Koncert Zagrebačke filharmonije na Peristilu

organizator:

Hrvatski dom Split

Koncertna dvorana Ive TijardovićaDruga lokacija

Koncert povodom tisuću i stote obljetnice krunidbe kralja Tomislava

Zagrebačka filharmonija
Ivan Josip Skender, dirigentž

Marija Kuhar Šoša, sopran
Terezija Kusanović, mezzosopran
Domagoj Dorotić, tenor
Ante Jerkunica, bas

Komorni zbor Ivan Filipović, Goran Jerković – zborovođa

1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva jubilej je kojim se tijekom 2025. godine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te hrvatskomu iseljeništvu komemoracijama, kulturnim, umjetničkim i znanstvenim događajima obilježavaju krunidba kralja Tomislava, Hrvatsko Kraljevstvo i početak Splitskih crkvenih sabora. ^[1]

Dana 14. ožujka 2024. godine Hrvatski sabor jednoglasno je usvojio inicijativu Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« i Matice hrvatske te donio Odluku o proglašenju 2025. godine »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva«. Podršku su dali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH te Ministarstvo kulture i medija RH, kao i Vlada Republike Hrvatske.^[2]

Obljetnica predstavlja potvrdu tisućljetnoga kontinuiteta hrvatske državnosti, priznanje važnosti srednjovjekovnoga Hrvatskog Kraljevstva, priliku za promociju hrvatske kulturne baštine te poticaj za nova povijesna istraživanja i znanstvene skupove. ^[3]

Split je grad kolijevka Hrvatske države, grad u kojemu se održao Prvi crkveni sabor 925. godine, zahvaljujući kojemu imamo prve dokumente o postojanju Hrvatskoga kraljevstva. U Splitu se tada okupio vrh Crkve i Kraljevstva, na čelu s prvim hrvatskim kraljem Tomislavom.

Iako se ne zna gdje i kada je točno okrunjen, Tomislav je titulu kralja nosio u trenutku ovog dobro dokumentiranog povijesnog događaja, tako da se tradicionalno ta godina uzima kao godina njegove krunidbe.

Tisućljeće i stotinu godina prošlo je otada, a splitska prvostolnica i Peristil pod njom, kao drevni svjedoci tih davnih događaja, bit će i poprište proslave tisuću i stote obljetnice krunidbe kralja Tomislava.

Događaj će uveličati koncert Zagrebačke filharmonije, jedne od najstarijih glazbenih institucija u Hrvatskoj neprekinute tradicije, koja u Split dolazi pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera. Odabir glazbenih ulomaka u znaku je slavlja, na početku s blještavom Glazbom za kraljevski vatromet Georga Friedricha Händela, skladbom nastala 1749. za proslavu kojim je obilježen završetak Rata za austrijsko nasljeđe, koja je vrlo brzo nakon prve izvedbe postala naširoko izvođeno djelo, prepoznatljivo po zvuku svojih sjajnih fanfara. Pretklasične Simfonije Luke Sorkočevića jedan su od stupova stoljeća hrvatske glazbe, čije su nadahnute, prepoznatljive melodije i vješto oblikovane forme simbol kultiviranosti i ljepote okružja iz kojeg su potekle. Još jedno vrhunsko djelo slavljeničkog repertoara je Krunidbena misa Wolfganga Amadeusa Mozarta, napisana povodom krunidbe Franje II. za cara Svetog rimskog carstva u Salzburgu 1779. godine. Jakov Gotovac kao najsjajniji epigon nacionalnog stila i hrvatske opere 20. stoljeća, svoje je nadahnuće najvećim dijelom crpio iz dalmatinskog folklora, kako klapskog pjevanja tako i oporih suzvučja Zagore. U svojoj šestoj operi, Đerdan, nastaloj 1955. godine, nadahnjuje se novelama Dinka Šimunovića Đerdan i Alkar, prenoseći ih u glazbu jarkog mediteranskog svjetla, zbog čega je često uspoređuju s najpoznatijom Gotovčevom operom i nazivaju "malim Erom". Predstavnik moderne u hrvatskoj glazbi, Blagoje Bersa, jedan je od stupova hrvatske glazbe prve polovice 20. stoljeća, koji je u svojim djelima donio dah kozmopolitizma a ujedno, posebno u orkestralnim djelima, pronalazio nadahnuće u bliskom krajoliku svoje domovine. Njegova kratka orkestralna djela, Idila i Capriccio-Scherzo nadahnuta su skladateljevim uspomenama: Idila u kojoj donosi neke od najupečatljivijih taktova koje je napisao u cijeloj karijeri, uspomena je na njegov brak i na Split, u kojem provodi kratko ali idilično mladenačko vrijeme nakon završetka Konzervatorija u Beču, a Capriccio-Scherzo ispunjen je ironijom i mračnom zaigranošću, koju donosi pogled na različite životne peripetije. Aleluja iz Händelova oratorija Mesija ulomak je raskošnog višeglasja nad poletnim strukturama orkestra, koje stoljećima plijeni svojim entuzijazmom i ostaje jednim od najizvođenijih slavljeničkih zborova cijele glazbene literature.

