Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Chui su hrvatski instrumentalni kvartet koji njeguje ponešto drugačiji pristup jazzu. Spoj suvremene klupske plesne glazbe u kombinaciji s jazzom, progresivnom glazbom, elektronikom i rock'n'roll beskompromisnim pristupom već s prvim albumom („Chui“ Dancing Bear 2012.) osigurao je Chuievcima kultni status na hrvatskoj glazbenoj sceni. Krajem 2013. godine za Dancing Bear objavljuju i drugi album „The Second Arrival“ koji kao i prvijenac dobiva samo pohvale od glazbene kritike i publike. 2015. godine pak Chui objavljuje treći album "Third Sun From The Stone" koji je osim što je pobrao samo odlične kritike, na skoro svim top listama proglašen za domaći album godine što do sad nije uspjelo ni jednom instrumentalnom sastavu u Hrvatskoj. Te godine skladaju i glazbu za kazališnu predstavu Hairy Hairy Mouth Litavskog kazališta Psilicone Theatre koju premijerno u živo izvode u Litvi na Kaunas bilenalu, a kasnije i u Berlinu na Klang der digne festivalu u kazalištu Chaubude. 2017. godine pak Chuievci su snimili album "Chui ovu glazbu" s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije s kojim s u rasprodali nekoliko koncerata uključujući i onaj u Velikom pogonu Tvornice kulture, a snimili su i pjesmu s hrvatskom glazbenom divom Josipom Lisac koja je već od mnogih medija proglašena pjesmom godine. Album "Chui ovu glazbu" je Chuievcima donio i dva Porina, jedan za najbolji jazz album i drugi za najbolju jazz izvedbu. Sljedeće godine dobivaju Rock & Off glazbenu nagradu za najboljeg jazz i najboljeg koncertnog izvođača. 2019. godine objavljuju prvi album u kvartet postavi s novom ritam sekcijom, Konradom Lovrenčićem na bas gitari i Ivanom Levačićem na bubnjevima. Album "Iz Kapetanovog Dnevnika" je opet osvojio dva Porina i od mnogih glazbenih novinara proglašen domaćim albumom godine, a Chui je opet proglašen najboljim Jazz & Off sastavom na Rock & Off glazbenoj nagradi. Krajem 2019. po narudžbi Goethe instituta i Hrvatskog filmskog saveza skladaju glazbu za nijemi dokumentarni film Berlin simfonija velegrada (1927.) redatelja Valtera Ruttmana koji premijerno izvode uz filmsku projekciju u kinu Tuškanac na otvorenju Berlinale Specijal festivala u Zagrebu, zatim i na Danima Hrvatskog filma, Dop festivalu u Varaždinu, a ove godine povodom desetog rođendana benda su izveli Berlin i na Ljetnoj pozornici kina Tuškanac, Osječkom kulturnom ljetu i na Pula film festivalu. 2020. treći put za redom osvajaju novinarsku nagradu Rock & Offa za najboljeg Jazz & Off izvođača. 2022. godine objavljuju novi studijski album "Zagreb – Berlin" zamišljen konceptualno kao dvostruki album, na jednom vinilu skladbe nastale za vrijeme pandemije, a na drugom skladbe koje je Chui skladao za Berlin simfoniju velegrada. Naslovnicu za album je naslikao naš svjetski najpriznatiji i najpoznatiji majstor stripa i ilustracija Igor Kordej. Album je od glazbenih novinara i Rock & Off nagrade proglašen domaćim albumom godine.
