Menu
Menu
Band „Otprilike Ovako“ osnovan je 1974. godine i pioniri su blues scene na ovim prostorima. Glazba koju su tada svirali bio je blues američkih crnaca, a koji se izvodio na autentičnim glazbalima (washtube-bass, washboard, jew-harp itd.). Vremenom se band postupno elektrificirao, tako da su već u periodu od 1978. – 1981. skladali niz svojih skladbi, baziranih na bluesu.
U to vrijeme band postaje kultna grupa i izvorišno mjesto većine mladih glazbenika, a koji su kasnije postali etablirane ličnosti hrvatske glazbene scene.
Kroz band je sve ove godine prošlo 30-tak vrsnih glazbenika. Neki su u određenom vremenu otišli u SAD-e neki po Europi.
Band je radio i glazbu za predstavu Marina Carića u HNK.Otprilike Ovako su dobitnici nagrade Croatian Blues Forces˝Jadran Zlodre Gobbo&Otprilike Ovako˝za povijesni doprinos blues sceni 2021/2022.
Na ovome koncertu koji je i ujedno 50-ta obljetnica nastupit će :Goran Cetinić-Koća-gitara,vokal
Željko Milić-saksofon
Goran Slavićek-bas
Matko Petrić-udaraljke
Vladimir M.-Kragić-Patak-bubnjevi
Cd izdanja: Quarat; Gobbo & Otprilike Ovako- In memoriam Jadran Zlodre Gobbo 1952-2008; Split Bues Festival; BlueSax Vol.1 i Vol.2.
Molimo sve posjetitelje koji su kupili ulaznice za ovaj koncert da se jave u ured Hrvatskog doma Split ili pozivom na broj mobitela 091 111 1419 svakim radnim danom od 9 do 15 sati za promjenu ili povrat kupljenih ulaznica.
Pijanist Zoran Velić jedan je od najistaknutijih splitskih glazbenika, a publika ga je mogla upoznati u nizu vrhunskih nastupa i rafiniranih interpretacija, bilo u solističkim izvedbama, bilo kao korepetitora rijetke senzibilnosti, u nizu suradnji s pjevačima i instrumentalistima. Diplomant Muzičke akademije u Zagrebu u klasi Đorđa Stanettija, nakon čega se usavršavao na prestižnom Mozarteumu u Salzburgu, Zoran Velić njeguje širok repertoar, iz kojega za solistički recital u novoj sezoni odabire niz remek-djela jednog od najljepših klavirskih opusa, onoga Frédérica Chopina – prvi i drugi od četiri Scherza, skladbi velikog opsega, bogatih sadržajem, u kojima Chopin odbacuje laku, humornu crtu ovog žanra i kreće se od duboke liričnosti „do gesti očaja i demonske energije". Slične scherzima su Chopinove četiri Balade tehnički i izražajno još zahtjevnije, a njihovo gusto glazbeno tkanje temelji se na poeziji poljskog nacionalnog pjesnika i Chopinova prijatelja Adama Mickiewicza. Četvrta u f-molu smatra sa jednim od vrhunaca Chopinova stvaralaštva, jednako kao i Andante spianato et Grande polonaise brillante, bravurozno, raskošno djelo u kojem nokturnalno raspoloženje prvog dijela skladbe prerasta u vatromet odvažnih fraza poloneze. Recital počinje Fantazijom u f-molu, jednom od onih skladbi u kojima se Chopin prepušta romantičnoj slobodi nadahnuća, u kojoj se umjesto zakonima forme vodi zakonima harmonijske i melodijske ljepote i pijanističkog zvuka koji do danas intrigira svojom svježinom i originalnošću.