Zagrebačkoj filharmoniji pridružuju se solisti i Komorni zbor Ivan Filipović, čiji je zborovođa Goran Jerković.

Glazba za kraljevski vatromet Georga Friedricha Händela (1685.-1759.) uzvišenog slavljeničkog tona, barokni je primjer orkestralne raskoši. Nastala je 1749. za proslavu kojim je obilježen završetak Rata za austrijsko nasljeđe, osmogodišnjeg sukoba između velikih europskih sila koji je završio Mirovnim sporazumom u Aix-la-Chapelleu. U londonskom Green Parku Glazba za kraljevski vatromet izvedena je na proslavi kojoj je prisustvovalo više od 12 tisuća ljudi, uz veliki vatromet koji je priređen uz strukturu nalik paviljonu u dorskom stilu, posebno izgrađenom za tu priliku, s koje je trebala odjeknuti kanonada čak 100 topova. Naručitelj je od Haendela jasno zatražio partituru u kojoj neće biti gudača, jer je kralj George imao afinitet prema vojnim instrumentima (puhačima i udaraljkama). Prva verzija tako uključuje samo sjajne boje puhačkih instrumenata, ali će skladatelj napisati i punu orkestralnu verziju u kojoj će skladba postati naširoko izvođena, prepoznatljiva po svojoj raskošnoj temi fanfara. Cijela suita sastoji se od pet stavaka. Početna Uvertira, skladana u francuskom stilu, je najpoznatiji stavak, ispunjen snažnim, svijetlim svečanim tonovima u grandioznoj maniri, punktiranim ritmovima i fanfarama.

Pretklasične simfonije Luke Sorkočevića (1734.-1789.) jedan su od stupova stoljeća hrvatske glazbe, čije su nadahnute, prepoznatljive melodije i vješto oblikovane forme simbol kultiviranosti i ljepote okružja iz kojeg su potekle. Luka Sorkočević bio je diplomat Dubrovačke republike, koji se amaterski bavio skladanjem, ostavljajući iza sebe nevelik opus djela: osim devet simfonija sačuvane su još jedna trostavačna uvertira, duo La Vertu perdue za violinu i violončelo uz čembalo, te dvije vokalne skladbe, arija Qual rupe in mezzo all'onde i psalam Babilonskim nad riekama. Diplomatske misije otvorile su mu pogled i na ondašnja glazbena strujanja, kao za boravka u Beču gdje stvara veze s Jospehom Haydnom, Ch. W. Gluckom te libretistom Pietrom Metastasiom. Njegove ratke simfonije skladane u tradiciji pretklasične talijanske uvertire smatraju se prvim simfonijama u hrvatskoj glazbi. Njihova ljepota leži u jednostavnoj eleganciji tema i profinjenoj orkestraciji za gudače i po dva para puhača (oboe i rogovi). Pretpostavlja se da su nastale između 1750. i 1770. godine. U 20. stoljeću izvođene su i postale su poznate u obradama Stjepana Šuleka, ali se u novije doba izvode u izvornoj verziji Sorkočevića. Treća simfonija u D-duru skladana je u tri stavka, prvi i posljednji građeni su na energičnim vedrim temama, a u srednjem stavku javlja se možda i najpoznatija melodija koju je Sorkočević skladao, galantna i odmjerena, a ujedno dirljiva i melankolična, svjedočeći o iznimnom talentu dubrovačkog skladatelja.

Još jedno vrhunsko djelo slavljeničkog ceremonijalnog karaktera je Misa u C-duru K. 317, znana kao Krunidbena misa, Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.), napisana u Salzburgu 1779. godine. Iako se pretpostavlja da je izvedena na Uskrs te godine, prva zabilježena izvedba ona je povodom krunidbe Franje II. za cara Svetog rimskog carstva 1792. godine. Misa je prožeta kontrastima – onima u dinamici, kao i u tempima i sastavu, suprotstavljajući sastav solista onome zbora i cijelog orkestra. Najveći kontrasti javljaju se u središnjem ulomku stavka Credo, kao i ulomku Hosanna u stavku Benedictus. Mozart tu postiže gotovo operne efekte, a operi se sasvim približava u stavku Agnus Dei za sopran solo, u kojem koristi temu koju će kasnije upotrijebiti u ariji Grofice „Dove sono“ u operi Figarov pir. Mozart je skladao ukupno 17 misa. Krundibena spada među najobimnija Mozartova uglazbljenja misnog ordinarija. Prema Mozartovim riječima, u Salzburgu su običaji bili takvi da se tražilo kratko, sažeto uglazbljenje misnog teksta, čak i prilikom blagdanskih misnih slavlja, ali svečano orkestrirano, s uporabom cijelog orkestra (tj. i s puhačim instrumentima). Stoga je Krunidbena misa u C-duru amalgam dvaju tipova misa – pisana je u stilu Missa Longa, odnosno svečane mise, ali trajanja je kao Missa Brevis. Mozart je svoj zadatak skladanja ove mise opisao u pismu: „Naša crkvena glazba vrlo se razlikuje od talijanske, tim više što misa sa svim svojim stavcima, čak i za najsvečanije prigode kada sam vladar čita misu [princ-nadbiskup], ne smije trajati dulje od tri četvrtine sata. Za ovu vrstu skladanja potrebna je posebna obuka, a također to mora biti misa sa svim instrumentima - ratnim trubljama, timpanima itd.“ Trebalo je to biti veličanstveno ceremonijalno uglazbljenje, ali također imati kompaktnu strukturu. Mozart stoga izostavlja formalne završne fuge za stavke Gloria i Credo, Credo sa svojim opsežnim tekstom skladan je u čvrstom obliku ronda, a Dona nobis pacem podsjeća na glazbu stavka Kyrie.

