Mozartov Rondo alla Turca, izvorno skladan kao završni stavak klavirske Sonate u A-duru, u Meštrovićevoj verziji dobiva novo ruho. Tek nekoliko dodanih tonova i drugačiji odnosi ritamskih figura stvaraju potpuno novi ugođaj: poliritmijski i živahan, gotovo karnevalski. Meštrović pomiče perspektivu iz marševskog u rasplesani karakter, kao da se iza uredne bečke forme skriva balkanska bujnost ritma i energije.

U uvertiri opere Carmen, Bizet je već spojio strast španjolskog folklora i francuske operne elegancije, a Meštrović tom naslijeđu pridodaje vlastitu dinamiku. Naglašena perkusivnost i slobodnije fraziranje unose naglaske karakteristične za mediteranski temperament, dok se poznate melodije prelamaju u duhu improvizacije.

Tema Brahmsovog Mađarskog plesa br. 5 u g-molu sama je po sebi reinterpretacija romskog plesnog idioma, a Meštrović taj sloj još jednom reflektira – reinterpretira reinterpretaciju. Ne mijenja prepoznatljivu melodiju, ali nadograđuje harmonijsku gustoću i kolorističke prijelaze, stvarajući višeslojni zvuk u kojem se ogleda i virtuoznost i sloboda.

Can-can je oduvijek bio ples improvizacije, parodije i vitalnosti – hibrid koji spaja galop, polku i karnevalsku gestu. Meštrović tu prirodu prepoznaje i proširuje u kolažnoj dramaturgiji, u kojoj se na izvorni Offenbachov galop nadovezuju brojni poznati ulomci. U jednom trenutku pred nas stavlja tradicijske plesove, u drugom poznate melodije iz kanona klasične glazbe. Sve to se upliće u zajednički ritam koji nadilazi epohe. Njegov Can-Can postaje medley-karneval, svojevrsni glazbeni kaleidoskop u kojem plesna energija prelazi granice stilova i kultura.

Šercar skladbu Ulyanik (s albuma FolkDrum) oblikuje tako da balansira između improvizacije i jasno zamišljene arhitekture zvuka. Slojevi ritma i elektronike tvore gotovo „industrijsku“ teksturu, koja u pojedinim trenucima asocira na zvukove rada – možda i simbolično priziva ime brodogradilišta koje skladba nosi.

Meštrovićeva Child’s Play 123–12–12 poziva izvođače i slušatelje u prostor igre. Perkusivno tretiranje klavira i uslojavanje tema, izmjena tempa i dinamike te dodir tradicijskih melodijskih obrazaca stvaraju zvučni pejzaž dječje zaigranosti koji se postupno zgušnjava do transa. Meštrovićev humor i radoznalost tu se pretvaraju u ritamsku ekstazu, u slavlje glazbe kao spontanog čuda.

U Šercarovoj verziji Carmine Burane monumentalni zborski oratorij pretvara se u ritamski obred suvremenog svijeta. Umjesto masivnog orkestra, središte preuzima perkusija, improvizacija i puls. Jazz i tradicijski elementi otvaraju Orffovu arhaičnu formu prema novim dimenzijama zvuka i energije.

U kontrastu s ritamskom energijom suvremenih obrada, Fauréova Pavane donosi smirenost i eleganciju francuskog fin-de-sièclea. Suptilnost melodije i suzdržana orkestracija osjećaju se jednako jasno i u obradi za klavir koju je Fauré napisao dvije godine nakon što je orkestralna verzija djela stekla popularnost. U jednostavnom trodijelnom obliku skriva se čista glazbena elegancija koja je gotovo vizualna, poput Monetovih pejzaža u kojima svjetlo i boja stvaraju nježnu, sanjivu atmosferu.

Glazbena tema iz filma Terminator (1984.) skladatelja Brada Fiedela jedno je od prepoznatljivijih ostvarenja elektroničke filmske glazbe 1980-ih. Fiedel ju je skladao u nepravilnom metru, što joj daje osjećaj „šepavog“ mehaničkog hoda – kao da glazba oponaša ritam samog kiborga. U Šercarovoj obradi, struktura se prenosi u akustički medij – klavir i udaraljke zadržavaju puls i motoriku izvornika, ali ih ispunjava toplina zvuka i prostor improvizacije, stvarajući zanimljiv kontrast između stroja i čovjeka.

