Miroslav Tadić omiljen je u glazbenim krugovima – među glazbenicima, publikom, kritičarima i učenicima. Od 1985. godine predaje na prestižnom Kalifornijskom institutu za umjetnost u Los Angelesu. Svoj veliki ugled u svijetu glazbe duguje, između ostalog, formalnom glazbenom obrazovanju koje je stekao u SAD-u, ali i nepretencioznom, ozbiljnom pristupu glazbi te svojoj osobnosti – blagoj naravi, strpljenju i pristupačnosti.

Tijekom karijere surađivao je s glazbenicima najvišeg ranga, različitih stilova. Među brojnim suradnjama ističu se izvedbeni i snimateljski projekti s Markom Nauseefom, operom u Los Angelesu (s Placidom Domingom), Londonskim simfonijskim orkestrom, MDR Leipzig Symphony, Filharmonijskim orkestrom iz Monte Carla, Howardom Levyjem, Joachimom Kühnom, L. Shankarom, Markusom Stockhausenom, Wadadom Leom Smithom, Mariom João, Jackom Bruceom, Theodosiijem Spassovim, Panditom Swapanom Chaudhurijem i Ustadom Ashishom Khanom. Upijajući glazbu svih tih umjetnika različitih žanrova, stekao je svestranost, a svojim je izvedbama stekao poštovanje u svim tim krugovima.

Posebno su bili uzbudljivi nastupi sa sastavom Grandmothers, čiji je član bio od 2005. do 2011. godine. Taj je sastav bio sastavljen od bivših članova benda Mothers of Invention gitarista i skladatelja Franka Zappe, uz tek ponekog dodatnog člana. Iako je najpoznatiji kao svirač akustične gitare, u tom je sastavu svirao električnu gitaru. Poznat je i po primjeni elemenata klasične i flamenko tehnike na električnoj gitari.

Tadić uspijeva na prirodan i fascinantan način spojiti barok, europsku i sjevernoindijsku klasičnu glazbu, blues, flamenko, romsku glazbu, klasiku, rock, country... Kao da križanjem autohtonih sorti stvara nove, plemenite glazbene vrste koje donose mirisne, slatke plodove. Primjerice, ističe se kao ekspert za makedonsku glazbu, koju iznimno izvodi u duu s makedonskim gitaristom Vlatkom Stefanovskim, ali i s Merimom Ključo. Tadić tim izvedbama pristupa osobno, uspijevajući zadržati identitet makedonske glazbe, a istodobno joj podariti ozbiljnost klasične glazbe i lepršavost jazza, stvarajući tako visoku umjetničku estetiku.

Osim što je sjajan improvizator, Tadić je i plodan skladatelj. Piše solo i komornu glazbu te glazbu za brojne eksperimentalne filmske, plesne i kazališne projekte. Skladao je glazbu za igrani film Sedamdeset dva dana Danila Šerbedžije. No, ne bježi ni od izvedbi poznatih skladbi koje obrađuje na sebi svojstven način.

Ostvario je izniman glazbeni dijalog s pjevačicom Tamarom Obrovac, s kojom je svirao i u trio formaciji s violinisticom Yvette Holzwarth. Jedna od njegovih najbližih suradnji jest ona s legendarnim glumcem, pjesnikom i glazbenikom Radom Šerbedžijom. Zajedno su koncertirali diljem svijeta i snimili albume Imam pjesmu za tebe i Ponekad dolazim, ponekad odlazim. Tadić, kad god nastupa u Šibeniku i Zagrebu, prisjeća se Arsena Dedića i izvodi njegove skladbe. Poput Arsena, i Tadić je glazbenik s karizmom. Uspio je nadmašiti razinu čiste virtuoznosti, dosegnuvši onu višeg reda – jednostavnosti, prirodnosti, osjećajnosti i uvjerljivosti.

Tadić je često nastupao u duu s poznatim glazbenicima: gitaristima Vlatkom Stefanovskim i Dušanom Bogdanovićem, saksofonistom Peterom Epsteinom, violinisticom Yvette Holzwarth te pjevačima, braćom Teofilović. Godine 2015. u Los Angelesu je s bosanskohercegovačkom harmonikašicom Merimom Ključo snimio album Aritmia, jedan od najuzbudljivijih dueta u svojoj karijeri. Od tada kao duo nastupaju diljem SAD-a i Europe, dobivajući visoke ocjene i kritike i publike.