Jakov Gotovac (195.-1982.) kao najsjajniji epigon nacionalnog stila i hrvatske opere 20. stoljeća, svoje je nadahnuće najvećim dijelom crpio iz dalmatinskog folklora, kako klapskog pjevanja tako i oporih suzvučja Zagore. Đerdan, skladan 1955. godine, njegova je šesta opera – prethodile su mu Morana, Ero s onoga svijeta, Kamenik i Mila Gojsalića, a nakon njega sklada još opere Dalmaro, Stanac i Petar Svačić. U ovoj je operi nadahnuće pronašao u novelama Dinka Šimunovića Đerdan i Alkar. Njegov glazbeni potpis, jarka mediteranska svjetlina koja zrači iz prepoznatljivog folklornog amalgama ritmova, intervala, boja u orkestru, javlja se na sličan način u Đerdanu kao i u Eri s onoga svijeta, zbog čega se Đerdan često naziva "malim Erom". Opera je skladana na poticaj glumca kazalšta Komedija u Zagrebu, Cvjetka Jakelića, s kojim je Gotovac tri godine surađivao na libretu. Međutim iznenadna smrt mladog glumca prekinula je taj rad 1951. godine. Uoči pete obljetnice djelovanja kazališta Komedija, Gotovac dovršava operu. Tema je otmica djevojke, običaj kojim su mladi mogli ostvariti brak iz ljubavi. U Đerdanu bogati gazda Gare namjerava kćer svoje sestre, udovice Marte, Petricu, udati za bogatog trgovca Ilu. Još prije vjenčanja dogovoreno je da Petrica da svoj đerdan Ili. Petrica bježi sa svojim odabranikom, siromašnim Ivom, te sa sobom nosi svoj đerdan. Opera završava sretno, svadbom i svatovima u selu.

Predstavnik moderne u hrvatskoj glazbi, Blagoje Bersa (11873.-1934.), jedan je od stupova hrvatske glazbe prve polovice 20. stoljeća, koji je u svojim djelima donio dah kozmopolitizma a ujedno, posebno u orkestralnim djelima, pronalazio nadahnuće u bliskom krajoliku svoje domovine. Njegova kratka orkestralna djela, Idila i Capriccio-Scherzo nadahnuta su skladateljevim uspomenama: Idila u kojoj donosi neke od najupečatljivijih taktova koje je napisao u cijeloj karijeri, uspomena je na njegov brak i na Split, u kojem provodi kratko ali idilično mladenačko vrijeme nakon završetka Konzervatorija u Beču, a Capriccio-Scherzo ispunjen je ironijom i mračnom zaigranošću, koju donosi pogled na različite životne preokrete prilikom prvog zaposlenja. Ove simfonijske skladbe originalno su zamišljene kao dio veće cjeline, programno osmišljene autobiografske simfonije, Sinfonia tragica – koja nosi podnaslov Quattro ricordi della mia vita (Tragična simfonija – Četiri uspomene iz moga života), na kojoj je počeo raditi 1898. Idili i Capricciu, dovršenima 1902. godine, prethodi Dramatska uvertira, dovršena 1901. Zadnji stavak, Finale, međutim ostaje izrađen samo u verziji za klavir.