Sastav:
Brojna djela mladenačkog razdoblja Johannesa Brahmsa (1833.-1897.) posvećena su instrumentu kojim je virtuozno vladao, klaviru. Violinist Joseph Joachim, ujedno jedan od najboljih Brahmsovih prijatelja, svjedočio je o „božanstvenom sviranju“ Brahmsa, a Schumann je Brahmsove sonate opisao kao „prikrivene simfonije“. Dok najveći broj skladbi za klavir solo piše u svojim dvadesetima, u srednjem se stvaralačkom razdoblju više posvećuje klaviru u komornim sastavima. Tek u kasnijim se godinama ponovno vraća klaviru solo, i to u kraćim djelima, koja se često opisuju kao „introspektivna“. Među njima su i Fantazije op. 116 (Phantasien), nastale 1892. godine, niz od sedam kompozicija povezuje nalik ciklusu, izmjenjujući u njemu komade koje karakterizira kao capriccio ili intermezzo. Radi se o uglavnom trodijelnim kompozicijama, u kojima zgusnuto donosi bogat melodijsko-harmonijski materijal, a skladbe su međusobno povezane jasno naslućenim tematskim, harmonijskim i stilskim vezama. Dva Capriccija burnog karaktera, oba u d-molu, daju okvir nizu, a intermezza u sredini (4.-6.), donose mirnija raspoloženja. Središnji Capriccio, br. 3 ima karakter scherza, a melankolični Intermezzo br. 2 karakter polaganog stavka. Trodijelni je oblik u ovim skladbama zamagljen, a posebno je neobičan u prekrasnoj četvrtoj skladbi u nizu. Središnja epizoda u br. 3 jedan je od posljednjih herojskih ulomaka koje je Brahms skladao.
Aleksandar Skrjabin (1872.-1915.) svojim je djelima želio slušatelju omogućiti putovanje na natprirodno uzvišeno mjesto postojanja kroz jezik simbola, u kojem su konvencionalnim glazbenim sredstvima dana nova značenja, tako što se na neobičan način izmiče tradicionalnim tonalitetnim postupcima. Njegov ideal bila je ekstaza, odnosno čin stvaranja kojim se stanje ekstaze moglo postići. Izvanglazbene ideje, neortodoksno zanimanje za sinesteziju i druge metafizičke doktrine odvele su ga na put istraživanja, koje će transformirati njegov skladateljski jezik, iz romantičnog koji nasljeđuje, u nešto gotovo avangardno. Fantazija op. 28 nastaje u trenutku velike zaposlenosti, 1900. godine, kada se Skrjabin približavao prekretnici, sve zreliji da se okrene novom poimanju tonaliteta i njegovih unutarnjih veza, kao i jedinstvenom poimanju tematskog materijala i gradnje forme. Iako se Skrjabin navodno, prema riječima ne uvijek pouzdanog biografa Leonida Sabanejeva, nije sjećao da je skladao ovu Fantaziju, ona je važna poveznica u njegovom razvoju, od treće prema četvrtoj sonati, koja već govori sasvim novim jezikom, prepoznatljivim zrelim Skrjabinovim. Dvosmislene harmonije javljaju se već na početku Fantazije, premda je njezin okvir jasno u h-molu, ali tonika je izbjegnuta. Iz prve teme koja se rađa u gotovo mučnom protupomaku linije basa i melodije, izbija prekrasna melodija druge teme u D-duru. Javlja se u kanonu. Završna grupa teme, također u D-duru, pršti ritmovima i herojskim gestama. Teme se opširno razrađuju, a rekapitulacija donosi njihovu grandioznu transformaciju. Unatoč nazivu „fantazija“, radi se o sonatnom allegru, dok su elementi fantazije sadržani u kodi improvizacijskog karaktera i rekapitulaciji. Trijumfalna koda donosi reminiscenciju na jedan od najznačajnijih glazbenih trenutaka, putokaz za razvoj iz romantizma prema glazbenim smjerovima novog stoljeća - Wagnerovu Ljubavnu smrt iz Tristana i Izolde.