Umjetnica minimalističkih nota, srpska pijanistica međunarodne karijere Branka Parlić, posvećuje se izvedbi glazbe 20. i 21. stoljeća, posebno skladatelja minimalizma i postminimalizma, poput Philipa Glassa, Michaela Nymana, Wima Martensa i Arvoa Pärta. U programu objedinjenom nazivom Cinéma spaja dva različita, a opet vrlo bliska autora, Erica Satija i Philipa Glassa. Eric Satie, čiji je sažet, ispražnjen glazbeni jezik nagovijestio minimalizam kasnijih skladatelja kao što su John Cage ili John Adams. Glasovite su njegove suradnje s umjetnicima kao što su Jean Cocteau, Sergej Djagiljev ili Pablo Picasso, a manje je poznato da je Satie autor nekih od prvih filmskih partitura – njegova suradnja za film Entr'acte Renéa Claira, urodila je skladbom Cinéma, prvom skladbom osmišljenom tako da bude zvučna pozadina koja se nesvjesno sluša. Gnossiennes su među najpoznatijim Satiejevim kompozicijama, a inspiracija, pretpostavlja se, dolazi iz Satiejeve povezanosti s gnostičkim sektama. Jedan od najznačajnijih predstavnika minimalizma, Philip Glass, poznati je autor filmske glazbe, njegova se filmska glazba afirmira na koncertnoj pozornici – jedinstvena percepcija vremenskog protoka u glazbi minimalizma sigurno je nešto što je Glassu privuklo Stephena Daldryja, za suradnju na filmu Sati iz 2002. godine. Uz glazbu iz filma Entr'acte Erica Satija i filma Sati (The Hours) Philipa Glassa u aranžmanima za klavir, na programu su i Glassova antologijska kompozicija Metamorphosis br. 2 i Satijeva Gnossienne No.4.
Eksperimentalni, nadrealistički film Entr'acte, (crno/bijeli, nijemi u trajanju od 20 minuta) emitiran je u pauzi između dva čina baleta Relache. Muziku za balet i za film skladao je Erik Satie (1866-1925), a scenarij potpisuje Francis Picabia (1879-1953). Premijera je održana 1924. godine u Parizu. U partituri pod nazivom Cinema koju je pisao za ovaj kratki film Satie je koristio produžene repeticije i na taj način uklapao trajanje muzike sa kadrovima filma. Iz tog se razloga ova muzika smatra prvom filmskom muzikom.
Prije izvođenja kompozicije i projekcije filma publika će kratkom pričom biti upoznata s bitnim činjenicama vezanim za muziku i film, koji je bio tek drugi film u bogatom filmskom opusu Rene Klera (Rene Clair, 1898-1981), u ulozi režisera.
U filmu se pojavljuje veliki broj aktera tadašnje pariške umetničke scene među kojima su: Francis Picabia, Erik Satie, Man Ray, Marcel Duchamp, Ian Borlin i Rolf de Mare.
Ljetna akademija Hrvatskog doma Split sastoji se od majstorske nastave i koncerata namijenjenih mladim glazbenicima.
DATUM: od 5. do 7. lipnja 2024.
KOTIZACIJA UKLJUČUJE:
PRIJAVA I POTVRDA:
ADRESA: Tončićeva 1, 21000 Split
INFORMACIJE: +385 91 111 1419
E-POŠTA: info@hdsplit.hr
***
The summer academy of the Croatian House Split consists of master classes and concerts intended for young musicians.
DATE: from 5 to 7 June 2024.
FEES INCLUDES:
APPLICATION AND CONFIRMATION
ADDRESS: Tončićeva 1, 21000 Split
INFORMATION: +385 91 111 1419
E-MAIL: info@hdsplit.hr
Ovjenčan u Srbiji nagradama Umjetnik stoljeća (2002.), Najhumanija osoba (2003.), te Brand osobnost godine (2010.), Stefan Milenković uživa plodnu karijeru međunarodno traženoga solista i recitalista izuzetno produktivne i dugotrajne scenske prisutnosti, profesionalizma i kreativnosti.
Milenkovićeva sezona 2023/24. obuhvaća nastupe s Orkestrom Regije Toscana (Firenza, Italija), orketrom opernog teatra Giuseppe Verdi iz Trsta (Italija), Sicilijanskim simfonijskim orkestrom (Italija), Filharmonijskim orkestrom Regije Marche (Italija), Camerata Chicago (SAD), Sarajevskom filharmonijom (BiH), Zagrebačkom filharmonijom (Hrvatska), Filharmonijskim orkestrom Craiove (Rumunjska), Filharmonijskim orkestrom Oltenie (Rumunjska), Klasičnim orkestrom Madeire (Portugal), Niškim simfonijskim orkestrom (Srbija), Zadarskim komornim orkestrom (Hrvatska), Beogradskim komornim orkestrom (Srbija), Komornim orkestrom Muzikon (Srbija), s Cameratom Novi Sad (Srbija) i Komornim orkestrom Profundis, Sjeverna Makedonija. Nastavljaju se i izvedbe recentnog, vrlo uspješnog projekta 'Carmina Burana' kompozitora C. Orffa u aranžmanu Ane Krstajić, koji uključuje i djela G.Gerschwina, A.Piazzolle i grupe Queen uz pratnju komornog orkestra Camerata Novi Sad.
