Naziv za ono što je odredilo život i karijeru pijanista i skladatelja Emmeta Cohena jest jazz. On je u potpunosti predan tom idiomu, proučava ga, nadograđuje, obogaćuje, čini razumljivijim i atraktivnijim, što su prepoznali i kritičari i publika. Nakon niza prvih mjesta za jazz pijanista u usponu karijere danas je pridružen elitnome društvu svjetskih jazz majstora.
Godine 2019. osvojio je prvo mjesto na American Pianist Awardsu, čime mu je Američka udruga pijanista dodijelila stipendiju Cole Porter Fellowship, koja je uključivala potporu od 50.000 dolara, ugovor za snimanje za ugledni Mack Avenue Records i dvogodišnju rezidenciju na Sveučilištu Indianapolis, a Međunarodna udruga jazz novinara proglasila ga je najboljim pijanistom.
Dosada je objavio dvanaest albuma kao vođa sastava, a njegova zanesenost, radoznalost, ushit, spontanost i razigranost osjećaju se u svim njegovim izvedbama, najviše na koncertima. Na njegovim je nastupima izvedba svake skladbe drukčija, svaka donosi svoju priču, svaka se razvija na poseban način, a kako bi postigao tu raznoličnost, glazbu stvara kombinirajući različite stilove kao što su stride, blues, bebop, free, latino, klasika i sl.
Fascinantno je kako neke od tih stilova spaja u potpuno novi izričaj; primjerice, osmislio je novi način sviranja koji donosi spoj stride tehnike sviranja klavira, star gotovo stotinu godina, sa suvremenim pristupom. Očito da je proučio povijest jazza, sve važne glazbenike, ogroman broj važnih djela, no njegov mainstream jazz svakako nije zastario; on je suvremen, zabavan, inovativan, inventivan; čak i kada svira stride piano, prilagođava ga izvedbama s triom i tako ga modernizira.
Iako ga ljubitelji jazza diljem svijeta obožavaju, uglavnom nisu spremni na atomski udar koji ih pogodi na samome početku koncerta. Već prvom izvedbom raspameti slušatelje i to uzbuđenje drži na visokoj razini do kraja koncerta. To je prvoklasna pržiona. On klavir koristi kao platformu za ispaljivanje vatrometa.
Neizmjerno uživa u svirci, sipa citate iz rukava, slaže ih jedan uz drugoga, ubacuje raznorazne dosjetke, prirodno i duhovito, te tako svoje izvedbe čini produhovljenima, ali i podsjeća na neke od bezvremenskih skladateljskih ostvarenja. Za njega je jazz svirka poput igrarije s pokrićem; uvijek razbarušena, nestašna, razigrana, pozitivna. Cohen, između ostaloga, glasovir koristi kao platformu za lansiranje vatrometa, a njegove su koreografije vatrometa spektakularne, ostavljaju bez daha, razgaljuju.
Suradnici mu svesrdno pomažu u ludostima iako cijelo vrijeme moraju biti usredotočeni, pripravni na iznenadne promjene. Oni se toliko unose u zajedničko muziciranje da ih u toj ekstazi ništa ne može zaustaviti. Ovako uspješno muziciranje Cohenu uspijeva upravo zahvaljujući stalnoj postavi, s kojom će nastupiti u Splitu.
Njegovi dugogodišnji suradnici jesu kontrabasist Philipa Norris i bubnjar Kyle Poole. Na ovoj turneji promovira album „Vibe Provider”, svoje novo diskografsko izdanje znakovitoga naziva. Međutim, na programu će biti i druge skladbe, one koje je već izvodio. Zapravo, programi za njegove koncerte nikad nisu do kraja definirani, uvijek ostaje prostor za donošenje odluka u zadnji čas, ovisno o ugođaju i trenutnome nadahnuću. Tako se odnosi i prema samim izvedbama koje svaki put poprimaju drukčije obilježje.