Djela za klavir Antonína Dvořáka (1841.-1904.) uglavnom su laganijeg žanra, poput plesova ili manjih karakternih komada. S obzirom da je bio prvenstveno gudač (svirao je violinu i violu), u njegovom je stvaralaštvu klavir na red dolazio tek nakon komorne i simfonijske glazbe. Ipak, neka djela za klavir solo postaju omiljena na pijanističkom repertoaru, a u toj je skupini Osam humoreski B. 187 op. 101. Počeo ih je skladati za vrijeme boravka u New Yorku 1894., a dovršio tijekom ljeta iste godine u Češkoj. U njima se prepoznaje Dvořákova prepoznatljiva koncepcija američke glazbe, s uporabom pentatonskih melodija i modusa poput eolskoga ili lidijskoga. Fraze su kratke, pravilne, sa snažnim ritamskim obilježjima i pedalnim ili ostinatnim tonovima koji prizivaju folklor. Mnogi ukrasi, ponavljani tonovi ili brze figuracije podsjećaju na Dvořákov Hiawatha modus, dok se u nekima javljaju i tzv. blue notes iz crnačke duhovne glazbe. Sedma humoreska u Ges-duru najpoznatija je od svih. Obiluje sentimentalnim melodijama i punktiranim ritmovima cakewalka, premda je navodno Dvořák skladajući taj ritam bio nadahnut ritmom vožnje vlakom.
Stvaralaštvo za klavir Roberta Schumanna (1810.-1856.) često se smatra najpotpunijim i najboljim dijelom njegova opusa, koji ujedno idealno pokazuje sva lica njegove strastvene, romantične naravi. Humoreska op. 20 zagonetno je djelo, čiji naziv može navesti na krivi trag. Pojam Humora, u smislu u kojem ga je Schumann upotrijebio u svojoj skladbi, dopire od Schumannova omiljenog njemačkog romantičnog romanopisca Jeana Paula i označava „sretnu kombinaciju između gemütlich (genijalnog) i witzig (dosjetljivog). U Humoreski je prisutan dijalog njegovih alter-ega, tankoćutnog Euzebija i ekstrovertiranog, često ironičnog Florestana, koje je osmislio kako bi izrazili njegova različita stajališta. Humoreska nastaje 1839. nakon razdoblja skladateljske blokade i jedno je od najvažnijih novih skladateljevih djela. U pismu Clari Wieck, s kojom je, unatoč protivljenju njezina oca održavao romantičnu vezu, oduševljeno piše: „Sjedio sam za klavirom cijeli tjedan, smijao se i plakao, sve odjednom. Sve ćeš to naći divno prikazano u mom opusu 20, Grand Humoreske, koja je već u tiskarovim rukama.“ Prevrtljiva raspoloženja prikazana u skladbi pretežno su, kako Schumann priznaje, melankolična. Sedam odjeljaka skladbe povezano je suptilnim motivskim vezama, koje daju osjećaj jedinstva.
Zrinka Matić
O Lukášu Vondráčeku:
"…Oduševilo me sviranje Lukáša Vondráčeka… Zaslužuje puno pažnje…" -Vladimir Ashkenazy
"Najveći pijanistički talent našeg doba" - Stuttgarter Zeitung
"Pijanist neizmjernog dara i nepokolebljivog intenziteta" - Sydney Morning Herald
"Izvanredno zreo umjetnik čije izvedbe mame na riječ savršen" - Cincinnati Post
BIOGRAFIJA
Lukáš Vondráček, klavir
Dobitnik Grand Prix na Međunarodnom pijanističkom natjecanju kraljice Elizabete 2016. godine, Lukáš Vondráček u sezoni 2023./24. uključuje nastupe sa Simfonijskim orkestrom iz Bamberga i Jakubom Hrůšom u Bostonu, Češkim filharmonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Zapadne Australije i Janáčekovom filharmonijom.
Lukáš Vondráček je debitirao s Češkom filharmonijom u dobi od petnaest godina pod okriljem Vladimira Aškenazija, koji je za njega rekao: "Takav se pijanist rađa jednom u trideset godina." Dobitnik je brojnih prestižnih međunarodnih nagrada, a njegova prirodna i sigurna muzikalnost i izvanredna tehnika odavno su ga obilježili kao nadarenog i zrelog glazbenika.
