Menu
Menu
Studenti solo pjevanja i Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu pod mentorstvom svojih nastavnika, vokalnih pedagoga doc. art. Terezije Kusanović i doc. dr. sc. Marija Krnića, dirigenta Vetona Marevcija te redateljice i glumice Anete Gotovac, upriličit će glazbeno-scensku izvedbu opere „Gianni Schicchi“, briljantnoga komičnoga naslova skladatelja Giacoma Puccinija, povodom stote godišnjice smrti toga velikoga majstora operne umjetnosti. Premijerna izvedba dogodit će se 16. travnja 2024. godine u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskoga doma Split s početkom u 20 sati.
Projekt je to koji je po mnogo čemu poseban. Osim što je to prvi projekt kojim Split obilježava važnu, okruglu obljetnicu skladatelja koji je svojim djelom značajno obilježio opernu umjetnost, prvi je to cjeloviti operni projekt koji se izvodi u Hrvatskom domu u Splitu i prvi cjeloviti operni projekt Umjetničke akademije u Splitu. Njegovo ostvarenje pomogli su mnogi suradnici: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Glazbena škola Josipa Hatzea u Splitu, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu te Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjek za glumu Umjetničke Akademije u Splitu.
U sjajnom balansu mladosti i iskustva, u premijernoj izvedbi će uz višestruko nagrađivane studente i učenike solo pjevanja sudjelovati i priznati hrvatski solisti i vokalni pedagozi: red. prof. art. dr. sc. Berislav Jerković, nastavnik solo pjevanja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, doc. dr. sc. Marijo Krnić i Matej Predojević Petrić. Predstava će se odviti uz klavirsku pratnju vrsnoga pijanista i korepetitora Zorana Velića, a pod dirigentskom palicom Vetona Marevcija, zborovođe opernoga zbora Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu. Važno je istaknuti kako su autorski tim i izvođači premijernu izvedbu odlučili posvetiti prerano preminulom kolegi Roku Karlu Friganoviću, studentu Glazbenoga odjela Umjetničke akademije koji je trebao biti dijelom ovoga projekta.
Duhovit, satiričan, dovitljiv, sardoničan i dinamičan operni naslov primjeren je publici svih uzrasta, neovisno o tome jesu li ljubitelji operne umjetnosti ili s njom još nisu došli u dodir. Pomno birana postava solista, hvaljeni korepetitor i vješti mladi dirigent jamac su pak iznimne umjetničke razine izvedbe ovoga u svijetu rado izvođenoga opernoga naslova kojega u ovoj sezoni u Hrvatskoj i bližem susjedstvu priprema jedino mladi splitski operni ansambl. Ne propustite zato ovu glazbeno-scensku poslasticu koja će vas zabaviti i nasmijati do suza.
***
„Gianni Schicchi“ jedina je komična opera Giacoma Puccinija, a njezina je radnja smještena u Firencu krajem 13. stoljeća. Priča je to koja započinje smrću bogatoga staroga gospodina Buosa Donatija koji je za sobom ostavio značajno nasljedstvo. Njegovi se rođaci okupljaju oko samrtne postelje nadmećući se u oplakivanju njegove smrti, ali ih pritom više zanima osigurati svoj dio bogatstva. Kada se među njima proširi glasina da je Buoso sav imetak ostavio samostanu, tugovanje naglo prestaje i pretvara se u grozničavu potragu za njegovom oporukom. Pronalazi je mladi Rinuccio koji je pokazuje rođacima tek nakon što mu daju dozvolu da oženi Laurettu, kćer Giannija Schicchija, dovitljiva i lukavoga Firentinca skromnoga podrijetla. Kako bi se dočepali oporuke, rođaci pristaju na ženidbu. No, otvaranje oporuke potvrđuje glasine, Buoso je zaista sve ostavio samostanu. Nemaju drugoga izbora nego potražiti pomoć promućurnoga Schicchija kako bi promijenili oporuku. Schicchi, poznat po svojoj oštroumnosti i snalažljivosti, smišlja plan prema kojemu treba kriti Buosovu smrt sve dok on prerušen u Buosa javnom bilježniku ne izdiktira novu oporuku. Rođaci ga, svaki pojedinačno, podmićuju kako bi baš njima ostavio najveći dio Busova bogatstva. Schicchi uspješno manipulira situacijom, nadmudruje pohlepne rođake ostavljajući najveći dio nasljedstva sebi i svojoj kćeri Lauretti. Po odlasku javnoga bilježnika Schicchi tjera obitelj iz nekada Buosove, a sada njegove kuće. Na terasi ostaju sami Rinuccio i Lauretta sretno pjevajući o svojoj ljubavi koju će okruniti brakom budući da bogatstvo mladenke, zahvaljujući domišljatosti njezina oca, više nije prepreka. Schicchi potpuno svjestan svoga postupka zaključuje operu sretan jer je pomogao ostvarenju sna mladoga zaljubljenoga para.
