U svijet nijemog i animiranog filma Charlieja Chaplina i Walta Disneya uvest će nas razgovorom profesorica filmske umjetnosti Silvana Dunat i flautist Marko Zupan, oboje predavači na UMAS-u uz moderatoricu Ivanu Orešić.
U ranim godinama filma, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, filmske projekcije bile su neizostavno povezane s glazbom, koja je, uz mutne slike, nudila atmosferu. U početcima su mehanički instrumenti pomagali u prikrivanju buke koja se stvarala prilikom projekcije, ali je izvedba uživo ubrzo postala preferirani izbor jer je omogućavala bolje povezivanje s filmskom pričom. U tim su prvim godinama improvizirane pratnje, često uz pijanista ili orguljaša, osiguravale kontinuitet scena, ali i stvarale atmosferu s pomoću već poznatih melodija i zvučnih efekata.
Početak 20. stoljeća donosi veću sofisticiranost: filmske produkcije sve više angažiraju stalne instrumentalne ansamble i specijalizirane orgulje, a glazbeni producenti biraju repertoar. Prve filmske glazbe bile su improvizacije, ali su s vremenom postale više strukturirane. Edison Pictures već 1909. godine distribuira liste s uputama vezanima za glazbu, a glazbeni izdavači stvaraju antologije filmske glazbe
Rana faza filma bila je ispunjena živom glazbom koja je bila ključna za povezivanje publike s filmom, čineći glazbenu pratnju ne samo tehničkim dijelom filmskog doživljaja.
Charlesa Chaplina i Walta Disneya, spaja isti odnos prema glazbi: oboje su bili izrazito glazbeno talentirani, te puni ideja koje nisu znali prenijeti na notni papir ili odsvirati u instrument te su za njih to radili drugi. Primjerice, poznati francuski impresionistički skladatelj Claude Debussy je nakon susreta s 20-godišnjim Charliejem, rekao nešto što se urezalo:„Vi ste rođeni glazbenik i plesač.“ S druge strane, Walt Disney je u radnim danima svoje karijere izrekao prekrasne riječi: „Glazba ima nevjerojatnu moć. Možete pustiti bilo koji od ovih filmova i oni će biti dosadni i spori, ali čim stavite glazbu iza njih, oni dobivaju život i vitalnost koju ne mogu dobiti na drugi način.“ Osim sličnog pogleda na glazbu i odnosa prema njoj, povezani su kroz zajednički temelj u stvaranju likova koji komuniciraju univerzalnu ljudsku emociju putem tjelesnog izraza i komičnih gesta, bez oslanjanja na dijalog. Disney je, naime, u Chaplinovoj skitnici prepoznao karakteristike koje su oblikovale Mickeyja Mousea – osobito u fizičkoj komici, igrama tijela, i sposobnosti da komičan lik prenese emocije s minimalnim verbalnim izrazom. Autorica ovog večerašnjeg koncepta Ivana Orešić piše:
“U matičnoj knjizi rođenih datum najslavnijeg animiranog mišića na svijetu, zapisan je 18. studenoga 1928. godine u Disney Brothers Cartoon studiju u Burbanku u američkoj državi Kaliforniji, no u mašti dječaka Waltera Eliasa Disneya (1901 – 1966) Mickey Mouse se rodio na drugom mjestu i to mnogo ranije. U magični svijet filma, trinaestogodišnjeg dječaka uvodi školski kolega iz Kanzasa Walter Pfeiffer. Prvi film koji je budući animator, redatelj i scenarist pogledao bio je "Kid auto races at Venice" (1914), Charlieja Chaplina u kojem po prvi puta najpoznatiji svjetski komičar nijemog filma, na platnu oživljava lik skitnice koji ga je proslavio. Trinaest godina kasnije Walt Disney u svom studiju crta prvu verziju Mickeya Mouse, nasmijanog, rasplesanog miša s prevelikim cipelama – animiranu verziju Charlieja Chaplina.”