Jedan od najslavnijih ulomaka velikoga opusa Georga Friedricha Händela je Aleluja iz oratorija Mesija ulomak je blještavog baroknog višeglasja nad poletnim strukturama orkestra, koje stoljećima plijeni svojim entuzijazmom i ostaje jednim od najizvođenijih slavljeničkih zborova cijele glazbene literature. Händel je tvorac velikog opernog, oratorijskog i instrumentalnog opusa, raskošnog svojim obimom kao i zamislima koje u njemu donosi. Provevši mladost u Njemačkoj (rođen je u Halleu), te boraveći i studirajući nekoliko godina u Italiji, on svoja mladenačka saznanja koja počivaju na talijanskom ukusu i stilu, preoblikuje u jedan od najsjajnijih korpusa glazbe, koji čini zasebnu cjelinu golemog glazbenog nasljeđa baroka. Brojne opere koje je skladao, preselivši se u London, danas se percipiraju kao jedan od najprofiliranijih baroknih opernih opusa, a kada su u Londonu uvjeti da nastavi s opernom produkcijom postali nepovoljni, on u naletu nove kreativnosti, kao zreo skladatelj, zasniva novi prepoznatljivi žanr, engleski oratorij, stvorivši niz djela koja trajno ostaju na repertoaru. Talijanski dramski oratoriji, katkad nazivani sakralnim operama, koji su bili popularni u Rimu početkom stoljeća, kada je Händel tamo boravio (i sam je skladao dva talijanska oratorija tijekom boravka u Rimu 1706.-1710.), poslužili su mu kao uzor, prvenstveno Alessandro Scarlatti i njegov način skladanja za glas solo. Najoriginalnija novina Händelovih engleskih oratorija je pisanje za zbor, raznolikost zborova u oratorijima i njihova dominacija nad solističkim ulomcima. Mesija je vrhunac njegova oratorijskog pisanja. Nastaje 1941. nakon što su već napisani Ester (ranije djelo iz 1718.), Debora, Atalija, Aleksandrova svečanost, Saul i Izrael u Egiptu. Prvi put Mesija je izveden u Dublinu 1742., s relativno malim vokalno-instrumentalnim sastavom, a u kasnijim izvedbama sastav je često bio znatno veći od onoga koji je Händel originalno zamislio. Tekst koji dopire iz različitih ulomaka Biblije kralja Jakova i Coveradaleskog psalterija kompilirao je Charles Jannens, donoseći priču o Isusu – od vremena proroka Izaije i drugih proroka koji su naviještali dolazak Mesije, do objave pastira o njegovom dolasku – ulomka koji dopire iz Evanđelja, dok drugi dio oratorija govori o Isusovoj muci i uskrsnuću, završavajući zborom Aleluja. Treći dio govori o uskrsnuću mrtvih i slavi Isusa Krista na nebu.

Zrinka Matić

Zagrebačka filharmonija orkestar je 150-godišnje tradicije vrhunskog muziciranja u Zagrebu i Hrvatskoj, promotor glazbene umjetnosti diljem Hrvatske i kulturni veleposlanik Hrvatske u svijetu.

Ova glazbena institucija zaštitni je znak grada u kojem djeluje, a utjelovljuje urbanu sliku Zagreba kao srednjoeuropskog središta glazbe, umjetnosti i kulture. Daleke 1871. godine započela je profesionalna orkestralno-koncertna aktivnost u Zagrebu, a 1920. orkestar je dobio ime koje i danas nosi.

Od samoga početka u hrvatsku prijestolnicu dovodio je najbolju klasičnu glazbu, a njegovu povijest pisali su prvorazredni šefovi dirigenti – Friedrich Zaun, Milan Horvat, Lovro von Matačić, Mladen Bašić, Pavle Dešpalj, Kazushi Ono, Pavel Kogan, Alexander Rahbari i Vjekoslav Šutej te u posljednjem desetljeću David Danzmayr i novoimenovani Dawid Runtz. Brojni proslavljeni dirigenti ravnali su Zagrebačkom filharmonijom, a Leopold Stokowski, Paul Kletzki, Sir Malcom Sargent, Kurt Sanderling, Carlo Zecchi, Jean Martinon, Milan Sachs, Krešimir Baranović, Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Milko Kelemen, Igor Stravinski i Krzysztof Penderecki samo su neki od njih. U bližoj prošlosti orkestrom su ravnali Dmitrij Kitajenko, Lorin Maazel, Leopold Hager, Valery Gergiev i Sir Neville Marriner.

Uz orkestar Zagrebačke filharmonije nastupili su i brojni ugledni i svjetski poznati glazbenici, a među njima Yehudi Menuhin, Antonio Janigro, Mstislav Rostropovič, Leonid Kogan, Luciano Pavarotti, Ivo Pogorelić, Montserrat Caballe, Alexander Rudin, David Garett, Julian Rachlin, Shlomo Mintz i drugi. Sa Zagrebačkom filharmonijom uvijek rado surađuju i hrvatski glazbenici među kojima su Ivo Pogorelić, Zvjezdana Bašić, Melita Lorković, Ranko Filjak, Vladimir Krpan, Pavica Gvozdić, Branko Sepčić, Stjepan Radić, Jurica Murai, Martina Filjak, Mia Elezović, Josip Klima, Monika Leskovar, Radovan Cavallin, Radovan Vlatković i mnogi drugi. Ne treba pritom zaboraviti ni uspješne i rado slušane koncerte s popularnim crossover umjetnicima među kojima su Maksim Mrvica i duo 2Cellos.

Sezonu 2011./2012. obilježilo je intenziviranje suradnje s maestrom Dmitrijem Kitajenkom, jednim od najvećih dirigenata današnjice, koja traje sve do danas. Njegovim djelovanjem umjetničkog savjetnika Zagrebačke filharmonije otpočela je nova era u povijesti orkestra obilježena svježim umjetničkim poletom, zapaženim glazbenim postignućima te velikim koncertnim i diskografskim projektima.

U srpnju 2012. godine u Areni Zagreb orkestri Zagrebačke i Slovenske filharmonije s osmero vokalnih solista i zborom sastavljenim od gotovo tisuću pjevača iz Hrvatske i Slovenije pod vodstvom slavnog ruskog dirigenta Valerija Gergijeva izveli su glazbeni megaspektakl Simfonija tisuće Gustava Mahlera.