***
Dirigent: Veton Marevci
Redateljica: Aneta Gotovac
Klavirska pratnja: Zoran Velić
Producenti i mentori pjevanja: Terezija Kusanović i Marijo Krnić
Izvodači:
Berislav Jerković (Gianni Schicchi)
Rahela Ujević (Lauretta)
Dora Jana Klarić, Terezija Kusanović (Zita)
Matej Predojević Petrić (Rinuccio)
Martin Hazdovac (Gherardo)
Leona Sever, Romina Kirilenko (Nella)
Vita Vrekalo (Gherardino)
Mate Panjkota (Betto di Signa)
Marijo Krnić (Simone)
Mihovil Peko (Marco)
Ana Čudina, Marina Mrđen (La Ciesca)
Hrvoje Čuić (Maestro Spinelloccio)
Ivan Banović (Messer Amantio Di Nicolao)
Filip Grmoja (Pinellino, Guccio)
Mate Tavrić (Buoso Donati)
Žana Marendić, mezzosporan & Zoran Velić, klavir
Teta Opereta i Barba Klavalir, pjevačica i pijanist, likovi su koji "žive" u čarobnom svijetu koncertne dvorane Ivo Tijardović i predstavit će se djeci kroz operu, kraljicu glazbeno scenskih umjetnosti, a kroz priču o tome tko sve živi u tom svijetu i kako se ona stvara i u zajedništvu nastaje, približit će djeci njezinu ljepotu.
Djeca će imati prilike upoznati i čuti sve vrste pjevačkih glasova i pjevati s izvođačima, odnosno glumcima. Predstavit će se "važne operne stvari" na veseli i djeci blizak način. Osim edukativne platforme, djeca će dobiti priliku kroz interaktivno sudjelovanje u predstavi osvijestiti kako su i oni nevjerojatno nadareni. Nakon Tete Operete kući će otići motivirani i sretni, s ljubavlju prema klasičnoj glazbi i pjevanju, željom za odlaženje na koncerte i u kazalište ali i uz pozivnicu da zajedno s njima nastupe i u pravoj opernoj predstavi za mlade koja će se stvarati u Hrvatskom domu u idućim mjesecima.
Možete preuzeti pjesmicu Tete Operete koju djeca mogu naučiti kako bi je mogla pjevati uz nju za vrijeme predstave ovdje!
Tekst pjesmice
Nosimo vam ljubav, sreću,
Nosimo vam sunca sjaj.
Nek vam život bajka bude,
Nek na zemlji vlada raj.
O ljepoto vječna ti si,
Svakom biću ti si dar.
Nek sve zvijezde plešu s nama,
Mjesec, Sunce, divan par.
Zemlja naša slavi mir.
Figaro i Susanna,
Radost naša, vaš je pir.
Pulski glazbenik Leon Brenko izvrstan je klavijaturist, ali i maštovit skladatelj. Svestran je instrumentalist koji se okušao u izvedbama raznih žanrova. Tijekom dvadesetak godina karijere djeluje kao koncertni i studijski glazbenik, ali i aranžer, surađujući s poznatim hrvatskim izvođačima. Neki od projekata u kojima je sudjelovao osvojili su nagrade Porin.
Sastav:
Žana Marendić, mezzosporan
Ante Jerkunica, bas
Marica Rogošić, violina
Sunčana Tušek, violončelo
Zoran Velić, klavir
Hari Zlodre, klavir
***
Bas Ante Jerkunica i njegovi kolege i prijatelji, mezzosopranistica Žana Marendić, violinistica Marica Rogošić, violončelistica Sunčana Tušek, pijanist Zoran Velić te dirigent i pijanist Hari Zlodre, pripremaju gala večer najatraktivnijih opernih ulomaka, na kojoj će, uz one najpoznatije, kao što su Rossinijeva La calunnia iz Seviljskog brijača, ili arije Dalile i Carmen iz remek-djela francuske opere 19. stoljeća, Samsona i Dalile Camillea Saint-Saensa i Carmen Georgesa Bizeta, osvijetliti i ne toliko svakodnevni repertoar, kao što su ulomci iz Rossinijeve Talijanke u Ažiru ili Massenetova Don Quichottea. Verdijansku frazu naš će proslavljeni bas pokazati u dvjema temeljnim arijama basovskog repertoara – dirljivoj ariji Fiesca iz opere Simon Boccanegra kao i arija kralja Filipa iz opere Don Carlos, Ella giammai m'amó! Operni ulomci u kolopletu su s instrumentalnim ulomcima F. Chopina, F. Mompoua, P. Mascagnija i J. Masseneta u izvedbi nekih od najistaknutijih splitskih glazbenika.