Ova sezona obuhvaća i nastupe na Festivalu komorne glazbe "Blisko!" u Novom Sadu (Srbija) , Round Top Music Festivalu (SAD), Jupiter komornom ciklusu (NYC), Arsana Festivalu (Slovenija), Neo Music Festivalu (Srbija), Herceg Novi Music Festivalu (Montenegro), Pag Art Festivalu (Hrvatska), kao i recitale s pijanisticom Martom Aznavoorian u Glazbenom udruženju Carmel (SAD), Cosmos Clubu (SAD) i u komornom ciklusu San Miguel (Meksiko).
Nedavne izvedbe obuhvaćaju suradnju sa Simfonijskim orkestrom države Utah (SAD), Praškim simfonijskim orkestrom (Češka Republika), Simfonijskim orkestrom Grand Rapids (SAD), Simfonijskim orkestrom grada Oklahoma (SAD), Simfonijskim orkestrom Giuseppe Verdi iz Milana (Italija), te Slovenskom filharmonijom (Slovenija).
U njegove nastupe s orkestrom ubrajaju se nastupi sa Berlinskim simfonijskim orkestrom, Helsinškom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom, Zagrebačkom filharmonijom, orkestrom Radio Francuske, orkestrom Boljšoj teatra, Nacionalnim orkestrom Belgije, komornim orkestrom Aspen, simfonijskim orkestrima Indiannapolisa, Meksika, Sao Paola u Brazilu, te Melbournea i Quincelanda u Australiji, a nastupao je pod palicom dirigenata kao što su Sir Neville Marriner, Lorin Maazel, Vladimir Fedoseyev, Daniel Orn i En Shao.
G. Milenković je započeo svoju karijeru veoma rano, nastupivši prvi put uz orkestar kao šestogodišnjak. U dobi od deset godina svirao je na Božićnom koncertu u Washingtonu, SAD, za tadašnjeg američkog predsednika Ronalda Reagana. Sljedeće godine svirao je za Mikhaela Gorbacheva u Beogradu, Srbija. Kao četrnaestogodišnjak svirao je za Papu Ivana Pavla II, dok je u dobi od samo šesnaest godina nastupio na svom tisućitom koncertu. Do svoje sedamnaeste godine bio je pobjednik ili finalist na prestižnim međunarodnim violinskim natjecanjima u Indiannapolisu (SAD), Queen Elisabeth (Belgija), u Hannoveru (Njemačka), Tibor Varga (Švicarska), Rodolfo Lipizer (Italija), Paganini (Italija), Ludwig Spohr (Njemačka), kao i na Natjecanju Yehudi Menuhin (V. Britanija).
Kao strastveni komorni glazbenik redovito nastupa u ciklusu Jupiter Chamber Music u New Yorku, na glazbenom festivalu Manchester u Vermontu, High Peaks festivalu komorne glazbe u planinama Catskill (New York) kao i na Zagrebačkom festivalu komorne glazbe ZGkom u Hrvatskoj. Svoju kreativnu energiju i iskustvo ulaže i u umjetničko oblikovanje uglednih festivala, pa je u razdoblju od 2012.-2019. godine bio umjetnički direktor DoCha festivala komorne glazbe u Champaignu, Illinois, od 2020.-2022. festivala "Nei Suoni Dei Luoghi", a trenutno je umjetnički direktor festivala komorne glazbe "Blisko!" u Novom Sadu.
Milenković je duboko privržen međunarodnim humanitarnim akcijama. Godine 2002. primio je nagradu za humanitarne aktivnosti Lifting up the World With Oneness Heart, koju mu je osobno uručio guru Sri Chinmoy. Sudjelovao je također i u brojnim gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu, uz umjetnike poput Placida Dominga, Lorina Maazela, Alexis Weissenberg i Yehudi Menuhina. Tijekom rata u ranim devedesetim godinama bio je prvi dječji ambasador na Balkanu.
