Program:
Gerard Brophy: We Bop, za klarinet i vibrafon
Carl Maria von Weber: Concertino za klarinet, op.26
Claude Debussy: Première Rhapsodie
Deni Pjanić: U oblaku *praizvedba
Aaron Copland: Koncert za klarinet
Gerard Brophy (1953.) već je dugo cijenjena figura australske glazbe, a niz njegovih djela prodro je na međunarodnu glazbenu scenu. Nejgova djela naručuju i izvode najugledniji solisti, orkestri diljem Australije, Azije i Europe kao i ansambli za suvremenu glazbu kao što su Icebraker, Nash Ensemble, ASKO, Nieuw Ensemble te niz drugih. Skladatelj crpi nadahnuće iz svoje okoline kao i u autohtonim glazbenim kulturama kako Australije, tako i Afrike ili Balija, a pronalazi poticaj često u samim glazbenicima, gajeći poseban afinitet prema plesu i kazalištu. Njegova kratka skladba We Bop, napisana 1995. ritmična je igra saksofona i vibrafona, koja počiva na figurama snažnog intenziteta koje dopiru iz bebop jazza nastalog u Kanzas Cityju 40-ih godina prošlog stoljeća, koji karakteriziraju poletni tempo i snažni, upečatljivi riffovi.
Tijekom povijesti puno je slučajeva kada je iznimno umijeće pojedinih pjevača ili instrumentalista nadahnulo skladatelje na stvaranje djela koja su odraz tih tehničkih umijeća, tonske kvalitete ili širine imaginacije i izražajnosti izvođača. Blisko prijateljstvo između Carla Marie von Webera (1786. - 1826.) i Heinricha Baermanna, jednog od najvrsnijih klarinetista svoga vremena, za kojega je Weber skladao niz od šest djela, počelo je u Münchenu 1811. kada je Weber tamo pripremao koncert svojih djela. Prvo djelo koje je Weber u kratkom periodu skladao za njega bio je Concertino za klarinet, op. 26, koji je Baermann svirao na tom koncertu. Baermann je nedugo prije toga stupio na mjesto glavnog klarinetista dvorskog orkestra kralja Maksimilijana I., koji je impresioniran kratkim Concertinom, od Webera odmah naručio dva nova koncerta za klarinet, koja nastaju također 1811. Baermann je svirao na novom poboljšanom tipu klarineta, koji mu je davao veće mogućnosti brzih pasaža, kromatskih ljestvica, snažnijeg tona. Weber u svojim djelima to itekako koristi, zahtijevajući veliku virtuoznost, ali nikad nauštrb poetične naravi njegove glazbe. Vokalni stil koji je razvio pišući opere (njih pet je sačuvano), utjecao je na plemenite melodije njegovih skladbi za klarinet. Concertino je skladan u jednom stavku u formi teme s varijacijama. Počinje sporim uvodom u c-molu, nakon kojeg se javlja romatnična tema, koja iz mola pri samom kraju skreće u Es-dur. I u kontrastirajućim varijacijama koje slijede, raspoloženje varira između uzbuđenog i vedrog i melankoličnog, vodeći poletnoj i živahnoj završnici u kojoj klarinetist može dati maha svojoj virtuoznosti.
Svoj poseban senzibilitet za instrumentalne boje Claude Debussy (1862. - 1918.) razvio je na jedinstven način u svojim orkestralnim, komornim i opernim djelima, zbog čega je prozvan impresionistom. Iako nije odobravcao taj epitet, Debussyjeva paleta počivala je na zakonitostima izvan klasične harmonije, kao što su cjelotonske i egzotične ljestvice i srednjevjekovni modusi koje koristi u neraskidivoj vezi s tonalnošću Podjednako je inovativan na području ritma, sloga, glazbene forme, a posebno poglavlje njegove inovativnosti su orkestralni zvuk, boje i dinamike. Raznolikost i iznijansiranost njegove palete koju se pronalazi u orkestru, imaju pandan kad koristi solo instrumente – boja i nijanse dinamike ono su što istražuje u Prémiere rhapsodie (Prvoj rapsodiji za klarinet), napisanoj krajem 1909. i početkom 1910. i posvećenoj profesoru klarineta na Pariškom konzervatoriju, Prosperu Mimartu. Premda naizgled tehnički nezahtjevno, djelo traži savršeno vladanje instrumentom: cijela paleta boja instrumenta naznačena je u Debussyjevoj partituri, počinjući Rêveusement lent (sporo kao u snu), nakon čega počinje meki tijek, s nizom nijansi i različitih uputa, koje vode klarinetista u stvaranju posebne atmosfere u kojoj klarinet postaje lik različitih malih epizoda, od sanjarskih, arkadijskih do zaigranih, poletnih ili katkad tek malo uzburkanih i dramatičnih. Originalno Rapsodija je napisana za klarinet i klavir i praizvedena tijekom ispita na Pariškom konzervatoriju u lipnju 1910., a kasnije ju je Debussy orkestrirao, nakon službene praizvedbe s Prosperom Mimartom 1911. godine.