***
Središnja figura glazbenog života prve polovice 19. stoljeća, Gioachino Rossini (1792.-1868.) povijesno je podjednako važan kao tvorac briljantnih djela u žanru opere buffe, kao i reformator koji je kodificirao nove konvencije žanra opera seria, koje su dominirale talijanskom operom još dugo nakon što je sam Rossini prestao skladati operu. Svoj proboj na prvo mjesto operne umjetnosti napravio je s remek-djelom Seviljski brijač, skladanim na libreto Cesarea Sterbinija, prema francuskoj komediji Pierrea Beaumarchaisa. Poznat po brzini skladanja, Rossini operu piše u samo tri tjedna. Iako praizvedba u veljači 1816. u Teatru Argentina u Rimu nije bila naročito uspješna, vjerojatno zbog brzine pripreme, opera je već nakon tjedan dana postala omiljenom i uskoro zavladala pozornicama diljem Italije i svijeta. Slavna La calunnia arija je Basilija, učitelja glazbe mlade Rosine, štićenice Doktora Bartola – on savjetuje Bartolu da njezinog udvarača, Grofa Almavivu, odagna tako što će o njemu proširiti glasinu, koja je poput vjetrića. Nekoliko godina ranije, 1813., nastaje još jedna Rossinijeva do danas popularna opera, L'Italiana in Algeri, djelo u kojem kombinira stil opere serie s operom buffo. Energični ritmovi i buffo deklamacija, poletne uvertire, velika crescenda, sve su to izumi Rossinija koji se javljaju već u ovom ranijem djelu. Alžirski beg Mustafa zasićen je poslušnim ženama iz harema i želi talijansku djevojku. Odabrat će Isabellu, koja u ariji Cruda sorte! Amor tiranno! žali svoju sudbinu, strašan brodolom zbog kojeg je dospjela u Alžir. Uskoro je predstavljaju Mustafi i oni se upoznaju u duetu Oh! Che muso, che figura!
Harmonije i delikatni ukrasi čine Mazurku op. 17 br. 4 u a-molu Frédérica Chopina (1810.-1849.) djelom gotovo modernističke zvučnosti. Melodija ispunjena bolnom nostalgijom, koja se nakratko razvedrava u srednjem dijelu kompozicije, opisuje Chopinovu čežnju za domom: Chopin se tek nedavno naselio u Francuskoj, postavši izbjeglica zbog političke situacije u Poljskoj.
Jedan od predvodnika pokreta za reformaciju francuske glazbe u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, skladatelj, pijanist i orguljaš Camille Saint-Saëns (1835.-1921.), pridonio je gotovo svakom žanru želeći obogatiti francusku glazbu na polju simfonijske, koncertantne i komorne glazbe. Ipak, njegove napredne ideje nisu uvijek u Francuskoj nailazile na razumijevanje. Svoju prvu operu Samson i Dalila, morao je predstaviti izvan Francuske; pomogao mu je u tome Franz Liszt, premijerno je postavivši u Weimaru 1877. Opera biblijske tematike sadrži brojne velike scene prožete daškom egzotike u harmoniji i orkestraciji, kao i u melodijama ispunjenih kromatikom i melizmima. Svojom senzualnom arijom Mon coeur s'ouvre á ta voix, jednom od najpoznatijih u francuskom repertoaru, Dalila zavodi Samsona i uspijeva doznati tajnu njegove snage.
Opera Don Quichotte jedno je od kasnih djela Julesa Masseneta (1842.-1912.), nastala 1910. godine. Djela Massenetova najproduktivnijeg perioda bila su dio stalnog repertoara pariške Opére i Opére-Comique, dok ona koja nastaju nakon prijelaza u novo stoljeće, ne uspijevaju više pobuditi veliko zanimanje. Don Quichotte je iznimka – praizveden na opernoj pozornici Monte Carla, dospijeva uskoro do pariške Opére gdje se često izvodi tijekom narednih dvadesetak godina. Jedan od razloga uspjeha bio je slavni bas Fjodor Šaljapin, za kojega je Massenet skladao naslovnu ulogu.