Tijekom posljednjeg desetljeća Lukáš Vondráček proputovao je svijet radeći s orkestrima kao što su Filadelfijski, Tasmanijski i Sydneyski simfonijski orkestri, Tokijski metropolitanski simfonijski orkestar, Frankfurtski simfonijski radio orkestar, Orkestar Filharmonija, Nacionalni orkestar iz Lillea, Varšavska filharmonija, Simfonijski orkestri iz Turkua i Malmöa, Filharmonija Los Angelesa, Simfonijski orkestri Chicaga, Pittsburgha i Londona, Antwerpenski simfonijski orkestar, Filharmonija iz Osla, Nizozemska filharmonija itd. Recitali su ga odveli u hamburšku Elbphilharmonie, Flagey u Bruxellesu, leipziški Gewandhaus, Wiener Konzerthaus, Concertgebouw u Amsterdamu te na renomirane festivale kao što su Menuhin Festival Gstaad, Piano Espoo u Finskoj, Praški proljetni festival, Lille Piano Festival, Klavirski festival Rudolf Firkusny, Kissingerov ljetni festival i dr.
U dobi od četiri godine Lukáš Vondráček se prvi put pojavio u javnosti. Postigao je svjetsko priznanje primivši mnoge međunarodne nagrade, prije svega Grand Prix na Natjecanju kraljice Elizabete u Bruxellesu 2016., uz prve nagrade na Međunarodnim pijanističkim natjecanjima Hilton Head i San Marino te Međunarodnom pijanističkom natjecanju Unisa u Pretoriji, kao i diskrecijsku nagradu žirija Raymonda E. Bucka na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Van Cliburn 2009
Studenti solo pjevanja i Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu pod mentorstvom svojih nastavnika, vokalnih pedagoga doc. art. Terezije Kusanović i doc. dr. sc. Marija Krnića, dirigenta Vetona Marevcija te redateljice i glumice Anete Gotovac, upriličit će glazbeno-scensku izvedbu opere „Gianni Schicchi“, briljantnoga komičnoga naslova skladatelja Giacoma Puccinija, povodom stote godišnjice smrti toga velikoga majstora operne umjetnosti. Premijerna izvedba dogodit će se 16. travnja 2024. godine u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskoga doma Split s početkom u 20 sati.
Projekt je to koji je po mnogo čemu poseban. Osim što je to prvi projekt kojim Split obilježava važnu, okruglu obljetnicu skladatelja koji je svojim djelom značajno obilježio opernu umjetnost, prvi je to cjeloviti operni projekt koji se izvodi u Hrvatskom domu u Splitu i prvi cjeloviti operni projekt Umjetničke akademije u Splitu. Njegovo ostvarenje pomogli su mnogi suradnici: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku, Glazbena škola Josipa Hatzea u Splitu, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu te Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija i Odsjek za glumu Umjetničke Akademije u Splitu.
U sjajnom balansu mladosti i iskustva, u premijernoj izvedbi će uz višestruko nagrađivane studente i učenike solo pjevanja sudjelovati i priznati hrvatski solisti i vokalni pedagozi: red. prof. art. dr. sc. Berislav Jerković, nastavnik solo pjevanja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, doc. dr. sc. Marijo Krnić i Matej Predojević Petrić. Predstava će se odviti uz klavirsku pratnju vrsnoga pijanista i korepetitora Zorana Velića, a pod dirigentskom palicom Vetona Marevcija, zborovođe opernoga zbora Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu. Važno je istaknuti kako su autorski tim i izvođači premijernu izvedbu odlučili posvetiti prerano preminulom kolegi Roku Karlu Friganoviću, studentu Glazbenoga odjela Umjetničke akademije koji je trebao biti dijelom ovoga projekta.
