Diva

kombinirana tehnika, dimenzije promjenljive

2024.

(postavljeno u foyeru Koncertne dvorane Ive Tijardovića)

***

Daske koje život znače – to i nije neka zgodna metaforička prispodoba nego egzaktan opis profesionalnog života mnogih kazališnih i ostalih izvedbenih umjetnika. Tim se daskama zapravo nazivaju pozornice ili bine, a o njima samima se danas pišu zanimljive povijesne studije, analiziraju njihove komponente i složenost konstrukcije, pridaju futurističke projekcije ili, pak, prepoznaju ograničenja. Gdjekad se bine znaju zateći u zapuštenim zgradama odolijevajući zubu vremena ili krađi repromaterijala koji sadrže, gdjekad su privremene i česte, nastaju i nestaju u hipu, po potrebi. Valjda ih ima i u poeziji.

Bina je Vedrana Perkova drugačija. Ona nije nalik na povišene govornice koje je umjetnik nekoć znao uvesti u koordinate svog umjetničkog razmišljanja dajući im mogućnost i moć funkcije. Te potentne govornice nisu pohabane niti imaju osjećanje povijesnosti. Ova je bina prava gospođa, iskusna i vremešna. Iako diva, posve je mala. Snalazi se u svečanim koordinatama i protokolima Hrvatskog doma, tiho i odmjereno, slušajući stroge note klasične glazbe, ali prigodice i free flow session jazza. Pitanja koja iz nje šušte pitanja su odnosa prošlosti i sadašnjosti, ili puta k nekoj prihvatljivoj budućnosti. Zapravo, uporabu nema.

***

Rakursi

Naziv ciklusa Chiaroscuro svoje ishodište pronalazi u povijesti likovnih umjetnosti još u renesansi kad se pokušavaju pronaći novi načini „modeliranja“ slikarskog prizora. Kasnije se jazz glazba i likovna umjetnost prate i prožimaju, zajednički se opirući konvencijama i čvrsto zadanim okvirima i tendirajući improvizaciji te poliritmiji. Na tragu slične izmaknute dijaloške prakse nastaje i program elastičnih Rakursa koji je osmislio kustos Dalibor Prančević. U rasporedu koncerata jazz glazbe izmjenjuju se prostorno specifične intervencije četvoro umjetnika (Vedrana Perkova, Viktora Popovića, Neli Ružić, Lorena Živkovića Kuljiša) koji kao polazišnu točku koriste zgradu Hrvatskog doma, značajnog susretišta glazbe i vizualne umjetnosti.

Izložbeni program Rakursi posvećujemo Davoru Matičeviću (Split, 1945. – Zagreb, 1994.) povodom tridesete obljetnice njegova odlaska. Bio je ključna figura kustoskog rada tijekom 1970-ih i 1980-ih, temeljito proučavajući pitanja suvremene umjetnosti, a posebice ističući važnost intervencija suvremenih umjetnika u javnom prostoru. Njegov rad i projekti ostavili su dubok trag i snažan utjecaj na suvremenu umjetničku i kustosku scenu u Hrvatskoj.