Katalonski skladatelj Frederic Mompou (1893.-1987.) najpoznatiji je po svojim klavirskim minijaturama, koje odišu visokom individualnošću. Njegov stil razvija se u doticaju s glazbenim životom Pariza, gdje živi do početka Drugog svjetskog rata, ali jednako se u njemu prepoznaju i utjecaji katalonskog folklora. Gotovo naivna i izravna estetika, koju se naziva primitivista, prepoznaje se i u Canción br .6 u es-molu koju posvećuje Arthuru Rubinsteinu.
Giuseppe Verdi (1813.-1901.) tvorac je niza impresivnih basovskih uloga, upečatljivih likova čiji su autoritet i moć u sprezi sa zrelom dobi, ali koja im ne oduzima ništa od životnosti i emocionalnog potencijala: snažna osobnost Fiesca, koji staje na put ljubavi svoje kćeri i njegova političkog neprijatelja, jedan je od živo ocrtanih likova operi Simon Boccanegra, koja spada u snažne drame
Verdijeva srednjeg perioda. Arija A te l'estremo addio upućena je Fiescovoj umrloj kćeri u prologu opere.
Kratke verističke drame brzog i silovitog protoka radnje dobivale su nužan predah u obliku kratkih orkestralnih intermezza, od kojih su neki odmah prepoznati kao biseri operne literature. Najpoznatiji među njima je Intermezzo opere Cavalleria rusticana Pietra Mascagnija (1863.-1945.), drame o ljubomori i ljubavnom četverokutu, koji će se kobno rasplesti jednog uskršnjeg jutra u sicilijanskom selu. Dok seljani odlaze u crkvu, Santuzza ostaje čekati na trgu, a Intermezzo prikazuje njezinu unutarnju borbu i strastvenu ljubav prema Turidduu.
Jedna od najpoznatijih opera svih vremena, Carmen Georgesa Bizeta (1838.-1875.), svoj život je počela nesigurno, neprihvaćanjem publike u Opéri Comique u Parizu kada je praizvedena u ožujku 1875. Priča o nepokorivoj Ciganki koja više od ljubavi voli slobodu bila je šokantna, ali prekrasne melodije ubrzo su pridobile publiku. Bizet međutim nije uspio doživjeti veliki uspjeh Carmen, jer umire nekoliko mjeseci nakon praizvedbe. Među najpoznatijim je arijama slavna habanera Carmen L'amour est un oiseau rebelle iz prvog čina opere, u kojoj ona otkriva svoje viđenje ljubavi, kao buntovne ptice koju nitko ne može ukrotiti.
Jedan od snažnih basovskih likova Giuseppea Verdija je Kralj Filip iz opere Don Carlos, španjolski kralj koji će se iz političkih razloga oženiti zaručnicom svoga sina: to je osnova zapleta napete i mračne političko-obiteljske drame, još jednog majstorskog djela zrelog Verdija. Arija Ella giammai m'amo (Ona me nikad nije voljela) nosi težinu Filipove spoznaje, o promašenosti svojih djela i nemogućnosti da popravi učinjeno.
Operni intermezzo iz Massenetove opere Thaïs, koju je skladao 1894. za parišku Opéru još je jedan operni trenutak intimnih promišljanja i preobrazbe lika. U ovoj operi to je Taida, aleksandrijska kurtizana, koja nakon raskalašenog života doživljava prosvjećenje i posvećuje se vjeri počinjući živjeti kao pustinjakinja. Taj se preobražaj događa tijekom njezine slavne Meditacije, ulomka za orkestar u kojem nježnu, katarzičnu melodiju donosi violina solo.
Slavni Komični duet dviju mačaka pripisuje se Rossiniju, ali radi se o kompilaciji Rossinijevih melodija iz opere Otello, koju je 1825. načinio vokalni skladatelj Robert Lucas de Pearsall. Komično nadmetanje dviju mačaka u kojem se ismijava i vokalna tehnika pjevača, favorit je pjevača i publike i često se izvodi kao finale koncerata.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Mimika Orchestra, po prvi puta u cjelokupnom sastavu nastupa u Splitu s materijalom iz najnovijeg albuma Altur Mur (“Hram mora”, na izumrlom veljotskom jeziku Hrvatskog primorja), prethodnog albuma Divinities of the Earth and the Waters i ekskluzivnom premijerom novih skladbi s još nesnimljenog najnovijeg projekta.
