Menu
Gradska knjižnica Marka Marulića Split poziva Vas na svečanu dodjelu priznanja „Knjižnica godine” i obilježavanje Dana hrvatskih knjižnica koje će se održati u Splitu, u petak 11. studenoga 2022. u Koncertnoj dvorani Hrvatskog doma, u Tončićevoj ulici 1 u Splitu
PROGRAM:
od 12:30 – 13:30 sati
Središnja svečanost obilježavanja Dana hrvatskih knjižnica i dodjela priznanja „Knjižnica godine” Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split uz prigodni program
13:30 – 14:30 sati
Svečani domjenak
Camerata Cantilly ovaj koncert izvodi u znak sjećanja na prijatelja i kolegu, splitskog fagotista VASKA LUKASA, člana Camerate Cantilly i Zagrebačke filharmonije, koji nas je prerano napustio ove godine.
CAMERATA CANTILLY utemeljena je 2014. godine kao komorni sastav puhačkih glazbala i jedini je ansambl takve vrste u Hrvatskoj. Jezgru Ansambla čini klasični puhački oktet, tzv. harmonie sastavljen od para oboa, klarineta, rogova i fagota, a koji se po potrebi proširuje flautom i kontrabasom. Osnivač i umjetnički voditelj Ansambla klarinetist je Mihael Paar.
Već prvi koncert Ansambla najavio je novu snagu na domaćoj glazbenoj sceni. Ubrzo su uslijedili brojni nastupi širom Hrvatske, kako u okviru koncertnih ciklusa, tako i u okviru međunarodnih festivala. Središnji događaj u sezoni Ansambla tradicionalni je koncert koji se održava u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu, a kao poseban projekt već se etablirao Open Air koncert u Samoboru. Od samog osnutka Camerata Cantilly posebnu pozornost pridaje multimediji i osmišljavanju digitalnog identiteta što je dovelo do stvaranja velikog i vrijednog kataloga audiovizualnog materijala. Time se Ansambl približio najširoj publici, a praksa je nastavljena i u vrijeme pandemije serijom virtualnih koncerata naslova Camerata Cantilly – Connected. Za obljetnički koncert iz 2019. godine koji je snimila Hrvatska radiotelevizija, Camerata Cantilly nagrađena je Diplomom Milka Trnina. U veljači 2022. objavljen i prvi album Ansambla naslova Petite Symphonie u izdanju VasakQ Recordsa.
Program svojeg prvog koncerta u Splitu Camerata Cantilly oblikovala je tako da u prvom dijelu zazvuče originalne skladbe pisane za ovakvu vrstu sastava. Pomalo neuobičajeno, ali zasigurno osvježavajuće, program započinje djelom iz našeg stoljeća, a nastavlja se skladbama klasične epohe. Na rasporedu drugog dijela isključivo su obrade, koje djela Rossinija i Händela odijevaju u nova zvukovna ruha.
FILIP HORVAT (Čakovec, 1993.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je orgulje u klasi prof. Maria Penzara (2017.) i primijenjenu kompoziciju u klasi prof. Zlatka Tanodija (2019.). Skladao je glazbu za Hrvatski radio i televiziju te za nekoliko kratkometražnih filmova, od kojih je najpoznatiji Pas de Deux.