Saksofonist i skladatelj Deni Pjanić (1990., Split) afirmirao se nizom skladbi koje osvajaju razna priznanja i nagrade na državnim i međunarodnim natječajima. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Bihaću, Karlovcu i Zagrebu, završava glazbenu pedagogiju i magistrira saksofon u klasi Gordana Tudora na splitskom UMAS-u, gdje je također i član sastava S/UMAS. Djeluje kao profesor saksofona u OŠ Petar Kanavelić u Korčuli, te je član kvarteta saksofona ENDeM. "Skladba U oblaku posvećena je Ivani i Marinu. U prvom dijelu, ton po ton, šum po šum, slušatelj se može zamisliti između pregršt malih oblačića koji su u nastajanju. Drugi dio prikazuje spajanje oblačića u jedan veliki, dok atipične ritamske figure stvaraju osjećaj kretanja oblačića vođenih vjetrom. U trećem dijelu oblak postaje gust, težak, pun naboja, a pojavljuju se munje i gromovi. Sam kraj donosi smiraj i nestanak oblaka. Ostaje samo vjetare uz misao da nakon svake oluje dolazi sunce."
Jedan od najpopularnijih koncerata u klarinetističkoj literaturi blještavi je Koncert za klarinet Aarona Coplanda (1900. -1990.). Ovaj američki skladatelj, tvorac jednog od najznačajnijih opusa u američkoj glazbi, svoj je Koncert za klarinet napisao na narudžbu Bennyja Goodmana, vrhunskog jazz klarinetista, kojega su nazivali "King of Swing" – kraljem swinga. Nedugo nakon što je napisao svoju Treću simfoniju 1947., Benny Goodman naručuje koncert od Coplanda, koji je u to vrijeme predavao u Rio de Janeiru. Tamo je napravio prve skice kompozicije, a dovršio ju je godinu dana kasnije, u prosincu 1948. Prema riječima Bennyja Goodmana, on Coplandu nije dao nikakve upute niti zahtjeve. "Skladatelj je bio potpuno slobodan napisati što želi, jedini uvjet koji sam postavio bio je da budem jedini koji će ga svirati unutar dvije godine od nastanka. Platio sam dvije tisuće dolara, a to je ozbiljan novac. U to vrijeme nije bilo previše američkih skladatelja na raspolaganju... Nikada nismo imali velikih problema, osim jedne male prepirke oko mjesta prije kadence gdje je napisao ponavljanje jedne fraze. Meni je malo smetalo izostaviti je — bilo je to mjesto gdje je viola trebala biti odjek, kako bi klarinet dobio znak za ulazak. No mislim da je Aaron na kraju ipak to izostavio... Aaron i ja smo izveli koncert nekoliko puta s njim kao dirigentom, i napravili smo dvije snimke." Benny Goodman praizveo je koncert u studenom 1950. nakon čega je djelo vrlo brzo ušlo na repertoar. Skladba obiluje elementima jazza, u dva stavka povezana kadencom klarineta. Prvi stavak je spor i pun "gorkoslatkog lirizma", kako ga je sam skladatelj opisao, a drugi stavak, u formi ronda, obiluje latinoameričkim jazz temama, koje klarinet uvodi već u kadenci. Skladba završava elaboriranom kodom u C-duru, završavajući efektnim glisandom klarineta – odnosno smearom, kako je sam Copland to objasnio, preuzevši pojam iz jazza.