Mimika Orchestra su 2010. godine u Londonu osnovali skladatelj i multiinstrumentalist Mak Murtić i vokalistica Maja Rivić, a bivši članovi ansambla neki su od poznatijih Londonskih glazbenika poput Nubye Garcie, Jamie Benziesa, Tile Gichigi Lipere i Theon Crossa. Postavu orkestra sada čine neki od najpoznatijih jazz i drugih glazbenika iz regije s čijim glazbenim pristupom vas orkestar “vodi na putovanje u izgubljenu dušu Mediterana” i u "Staroslavenske ceremonije".
Autor glazbe Mak Murtić kaže da je album Altur Mur “vizija nepostojećeg mjesta na Mediteranu, gdje se isprepliću kulturna i osobna reinvencija”. Tekstove je pisala Marta Kolega za koju je rad na albumu bilo “putovanje jadranskim otocima, atmosfera, način ponašanja, jezik, životni stil, pogledi na svijet” koji je uklopila u “priču koja odjekuje Odiseju”. Album Divinities of the Earth and the Waters mračnija je pak priča o "pogrebnoj ceremoniji kroz staroslavenske rituale putem progresivne glazbe, jazza, rocka i tradicionalnih utjecaja" a istražuje prostor nepostojećeg mitskog Balkana.
Mimika Orchestra eklektičan je dvadeseteročlani sastav koji izvodi svoj, prepoznat materijal i kroz glazbu i scenski nastup vodi publiku u ekstazu ritma i emocije.
Članovi
https://www.youtube.com/watch?v=kctpqa66ywE&t=70s
https://www.youtube.com/watch?v=5je8C2-ZUlQ
https://www.youtube.com/watch?v=bfdhdtsqNZU
https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/fotoreport/pred-rasprodanom-dvoranom-mimika-orchestra-zadivila-zadrane-pogledajte-dio-atmosfere-1272185
Jazz subotom u koncertnoj dvorani Ive Tijardovića započinje 6. travnja u 18 i 30 otvaranjem izložbe portreta jazz izvođača pod nazivom „Jazz refleksije“ novinara i fotografa Davora Hrvoja, urednika Hrvatskog jazz portala jazz.hr.
Motivska konstanta većine fotografija Davora Hrvoja portreti su glazbenika jazz scene. Takva fotografska tema može se učiniti laka i dopadljiva. Scenografiju obično čine glazbenik/glazbenici, instrumenti, podloga lišena pomodnosti i dr. Kadrovi gotovo da nemaju kiča ili je on svjesno nametnut. No, upravo zbog svega navedenog puno je teži zadatak fotografijom razviti i prikazati posebnost svoje umjetničke estetike. Poput akorda u jazz-u, koji doprinose boji i raspoloženju djela, Davor je tu na svom terenu i uspješno gradi osobni umjetnički izraz. Na čemu ga temelji?
Davorovo dugogodišnje djelovanje na području jazz-a uronjeno je u vizualnu kulturu puno prije nego je ona postala nova profesionalna praksa. Njegova ogromna produkcija na tom polju (emisije, intervjui, članci...) objedinjuje znanje o jazz-u, umjetnosti izvođenja, umjetnicima i njihovim životima, te potvrđuje davno znanu istinu “onaj tko zna više, više će i vidjeti”.
Baveći se glazbenom jazz estetikom i njegovom semiotikom, Davorovo iskustvo formira interdisciplinarni pristup temi te na taj način na fotografijama jazz glazbenika gradi vlastiti umjetnički touch. Njegove varijacije na temu imaju konstantu - umjesto tipične, ponekad i pretjerane jazz ekspresivnosti i životnosti izvođenja on radije bira redukciju. Davor tom redukcijom otkriva vlastitu tankoćutnost duha.
Osobnost njegovog fotografsko-umjetničkog rukopisa ima sjecište stvaranja u kom je jazz izvođač uhvaćen u nekrivotvorenom trenutku glazbene koncentracije i Davor ga aparatom bilježi precizno i znalački. S druge strane, taj trenutak zabilježen na nastaloj fotografiji otkriva duboku iskustvenu razinu njegovog posjedovnog znanja o svijetu jazz-a i njegovim akterima te otkriva Davora Hrvoja kao senzibilnog umjetnika čija radoznalost na tom polju uvijek istražuje i pronalazi nove puteve.