Diskografija g. Milenkovića obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku etiketu Dynamic, uključujući kompletne sonate i Partite za solo violinu J. S. Bacha, kompletan opus za solo violinu kao i 24 Capriccia Nicolóa Paganinija, te njegovo kultno djelo In cuor più non mi sento. Milenković je snimio i brojna izdanja za srpsku etiketu PGP. Objavio je i nosače zvuka s premijernim snimanjem klavirskog tria i klavirskog kvinteta Vittoria Gianninija sa sudionicima Manchester festivala komorne glazbe. Uz Simfonijski orkestar RTV Slovenije za etiketu RTV SLO Klasika snimio je dva izdanja: Violinski koncert u D-duru J. Brahmsa i Violinski koncert u a-molu A. Glazunova pod ravnanjem maestra En Shao-a te Violinski koncert u D-duru L. van Beethovena i Violinski koncert u g-molu Maxa Brucha, pod ravnanjem maestra Vladimira Kulenovića.
Diplomiravši u dobi od 19 godina na Muzičkoj akademiji u Beogradu, Milenković je još uvijek najmlađi student koji je ikad diplomirao na toj ustanovi, nakon čega je završio profesionalni studijski program na Juilliard School u New York Cityju, NY pod patronatom Dorothy DeLay.
Kao umjetnik eklektičnih stilskih interesa, Milenković je surađivao s britanskim rock sastavom Gorillaz, koji je pet puta bio nominiran za nagradu Grammy u jednoj od najpoznatijih svjetskih dvorana - Apollo Theatre u Harlemu, New York City. Izvedba hvaljena od glazbene kritike prikazana je uživo na MTV-u.
Ostale suradnje uključuju nastupe s lutnjistom Edinom Karamazovoim, nominiranim za nagradu Grammy, kao i glazbeno partnerstvo s gitaristom Vlatkom Stefanovskim i njegovim triom, u kojemu je je Milenković istraživao carstvo improvizacije i akustične-električne violine. Na Dubai EXPO 2022, Milenković je predstavio dva velika projekta: Srpsku nacionalnu gudačku reprezentaciju koja obuhvaća neke od najperspektivnijih mladih umjetnika koji su predstavljali Srbiju na EXPO-u i 'Rock el Clasico', glazbenu suradnju s pjevačem i autorom Neletom Karajlićem, lansiranu u Areni Al Wasl.
Posvećen i pedagoškom radu, predavao je na školi Juilliard kao asistent Itzhaka Perlmana, što je vodilo ponudi za profesuru na Sveučilištu Illinois, gdje je Milenković predavao od 2006. do 2021. godine. Od jeseni 2021. godine predaje na Muzičkoj Akademiji u Novom Sadu, a prihvatio je i ulogu umjetničkog direktora nove koncertne dvorane u istome gradu.
Milenković svira na violini Giovannija Battiste Guadagninija iz 1783. godine.
Studenti solo pjevanja i Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu pod mentorstvom svojih nastavnika, vokalnih pedagoga doc. art. Terezije Kusanović i doc. dr. sc. Marija Krnića, dirigenta Vetona Marevcija te redateljice i glumice Anete Gotovac, upriličili su glazbeno-scensku izvedbu opere „Gianni Schicchi“, briljantnoga komičnoga naslova skladatelja Giacoma Puccinija, povodom stote godišnjice smrti toga velikoga majstora operne umjetnosti, u travnju. Sada najavljujemo prvu izvedbu u prodaji 27. svibnja 2024. s početkom u 20 sati.
Projekt je to koji je po mnogo čemu poseban. Osim što je to prvi projekt kojim Split obilježava važnu, okruglu obljetnicu skladatelja koji je svojim djelom značajno obilježio opernu umjetnost, prvi je to cjeloviti operni projekt koji se izvodi u Hrvatskom domu u Splitu i prvi cjeloviti operni projekt Umjetničke akademije u Splitu. Njegovo ostvarenje pomogli su mnogi suradnici: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Glazbena škola Josipa Hatzea u Splitu, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu te Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjek za glumu Umjetničke Akademije u Splitu.