Duhovit, satiričan, dovitljiv, sardoničan i dinamičan operni naslov primjeren je publici svih uzrasta, neovisno o tome jesu li ljubitelji operne umjetnosti ili s njom još nisu došli u dodir. Pomno birana postava solista, hvaljeni korepetitor i vješti mladi dirigent jamac su pak iznimne umjetničke razine izvedbe ovoga u svijetu rado izvođenoga opernoga naslova kojega u ovoj sezoni u Hrvatskoj i bližem susjedstvu priprema jedino mladi splitski operni ansambl. Ne propustite zato ovu glazbeno-scensku poslasticu koja će vas zabaviti i nasmijati do suza.
***
„Gianni Schicchi“ jedina je komična opera Giacoma Puccinija, a njezina je radnja smještena u Firencu krajem 13. stoljeća. Priča je to koja započinje smrću bogatoga staroga gospodina Buosa Donatija koji je za sobom ostavio značajno nasljedstvo. Njegovi se rođaci okupljaju oko samrtne postelje nadmećući se u oplakivanju njegove smrti, ali ih pritom više zanima osigurati svoj dio bogatstva. Kada se među njima proširi glasina da je Buoso sav imetak ostavio samostanu, tugovanje naglo prestaje i pretvara se u grozničavu potragu za njegovom oporukom. Pronalazi je mladi Rinuccio koji je pokazuje rođacima tek nakon što mu daju dozvolu da oženi Laurettu, kćer Giannija Schicchija, dovitljiva i lukavoga Firentinca skromnoga podrijetla. Kako bi se dočepali oporuke, rođaci pristaju na ženidbu. No, otvaranje oporuke potvrđuje glasine, Buoso je zaista sve ostavio samostanu. Nemaju drugoga izbora nego potražiti pomoć promućurnoga Schicchija kako bi promijenili oporuku. Schicchi, poznat po svojoj oštroumnosti i snalažljivosti, smišlja plan prema kojemu treba kriti Buosovu smrt sve dok on prerušen u Buosa javnom bilježniku ne izdiktira novu oporuku. Rođaci ga, svaki pojedinačno, podmićuju kako bi baš njima ostavio najveći dio Busova bogatstva. Schicchi uspješno manipulira situacijom, nadmudruje pohlepne rođake ostavljajući najveći dio nasljedstva sebi i svojoj kćeri Lauretti. Po odlasku javnoga bilježnika Schicchi tjera obitelj iz nekada Buosove, a sada njegove kuće. Na terasi ostaju sami Rinuccio i Lauretta sretno pjevajući o svojoj ljubavi koju će okruniti brakom budući da bogatstvo mladenke, zahvaljujući domišljatosti njezina oca, više nije prepreka. Schicchi potpuno svjestan svoga postupka zaključuje operu sretan jer je pomogao ostvarenju sna mladoga zaljubljenoga para.
***
Dirigent: Veton Marevci
Redateljica: Aneta Gotovac
Klavirska pratnja: Zoran Velić
Producenti i mentori pjevanja: Terezija Kusanović i Marijo Krnić
Izvodači:
Berislav Jerković (Gianni Schicchi)
Rahela Ujević (Lauretta)
Dora Jana Klarić, Terezija Kusanović (Zita)
Matej Predojević Petrić (Rinuccio)
Martin Hazdovac (Gherardo)
Leona Sever, Romina Kirilenko (Nella)
Vita Vrekalo (Gherardino)
Mate Panjkota (Betto di Signa)
Marijo Krnić (Simone)
Mihovil Peko (Marco)
Ana Čudina, Marina Mrđen (La Ciesca)
Hrvoje Čuić (Maestro Spinelloccio)
Ivan Banović (Messer Amantio Di Nicolao)
Filip Grmoja (Pinellino, Guccio)
Mate Tavrić (Buoso Donati)
Žana Marendić, mezzosporan & Zoran Velić, klavir
Teta Opereta i Barba Klavalir, pjevačica i pijanist, likovi su koji "žive" u čarobnom svijetu koncertne dvorane Ivo Tijardović i predstavit će se djeci kroz operu, kraljicu glazbeno scenskih umjetnosti, a kroz priču o tome tko sve živi u tom svijetu i kako se ona stvara i u zajedništvu nastaje, približit će djeci njezinu ljepotu.