Njegova umjetnička odgovornost na gledatelje fotografije djeluje dvojako. Psihoanalitički precizno uhvaćen kadar objedinjuje stvaranje umjetnika-glazbenika i Davora kao profesionalca i umjetnika čiji duhovni rez ide u dubinu vlastitog habitusa. Na taj način nastalim fotografijama on nas informira i uvlači u svoj magični svijet jazz-a. Da takav profesionalno-umjetnički koncept ima svoju vrijednost i posebnost dokazuju brojne izložbe Davora Hrvoja.
Jadranka Hlupić Dujmušić
O autoru
Davor Hrvoj rođen je 17. srpnja 1960. u Zagrebu gdje je završio srednju školu i studirao na Fakultetu za fizičku kulturu, nastavni smjer. Kao slobodni novinar stalni je član Hrvatskog novinarskog društva u kojem je bio član Novinarskog vijeća časti, te Hrvatske glazbene unije, Hrvatskog društva skladatelja, Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Još kao srednjoškolac počeo je održavati slušaonice na temu rock glazbe, a poslije i na temu jazza. Posebice su zapažene bile jazz tribine što ih je održavao u staroj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićevom trgu.
Novinarstvom se počeo baviti sredinom 1980-ih kao suradnik emisije Jazz štand Radija 101, koju je od kraja osamdesetih samostalno uređivao i vodio. Krajem 1980-ih počeo je raditi kao suradnik na Hrvatskom radiju. Od 1993. je autor i voditelj emisije Vrijeme za jazz na III programu Hrvatskoga radija, od 2013. autor je i voditelj emisije Cro-jazz na III programu Hrvatskoga radija, a od 2003. do 2006. bio je autor i voditelj emisije Po vašem izboru - Hrvatski jazz na I programu Hrvatskoga radija. Osim toga, povremeno je bio autor mnogobrojnih emisija na Hrvatskom radiju, među ostalima Euroradio Jazz, Glazba vremena - jazz i Ključevi stoljeća, te je vodio izravne radijske prijenose koncerata. Svojim je prilozima surađivao u emisijama Zvjezdana prašina, Svijet glazbe, Vrijeme za glazbu, U dosluhu, Glazba do ponoći, Jutarnja kronika i Sedam dana glazbe. Bio je suradnik u raznim emisijama na Hrvatskoj televiziji, među ostalima Mjesečina, Planet glazba, Kratki susreti, Gradski ritam, Nulti sat, Sada o nekada i seriji dokumentarnih filmova pod nazivom Jazz za početnike. Od 1998. do 2018. bio je novinar i voditelj emisije Vrijeme je za jazz, a od 2017. je novinar u emisiji Svijet jazza, obje na Hrvatskoj televiziji.
U novinama je počeo objavljivati 1990., najprije u listu Oko, a poslije i u Jutarnjem listu, Vijencu, Zarezu, Hrvatskoj reviji, Statusu, Fokusu, IQ-u, KOOX-u, Mega Muzici, Croatia Reviewu, Metropolitanu, Gloriji, INZG-u, Luxury Livingu, Cantusu (u kojem je godinama bio urednik za jazz i popularnu glazbu, a od lipnja 2006. do listopada 2012. bio je glavni urednik i urednik za fotografiju) i drugima. Trenutno objavljuje za dnevne novine Novi list, Književni list za umjetnost, kulturu i znanost Vijenac te časopise WAM, Hi-Fi i druge.
Urednik je Hrvatskog jazz portala (www.jazz.hr), a od 2007. do 2012. bio je urednik web stranice Hrvatskog društva skladatelja (www.hds.hr), što ih je pokrenulo Hrvatsko društvo skladatelja, te je suradnik web portala Soundguardian, Muzika.hr, Ravno do dna i Barikada.com.
Bio je suradnik - autor članaka o jazz glazbi i fotografija - u Zagrebačkom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža objavljenom 2006. u dva sveska. Sudjelovao je na znanstvenom skupu “Hrvatska glazba u 20. stoljeću”, u organizaciji Matice hrvatske, kao nositelj tematske cjeline o jazz glazbi, te kao autor izlaganja “Jazz u Hrvatskoj - skica za povijest” koje je objavljeno u zborniku Hrvatska glazba u XX. stoljeću (Matica hrvatska, 2009.) Autor je članka o hrvatskom jazzu, koji je napisao za Grove Music/Oxford Music Online. Za nacionalni dodatak velikoj ilustriranoj enciklopediji “Glazba”, britanskog izdavača Dorling Kindersleyja, koji je u hrvatskom prijevodu objavila Mozaik knjiga, napisao je tekst o jazzu i bluesu u Hrvatskoj, uz koji su objavljene i fotografije koje je sam snimio.
