Trodnevne ulaznice za Piano Loop festival 2026 možete kupiti ovdje. Postojeći pretplatnici Hrvatskog doma Split ostvaruju dodani popust od 4€ na blagajni Hrvatskog doma Split za kupnju trodnevnih ulaznica.

Goran Filipec, klavir

Premda je u povijest glazbe upisan kao jedan od impozantnijih pijanista dvadesetog stoljeća, čijoj se superiornoj tehnici divio i sam Vladimir Horowitz, Ignaz Friedman ostavio je za sobom skladateljski opus od preko stotinu djela. Oblikovan u elitnom glazbenom miljeu Huga Riemanna i Theodora Leschetizkyja te je uz majstorske tečajeve Ferruccia Busonija, Friedman u svojim klavirskim minijaturama sintetizirao kompozicijsku logiku s imaginacijom. Iako stručna literatura kao njegov magnum opus redovito ističe Klavirski kvintet iz 1918. godine, upravo su kraće klavirske forme poput Valse tendre prostor u kojem do izražaja dolazi ona ista osjetljivost za suptilno ritamsko nijansiranje kakva je krasila njegove legendarne interpretacije Chopinove glazbe. Valse tendre je profinjena karakterna studija koja od izvođača iziskuje specifični tretman fraze i zvukovnog kolorita po kojem je Friedmanov pijanizam bio slavan. Pozicionirana na samom početku ovog recitala, ova minijatura funkcionira kao idealan ulazak u estetiku „zlatnog doba“ pijanizma, evocirajući duh bečkih dvorana u kojima je Friedman daleke 1904. godine započeo svoju grandioznu svjetsku karijeru.

Povijesni značaj Auberove opere La muette de Portici iz 1828. godine, koja se danas smatra kamenom temeljcem francuske velike opere, uvelike počiva na njezinom furioznom trećem činu i slavnoj taranteli koja je onodobnu parišku publiku bacala u delirij. Nadahnut tim ritamski potentnim glazbenim materijalom, Franz Liszt je 1846. godine kreirao svoju Tarantelle di bravura (S. 386), transformirajući scenski plesni predložak u jedan od najradikalnijih pijanističkih showpiecea svoga vremena. Njegova obrada transformira opernu partituru nadograđujući je demonskom energijom, gustom akordikom i vrtoglavim pasažima, čime instrument tretira kao nesputani orkestralni aparat. Nadovezujući se na tu autentičnu lisztovsku tradiciju propitivanja i rekreiranja teksta, pijanist Goran Filipec u vlastitoj obradi dodatno zgušnjava i amplificira izvornik.

Među brojnim opernim parafrazama koje čine okosnicu Lisztove pijanističke ostavštine, Réminiscences de Lucia de Lammermoor iz 1835. godine predstavljaju paradigmatski primjer transformacije talijanskog belkanta u idiomatski instrumentalni medij. Oslanjajući se na dramatski naboj glasovitog seksteta Chi mi frena in tal momento iz Donizettijeva opernog remek-djela, Liszt pretače složenu vokalnu polifoniju i orkestralni slog u iznimno zahtjevnu, višeslojnu klavirsku fakturu. Goran Filipec donosi vlastitu, osuvremenjenu viziju ove parafraze; njegova autorska intervencija dodatno akcentira harmonička zgušnjavanja i virtuozni potencijal Lisztova predloška.

Lisztov pijanizam počiva na jedinstvenoj sintezi transcendentalnog virtuoziteta i dubokog poetskog impulsa – dualnosti koja se paradigmatski zrcali upravo u ovom koncertnom programu. Dok je deveta etida iz ciklusa Études d’exécution transcendante, naslovljena Ricordanza, primjer njegove introspektivne liričnosti u kojoj je tehnika posve podređena belkantističkom koloriranju tona, operne parafraze otkrivaju znatno ekstrovertiraniji, gotovo orkestralni tretman instrumenta. U ranom remek-djelu Réminiscences de Lucia de Lammermoor (1835.), Liszt minuciozno pretače složenu vokalnu polifoniju Donizettijeva seksteta u višeslojnu klavirsku fakturu. Time uvelike nadilazi puku popularizaciju opernog repertoara i stvara autonomnu pijanističku poemu visoke dramatske tenzije. Potpuno drugačiji tip virtuoziteta donosi Tarantelle di bravura d’après la tarantelle de 'La muette de Portici'. Oslanjajući se na scenski ples iz Auberove opere, Liszt suvereno dekonstruira predložak demonskom energijom i gustom akordikom, tretirajući klavir kao nesputani orkestralni aparat. Pijanist Goran Filipec obje je operne parafraze na ovom programu predstavio u obliku vlastitih autorskih redakcija, čime izravno nastavlja vitalnu praksu devetnaestostoljetnog glazbeništva u kojoj izvođač suvereno preuzima i ulogu sukreatora glazbenog djela.

