu, a 2011. godine održao je svoj prvi recital u bečkom Mozarthausu. Tijekom svoje karijere Arsenii je osvojio brojne nagrade, uključujući Stipendiju Sviatoslava Richtera od Fondacije Mstislava Rostropoviča, Nagradu Jurija Temirkanova i nagradu Festivala Verbier Fondacije Tabor.
U ranijim fazama svoje karijere Arsenii Moon osvaja nekoliko važnih natjecanja, uključujući prvu nagradu na Natjecanju Horowitz u Ukrajini, drugu nagradu na Juniorskom natjecanju Cliburn u SAD-u, prvu nagradu na Natjecanju Artur Rubinstein in Memoriam u Poljskoj i prvu nagradu na Natjecanju u St. Priestu u Francuskoj. Nastupao je na Međunarodnom pijanističkom festivalu Marijinskog teatra i Festivalu Jurija Bašmeta u Minsku. U razdoblju od 2015. do 2021. redovito je nastupao u programima Glazbenog doma u Sankt Peterburgu. Arsenii je nastupao s orkestrima kao što su Simfonijski orkestar iz Fort Wortha, Orkestar iz Minnesote, Simfonijski orkestar iz Barija, Državni simfonijski orkestar iz Sankt Peterburga, Simfonijski orkestar Čajkovski i Litvanski komorni orkestar. Suradivao je s dirigentima kao što su Stanislav Kochanovsky, Mei-Ann Chen, Mark Russell Smith, Ian Hobson, Valery Gergiev i drugi.
Ulaznice je moguće kupiti:
Hrvatski dom Split odobrava popuste pri kupnji pojedinačnih ulaznica za sljedeće kategorije:
Uz obvezno predočenje osobnog dokumenta/članske iskaznice, prodavač u trgovini ili na blagajni Hrvatskog doma iskoristit će promo kod unutar našeg sustava čime će se cijena ulaznice umanjiti za predviđeni popust.
Johann Sebastian Bach – Ferruccio Busoni
Nun komm, der Heiden Heiland, BWV 6
Wolfgang Amadeus Mozart
Sonata br. 12 u F-duru, K. 332
Maurice Ravel
Gaspard de la nuit
*****
Sergej Rahmanjinov
Études-Tableaux op. 39 br. 2
Modest Petrovič Musorgski
Slike s izložbe