Povremeno održava predavanja o jazzu za učenike viših razreda osmogodišnje škole i srednjoškolce u školama ili knjižnicama u Hrvatskoj, između ostalih i onima koje imaju Jazz kutak u okviru Američkog kutka, te za studente u okviru glazbene radionice Jazz Lab u dvorani MM zagrebačkoga Studentskog centra.
Bio je član međunarodnog žirija za dodjelu Europske jazz nagrade (European Jazz Prize), član međunarodnog žirija na međunarodnom natjecanju mladih jazz glazbenika Jazz Juniors u Krakovu te član umjetničkog vijeća međunarodnog projekta Hitch of Music Exchange. Član je ekspertne komisije za Glazbenu nagradu Porin
Hrvatske glazbene unije. Član je povjerenstva za godišnje nagrade Hrvatskog društva skladatelja.
Bio je član Kulturnog vijeća za glazbenu djelatnost Grada Zagreba, član Kulturnog vijeća Grada Siska te podpredsjednik Kulturnog vijeća za glazbenu i glazbeno-scensku umjetnost Grada Rijeke, a trenutno je član Kulturnog vijeća za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i ponovno Kulturnog vijeća Grada Siska.
Dobitnik je Posebne plakete Hrvatskih blues snaga za dugogodišnje sustavno promicanje i promoviranje blues glazbe koja mu je dodijeljena 2010. godine. Odlukom Ministra kulture Republike Poljske 2015. je odlikovan Ordenom časti za zasluge u promicanju poljske kulture. Dobitnik je plakete za doprinos hrvatskoj glazbi koju mu je 2021. dodijelilo Hrvatsko društvo skladatelja.
Od 2013. do 2021. bio je umjetnički voditelj jazz manifestacija koje organizira Hrvatsko društvo skladatelja (festivali: Jazz.hr/jesen i Jazz.hr/proljeće, te ciklus koncerata Jazz.hr). Član je Programskog odbora Muzičkog biennala Zagreb. Bio je voditelj projekta Jazz lab Hrvatske glazbene mladeži.
Uz članke, u spomenutim novinama i časopisima, te na web stranicama, objavljuje i fotografije. Kao autor fotografija - portreta jazz glazbenika - sudjelovao je na kolektivnim izložbama u Zagrebu, Varaždinu, Zadru, Osijeku, Rijeci, Slunju, Sisku, Rovinju, Poreču, Balama, Bjelovaru, Koprivnici, Grožnjanu, Slavonskom Brodu, Sarajevu, Ravne na Koroškem, Rabu, Križevcima, Gliwicama, Voloskom, Košicama, Splitu, Kairu, Čakovcu, Mariji Bistrici, Sutivanu, Bolu, Štrigovi i Dubrovniku.
Objavio je knjige “Jazz Reflections” (Radio 101, 2001.), “Jazz Connections” (Menart, 2010.), “Jazz Vibrations” (Menart, 2011.) i “Zamrznuta glazba” (Ex libris, 2022.) koje donose razgovore sa slavnim jazz glazbenicima i njihove fotografije, te “Život kao jam session, Boško Petrović - autobiografija” (Menart, 2012.) koju je napisao u suradnji s Boškom Petrovićem.