U sjajnom balansu mladosti i iskustva, u premijernoj izvedbi će uz višestruko nagrađivane studente i učenike solo pjevanja sudjelovati i priznati hrvatski solisti i vokalni pedagozi: red. prof. art. dr. sc. Berislav Jerković, nastavnik solo pjevanja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, doc. dr. sc. Marijo Krnić i Matej Predojević Petrić. Predstava će se odviti uz klavirsku pratnju vrsnoga pijanista i korepetitora Zorana Velića, a pod dirigentskom palicom Vetona Marevcija, zborovođe opernoga zbora Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu. Važno je istaknuti kako su autorski tim i izvođači premijernu izvedbu odlučili posvetiti prerano preminulom kolegi Roku Karlu Friganoviću, studentu Glazbenoga odjela Umjetničke akademije koji je trebao biti dijelom ovoga projekta.
Duhovit, satiričan, dovitljiv, sardoničan i dinamičan operni naslov primjeren je publici svih uzrasta, neovisno o tome jesu li ljubitelji operne umjetnosti ili s njom još nisu došli u dodir. Pomno birana postava solista, hvaljeni korepetitor i vješti mladi dirigent jamac su pak iznimne umjetničke razine izvedbe ovoga u svijetu rado izvođenoga opernoga naslova kojega u ovoj sezoni u Hrvatskoj i bližem susjedstvu priprema jedino mladi splitski operni ansambl. Ne propustite zato ovu glazbeno-scensku poslasticu koja će vas zabaviti i nasmijati do suza.
***
„Gianni Schicchi“ jedina je komična opera Giacoma Puccinija, a njezina je radnja smještena u Firencu krajem 13. stoljeća. Priča je to koja započinje smrću bogatoga staroga gospodina Buosa Donatija koji je za sobom ostavio značajno nasljedstvo. Njegovi se rođaci okupljaju oko samrtne postelje nadmećući se u oplakivanju njegove smrti, ali ih pritom više zanima osigurati svoj dio bogatstva. Kada se među njima proširi glasina da je Buoso sav imetak ostavio samostanu, tugovanje naglo prestaje i pretvara se u grozničavu potragu za njegovom oporukom. Pronalazi je mladi Rinuccio koji je pokazuje rođacima tek nakon što mu daju dozvolu da oženi Laurettu, kćer Giannija Schicchija, dovitljiva i lukavoga Firentinca skromnoga podrijetla. Kako bi se dočepali oporuke, rođaci pristaju na ženidbu. No, otvaranje oporuke potvrđuje glasine, Buoso je zaista sve ostavio samostanu. Nemaju drugoga izbora nego potražiti pomoć promućurnoga Schicchija kako bi promijenili oporuku. Schicchi, poznat po svojoj oštroumnosti i snalažljivosti, smišlja plan prema kojemu treba kriti Buosovu smrt sve dok on prerušen u Buosa javnom bilježniku ne izdiktira novu oporuku. Rođaci ga, svaki pojedinačno, podmićuju kako bi baš njima ostavio najveći dio Busova bogatstva. Schicchi uspješno manipulira situacijom, nadmudruje pohlepne rođake ostavljajući najveći dio nasljedstva sebi i svojoj kćeri Lauretti. Po odlasku javnoga bilježnika Schicchi tjera obitelj iz nekada Buosove, a sada njegove kuće. Na terasi ostaju sami Rinuccio i Lauretta sretno pjevajući o svojoj ljubavi koju će okruniti brakom budući da bogatstvo mladenke, zahvaljujući domišljatosti njezina oca, više nije prepreka. Schicchi potpuno svjestan svoga postupka zaključuje operu sretan jer je pomogao ostvarenju sna mladoga zaljubljenoga para.