Ivana Bandalo Benzon hrvatska je klarinetistica, pedagoginja i izvođačica, prepoznata po svom doprinosu klasičnoj i suvremenoj glazbi.
Glazbeno obrazovanje započela je u POGŠ Fra Bernardina Sokola u Kaštel Lukšiću, a nastavila u SGŠ Josip Hatze u Splitu, u klasi prof. Dragana Čolića. Studij klarineta upisala je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, gdje je završila preddiplomski i diplomski studij u klasi prof. Željka Milića. Usavršavanje iz komorne glazbe nastavila je akademske godine 2018./2019. na Kunstuniversität Graz pod mentorstvom prof. Petrita Çekua.
Tijekom karijere nastupala je kao solistica i kao članica različitih ansambala na brojnim festivalima, uključujući: Muzički biennale Zagreb, International Clarinet Association Festival, Festival eksperimentalne glazbe SineLinea, Hvar Summer Festival, Izlog suvremenog zvuka, Music Sandbox, Čari klasične glazbe, Splitski klarinet festival, Novas Frequências i druge.
Kao bas-klarinetistica ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS, praizvela je velik broj skladbi suvremenih autora. Osim ansamblskih praizvedbi, ističu se izvedbe djela: RigVeda za bas-klarinet i elektroniku (Ivan Božičević), Zatvorena vrata za solo klarinet (Deni Pjanić), I Wanna Blue za solo bas-klarinet (Željko Milić), Soliloquy za klarinet, saksofon i violinu (Stefan Hejdrowski) te Three Fences Over Time (Marcioz).
Samostalno i s ansamblom S/UMAS vodi radionice suvremene glazbe za djecu, među kojima se izdvajaju programi u sklopu Muzičkog biennala Zagreb, Izloga suvremenog zvuka, Gudačke smotre u Sinju te radionice u okviru Kreativnog laboratorija Hrvatskog doma Split.
Kao autorica glazbe za ples, surađivala je na nekoliko predstava, uključujući Ima nešto što me raduje (u suradnji s Kristinom Lovrić i Karolinom Šušom), Suzvučja i Ne-mjesto tjelovanja (u suradnji s Katjom Grcić i Robertom Milevoj). Glazba iz predstava, nastala u suradnji s KinKin studiom, uključena je u edukativne materijale za osnovne škole.
Članica je dua Diviant, zajedno s gitaristicom Antonijom Škorput Slišković. Njihov koncertni program odabran je za International Clarinet Association Festival 2021.
Sudjelovala je na brojnim međunarodnim i nacionalnim natjecanjima, gdje je ostvarila zapažene rezultate osvojivši Prvu nagradu na IMKA Classical Music Competition and Concert Series za snimku diplomskog koncerta, Treću i Drugu nagradu na međunarodnom natjecanju Woodwind and Brass, a bila je i polufinalistica 7. hrvatskog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo
Godine 2021. izabrana je kao jedna od 25 sudionika prestižne međunarodne glazbene rezidencije OneBeat, među više od 600 prijavljenih iz cijeloga svijeta. Dobitnica je Rektorove nagrade za svoj doprinos umjetnosti.
Osam godina djelovala je kao suradnica i asistentica prof. Željka Milića na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je, osim u nastavi, aktivno sudjelovala u organizaciji brojnih seminara i glazbenih događanja. Posebno se ističu dva izdanja Split Klarinet Festivala, posvećena promociji hrvatskih autora i izvođača.
Ivana Bandalo Benzon trenutno djeluje kao prva klarinetistica u orkestru Hrvatskog narodnog kazališta Split.
Giacomo Ferrari rođen je 1985. godine u Milanu. Vrlo rano pokazuje interes za glazbu te s navršenih šest godina započinje učiti klavir.
Na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu 2006. godine završava preddiplomski studij glasovira s najvišim ocjenama u klasi prof. Danielea Lombardija. Tijekom studija, paralelno pohađa i trogodišnji studij čembala u klasi prof. Ruggera Laganà.