Osim u Hrvatskoj, intervjue je radio na raznim koncertima i festivalima u inozemstvu. U potrazi za jazz uzbuđenjima putovanja su ga odvela u razne gradove kao što su Helsinki, London, Amsterdam, Hag, Liege, Luksemburg, Minhen, Aschaffenburg, Rosenheim, Burghausen, Vilshofen, Bremen, Krakov, Gliwice, Zory, Prag, Brno, Bratislava, Košice, Beč, Hollabrunn, Saalfelden, Wiesen, Villach, Graz, Leibnitz, Bleiburg, Peruđa, San Sebastian, Kordoba, Pariz, Ankona, Vienne, Rabat, Budimpešta, Kethely, Ljubljana, Maribor, Velenje, Ravne na Koroškem, Krško, Beograd, Niš, Pančevo, Sarajevo, Moskva, Koktebel, Peking i Šangaj. Do sada je intervjuirao slavne jazziste, među ostalima Georgea Bensona, Carlu Bley, Anthonyja Braxtona, Dee Dee Bridgewater, Davea Brubecka, Garyja Burtona, Dona Byrona, Jamesa Cartera, Reginu Carter, Rona Cartera, Chicka Coreau, Ornettea Colemana, Arta Farmera, Bennyja Golsona, Johnnyja Griffina, Charliea Hadena, Jima Halla, Herbiea Hancocka, Ramseya Lewisa, Roya Hargrovea, Toma Harrella, Davea Hollanda, Freddiea Hubbarda, Bobbyja Hutchersona, Elvina Jonesa, Yusefa Lateefa, Abbey Lincoln, Charlesa Lloyda, Joea Lovana, Branforda Marsalisa, Wyntona Marsalisa, Bobbyja McFerrina, Pata Methenyja, Marcusa Millera, Davida Murraya, Jamesa Newtona, Nicholasa Paytona, Joshuu Redmana, Dianne Reeves, Sonnyja Rollinsa, Pharoaha Sandersa, Artura Sandovala, Mariju Schneider, Stanleya Clarkea, Johna Scofielda, Stanleya Jordana, Gregoryja Portera, Tonyja Scotta, Archiea Sheppa, Tootsa Thielemansa, McCoya Tynera, Randyja Westona, Cassandru Wilson, Reggiea Workmana i Joea Zawinula.
Camille Saint-Saëns: Karneval životinja, interaktivni koncert – Ovaj interaktivni koncert za djecu i mlade održava se u koprodukciji s Umjetničkom akademijom u Splitu. Orkestar od dvadesetak studenata pod vodstvom svog profesora, iskusnog dirigenta Harija Zlodre, izvodi integralnu suitu od četrnaest stavaka u sklopu koje će u ležernoj atmosferi učenici upoznati karakteristike instrumenata i orkestara kao ansambla. Iako je Karneval životinja izvorno skladan za mali komorni orkestar koji uključuje dva klavira, dvije violine, violu, violončelo, kontrabas, flautu i piccolo flautu, klarinet, ksilofon i staklenu harmoniku, suita se danas često izvodi u raznim transkripcijama pa i onoj za cijeli orkestar. U izvedbi Orkestra UMAS-a instrumentalno pojačanje obilježit će gudačku i puhačku sekciju, dok će jedan pijanist vješto objediniti dvije klavirske dionice. Staklenu harmoniku dočarat će dvije piccolo flaute, stavak Slon umjesto kontrabasa unisono izvode čak četiri violončela, dok će ksilofon u izvedbi izostati, ali će efekt zveketa kostiju fosila iz istoimenog stavka bogatim orkestralnim bojama dobiti novu dimenziju. Dirigent će svojim orkestrom komunicirati rukama i dirigentskom palicom, dok će publiku povesti na edukativno putovanje i razgovorom. Upoznat će ih s biografskim crticama skladatelja, povijesnim okolnostima u kojem je djelo nastalo, zašto je Camille Saint-Saëns za života zabranio izvođenje svih stavaka, osim Labuda, te što se sve glazbom može prikazati. Secesijska dvorana Ive Tijardovića za ovu prigodu pretvorit će se u učionicu s glazbom uživo u bliskoj suradnji s glazbenicima i dirigentom koji poziva učenike na dijeljenje dojmova, ponavljanje već usvojenog sadržaja i stjecanje novog stavljajući im se na raspolaganje za sva pitanja i komentare.
Violinski duo Krpan profilirao se kao "uigran tim, koji neprestano pronalazi zanimljiva, često zaboravljena djela skladana za dvije violine te potiče nastajanje novih." Do sada su otac i sin, Anđelko i Martin Krpan objavili tri zajednička albuma, sa skladbama Božidara Širole, Marijana Kichla, Tomislava Uhlika, Josipa Štolcera Slavenskog, Mladena Pozajića, Nenada Firšta, Ivana Jarnovića i drugih. Jedan od najcjenjenijih hrvatskih violinista, Anđelko Krpan, osim solistički, nastupa i kao prvi violinist Gudačkog kvarteta Sebastian, čiji je jedan od utemeljitelja. Profesor je violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i nagrađivan je nizom nagrada i priznanja. Martin Krpan prvi je violinist Zagrebačkog kvarteta. Solistički je nastupio sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, gudačkim orkestrom Hrvatske glazbene mladeži te gudačkim kvartetom Sebastian. Godine 2016. bio je koncertni majstor međunarodnog orkestra Euphony. Ovjenčan je nizom nagrada na hrvatskim i inozemnim natjecanjima.