Od sezone 2012./2013. maestro Dmitrij Kitajenko kao umjetnički savjetnik Zagrebačke filharmonije svojim angažmanom, a na radost orkestra i publike, ostvaruje brojna visoko profesionalna glazbena postignuća. Pod njegovim se ravnanjem tako ističu dvije izvedbe Mahlerove Simfonije tisuće u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 2018. godine te čak tri nosača zvuka zaOehms Classics s djelima ruskih majstora.

Svoje koncertne programe Zagrebačka filharmonija publici nudi u tri redovita pretplatnička ciklusa – Crveni i Plavi ciklus te Off ciklus, ustanovljen 2015. godine. U sezoni 2022./2023. godine na inicijativu šefa dirigenta Dawida Runtza pokrenut je Komorni ciklus koncerata u suradnji s HNK u Zagrebu. Koncerti se održavaju nedjeljom u Foyeru HNK, a nastupaju glazbenici orkestra Filharmonije te Opere HNK. Zagrebačka filharmonija osobito se ponosi MINIMINI ciklusom za najmlađe koji postoji od sezone 2019./2020., a koji donosi koncertne predstave za djecu vrtićke i školske dobi.

Zagrebačka filharmonija organizira i niz koncerata izvan ciklusa, a neki od njih su humanitarni koncert Pokaži ljubav u organizaciji Zagrebačke filharmonije i Rotary kluba 1242 kojim se prikupljaju novčana sredstva kao pomoć u liječenju najmlađih, tradicionalni humanitarni Koncert za život u sjećanje na Anu Rukavinu i maestra Vjekoslava Šuteja kojim Filharmonija podupire rad zaklade Ana Rukavina te Filharmonijski bal kojim orkestar ispraća staru i pozdravlja novu godinu. Zagrebačka filharmonija stalni je partner i humanitarne akcije Korak u život te svake godine priređuje koncert za sve sudionike akcije i građane koji kupnjom ulaznica pomažu u prikupljanju sredstava namijenjenih stipendiranju mladih iz domova za nezbrinutu djecu i udomiteljskih obitelji.

Zagrebačka filharmonija redovito sudjeluje i u programima Dubrovačkih ljetnih igara i Muzičkog biennala Zagreb, a svake godine surađuje i sa zagrebačkom Muzičkom akademijom te tako pruža priliku budućim glazbenicima da se dokažu na velikoj koncertnoj pozornici.

Samo u posljednjih nekoliko sezona orkestar je gostovao u Argentini, Omanu, Kuvajtu, Kini, Beču, Lisabonu, Budimpešti, Varšavi, Krakowu, Moskvi, Lenjingradu, Rimu, Dresdenu, Zurichu, Milanu, Velikoj Britaniji te Izraelu. Koncerti u novogodišnje jutro u Salzburgu bili su neizostavan dio njene koncertne sezone, a u veljači 2016. godine Filharmonija je nastupila na najprestižnijoj američkoj glazbenoj pozornici – njujorškom Carnegie Hallu. Orkestar redovito nastupa i u domovini, od Vukovara i Đakova, preko Istre, do Splita i Dubrovnika.

Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik sa vrlo širokim spektrom djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja, te se kasnije usavršavao kroz postdiplomski studij u Beču kod Uroša Lajovica, te kroz seminare i radionice iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). Bio je prvi skladatelj – predstavnik Krvatske na europskom multimedijskom festivalu MusMa (Music Masters on Air) 2012. Laureat je stipendije Rudolf i Margita Matz za mlade skladatelje. U njegovom širokom i svestranom opusu nalazi se oko 120 skladbi za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera).

Kao dirigent surađivao je sa brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a osobito je posvećen izvedbama i praizvedbama skladbi suvremenih hrvatskih autora. Kao dirigent je izvodio ili praizveo nekoliko stotina skladbi hrvatskih suvremenih skladatelja, s gotovo svim ansamblima u Republici Hrvatskoj, a neke od izvedbi su izdane i na nosačima zvuka. Članovi ansambla za suvremenu glazbu Cantus izabrali su ga 2012. za stalnog dirigenta.

Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK u sezoni 2013./2014. Od 2009 je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bio asistent prof. Uroša Lajovica, a od 2019. je i stalno zaposlen na Muzičkoj akademiji, gdje ima titulu izvanrednog profesora na odsjeku za dirigiranje. Dobitnik je višestrukih nagrada i poticaja za svoj umjetnički rad, od kojih se ističu Rektorova nagrada, nagrada Stjepan Šulek i nagrada Papandopulo za kompoziciju, nagrada Milka Trnina za dirigiranje operom Lennon Ive Josipovića, te nagrada Vladimir Nazor za cijelokupni umjetnički rad.

