Dobitnik prestižne britanske skladateljske nagrade BASCA, multiinstrumentalist Andy Scott svestrani je suvremeni glazbenik osebujnoga saksofonskog i skladateljskoga pristupa koji uključuje elemente jazza, world musica i suvremene klasične glazbe. Scott radi po narudžbi, nerijetko za vodeće instrumentaliste i ansamble na svjetskoj sceni. Predaje na odsjecima za kompoziciju i saksofon na Royal Northern College of Music, popularni je voditelj tečajeva te održava predavanja i radionice diljem svijeta. Osim što je vođa benda u svojim grupama i projektima, Andyja redovito kao gosta pozivaju da vodi i usmjerava velike grupe i kreativne projekte. Više od trideset godina pokreće kreativne suradničke projekte, od kojih je jedan posvećen glazbi Moondoga i njegovomu djelu „Bird’s Lament” za Charlieja Parkera, koji ostvaruje s Ansamblom SAX-UMAS.
Nekonvencionalni skladatelj, pjesnik, glazbeni teoretičar, izumitelj glazbenih instrumenata i izvođač Moondog napisao je „Bird's Lament“ 1955. godine, nakon smrti saksofonista Charlieja Parkera koji je nosio nadimak Bird. S njim je prijateljevao početkom 1950-ih, kada su učestalo razgovarali o glazbi i mogućnostima suradnje do koje ipak nikada nije došlo. To je djelo, koje predstavlja njegovo zanimanje za jazz glazbu 1950-ih, snimio za album „Moondog”. Autor je na snimanju dirigirao orkestrom sastavljenim od pedeset glazbenika. Taj je album značajno pridonio njegovoj reputaciji skladatelja ozbiljne glazbe. Naime, Moondog je tada s jazz konvencija prešao u sferu klasične glazbe, najprije preko glazbe treće struje i minimalizma. Zapravo, sklonost prema klasičnoj glazbi pokazivao je još 1940-ih kada je postao počasni član Njujorške filharmonije u Carnegie Hallu.
Uglavnom samouk, za svoje je djelovanje crpio nadahnuće iz jazza, klasične i latinoameričke te indijanske glazbe s kojom se upoznao kao dijete. Njegova ritmična, kontrapunktalna djela i aranžmani kasnije su posebno utjecali na Franka Zappu i Igora Stravinskoga, ali i skladatelje minimalističke glazbe, primjerice Stevea Reicha i Philipa Glassa koji su to nadahnuće cijenili puno više od onoga čemu su bili izloženi tijekom studija na Juilliardu. Utjecao je i na druge umjetnike, Lennyja Brucea, Williama S. Burroughsa i Allena Ginsberga s kojima je i prijateljevao. Njegove su skladbe izvodili ugledni glazbenici raznih žanrova, od Jimmyja McGriffa, Janis Joplin, Marca Bolana, Stefana Lakatosa i Jona Irabagona preko sastava Pink Martini do Katije Labeque i Kronos Quarteta, a neki od njih skladali su djela posvećena samome Moondogu.
Kao inovativan umjetnik Moondog je izumio niz glazbala koja je svirao na koncertima i snimanjima albuma od kojih je najpoznatija trimba, trokutasta udaraljka koju je izumio krajem 1940-ih.
Louis Hardin bio je slijepi skladatelj i glazbenik koji je rođen 1916. u Kansasu kao sin svećenika. Kao petogodišnjak počeo je svirati bubnjeve koje je napravio od kartonskih kutija. Jednom ga je otac odveo na Arapaho Sun Dance gdje je sjedio u krilu poglavice Žutog Teleta i svirao tom-tom napravljen od kože bizona. Također je svirao bubnjeve u srednjoškolskome bendu. Kao šesnaestogodišnjak pronašao je na livadi predmet za koji nije znao da je dinamitna kapisla i dok ga je proučavao, eksploziv mu je detonirao u lice i trajno ga oslijepio. Nakon nesreće njegova starija sestra Ruth godinama mu je svakodnevno čitala pa se, zahvaljujući tomu, upoznao s filozofijom, znanošću i mitovima koji su formirali njegov karakter, a knjiga „Violina Jessie Fothergill” nadahnula ga je da se počne ozbiljnije baviti glazbom. Do toga trenutka bio je zainteresiran uglavnom za udaraljke, no od tada je postao opsjednut željom da postane skladatelj. Nakon što je naučio glazbene principe u nekoliko škola za slijepe mladiće diljem Srednje Amerike, sam je naučio vještinu treniranja sluha i skladanja.