Emmet Cohen odrastao je u glazbeničkoj obitelji židovskoga podrijetla u kojoj je jazz bio svakodnevna zabava. Neki njegovi rođaci bili su u jazzu, naprimjer njegov praujak koji je živio u New Yorku i svirao razna drvena puhačka glazbala, pisao orkestracije za brodvejske predstave i dirigirao njihovim izvedbama, svirao u nekim orkestrima, primjerice u big bandovima Reda Norvoa, Buddyja Richa, Lionela Hamptona i sl., stoga je bilo logično da i Cohen uroni u tu glazbu.
I njegovo se školovanje logično odvijalo; završio je magisterij u Glazbenoj školi Manhattan i diplomirao na Glazbenoj školi Frost Sveučilišta u Miamiju. U svojim formativnim godinama učio je svirati klasični klavir na Pre-College Divisionu Glazbene škole
Manhattan, ali valja naglasiti da je klavir počeo svirati već kao trogodišnjak. Na početku je bio izložen Suzuki metodi glazbenoga obrazovanja, što je utjecalo na njegovo glazbeno obrazovanje, ali i stav prema glazbi.
Još kao srednjoškolac Cohen je počeo svirati orgulje; u srednjoj školi u Montclairu, pokraj West Orangea u New Jerseyju održavao je jam sessione. Budući da u klubu u kojemu je svirao nije bilo klavira, morao se okrenuti sviranju orgulja. Kasnije, kada se preselio u New York, imao je rezidenciju u jazz klubu Smoke gdje je jednom tjedno svirao orgulje Hammond B3. Nastupao je sa svojim orguljaškim sastavom s dvama puhačima, a ponekad je pozivao druge glazbenike koji bi zasvirali s njim. To je na neki način prethodilo projektu Emmet's Place s kojim se i proslavio.
Tijekom svoje karijere ostvario je mnogobrojne suradnje, a upravo je po tome i najpoznatiji. Njegov prvi nastup u New York Cityju bio je s Dizzy Gillespie Alumni Orchestrom. Posljednjih godina član je Herlin Riley Quinteta i Ali Jackson Trija, a tijekom karijere svirao je s velikanima jazza, među ostalima s Jimmyjem Heathom, Kurtom Ellingom, Billyjem Hartom i drugima. Član je trija Tip City Christiana McBridea i radi kao pijanist i glazbeni direktor jazz pjevačice Veronice Swift. Sve te suradnje utjecale su na njegovu svestranost, obogatile su njegovo iskustvo i produbile poznavanje povijesti i suštine jazza, omogućile mu da se s istinskim razumijevanjem posveti toj glazbi.
Emmet Cohen posljednjih je godina proširio svoju sljedbu uspjehom svoje tjedne serije koncerata Live from Emmet’s Place, koju je počeo organizirati i emitirati 2020. godine tijekom karantene uzrokovane pandemijom. Radi se o nastupima njegovoga trija uz posebne goste kao što su Benny Golson, Jimmy Cobb, Ron Carter, Albert „Tootie” Heath, George Coleman, Houston Person, Joe Lovano, Brad Mehldau, Christian McBride, Eddie Henderson, Steve Davis, Sheila Jordan i Victor Lewis. Kada je emitirao prvi koncert, već prvi tjedan imao je više od 40.000 pregleda. Odlučio je to ponoviti pa je i sljedeći tjedan snimio nastup.
Svaki sljedeći put usavršavao je tehnologiju snimanja. Ti koncerti, koji su se prenosili uživo iz njegova stana u New Yorku, podsjećaju na harlemske zabave iz ranih dana jazza. Odjednom je to postalo događanje oko kojega se okupljala zajednica i koje je davalo podršku glazbenicima od kojih su mnogima to bile prve svirke uživo s drugim glazbenicima nakon nekoliko mjeseci. Cohen i članovi njegovoga sastava podupirali su ih financijski i omogućili im da se istaknu, a ujedno su svijetu pružili uvid u trenutnu njujoršku scenu.
Ovi koncerti, koji su imali milijune internetskih pregleda diljem svijeta, vrijedni su pozornosti zbog umjetničke vrijednosti, ali i uporabe sofisticiranih produkcijskih kvaliteta koje postavljaju standard za izvođenje jazza uživo na internetu, a neke od tih snimaka mogu se pronaći na albumima.
Popusti se ne primjenjuju!