U Meštrovićevoj obradi Vivaldijevih Četiriju godišnjih doba središnji interes nije samo u zvukovnim efektima, nego u strukturalnoj transformaciji samih koncerata. Vivaldijeva tematska riznica postaje poligon za ritamske i harmonijske pomake: izmjenjuje se metar, naglasci se pomiču unutar fraze, a barokni basso continuo zamjenjuje perkusivna podloga. Rezultat je reinterpretacija Vivaldijevih godišnjih doba koja odražava ideju promijenjenih ritmova prirode – onih koje danas prepoznajemo kroz prizmu klimatskih promjena.

Petra Crnčević

MATEJ MEŠTROVIĆ bez sumnje je najsvestraniji umjetnik na hrvatskoj kulturnoj sceni. Ekskluzivni je umjetnik izdavačke kuće PARMA Recordings (SAD). Godine 2018. praizveo je „Dunavsku rapsodiju“ za klavir i orkestar u glavnoj dvorani Carnegie Hall – Stern, čime je postao prvi hrvatski kompozitor koji je imao praizvedbu vlastitog djela u toj prestižnoj dvorani.

Autor je glazbe za tri hrvatska paviljona na svjetskim izložbama EXPO – Lisabon 1998, Hannover 2000 i Šangaj 2010, za čiju je realizaciju nagrađen Nagradom Grada Zagreba. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima su Posebna nagrada gradonačelnika Karlovyh Vary, nagrada „Oktavijan“ na „Danima hrvatskog filma“, „Baldo Čupić“ za najbolji nacionalni turistički film te četiri Global Music Awards nagrade.

Njegov CD „Vivaldi 4 Seasons for 3 pianos“ uvršten je na Spotify listu 50 klasičnih izdanja. U ožujku ove godine u izdanju PARMA Recordings objavljen je Meštrovićev CD „3 Rapsodije za klavir i orkestar“ snimljen sa Zagrebačkom filharmonijom, što je ujedno i prvi službeni CD u povijesti tog orkestra za američko tržište. U isto vrijeme snimio je i autorsku kompoziciju „Pleter“ s Londonskim simfonijskim orkestrom. Američka kritika naziva ga hrvatskim John Williamsom.

Bubnjar, udaraljkaš, skladatelj, slikar i pjesnik BORNA ŠERCAR diplomirao je u klasi Igora Lešnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Početkom 2009. osnovao je ansambl Borna Šercar’s Jazziana Croatica. Ansambl izvodi njegove autorske skladbe nadahnute hrvatskom klasičnom i etno glazbenom baštinom, a s njim je snimio pet albuma.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su tri diskografske nagrade Porin te nagrada Status za najboljeg jazz bubnjara. Njegovu plodonosnu i raznovrsnu karijeru obilježilo je deset godina u Big Bandu HRT-a, pisanje glazbe za kazalište, animirane filmove i televiziju te više od deset samostalnih izložbi slika. Intenzivno surađuje s brojnim hrvatskim orkestrima i eminentnim domaćim i inozemnim glazbenicima različitih glazbenih izričaja. Stalni je član Hrvatskog društva skladatelja i dobitnik nagrade Miroslav Sedak Benčić za autorski projekt „Borna Šercar’s Jazziana Croatica“.

Wolfgang Amadeus Mozart / Matej Meštrović: Alla Turca (iz Sonate za klavir u A-duru, K. 331 – Rondo alla Turca)

Georges Bizet / Matej Meštrović: Carmen – Uvertira

Johannes Brahms / Matej Meštrović: Mađarski ples br. 5 u g-molu

Jacques Offenbach / Matej Meštrović: Can-Can iz operete Orfej u podzemlju

Borna Šercar: Ulyanik

Matej Meštrović: Child’s Play 123–12–12

Carl Orff / Borna Šercar: Carmina Burana - odabrani dijelovi iz kantate

Gabriel Fauré: Pavane, op. 50

Brad Fiedel / Borna Šercar: The Terminator (glazbena tema iz filma The Terminator)

Antonio Vivaldi / Matej Meštrović: Četiri godišnja doba u vremenu klimatskih promjena (prema ciklusu Četiri godišnja doba, op. 8)