Godine 1943. preselio se u New York gdje je upoznao klasične glazbenike, uključujući Leonarda Bernsteina i Artura Toscaninija, kao i jazziste poput Charlieja Parkera i Bennyja Goodmana, čiji je optimistični tempo i duhoviti pristup utjecao na njegovo stvaralaštvo. Godine 1947. uzeo je ime Moondog. Od kasnih 1940-ih do 1974. bio je poznat kao ekscentrična figura u uličnome životu New Yorka. Poznat je po tome što je stajao na uglu ulice u New Yorku te prodavao i izvodio svoju glazbu čime je privukao pozornost novinara i glazbenika te je ostvario niz snimaka od 1949. do 1957. Godine 1949. otputovao je na Blackfoot Sun Dance u Idaho, gdje je nastupao svirajući udaraljke i flautu, vrativši se indijanskoj glazbi s kojom je prvi put došao u dodir kao dijete. Upravo je ta domorodačka glazba, uz suvremeni jazz i klasiku te ambijentalne zvukove iz njegove okoline - gradski promet, sirene, vlakovi podzemne željeznice, oceanski valovi, ljudski govor... - stvorila temelje za oblikovanje Moondogove glazbe. U 1960-ima je razvio osebujan imidž i svjetonazor; odijevao je odoru nadahnutu Vikinzima zbog čega su ga prozvali Vikingom Šeste avenije. Propagirao je vjerovanje u nordijske bogove toliko gorljivo da je postavio oltar u svome seoskom skloništu u Candoru. Do kasnih 1960-ih hvalio je klasicizam i odbacio uvjerenje da postoji nešto poput originalnosti.
Moondog je 1954. dobio spor na Vrhovnom sudu države New York protiv DJ-a Alana Freeda koji je svoju radio emisiju The Moondog Rock and Roll Matinee nazvao imenom „Moondog“ koristeći snimku djela „Moondog's Symphony” s prve ploče koju je Moondog ikada snimio. Vjerovao je da ne bi dobio slučaj da mu nisu pomogli Bennyja Goodmana i Artura Toscaninija koji su svjedočili da je bio ozbiljan skladatelj. Freed se morao ispričati i prestati koristiti naziv Moondog u eteru jer je Hardin bio poznat pod tim imenom mnogo prije negoli ga je voditelj počeo koristiti. Moondog je ponovno nakratko posjetio Sjedinjene Američke Države 1989. godine za tribute na New Music America Festivalu u Brooklynu na kojemu ga je direktor festivala Yale Evelev zamolio da dirigira komornim orkestrom Bruklinške filharmonije potaknuvši ponovno zanimanje za njegovu glazbu.
Moondog je preminuo 1999. u Njemačkoj gdje je proveo više od dva desetljeća svoga života nakon što je sredinom 1970-ih napustio SAD.
Osvrt koji je napisao sam Andy Scott
"Tijekom 1990-ih imao sam privilegiju svirati u ansamblu pod nazivom London Saxophonic (pod vodstvom Garetha Bradyja i Willa Gregoryja). Deset saksofona, uz klavir, bas gitaru i udaraljke, krenulo je glazbeno putovanje s Louisom Hardinom, poznatijim kao Moondog!
Tijekom većeg dijela tog desetljeća, kao mladi saksofonisti gotovo smo svakog tjedna letjeli po Europi, svirajući na festivalima, u skladištima i koncertnim dvoranama. Slijedile su radijske emisije i snimanje dvaju albuma. Kako je moj kolega, udaraljkaš Paul Clarvis, rekao 1994.: "Ovaj rad s vremenom će dobiti na važnosti." I evo nas u 2024., u prekrasnom Splitu, gdje vam predstavljamo neka od djela koja su London Saxophonic i Moondog izvodili i snimili tijekom 1990-ih.
Bio sam zadužen za vođenje Moondoga do pozicije na pozornici (izgubio je vid kao tinejdžer). Uvijek bi nosio vikinšku kacigu i dugi plašt, a krasila ga je prepoznatljiva duga bijela brada. Sjedio bi iza svoje bas bubnja, održavajući konstantan ritam kroz cijelu izvedbu. Ponekad bi ustao iza bubnja, čučnuo i počeo svirati svoj omiljeni 5/4 ritam – na podu!
Moondog je pisao u Brailleovu pismu, a nakon što nas je napustio 1999., njegova glazba sada je u vlasništvu i pod distribucijom Alexandera Duvea u Berlinu. Izrazito sam zahvalan Alexanderu što nam je omogućio korištenje te glazbe za ovu posebnu prigodu.
Također sam zahvalan iznimnom glazbeniku Gordanu Tudoru. Gordan je sve ovo organizirao, a zahvaljujući njegovim studentima u Splitu (Sax Umas) i profesionalnim kolegama, danas vam možemo predstaviti dio glazbe iz genijalnog uma Moondoga.
Za kraj ovog koncerta izvest ćemo tri kratka djela koja sam osobno skladao i/ili aranžirao. Moj je život podijeljen između skladanja glazbe i sviranja saksofona, a prava je privilegija putovati i dijeliti glazbu s izvanrednim glazbenicima diljem svijeta!"
Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.
Glazba Moondoga:
Dog Trot
Shakespeare City
Novette 1, 2 & 3
Sandalwood
Single Foot
Fiesta (solo klavir)
Sea Horse (solo klavir)
Present for the Prez
Hymn to Peace
EEC Lied
Mother’s Whistler
Bird’s Lament
Paris
Golden Fleece
Glazba Andyja Scotta:
The Golden Horn
The Water Is Wide
Impulse