Skladba Woodwind Adventure nastala je tijekom rujna 2022. godine u želji da se ponudi mogući odgovor na raznovrsna pitanja i stanja u društvu, a koja se posebno tiču glazbene umjetnosti. Okružen raznim utjecajima suvremene glazbe, pokušao sam pronaći prihvatljivi spoj raznih glazbenih mišljenja i pretočiti ih u svima dostupan i prihvatljiv zvukovni efekt koji potiče na kreativna razmišljanja i pozitivne emocije. Sastav je svakako tome pridonio jer ga čine srodni, a opet dovoljno različiti instrumenti puhačkog korpusa okupljeni u tzv. Harmoniemusik pa se stoga u skladbi isti koriste kao sredstvo za stvaranje tonalne boje različitim harmonijskim i polifonim, ali i posebnim orkestracijskim postupcima. Djelo je građeno od jedne teme koja se tijekom skladbe skraćuje i varira raznim skladateljskim postupcima, a ponekad i pretvara u jednostavan motiv. Osim korištenja cijelog ansambla u svrhu tonalnog bojanja, na više se mjesta pojavljuju instrumentalna sola s pratnjom koja svakom izvođaču omogućuju da se istakne i umjetnički izrazi. Osnovna je ideja skladbe da svojom tonalnošću i tzv. tradicijskim skladateljskim postupcima ukaže na to da takva vrsta glazbenog mišljenja nikada ne izumire te da može ravnopravno egzistirati sa suvremenim trendovima i skladateljskim tehnikama. Skladba je posvećena Camerati Cantilly i fagotistu Vasku Lukasu (1979. - 2022.). (Filip Horvat)
Austrijski skladatelj i pijanist Johann Nepomuk Hummel (1778. - 1837.) prvu glazbenu poduku dobio je od svog oca u Bratislavi i Beču, gdje ga je podučavao i W. A. Mozart. Nakon prvog javnog nastupa u Dresdenu 1787., koncertirao je kao pijanist diljem Europe. Potom je nastavio studij kompozicije u Beču, a neko je vrijeme učio orgulje kod J. Haydna, kojega je naslijedio na položaju kapelnika u Eisenstadtu. Djelovao je u Stuttgartu, Weimaru i Londonu. Danas se najviše izvode njegova klavirska djela, klavirski koncerti, Koncert za trubu u Es-duru te komorna glazba. Izvođački zahtjevna Partita za puhače u Es-duru, S. 48 pokazuje ansambl za koji je skladana (puhački oktet) u punom sjaju i skladana je u najboljoj tradiciji Harmoniemusika. Riječ je o glazbenom pravcu (ponekad i glazbenoj formi) i pripadajućem tipu ansambla, koji je na svojem vrhuncu bio u klasicizmu (početkom kojeg se formirao) pa sve do kraja ranog romantizma. Zbog slabljenja aristokracije (koja ga je financirala i imala na svim važnijim europskim dvorovima) i društveno-političkih previranja (formiranje država), ustupio je tada mjesto većim puhačkim orkestrima, kao što su vojni, protokolarni i sl. Zanimljivo je kako blistava, virtuozna i uhu ugodna Partita u sebi ima stavak tipičan za doba u kojem je nastala – Menuet. Slična je partitama koje su proslavile češkog skladatelja Franza Krommera (1759. - 1831.)
Češki violončelist, skladatelj i dirigent Josef Reicha (1752. - 1795.) studirao je violončelo u Pragu, a zaposlio se kao prvi violončelist u dvorskoj kapeli Wallerstein 1774. godine, gdje je šest godina kasnije postao i kapelnik. Godine 1781. posvojio je svog nećaka Antona Reichu (1770. - 1836.), kojeg je podučavao kompoziciji te sviranju klavira i violine, a koji će kasnije postati priznati skladatelj i teoretičar. Godine 1785. Maximilian Francis od Austrije, izbornik Kölna, postavio je Josefa za direktora orkestra u Bonnu. Reichin opus obuhvaća različite solističke koncerte (od kojih 11 za violončelo), simfonije te 12 partita za puhačke instrumente, koje su utjecale čak i na mladog Beethovena. Reichini štovatelji bili su Leopold Mozart i Michael Haydn. Četverostavačna Partita u D-duru pisana je za flautu i puhače (s jednim fagotom u sastavu), s tim da dionica flaute nije solistička u uobičajenom smislu, već je više izražena unutar samog ansambla, stoga će večerašnja solistica sjediti zajedno s članovima Camerate Cantilly.
Dajte mi popis za kupnju, izjavio je znameniti talijanski skladatelj Gioachino Rossini (1792. - 1868.), i uglazbit ću ga. To je i mogao, a gotovo i učinio jer je do svoje 37. godine napisao 38 opera, a nakon toga više nijednu (u kasnim godinama skladao je klavirsku i komornu glazbu u zbirkama Grijesi moje starosti). Njegova opera Tancredi iz 1813. godine svakako nije jedno od najpoznatijih i najizvođenijih njegovih djela, no Uvertira se ipak često i rado izvodi. Zanimljivo je da ju je skladatelj „posudio“ iz svoje opere koju je skladao godinu ranije - La pietra del paragone. Opera Tancredi govori o ljubavi između prognanog vojnika Tancredija i lijepe Amenaide, kćeri moćnog Argirija. Kad je Amenaide osuđena na smrt zbog izdaje koju nije počinila, prerušeni Tancredi bori se kako bi obranio svoju ljubav i dom. Briljantnu Uvertiru slušamo u obradi iz Rossinijeva vremena, koju je načinio Wilhelm Legrand (1769. - 1845.) za puhače (s jednom flautom i jednom oboom).