Papandopulove klavirske transkripcije Paganinijevih capriccia funkcioniraju kao dvostruko svjedočanstvo: one demonstriraju autorovo majstorsko vladanje klavirskom fakturom, a istodobno zrcale prepoznatljivu lucidnost i šarm njegova glazbenog idioma. Strukturalne zadatosti violinskog teksta prenesene su dosljedno i precizno, potpuno lišene intencije kraćenja ili dopisivanja novog materijala. Ovaj minijaturni triptih koji obuhvaća Capriccia br. 18, 14 i 5 nastao je 1981. godine kao ekskluzivna narudžba za proslavljenoga ruskog pijanista Nikolaja Petrova. Ipak, unatoč Petrovljevim čestim gostovanjima u Hrvatskoj, čast praizvedbe ciklusa naposljetku je pripala doajenu hrvatskog pijanizma Vladimiru Krpanu, koji ga je predstavio publici 15. srpnja 1989. u sklopu Osorskih glazbenih večeri.

Završni marš U boj! U boj! iz opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca ima specifičnu genezu koja mu osigurava osebujan status u literaturi. Nastao je, naime, kao samostalna zborska kompozicija na tekst Franje Markovića 1866. godine, desetljeće prije nego što ga je skladatelj integrirao kao finale svoje slavne povijesne opere. U svojoj virtuoznoj klavirskoj redakciji, Goran Filipec demonstrira izniman senzibilitet prema zborskoj prirodi izvornika, tretirajući dionicu ljudskoga glasa s nesvakidašnjom pijanističkom pažnjom. Iako je pjevač u izvedbi fizički odsutan, njegov je izričaj u ovoj transkripciji evokativno prizvan i brižno konturiran izrazito mekanim, suptilnim tonom klavira. Ipak, u konačnici, gusto tkana klavirska faktura odnosi pobjedu; ona dramaturški nadjačava i grandiozno obgrljuje tu zamišljenu vokalnu jezgru.

Kao središnja figura hrvatske glazbene moderne koja je nacionalni izričaj obogatila europskim kasnoromantičarskim i impresionističkim rješenjima, Dora Pejačević svojim je klavirskim minijaturama suvereno iskoračila iz konvencija onodobnog salonskog muziciranja. Njezina je rana kompozicija Erinnerung (Sjećanje), op. 24 iz 1908. godine primjer duboko proživljenog lirizma. U ovom se djelu jasno ogleda skladateljičina sklonost prema rafiniranom melodijskom oblikovanju i gustoj harmonijskoj fakturi koja već naslućuje složenija zvukovna traženja njezina kasnijeg opusa. Uvrštavajući ovu meditativnu minijaturu u program dominiran grandioznim parafrazama i bravuroznim obradama, Goran Filipec vlastitom je autorskom redakcijom suptilno monumentalizira, prilagođavajući njezinu teksturu zahtjevima velikog koncertnog pijanizma.

Premda je u povijest glazbe upisan primarno kao violinski virtuoz devetnaestog stoljeća kojemu su posvećena neka od najvažnijih djela epohe, Pablo de Sarasate trajno je zadužio literaturu i vlastitim kompozicijama, među kojima kompozicija Zigeunerweisen (Ciganski napjevi), op. 20 iz 1878. godine, uživa povlašteni status. Iako izvorno koncipirana za violinu i orkestar kao ultimativni poligon za demonstraciju Sarasateove legendarne eufonije i naoko ležerne tehničke perfekcije, duh ove kompozicije svojim bravuroznim nabojem izravno provocira pijanističku reinterpretaciju.