Djeca će imati prilike upoznati i čuti sve vrste pjevačkih glasova i pjevati s izvođačima, odnosno glumcima. Predstavit će se "važne operne stvari" na veseli i djeci blizak način. Osim edukativne platforme, djeca će dobiti priliku kroz interaktivno sudjelovanje u predstavi osvijestiti kako su i oni nevjerojatno nadareni. Nakon Tete Operete kući će otići motivirani i sretni, s ljubavlju prema klasičnoj glazbi i pjevanju, željom za odlaženje na koncerte i u kazalište ali i uz pozivnicu da zajedno s njima nastupe i u pravoj opernoj predstavi za mlade koja će se stvarati u Hrvatskom domu u idućim mjesecima.
Možete preuzeti pjesmicu Tete Operete koju djeca mogu naučiti kako bi je mogla pjevati uz nju za vrijeme predstave ovdje!
Tekst pjesmice
Nosimo vam ljubav, sreću,
Nosimo vam sunca sjaj.
Nek vam život bajka bude,
Nek na zemlji vlada raj.
O ljepoto vječna ti si,
Svakom biću ti si dar.
Nek sve zvijezde plešu s nama,
Mjesec, Sunce, divan par.
Zemlja naša slavi mir.
Figaro i Susanna,
Radost naša, vaš je pir.
Pulski glazbenik Leon Brenko izvrstan je klavijaturist, ali i maštovit skladatelj. Svestran je instrumentalist koji se okušao u izvedbama raznih žanrova. Tijekom dvadesetak godina karijere djeluje kao koncertni i studijski glazbenik, ali i aranžer, surađujući s poznatim hrvatskim izvođačima. Neki od projekata u kojima je sudjelovao osvojili su nagrade Porin.
Sastav:
Žana Marendić, mezzosporan
Ante Jerkunica, bas
Marica Rogošić, violina
Sunčana Tušek, violončelo
Zoran Velić, klavir
Hari Zlodre, klavir
***
Bas Ante Jerkunica i njegovi kolege i prijatelji, mezzosopranistica Žana Marendić, violinistica Marica Rogošić, violončelistica Sunčana Tušek, pijanist Zoran Velić te dirigent i pijanist Hari Zlodre, pripremaju gala večer najatraktivnijih opernih ulomaka, na kojoj će, uz one najpoznatije, kao što su Rossinijeva La calunnia iz Seviljskog brijača, ili arije Dalile i Carmen iz remek-djela francuske opere 19. stoljeća, Samsona i Dalile Camillea Saint-Saensa i Carmen Georgesa Bizeta, osvijetliti i ne toliko svakodnevni repertoar, kao što su ulomci iz Rossinijeve Talijanke u Ažiru ili Massenetova Don Quichottea. Verdijansku frazu naš će proslavljeni bas pokazati u dvjema temeljnim arijama basovskog repertoara – dirljivoj ariji Fiesca iz opere Simon Boccanegra kao i arija kralja Filipa iz opere Don Carlos, Ella giammai m'amó! Operni ulomci u kolopletu su s instrumentalnim ulomcima F. Chopina, F. Mompoua, P. Mascagnija i J. Masseneta u izvedbi nekih od najistaknutijih splitskih glazbenika.