Od 2019. član je umjetničkog vodstva Muzičkog Biennala Zagreb, a od 2023. i jedan od njegovih umjetničkih ravnatelja. Godine 2020. je imenovan članom skupštine predstavnika Hrvatskog društva skladatelja. Od 2024. je pridruženi član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Marija Kuhar Šoša diplomirala je 2006. glazbenu kulturu i pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Lidije Horvat-Dunjko. Za vrijeme i nakon studija osvojila je brojne nagrade i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima su: Nagrada Hrvatskog glumišta 2007., Nagrada Marijana Radev (sezona 2008./2009.) te nagrada Zagrebačke filharmonije za najboljeg mladog glazbenika 2009. U HNK-u Zagreb nastupala je u brojnim ulogama (Susanna, Zerlina, Pamina, Lauretta, Adina, Adele, Norina, Musetta, Jelena, Gretel, Oscar, Constance, Nanetta…). Gostovala je u Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Izraelu, Austriji, Sloveniji, Srbiji i Albaniji. Ostvarila je zapažene nastupe u brojnim koncertnim projektima i oratorijskim ostvarenjima. Godine 2011. nastupila je na otvorenju festivala Julian Rachlin i prijatelji u Dubrovniku s Beogradskom filharmonijom pod ravnanjem Zubina Mehte. Nastupa s hrvatskim i inozemnim orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Cantus Ansambl, Zagrebački solisti, Orkestar opere HNK-a Zagreb, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski barokni ansambl, Slovenska i Beogradska filharmonija). Među dirigentima s kojima je surađivala su Pavle Dešpalj, Ivo Lipanović, Nikša Bareza, Vjekoslav Šutej, Ivan Repušić, Vladimir Kranjčević, Aleksandar Kalajdžić, Uroš Lajovic, Antonello Alemandi, Johannes Wildner, Lothar Zagrosek, Marko Letonja. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Glazbenim večerima u Sv. Donatu u Zadru, Osorskim glazbenim večerima, Varaždinskim baroknim večerima, Festivalu Orgulje Heferer i Sceni Amadeo. Od 2006. do 2009. bila je stipendistica CEE Musiktheatera i Deutsche Bank. Do 2022. bila je docentica je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a od 2020. je naslovna docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 2022. članica je opernog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i njegova prvakinja.

Terezija Kusanović, mezzosopran, hrvatska operna i koncertna pjevačica, prvakinja opere HNK Split, docentica solo pjevanja na Umjetničkoj akademiji u Splitu, rođena je u Splitu gdje je završila svoje glazbeno obrazovanje. Nakon što je diplomirala glazbenu pedagogiju, upisala je studij solo pjevanja kod prof. Nelli Manuilenko. Diplomirala je operno i koncertno pjevanje te vokalnu pedagogiju. Kasnije je pod mentorstvom prof. Manuilenko stekla zvanje magistre umjetnosti na Muzičkoj akademiji u Zagrebu istovremeno pohađajući majstorske radionice kod znamenitih vokalnih pedagoga i umjetnika.

Nakon niza uloga koje je ostvarila u opernim produkcijama na Umjetničkoj akademiji, svoju profesionalnu karijeru pjevačice počinje glavnom ulogom Judite u istoimenoj operi Frane Paraća, premijerom u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Njezin repertoar uključuje uloge kao što su Carmen, Dalila, Preziosilla Azucena, Fenena, Maddalena, Ulrica, Amneris, Suzuki, Lola/Santuzza, Klytaemnestra, Adalgisa, Rosina , Cieca/Laura, Lukrecija, Eboli, Eva, Melka, Orlovski Doma, Jele, Didona, Orfej, Mary i dr., od kojih je najveći dio ostvarila na sceni HNK Split kao i na Splitskom ljetu, te gostujući u ostalim hrvatskim nacionalnim kazalištima, kao i u Italiji, Južnoj Koreji, BiH, Slovačkoj, Austriji itd.

Terezija Kusanović je surađivala s uglednim dirigentima kao što su Nikša Bareza, Nada Matošević, Ivo Lipanović, Ivan Repušić, Mikhail Sinkeevič, Valerio Galli, Gianluca Martinenghi, Marco Baldieri i Marco Boemi te s poznatim redateljima kao što su Petar Selem, Krešimir Dolenčić, Dora Ruždjak Podolski, Karla Štaubertova, Ozren Prohić, Ivo Guerra, Michael Znaniecki, Francesco Belotto, Fabio Sparvoli, Georgij Paro i Robert Bošković.

Uz operno njeguje i koncertno pjevanje. 2020. godine osniva Mediterraneo Project: vokalno-instrumentalna priča u ritmu zanosa i strasti. Cilj projekta bio je muziciranje i pronalaženje novih aranžmana za neke vječne melodije i popularne naslove mediteranskog glazbenog kruga.

Dobitnica je Druge nagrade na Natjecanju prof. Dichlera u Beču te posebne nagrade Voce Verdiana (Albenga – Italija). HNK Split dodijelio joj je nagradu Ante Marušić za iznimna umjetnička operna ostvarenja u dvije sezone, za uloge Carmen i Dalile. Dobitnica je nagrade Porin za klapski album Dišperadun. Snimila je CD Romance sa solo pjesmama i ciklusima pjesama velikih domaćih i stranih skladatelja 19. i 20. stoljeća, te opernim arijama. U pripremi je CD njemačkog Lieda uz klavirsku pratnju Vesne Podrug Kossjanenko. Docentica je solo pjevanja na Umjetničkog akademiji u Splitu.