I za kraj, dolazimo do glavnih aktera večerašnjeg zbivanja. Glazbenici okupljeni u kvintetu Adriaphonics ovom su projektu pristupili i kao izvođači i kao skladatelji te aranžeri. Točnije, svaki od njih uzeo je kao zadatak oripremiti glazbenu kulisu za jedan od Mickey Mouse animiranih filmova koji će biti prikazani, dok će tijekom emitiranja filma Charlieja Chaplina svirati glazbu francuskog skladatelja i pijanista Claude Bollinga. Glazbenici koji se unutar potke klasične glazbe kreću u različitim mikro-miljeima, pristupili su zadatku svatko na osobit način. Jedan će pristup zvučati više improvizacijski, drugi će biti sastavljen od poznatih melodija koje će biti spretno aranžirane u cjelinu, dok će treći u proces ući isključivo s vlastitim inovacijama koje su precizno zapisali za izvođenje. Ostaje na vama da razotkrijete gdje se skrivaju poznate melodije, a odakle viri posve nova, friška glazba maštovitih glazbenika koji stoje pred nama večeras. Ili, još bolje, ne razmišljajte uopće već se prepustite ovoj jedinstvenoj sintezi slike i zvuka uživo.
Bokun festivala je multimedijalni projekt nastao prema ideji umjetničke ravnateljice Ivane Orešić koji otkriva nove dimenzije filmske umjetnosti te nastaje uz pomoć svestranih umjetnika i prijatelja festivala. Posebnost festivala je u skladanju nove glazbe za filmove te izvođenje tijekom programa uživo. Program se stvara i režira poput kazališne predstave kako bi gledatelji što bolje mogli doživjeti temu festivala te u interakciji s umjetnicima što više sudjelovati u njemu.
U osam godina djelovanja kroz različite programe i gostovanja publici je predstavljeno stvaralaštvo umjetnika koji su obilježili 20. stoljeće: skladatelja Ive Tijardovića, komičara Bustera Keatona i Charlieja Chaplina, slikara Fride Kahlo, Salvadora Dalija i Diega Rivere, animatora Dušana Vukotića i Walta Disneya.
Bokun festivala surađuje s brojnim institucijama i organizacijama.
Marko Zupan ima bogatu međunarodnu karijeru kao solist, komorni izvođač, orkestralni glazbenik, improvizator, aranžer i profesor. Redovno koncertira po cijeloj Europi, Aziji i Americi. Svirao je u prestižnim dvoranama, kao što su Berlinska filharmonija, Suntory Hall Tokio, Wiener Musikverein, Konzerthaus Berlin, Hanoi Opera House, Shanghai Oriental Art Center i drugdje. Od 2010. godine predaje na Akademiji za glazbu u Splitu. www.markozupan.com
Goran Cetinić Koća je bio do 22. godine samouk. Završio je preddiplomski studij u klasi prof. Maroja Brčića i nakon toga upisuje klasičnu gitaru na Akademiji umjetnosti u Splitu, gdje je diplomirao u klasi prof. Gorana Listeša. Surađivao je s mnogim poznatim hrvatskim glazbenicima, nastupao na svim najbitnijim hrvatskim blues i jazz festivalima koji se emitiraju na Hrvatskom državnom radiju i televiziji. Član je splitskog gitarističkog kvarteta, blues sastava Otprilike Ovako i jazz sastava Šporkestar.
Tonči Tranfić je nagrađivan na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima. Kao korepetitor-umjetnički suradnik je radio na Umjetničkoj akademiji u Splitu, bio je također nagrađen kao najbolji klavirski suradnik na String festivalu u Srbiji. Nastupao je kao solist sa orkestrom HNK Split. Profesor je klavira u Glazbenoj školi Josipa Hatzea i umjetnički voditelj klapa Cambi i Elektrodalmacija.
Piero Malkoč je po završenoj srednjoj glazbenoj školi iz klavira u Ljubljani nastavio studij kao kontrabasist na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Bio je član mnogih međunarodnih orkestara pod okriljem Jeunesses Musicales International, orkestra Slovenske Filharmonije i Mariborske opere i brojnih komornih orkestra. Koncertira po Eurupi i Aziji. Često svira u različitim komornim sastavima. S kvintetom Funtango je oduševljavao i koncertirao na slovenskim i pozornicama diljem Europe. Trenutačno je kontrabasist solist orkestra HNK u Splitu i profesor u Glazbenoj školi Josipa Hatzea.
Boris Žuvela je bio osam godina stalni suradnik Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, povremeno je surađivao sa Zagrebačkom filharmonijom i HNK u Zagrebu. Nastupao je na festivalima u Puerto Ricu, Austriji, Koreji i u Hrvatskoj.Trenutačno živi v Splitu gdje je zaposlen kao solo-timpanist u orkestru Hrvatskog Narodnog Kazališta u Splitu.
Popusti se ne primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.