***
Središnja figura glazbenog života prve polovice 19. stoljeća, Gioachino Rossini (1792.-1868.) povijesno je podjednako važan kao tvorac briljantnih djela u žanru opere buffe, kao i reformator koji je kodificirao nove konvencije žanra opera seria, koje su dominirale talijanskom operom još dugo nakon što je sam Rossini prestao skladati operu. Svoj proboj na prvo mjesto operne umjetnosti napravio je s remek-djelom Seviljski brijač, skladanim na libreto Cesarea Sterbinija, prema francuskoj komediji Pierrea Beaumarchaisa. Poznat po brzini skladanja, Rossini operu piše u samo tri tjedna. Iako praizvedba u veljači 1816. u Teatru Argentina u Rimu nije bila naročito uspješna, vjerojatno zbog brzine pripreme, opera je već nakon tjedan dana postala omiljenom i uskoro zavladala pozornicama diljem Italije i svijeta. Slavna La calunnia arija je Basilija, učitelja glazbe mlade Rosine, štićenice Doktora Bartola – on savjetuje Bartolu da njezinog udvarača, Grofa Almavivu, odagna tako što će o njemu proširiti glasinu, koja je poput vjetrića. Nekoliko godina ranije, 1813., nastaje još jedna Rossinijeva do danas popularna opera, L'Italiana in Algeri, djelo u kojem kombinira stil opere serie s operom buffo. Energični ritmovi i buffo deklamacija, poletne uvertire, velika crescenda, sve su to izumi Rossinija koji se javljaju već u ovom ranijem djelu. Alžirski beg Mustafa zasićen je poslušnim ženama iz harema i želi talijansku djevojku. Odabrat će Isabellu, koja u ariji Cruda sorte! Amor tiranno! žali svoju sudbinu, strašan brodolom zbog kojeg je dospjela u Alžir. Uskoro je predstavljaju Mustafi i oni se upoznaju u duetu Oh! Che muso, che figura!
Harmonije i delikatni ukrasi čine Mazurku op. 17 br. 4 u a-molu Frédérica Chopina (1810.-1849.) djelom gotovo modernističke zvučnosti. Melodija ispunjena bolnom nostalgijom, koja se nakratko razvedrava u srednjem dijelu kompozicije, opisuje Chopinovu čežnju za domom: Chopin se tek nedavno naselio u Francuskoj, postavši izbjeglica zbog političke situacije u Poljskoj.
Jedan od predvodnika pokreta za reformaciju francuske glazbe u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, skladatelj, pijanist i orguljaš Camille Saint-Saëns (1835.-1921.), pridonio je gotovo svakom žanru želeći obogatiti francusku glazbu na polju simfonijske, koncertantne i komorne glazbe. Ipak, njegove napredne ideje nisu uvijek u Francuskoj nailazile na razumijevanje. Svoju prvu operu Samson i Dalila, morao je predstaviti izvan Francuske; pomogao mu je u tome Franz Liszt, premijerno je postavivši u Weimaru 1877. Opera biblijske tematike sadrži brojne velike scene prožete daškom egzotike u harmoniji i orkestraciji, kao i u melodijama ispunjenih kromatikom i melizmima. Svojom senzualnom arijom Mon coeur s'ouvre á ta voix, jednom od najpoznatijih u francuskom repertoaru, Dalila zavodi Samsona i uspijeva doznati tajnu njegove snage.
Opera Don Quichotte jedno je od kasnih djela Julesa Masseneta (1842.-1912.), nastala 1910. godine. Djela Massenetova najproduktivnijeg perioda bila su dio stalnog repertoara pariške Opére i Opére-Comique, dok ona koja nastaju nakon prijelaza u novo stoljeće, ne uspijevaju više pobuditi veliko zanimanje. Don Quichotte je iznimka – praizveden na opernoj pozornici Monte Carla, dospijeva uskoro do pariške Opére gdje se često izvodi tijekom narednih dvadesetak godina. Jedan od razloga uspjeha bio je slavni bas Fjodor Šaljapin, za kojega je Massenet skladao naslovnu ulogu.