Tenor Domagoj Dorotić glazbenu naobrazbu je počeo kao trubač u Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru, zatim je završio srednju glazbenu školu Elly Bašić. Studirao je solo pjevanja u klasi Vlatke Oršanić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je diplomirao 2008. Dvije godine poslije postao je solist Opere HNK-a u Zagrebu, gdje je, uz ostale, ostvario uloge u operama Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca (Juranić), Mazeppa Petra Iljiča Čajkovskog (Andrej), Gianni Schicchi Giacoma Puccinija (Rinuccio), Hamlet Ambroisea Thomasa (Laert), Ljubavni napitakGaetana Donizettija (Nemorino), Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog (Lenski), Tosca G. Puccinija (Cavaradossi), Ekvinocij Ivana Brkanovića (Ivo). Istodobno je nastupao u Operi splitskog HNK-u u operama Macbeth G. Verdija (Macduff), Adel i Mara J. Hatzea (Adel), Nabucco G. Verdija, Cavalleria rusticana P. Mascagnija (Turiddu), Traviata G. Verdija (Alfredo), Ukleti Holandez R. Wagnera, Ernani G. Verdija i dr. Gostovao je u Litvanskoj nacionalnoj operi u Rigi, a od 2015. angažiran je kao prvak u Operi osječkoga HNK-a, gdje je nastupio u glavnim ulogama premijernih izvedbi opera; Porin (Porin), Manrico (Trubadur), Don José (Carmen) i dr. Redovito nastupa koncertno surađujući s našim istaknutim dirigentima i ansamblima, izvodeći oratorijska djela poput Verdijeva Requiema, Beethovenove Mise solemnis, Dvořákova Stabat Mater,Mahlerove simfonijski ciklus Pjesme o zemlji itd. Sudjelovao je u koncertnim izvedbama i snimanju opera Ljubav i zloba V. Lisinskog koja je i dobitnik nagrade Porin, Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca te kantate Slavoslovije Borisa Papandopula u produkciji HRT-a. Istaknuti nastupi uključuju i predstavljanje hrvatske kulture u Manausu u Brazilu, izvedbu Glagoljske mise Leoša Janáčeka uz Kraljevsku filharmoniju iz Liègea te otvorenje Dubrovačkih ljetnih igara. Među nagradama ističu se: Rektorova nagrada za ulogu Rinuccia (Gianni Schicchi, 2008.), prva nagrada žirija na Ljetnom opernom seminaru u Schlossu Laubachu (2008.), Nagrada hrvatskoga glumišta za ulogu Maxa (Crux dissimulata Srećka Bradića) i Fentona (Falstaff, 2009.), nagrade Ante Marušić splitskog HNK-a te Vladimir Ruždjak zagrebačkog HNK-a za ulogu Cavaradossija (2012.). Dobitnik je i Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za posebna umjetnička dostignuća 2022.godine. Godine 2023 dobiva i nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji mjuzikla i operete kao najbolja muška uloga u opereti Šišmiš za ulogu Eisensteina. Od 2015. bio je na angažmanu kao prvak Opere HNK-a u Osijeku, potom prvak Opere riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, a od 2022. prvak je Opere HNK-a u Zagrebu. gdje ostvaruje mnoge glavne role od kojih se mogu istaknuti uloga Eisensteina u opereti Šišmiš , uloga Pinkertona u operi Madame Butterfly, uloga Lennona u modernoj operi Ive Josipovića Lennon, uloga Ere u operi Ero s onoga svijeta i druge.

Rođeni Splićanin, bas Ante Jerkunica, jedan je od najtraženijih basova internacionalnih pozornica. Redovito nastupa u velikim opernim kućama i na festivalima kao što su Njemačka opera u Berlinu, Bavarska državna opera u Münchenu, Bečka državna opera, Salzburški festival, Teatro Real u Madridu i Metropolitan opera u New Yorku.

Karijeru je započeo u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 2002. Bio je angažiran u Njemačkoj operi u Berlinu, gdje je pjevao razne basovske uloge, od belcanta do Wagnera, uključujući Fiesca, Filipa II, Oca gvardijana, Banca, Alvisea, Rodolfa, Sarastra, Marcela, Gremina, Pimena, Fafnera, Hundinga, Kralja Markea i Dalanda. Paralelno s karijerom u Berlinu, njegova međunarodna karijera bila je u usponu, s gostovanjima u prestižnim opernim kućama u Frankfurtu, Leipzigu, Kölnu, Hamburgu i Zürichu, Pariškoj nacionalnoj operi, Operi u Lyonu, Operi u Bilbau, Teatru San Carlo Lisabon, Bečkoj državnoj operi, Theater an der Wien te operama u Amsterdamu, Antwerpenu i Seattleu.