Na rijetko uvjerljiv način spajaju klasičnu i tradicionalnu glazbu, spontanost jazza i suptilnost komorne glazbe, obuhvaćajući širok spektar glazbenih tradicija i geografskih područja. Osim obrada narodnih pjesama istočne Europe, za spomenuti album zajedno su snimili Tri rumunjska narodna plesa Béle Bartóka, Gnossienne 1 Erika Satiea i Nana Manuela de Falle. Bez obzira na žanr, njihova su tumačenja originalna, bogata improvizacijama i interakcijama. Njihovi su glazbeni dijalozi smisleni i pripovjedački; iako sviraju suptilno i delikatno, njihove su međuigre snažne, sugestivne i uvjerljive, zrače unutarnjom snagom i duboko diraju publiku.

Zvuk gitare i harmonike isprepliće se i stapa poput dječje igre, poput zaljubljenog para koji u transu pleše – ne slijedeći stroga pravila, već se prepuštajući zaigranosti, strasti i spontanosti.

To su, ujedno, i ključne karakteristike Merime Ključo – koncertne harmonikašice čije se stvaralaštvo odlikuje originalnošću i višeslojnošću. Kao cijenjena interpretatorica klasične glazbe, nastupala je kao solistica s mnogim orkestrima, uključujući Škotski komorni orkestar, Holland Symphonia, Nizozemski radio-filhamonijski orkestar i CityMusic Cleveland.

Bila je članica sastava Checkpoint KBK s Ivom Bittovom i Davidom Krakauerom, te Serendipity 4 s pjevačima Theodorom Bikelom i Shurom Lipovskyjem te pijanisticom Tamarom Brooks. Redovito je surađivala s ansamblima MusikFabrik, Asko/Schönberg i Nederlands Blazers Ensemble. Često nastupa i surađuje s uglednim umjetnicima i autorima kao što su Saša Stanišić, Jelena Milušić, Matija Dedić i mnogi drugi.

Poput Tadića, studiozno proučava tradicijsku glazbu istočnoeuropskih i bliskoistočnih zemalja. Jedna od najstarijih i najuglednijih glazbenih izdavačkih kuća u Europi – Schott Music – objavila je njezine knjige Istočnoeuropske narodne melodije za harmoniku te Klezmer i sefardske melodije za harmoniku.

Ključo sklada, aranžira i izvodi glazbu za razne kazališne, filmske i radijske projekte. Surađivala je s renomiranim kazališnim redateljima poput Daniela Landaua, Dereka Goldmana, Sabine Varjače i Kokana Mladenovića. Sudjelovala je u projektima raznih kazališnih i opernih kuća, uključujući Nacionalno židovsko kazalište, Bremer Theater, Nederlandse Kinder Theater, EastWest Theatre Company, Zagrebačko kazalište mladih i Tiroler Landestheater.

Kao producentica, skladateljica i aranžerka potpisuje hvaljene albume: Zumra (koji je The Sunday Times uvrstio među 100 najboljih i među 10 najboljih albuma svjetske glazbe), Couperin Visiting the Balkans, Lume i La Convivencia. U suradnji s Tadićem snimila je već spomenuti Aritmia, a s Matijom Dedićem album Male ljubavi, za koji su 2020. osvojili najvažniju hrvatsku glazbenu nagradu Porin u dvije kategorije: najbolja instrumentalna izvedba godine i najbolji album u kategoriji instrumentalne glazbe.

U svom multimedijskom djelu Sarajevska Hagada: Glazba knjige za harmoniku, klavir i video, koje prati dramatičnu povijest jednog od najdragocjenijih rukopisa židovske baštine, Ključo se oslanja na glazbene tradicije Španjolske, Italije, Austrije i Bosne i Hercegovine.

Davor Hrvoj

Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.

Vranjanski Čoček
Tradicionalna
Obr. Miroslav Tadić

Gnosienne, br. 1 (1890)
Erik Satie (1866 – 1925)
Obr. Ključo / Tadić

Gde si Dušo, Gde si Rano
Davorin Jenko (1835 – 1914)
Obr. Ključo / Tadić

Balkanska pjesma i ples (2014)
Merima Ključo / Miroslav Tadić

Fantazija na Bartókove Rumunjske plesove (2014)
Merima Ključo / Miroslav Tadić
I. Allegro
II. Andante

Kopanica (2006)
Merima Ključo (r. 1973)

Tamamale and Grandpa Nigun (2009) (harmonika solo)
Merima Ključo (r. 1973)

Nana (1914)
Manuel de Falla (1876 – 1946)
Iz "Sedam španjolskih narodnih pjesama"
Obr. Ključo / Tadić

Walk Dance (1990) (gitara solo)
Miroslav Tadić (r. 1959)

Kaleš bre Andjo
Tradicionalna
Obr. Ključo / Tadić

Hajd' Sad Majka (2013)
Merima Ključo (r. 1973)