Matt Elliott britanski je umjetnik i skladatelj čija glazba istražuje granice između folka, elektronike i zvučnog eksperimentiranja. Kao bivši član sastava The Third Eye Foundation, započeo je samostalnu karijeru obilježenu snažnom emocionalnom dubinom i jedinstvenim pristupom skladanju. Na albumima poput The Mess We Made, Howling Songs i Only Myocardial Infarction Can Break Your Heart Matt Elliott isprepliće melankolične i poetične atmosfere, spajajući akustične instrumente sa suptilnim elektroničkim teksturama. Njegov rad odlikuje intimno, narativno istraživanje u kojem se ljudska krhkost i potraga za smislom međusobno prožimaju. Pravi zvučni alkemičar, Matt Elliott slijedi vlastiti put, stapajući introspekciju i glazbenu inovaciju na posve osebujan način.
Postoje glazbenici za koje možda i niste čuli, ali koje, kad ih jednom čujete, ne prestajete slušati.
Takav je i Matt Elliott. Prvi put čuo sam za njega samo usputno jer je svirao u bendovima koje sam slušao devedesetih, Movietone i Flying Saucer Attack. Na prvim albumima oba benda (a oba su bila iz njemu rodnog Bristola) igrao je ipak sporednu ulogu, ali već tada počeo je snimati pod svojim pseudonimom Third Eye Foundation. Bila je to elektronska glazba inspirirana tada popularnim trip hopom, ali s daškom mračnije industrial glazbe. Na sljedećim albumima pod tim imenom istraživao je još mračnije i teže teme s dosta eksperimetalnim pristupom, no uz sve veće odobravanje i kritike i publike. A onda se 2003. pojavio i prvi album pod njegovim pravim imenom, The Mess We Made, i bio je to zaokret od mračne elektronske eksperimentalne glazbe na folkom inspirirani post rock, još uvijek s dosta elektronike, ali pjesme su sada imale strukturu, stihove i refrene što do tad i nije bio čest slučaj. Uslijedila je trilogija Drinking , Failing i Howling Songs, inspirirana folk glazbom istočnoeuropskih tradicija, ali još više tradicionalnim engleskim sea shanties, pjesmama pomoraca i ribara. Teme su, naravno bile tamna strana plovidbe, pomorske nesreće i nesretne ljubavi. S albuma Drinking Songs je i koncertni favorit The Kursk, zastrašujuća pjesma o nesreći ruske nuklearne podmornice i smrti 118 mornara u morskim dubinama. Samo zbog te pjesme i Mattove savršene izvedbe na akustičnoj gitari i loopovima, kad na kraju jedan čovjek postane zbor i orkestar duhova utopljenika, vrijedi doći na njegov koncert.
Na sljedećim albumima istraživao je glazbu i teme iz stare Grčke, Francuske (gdje sad živi) Bugarske, Mađarske, Poljske, Ukrajine, Rusije, Španjolske, dosta židovskih klezmer utjecaja pa i glazbe naših krajeva, nikad se ne udaljavajući previše od tema koje su ga uvijek zaokupljale. Matt Elliott je i glazbeni i literarni erudit, tekstovi su mu puni povijesnih referenci, kao i glazba. Melankolija, težina povijesti i istraživanje tamne strane ljudskog duha daju poseban pečat Elliottovoj glazbi. Nitko danas ne stvara glazbu sličnu njegovoj.
Posljednji studijski album mu je, prikladno nazvani, pretežno akustični, The End of Days iz 2023.
Bio sam na koncertu Matta Elliotta 2017. u Malom pogonu Tvornice kulture i izašao oduševljen i potresen. Bio je to nezaboravan doživljaj, osjećaj prisustva nečem velikom, važnom i lijepom. I dan danas pamtim taj koncert kao da je bio jučer. Tako da, ako ne smijete propustiti neki glazbeni događaj ove godine u Splitu, prvi na redu je Matt Elliott.
- Zdeslav Benzon