Diplomski studij glasovira (smjer: komorna glazba) završava 2008. godine s izvrsnim uspjehom i stječe zvanje magistra glasovira. Vođen širim glazbenim interesima, dvije godine studira i jazz glazbu na Civico Corso di Jazz pod vodstvom prof. Marija Rusca.
Godine 2009. polaže prijemni ispit na Manhattan School of Music u New Yorku, gdje biva primljen kao stipendist.
Od 2014. do 2022. godine radi kao korepetitor na Konzervatoriju G. Verdi u Milanu.
Godine 2019. angažiran je kao jedan od službenih korepetitora na Međunarodnom natjecanju Società Umanitaria, a od 2022. godine redovito surađuje kao korepetitor na Međunarodnom natjecanju Città di Palmanova.
Od 2013. do 2022. godine predaje klavir u glazbenoj školi Ricordi Music School u Milanu, a od 2017. do 2022. djeluje i kao dirigent mandolinskog orkestra Mandolinisti Bustesi.
Kao solist i komorni glazbenik nastupao je u Italiji i inozemstvu (Mađarska, Slovačka, Crna Gora, Grčka, Poljska).
Godine 2014. nastupa u dvorani University of Music Fryderyk Chopin u Varšavi u dua sastavu s mandolinistom Raffaeleom La Ragioneom, s kojim 2015. godine izdaje CD Serenata Napoletana. Drugi zajednički nosač zvuka, Margola – Music for Mandolin and Other Chamber Music, izlazi 2019. godine — oba u izdanju diskografske kuće Brilliant Classics.
Trenutno je zaposlen kao korepetitor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Marino Repanić magistrirao je 2024. godine udaraljke u klasi prof. mr. Davora Marausa na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.
Tijekom studija usavršavao se na razmjenama u Poljskoj i Sloveniji, gdje je pohađao nastavu kod profesora Jacka Wote na Muzičkoj akademiji u Wroclawu te Simona Klavžara na Muzičkoj akademiji u Ljubljani.
Sudjelovao je na brojnim majstorskim tečajevima uglednih svjetskih udaraljkaša kao što su Gordon Stout, Rachel Xi Zhang, Paolo Cimmino, Tatiana Koleva, Ivana Bilić, Mathew Coley, Tchiki Duo, Slovenski udaraljkaški duo i Joakim Anterot.
Godine 2016. osvojio je 2. nagradu na regionalnom natjecanju HDGPP-a u Hrvatskoj, dok je 2017. na međunarodnom natjecanju "Art In" u Skoplju osvojio 1. nagradu u kategoriji solo udaraljki te 1. specijalnu nagradu u kategoriji komorne glazbe kao član trija PAMAS.
Kao izvođač, sudjelovao je na brojnim projektima i festivalima, među kojima se ističu: Filharmonija budućnosti, Umjetnost bez granica, Umijeće improvizacije, SONEMUS festival, Ivana Bilić Marimba Week, Splitsko ljeto, Sarajevske večeri muzike, Tour MAS 9/9, Viško ljeto, Večeri udaraljkaša Križevci, Majske muzičke svečanosti, Tko to tamo svira, Sarajevo Street Festival, Savremenici, Viške glazbene večeri i Kultura na ulice.
Član je udaraljkaškog ansambla PAMAS, s kojim je nastupao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
Surađuje s brojnim ansamblima i orkestrima, uključujući: SONEMUS ansambl, kvintet harmonika Accordeus, Tritonus ansambl, orkestar Opere HNK Split, Simfonijski orkestar Mostar, Sarajevsku filharmoniju, Operu Narodnog pozorišta Sarajevo, Sarajevski gradski orkestar, mandolinski orkestar Sanctus Domnio iz Splita, orkestar Athanor iz Madrida te s puhačkim i simfonijskim orkestrom Muzičke akademije u Ljubljani.
U akademskoj godini 2021./2022. obnašao je funkciju predsjednika Asocijacije studenata Muzičke akademije u Sarajevu, gdje je organizirao koncerte i projekte, te se aktivno bavio studentskim pitanjima i unapređenjem kvalitete studiranja.
Trenutno radi kao nastavnik udaraljki u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu.