Katalonski skladatelj Frederic Mompou (1893.-1987.) najpoznatiji je po svojim klavirskim minijaturama, koje odišu visokom individualnošću. Njegov stil razvija se u doticaju s glazbenim životom Pariza, gdje živi do početka Drugog svjetskog rata, ali jednako se u njemu prepoznaju i utjecaji katalonskog folklora. Gotovo naivna i izravna estetika, koju se naziva primitivista, prepoznaje se i u Canción br .6 u es-molu koju posvećuje Arthuru Rubinsteinu.
Giuseppe Verdi (1813.-1901.) tvorac je niza impresivnih basovskih uloga, upečatljivih likova čiji su autoritet i moć u sprezi sa zrelom dobi, ali koja im ne oduzima ništa od životnosti i emocionalnog potencijala: snažna osobnost Fiesca, koji staje na put ljubavi svoje kćeri i njegova političkog neprijatelja, jedan je od živo ocrtanih likova operi Simon Boccanegra, koja spada u snažne drame
Verdijeva srednjeg perioda. Arija A te l'estremo addio upućena je Fiescovoj umrloj kćeri u prologu opere.
Kratke verističke drame brzog i silovitog protoka radnje dobivale su nužan predah u obliku kratkih orkestralnih intermezza, od kojih su neki odmah prepoznati kao biseri operne literature. Najpoznatiji među njima je Intermezzo opere Cavalleria rusticana Pietra Mascagnija (1863.-1945.), drame o ljubomori i ljubavnom četverokutu, koji će se kobno rasplesti jednog uskršnjeg jutra u sicilijanskom selu. Dok seljani odlaze u crkvu, Santuzza ostaje čekati na trgu, a Intermezzo prikazuje njezinu unutarnju borbu i strastvenu ljubav prema Turidduu.
Jedna od najpoznatijih opera svih vremena, Carmen Georgesa Bizeta (1838.-1875.), svoj život je počela nesigurno, neprihvaćanjem publike u Opéri Comique u Parizu kada je praizvedena u ožujku 1875. Priča o nepokorivoj Ciganki koja više od ljubavi voli slobodu bila je šokantna, ali prekrasne melodije ubrzo su pridobile publiku. Bizet međutim nije uspio doživjeti veliki uspjeh Carmen, jer umire nekoliko mjeseci nakon praizvedbe. Među najpoznatijim je arijama slavna habanera Carmen L'amour est un oiseau rebelle iz prvog čina opere, u kojoj ona otkriva svoje viđenje ljubavi, kao buntovne ptice koju nitko ne može ukrotiti.
Jedan od snažnih basovskih likova Giuseppea Verdija je Kralj Filip iz opere Don Carlos, španjolski kralj koji će se iz političkih razloga oženiti zaručnicom svoga sina: to je osnova zapleta napete i mračne političko-obiteljske drame, još jednog majstorskog djela zrelog Verdija. Arija Ella giammai m'amo (Ona me nikad nije voljela) nosi težinu Filipove spoznaje, o promašenosti svojih djela i nemogućnosti da popravi učinjeno.
Operni intermezzo iz Massenetove opere Thaïs, koju je skladao 1894. za parišku Opéru još je jedan operni trenutak intimnih promišljanja i preobrazbe lika. U ovoj operi to je Taida, aleksandrijska kurtizana, koja nakon raskalašenog života doživljava prosvjećenje i posvećuje se vjeri počinjući živjeti kao pustinjakinja. Taj se preobražaj događa tijekom njezine slavne Meditacije, ulomka za orkestar u kojem nježnu, katarzičnu melodiju donosi violina solo.
Slavni Komični duet dviju mačaka pripisuje se Rossiniju, ali radi se o kompilaciji Rossinijevih melodija iz opere Otello, koju je 1825. načinio vokalni skladatelj Robert Lucas de Pearsall. Komično nadmetanje dviju mačaka u kojem se ismijava i vokalna tehnika pjevača, favorit je pjevača i publike i često se izvodi kao finale koncerata.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