***
Dirigent: Veton Marevci
Redateljica: Aneta Gotovac
Klavirska pratnja: Zoran Velić
Producenti i mentori pjevanja: Terezija Kusanović i Marijo Krnić
Majstor svjetla: Igor Gulam
Izvodači:
Berislav Jerković (Gianni Schicchi)
Rahela Ujević (Lauretta)
Dora Jana Klarić, Terezija Kusanović (Zita)
Matej Predojević Petrić (Rinuccio)
Martin Hazdovac (Gherardo)
Leona Sever, Romina Kirilenko (Nella)
Vita Vrekalo (Gherardino)
Mate Panjkota (Betto di Signa)
Marijo Krnić (Simone)
Mihovil Peko (Marco)
Ana Čudina, Marina Mrđen (La Ciesca)
Hrvoje Čuić (Maestro Spinelloccio)
Ivan Banović (Messer Amantio Di Nicolao)
Filip Grmoja (Pinellino, Guccio)
Mate Tavrić (Buoso Donati)
Ciklus jazz glazbe "Chiaroscuro" 25. svibnja zatvara kvintet gitarista i skladatelja Pavla Miljenovića. Sastav je posvećen izvedbama suvremenog, ali razumljivog jazza, onog koji čvrsto stoji na zasadima jazz tradicije. Miljenović je autor svih skladbi kroz koje na iskren i izravan način glazbom dočarava svoje najdublje osjećaje, između ostalih nade, neizvjesnosti, gubitka i ljubavi. Također istražuje nepoznata područja i mogućnosti prožinanja raznih umjetnosti.
Sastav:
Svojim radom Bez naziva (Arhiv Hrvatski dom) u foaje Koncertne dvorane Ive Tijardovića ulazi vizualni umjetnik Viktor Popović nastavljajući započetu liniju svojih umjetničkih istraživanja povezanih za arhive (u ovom slučaju za povijesnu građevinu Hrvatskog doma u Splitu), te na zanimljiv način eksperimentirajući s tehnikom sitotiska i povećim dimenzijama grafičkog rada.
***
Rakursi
Naziv ciklusa Chiaroscuro svoje ishodište pronalazi u povijesti likovnih umjetnosti još u renesansi kad se pokušavaju pronaći novi načini „modeliranja“ slikarskog prizora. Kasnije se jazz glazba i likovna umjetnost prate i prožimaju, zajednički se opirući konvencijama i čvrsto zadanim okvirima i tendirajući improvizaciji te poliritmiji. Na tragu slične izmaknute dijaloške prakse nastaje i program elastičnih Rakursa koji je osmislio kustos Dalibor Prančević. U rasporedu koncerata jazz glazbe izmjenjuju se prostorno specifične intervencije četvoro umjetnika (Vedrana Perkova, Viktora Popovića, Neli Ružić, Lorena Živkovića Kuljiša) koji kao polazišnu točku koriste zgradu Hrvatskog doma, značajnog susretišta glazbe i vizualne umjetnosti.
Izložbeni program Rakursi posvećujemo Davoru Matičeviću (Split, 1945. – Zagreb, 1994.) povodom tridesete obljetnice njegova odlaska. Bio je ključna figura kustoskog rada tijekom 1970-ih i 1980-ih, temeljito proučavajući pitanja suvremene umjetnosti, a posebice ističući važnost intervencija suvremenih umjetnika u javnom prostoru. Njegov rad i projekti ostavili su dubok trag i snažan utjecaj na suvremenu umjetničku i kustosku scenu u Hrvatskoj.
Tilen Slakan (1993.) jedan je od najzapaženijih mladih slovenskih skladatelja. Diplomirao je trubu na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi prof. Stanka Arnolda, a istovremeno studira kompoziciju, upisujući smjer glazbeno-teorijske pedagogije, smjer kompozicije kod prof. Marka Mihevca. Doktorski studij nastavlja pod mentorstvom dr. Andreja Missona. Djela mu izvode orkestri kao što su Slovenski filharmonijski gudački orkestar, Puhački orkestar Zarja Šoštaj, Akademski simfonijski orkestar, Camerata Laibach, Brass Band Slovenia itd. kao i brojni komorni ansambli, zborovi i solisti. Skladba A Sense of the Wind za puhački sekstet nastaje 2024. godine na narudžbu puhačkog seksteta Camerata Academica. Prema riječima skladatelja "skladba je to pokretljivog i virtuoznog karaktera. Izvor nadahnuća dolazi iz samih karakteristika puhačkih instrumenata, u njihovim izvrsnim tehničkim mogućnostima i sposobnostima iznimnog legata. Skladba je u osnovi građena od dvije međusobno suprotstavljene teme koje skladatelj obrađuje i isprepliće različitim skladateljskim tehnikama. Oblik je slobodan, ali jasan i transparentan, a harmonijski jezik ide od bitonalitetne zvučnosti do kvartno-kvintne harmonije."