Sloveći za jedan od najzahtjevnijih vrhunaca cjelokupne pijanističke literature, Balakirevljeva fantazija Islamey iz 1869. godine predstavlja amblematsko djelo ruskog glazbenog orijentalizma. Njezino izrasta iz tradicijskih predložaka: eruptivnog kavkaskog plesa i melankolične armenske pjesme. Riječ je o prvoj ruskoj klavirskoj kompoziciji koja je iskoračila iz uskih salonskih okvira na veliku europsku pozornicu, stekavši međunarodni renome ponajprije zahvaljujući Franzu Lisztu koji ju je trajno prigrlio u vlastitom repertoaru. Glazbena dramaturgija djela počiva na oštrom, gotovo opipljivom kontrastu između neobuzdane početne teme i središnjeg Andantina.

BIOGRAFIJA

Opisan kao pijanist „tehničke briljantnosti koja mu omogućava da interpretaciji pristupa uzbudljivo, bujnošću imaginacije, senzibiliteta i blistavosti kakve nismo navikli čuti u današnjem vremenu“ (Ritmo), Goran Filipec je glazbenik koji osvaja srca međunarodne publike i kritike. Poznat po vatrenim interpretacijama djela Franza Liszta te klasičnog i romantičnog repertoara visokog virtuoziteta, Filipec brani kreativnost i subjektivnost interpretacije, često je stapajući s vlastitim aranžmanima i adaptacijama.

Goran Filipec je posvećen istraživanju u glazbi te je stekao doktorat glazbenog interprete na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, specijalizirajući se na području pijanističkih izvođačkih praksi 19. i 20. stoljeća. Brojnim snimkama privukao je pozornost međunarodne kritike, a njegov je album Paganini Studies (Naxos, 2016.) nagrađen Grand Prixem International du Disque Društva Ferenca Liszta iz Budimpešte, što je Filipeca uvrstilo na prestižnu listu laureata kao što su Vladimir Horowitz, György Cziffra, Alfred Brendel, Claudio Arrau, Zoltán Kocsis i Maurizio Pollini.

Rođen u Rijeci 1981. godine, Goran Filipec je započeo glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj, a potom je studirao u klasi Marine Ambokadze i Yevgeniya Zarafiantsa. Nastavio je studije na Moskovskom državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u klasi Natalie Trull, na Institutu pijanistice Oxane Yablonskaye u Italiji te na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu, u klasi Nauma Gruberta.

U ranoj karijeri bio je laureatom međunarodnih natjecanja kao što su José Iturbi u Los Angelesu, Franz Liszt-Premio Mario Zanfi u Parmi i Parnassos u Meksiku. Debitirao je u Carnegie Hallu 2006. godine te nastupao po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Japanu. U više navrata sudjelovao je na festivalu Likovi suvremenog pijanizma Marijinskog teatra u Sankt Peterburgu, Progetto Martha Argerich u Luganu i Dubrovačkim ljetnim igrama u Dubrovniku.

Suosnivač je i predsjednik društva Société Franz Liszt de Genève posvećenog liku i djelu velikog glazbenika. Izvanredni je profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu i Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te pasionirani kuhar amater i enolog. Tečno govori šest jezika.

Ignaz Friedman

Valse tendre

Franz Liszt (obrada: Goran Filipec)

Tarantelle di bravura d’après la tarantelle de 'La muette de Portici' d’Auber

Ignaz Friedman

Tabatière à musique

Franz Liszt (obrada: Goran Filipec)

Réminiscences de Lucia de Lammermoor

Franz Liszt (obrada: Goran Filipec)

Ricordanza (Étude d'exécution transcendante br. 9)

Ignaz Friedman

Barcarolle

Ivan pl. Zajc (obrada: Goran Filipec)

U boj, u boj!, završni marš iz opere Nikola Šubić Zrinjski

Dora Pejačević (obrada: Goran Filipec)

Erinnerung

Boris Papandopulo

Tri capriccia Niccolòa Paganinija, br. 2

Pablo de Sarasate (obrada: Goran Filipec)

Zigeunerweisen

Milij Balakirev

Islamey, Fantaisie orientale