Redovito je surađivao s Teatro de Liceu Barcelona, La Monnaieom u Bruxellesu i Operom National du Rhin u Strasbourgu, gdje je interpretirao niz značajnih i kritički hvaljenih uloga: Modrobradog, Gurnemanza, Inkvizitora, Fafnera i Fasolta, Hundinga, Saltana, Sparafucilea i Balthazara. Njegova uloga Vodníka u Rusalki u poznatom Teatru Colon u Buenos Airesu donijela mu je Nagradu publike za najboljeg interpreta operne sezone 2017./18. Godine 2017. pjevao je ulogu kneza Ivana Hovanskog u operi Hovanščina u londonskom Royal Albert Hallu na festivalu BBC Proms.

Pandemija COVID-19 nakratko je odgodila niz važnih nastupa, uključujući Glyndebourne Festival u Velikoj Britaniji, Aix-en-Provence Festival i tri produkcije u Metropolitan Operi u New Yorku; u proljeće 2022. debitirao je u Metropolitan Operi kao Sparafucile u Rigolettu. Često je nastupao u prestižnim europskim koncertnim dvoranama, kao što su Berlinska filharmonija, Concertgebouw Amsterdam, Konzerthaus Beč, Konzerthaus Berlin itd. Surađivao je i s renomiranim dirigentima, uključujući Riccarda Mutija, Kirilla Petrenka, Semjona Bičkova, Ivora Boltona, Marca Armiliata, Sira Marka Eldera, Kenta Nagana, Adama Fischera, Sira Donalda Runniclesa, Marca Albrechta, Michaela Jurowskog, Alexandera Vedernikova, Bertranda de Billyja, Alaina Altinoglua itd. Uspješno surađuje s istaknutim opernim redateljima, poput Roberta Carsena, Calixta Bieita, Dmitrija Černjakova, Davida Aldena, Caspera Holtena, Àlexa Olléa, Hansa Neuenfelsa i Romea Castellucija.

Ova sezona započela je ponovnim nastupo u Rigolettu u Metropolitan operi, a nastavlja se nastupima s Münchenskim radijskim orkestrom (Mazeppa), u Bečkoj državnoj operi (Don Giovanni, Otmica iz saraja), Flamanskoj operi (Norma), Semperoper u Dresdenu (Strijelac vilenjak, Otmica iz saraja), Teatru Real u Madridu (Priča o caru Saltanu), kao i prvim nastupom na Festivalu u Bregenzu (Oedipe) u srpnju ove godine, dok su u sljedećoj sezoni najavljeni nastupi u La Monnaieu u Bruxellesu, Semperoper u Dresdenu i pariškom Théâtre des Champs-Elysées.

Komorni zbor IVAN FILIPOVIĆ osnovan je 1998. godine. Više od 25 godina djeluje pod umjetničkim vodstvom svoga osnivača, umjetničkog voditelja i dirigenta maestra Gorana Jerkovića.

Zbor je prepoznatljiv po pažljivo promišljenom programu i visokoj razini svojih izvedbi skladbi iz riznice svjetske i hrvatske zborske baštine od renesanse do suvremene zborske glazbe. Od početka svojeg djelovanja zbor se istaknuo kao jedan od najuspješnijih a cappella ansambala u Hrvatskoj, a to potvrđuju brojne pohvale i pozitivne kritike uglednih glazbenih stručnjaka, nagrade na domaćim i svjetskim natjecanjima (u Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, Kini, Turskoj, međunarodno on-line zborsko natjecanje Queen of the Adriatic Sea), suradnje, umjetnički projekti, koncerti, koncertne turneje i gostovanja na brojnim hrvatskim i svjetskim pozornicama (Izrael, Tajvan, Bugarska, Francuska, SAD, Velika Britanija, Španjolska, Slovačka, Makedonija i dr.).

Zbor je izveo i više od četrdeset većih djela u suradnji s brojnim uglednim hrvatskim i svjetskim ansamblima i dirigentskim imenima, samostalno ili zajedno s drugim zborovima (djela A. Vivaldija, A. Campre, J. Gillesa, J. S. Bacha, M.-A. Charpentiera, W. A. Mozarta, J. Haydna, G. F. Händela, A. Brucknera, C. Orffa, G. Mahlera, A. Rahbarija).

U diskografskoj djelatnosti ističu se CD A cappella (2003.), CD/DVD izdanje naziva Dieterich Buxtehude: „Membra jesu nostri“ (2010.), audio i video ostvarenje Praizvedbe u HAZU (2013. povodom 15. obljetnice djelovanja Zbora).

Iznimno mjesto u povijesti KZIF-a ima poziv i sudjelovanje na Međunarodnome zborskom festivalu The Rhythms of One World 2015 u New Yorku 2015. i nastup pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda povodom obilježavanja 70. obljetnice potpisivanja Povelje o osnivanju Ujedinjenih naroda u nazočnosti veleposlanika i diplomata iz cijeloga svijeta.

Obilježavajući 25. obljetnicu djelovanja, Komorni zbor „Ivan Filipović“ svoju je bogatu umjetničku biografiju predstavio i u vrijednom tiskanom izdanju objavivši 2024. monografiju 25 godina izvrsnosti.

Program:

Georg Friedrich Händel: Uvertira iz Glazbe za kraljevski vatromet

Luka Sorkočević: Simfonija br. 3 u D-duru

Wolfang Amadeus Mozart: Krunidbena misa u C-duru, K. 317