Jedan od najvažnijih pripadnika generacije njemačkih skladatelja, koja se javlja uskoro nakon smrti Wagnera i Brahmsa, je Richard Strauss (1864.-1949.) Njegova duga umjetnička karijera jedna je od onih koje su najznačajnije obilježile vremena promjena u glazbi, dajući im svoj obol velikim opernim opusom i simfonijskim pjesmama, kao i nizom solo pjesama. Već prije dvadesete godine sklada brojne solo pjesme koje trajno ostaju na repertoaru, kao i niz uvertira, koračnica, dvije simfonije, te po koncert za violinu i za rog. Iz ovog perioda dopire Serenada za puhače u Es-duru, op. 7 iz 1881. godine. Iako je u tom trenutku Strauss već na putu osamostaljenja od utjecaja svog glazbeno konzervativnog oca i prvih učitelja, poslušavši već mnoge Wagnerove opere, u ovom ranom djelu još su prisutni utjecaji prvih uzora poput Mendelssohna ili Mozarta. Serenada je svojevrsni hommage Straussovom ocu, Franzu, koji je bio jedan od najboljih hornista u Europi. Jednostavačni Andante odiše ljupkom elegancijom i lijepim suzvučjima (u originalnoj verziji za trinaestero puhača), koja već daju naslutiti njegov izniman smisao za orkestraciju. Praizvedena je pod ravnanjem jednog od najuglednijih dirigenata, ujedno Straussova mentora u dirigiranju, Hansa von Bülowa.
Glazba Marka Mihevca (1957.) "često je programski koncipirana, iako zapravo ne pripovijeda određenu priču. Više je riječ o dramskom impulsu i promišljenom konceptu korištenja glazbenih elemenata." Tako o njemu piše njegov student, također skladatelj Črt Sojar Voglar. Završivši kompoziciju i potom dirigiranje na Akademiji za glazbu u Ljubljani, Marko Mihevc usavršava se u Beču. Pokretač je i brojnih glazbenih manifestacija u Sloveniji, jedno vrijeme predsjednik Društva slovenskih skladatelja, t profesor na Akademiji za glazbu u Ljubljani. Brojne nagrade ovjenčavaju njegov bogat opus. Skladba Mirador nastaje 2024. godine na poticaj ansambla Camerata Academica. Kako skladatelj opisuje, skladba je nadahnuta jednim vidikovcem: "Ako osobu put odvede u Barcelonu može se popeti na brdo na kojem se nalazi park Mirador. Više nalikuje šumi nego parku, a sa svoje pozicije iznad grada pruža najljepši pogled u Barceloni. Park i njegova ljepota temelj su trostavačne skladbe skladatelja Marka Mihevca. Teme prvog i zadnjeg stavka su plesnog karaktera, dok je drugi stavak više meditativan sa mnogo glazbenih melizama.“
Jedan od najvećih i najsvestranijih skladatelja druge polovice 19. stoljeća, Antonín Dvořák (1841.-1904.), svojim simfonijskim opusom donosi najznačajniju protutežu njemačkom stvaralaštvu, unoseći prepoznatljiv, slavenski element u tradicionalno njemačku simfonijsku formu. Svestran kao skladatelj, ostavlja djela iznimne kvalitete i na području koncertantne, komorne i solističke glazbe, opere, kao i niz djela oratorijskog tipa. Serenada za puhače, violončelo i kontrabas u d-molu, op. 44, nastala 1878. godine, jedna je od skladbi koje Dvořáku donose međunarodni ugled. Skladbe poslane na natječaj za Austrijsku državnu stipendiju nailaze na žarko odobravanje Brahmsa, koji daje veliki poticaj Dvořákovu priznanju u najširim glazbenim krugovima. Stilizirani elementi u njoj, poput ritma koračnice ili plesnih ritmova, ispunjenih melizmima, evociraju arhaičnost dvorske glazbe, dok mekoća melodija ukazuje na Dvořákovu tankoćutnu vezu sa slavenskim foklorom. Razvoj donosi dramske akcente kao i u velikim Dvořákvim simfonijskim djelima. Imitacije zvuka prirode, fanfare, signali, poput lovačkog roga, pastoralnost, sve to je dio Dvořákova glazbenog jezika, koji se čuju i u ovom djelu.
Zrinka Matić
***
Ansambl Camerata Academica Ljubljana okuplja vrhunske slovenske glazbenike, odnosno profesore s Akademije za glasbo u Ljubljani i članove Slovenske filharmonije. Sastav ansambla proizašao je iz želje za umjetničkom suradnjom vrhunskih pedagoga i profesionalnih glazbenika koji svoj pedagoški rad oplemenjuju umjetničkim projektima. Camerata je koncipirana kao ansambl promjenjivog sastava, a ovom prigodom nastupaju kao puhački sekstet, netipičan puhački ansambl, više prilagođen suvremenim djelima, koja zahtijevaju visoku razinu tehničke preciznosti, vješto kolektivno muziciranje i uvjerljivu scensku prisutnost. Mnoga su djela skladana posebno za ansambl Camerata, koja tijekom naredne godine planira snimiti album novih skladbi naručenih od sedmorice slovenskih skladatelja, među kojima su i djela Marka Mihevca i Tilena Slakana, koja će doživjeti svoje praizvedbe na koncertu u Splitu.
Već tijekom studija Karolina Šantl Zupan dobila je nekoliko prvih nagrada na raznim nacionalnim i međunarodnim natjecanjima uključujući i prestižnu Prešernovu nagradu. Profesionalnu karijeru započela je u Slovenskoj filharmoniji. Surađivala je s Orkestrom Ljubljanske opere i baleta, JuJu (Južna Koreja) i Nürnberškim simfonijskim orkestrom te Zagrebačkim solistima. Kao solistica, komorna glazbenica i članica međunarodnog kvarteta flauta 4Syrinx, objavila je osam albuma. Na istraživačkom području se bavi interakcijom između umjetničkog i pedagoškog obrazovanja.
Svjetski poznat oboist Matej Šarc svoj je glazbeni put započeo na harmonici i klaviru. Prije odlaska na studij u inozemstvo, svirao je solo obou sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, surađivao s Njemačkom filharmonijom mladih i Freiburškom filharmonijom. Nakon povratka u Sloveniju, pridružio se Slovenskoj filharmoniji, isprva kao oboist, a potom kao umjetnički ravnatelj. Osnivač je kvinteta Slowind i istoimenog festivala suvremene glazbe. Također je profesor na Konzervatoriju za glazbu i balet te na Akademiji za glasbo u Ljubljani.
Jože Kotar postao je glavni klarinetist Simfonijskog orkestra RTV Slovenije 2007. nakon što je tu ulogu imao u Slovenskoj filharmoniji više od deset godina. Redoviti je profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Kao solist i član komornih sastava nastupa diljem Europe i SAD-a. Snimio je jedanaest albuma, uključujući četiri solo diska, te je član Kvinteta drvenih puhača ARIART, Slovenskog seksteta klarineta i osnivač Slovenskog orkestra klarineta.
Fagotist Zoran Mitev studirao je na Visokoj školi za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu i Akademiji za glasbo u Ljubljani, od kojih je dobio posebno priznanje i dvije Prešernove nagrade. Član je puhačkog kvinteta SLOWIND, trija Pro Musica Nova, puhačkog trija Slovenske filharmonije i trija OFF. Do sada je izveo više od četrdeset solističkih i komornih djela.
Jože Rošer je solo hornist u Slovenskoj filharmoniji i docent na svojoj prvoj alma mater, Akademiji umjetnosti. Studirao je i na Mozarteumu u Salzburgu i Glazbenoj školi u Stuttgartu. Dobitnik je dvije studentske Prešernove nagrade: s puhačkim ansamblom Akademije za glazbu i s Komornim gudačkim orkestrom Slovenske filharmonije. Surađivao je s mnogim međunarodnim orkestrima.
Časopis Sax proglasio je Miha Roginu najboljim saksofonistom svoje generacije. Studirao je u Ljubljani, na prestižnom Pariškom konzervatoriju, te na Eastman School of Music u SAD-u. Nadalje, diplomirao je orkestralno i zborsko dirigiranje na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Profesor je saksofona i prodekan na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a nastupa kao solist i dirigira renomiranim orkestrima.