Posegnuvši za pričom o Figaru, Rossinija nije omelo što su ju već uglazbili Paisiello i Mozart. Godine 1816. stvorio je operu blistavog humora - Seviljskog brijača, jednu od najpopularnijih i najizvođenijih u povijesti. U njoj se neukrotiva Rosina odbija udati za svojeg pompoznog starog skrbnika, doktora Bartola. U međuvremenu, odvažni mladi grof Almaviva žarko želi osvojiti Rosinu. A tko će se pobrinuti da njih dvoje završe zajedno na kraju opere? Najpametniji lik u cijeloj Sevilli - brijač Figaro, čije usluge svi traže za sve (a on sam ima razne druge talente osim šišanja). U kavatini iz prvog čina Ecco, ridente in cielo (Ovdje, smiješeći se na nebu) zaljubljeni grof Almaviva pjeva serenadu Rosini pod njezinim prozorom.
Nakon oratorija Mesija (napose njegova znamenitog zbora Aleluja), široj publici najpoznatija djela velikog njemačkog baroknog skladatelja Georga Friedericha Händela (1685. - 1759.) svakako su Glazba na vodi (1717.) te Glazba za kraljevski vatromet (1749.). Potonje je djelo namijenjeno izvođenju na otvorenom prostoru (trostruko je kraće od Glazbe na vodi), a napisano je u povodu proslave završetka jednog od brojnih dinastičkih ratova u Europi. Kako je i Velika Britanija bila umiješana u taj rat, George II. je naredio da dvor posegne za omiljenim sredstvom barokne pompe te spoji glazbu s optičkim efektom u zraku i paradom na tlu. Od ukupno pet stavaka ove suite, večeras slušamo tri u obradi za puhački oktet s kontrabasom koju je načinio Englez Arthur Campbell.
Dani klasične gitare dovode u Split prvi flamenco koncert nakon više od 12 godina i nastupa nenadmašnog Paca de Lucie. Upravo je Paco bio mentor gitaristu i skaldatelju Juan Carlos Romeru koji dolazi u Split zajedno sa pjevačicom Carmen Molinom i plesačem Rafaelom Campallom kako bi splitskoj publici predstavio dio bogate španjolske flamenco baštine koja uključuje i autorska djela samog Juan Carlos Romera. Očekujte večer za pamćenje na zadnjem koncertu jubilarnog festivala.
Festival Dani klasične gitare od samih početaka daje priliku mladim hrvatskim gitaristima da se predstave široj publici. Hrvatska gitaristička škola je iznimno cijenjena u svijetu klasične gitare, a mladi hrvatski gitaristi redovito osvajaju najviše nagrade na prestižnim svjetskim natjecanjima. Upravo je Lovro Peretić ovogodišnji pobjednik najvažnijeg svjetskog natjecanja GFA (Guitar Foudnation of America) što mu od iduće godine osigurava koncertne turneje u Americi i širom svijeta. Mladi gitaristi Natan Zlodre, Silvio Bilić i Miroslav Mrass mahom su izdanci splitske umjetničke akademije i zajedno dobitnici preko 50 nagrada i priznanja na gitaristčkim natjecanjima u Hrvatskoj i širom Europe. Svi su oni već nekoliko puta nastupili na festivalu Dani klasične gitare, a ovom prilikom će izvesti neka od najpoznatijih djela za klasičnu gitaru.
Trenutno najbolji gitaristički duo na svijetu, kojeg čine virtuozi Aniello Desiderio (Italija) i Zoran Dukić (Hrvatska), otvorit će svojim koncertom jubilarne 10. Dane klasične gitare. To će biti prvi puta da se kao duo predstavljaju hrvatskoj publici i to atraktivnim programom naziva „Gitara od A do Z“ kojim osvajaju pozornice diljem svijeta i zbog kojih ih kritika nagrađuje epitetima „Veličanstveni“, „Izvanredni“, „ Zvjezdani duo“, „Dva glazbena giganta“....
Aniello i Zoran će na koncertu izvesti djela španjolskih (Albeniz i Rodrigo) i južnoameričkih skladatelja (Piazzolla i Assad), a koncert će zaključiti višestavačnom skladbom „Cocktail list“ koju je poznati britanski skladatelj i gitarist Stephen Goss posvetio njima i nakon koje publika diljem svijeta redovito ostaje bez riječi. Jer Aniello i Zoran na svojim koncertima pokazuju sve što se na gitari može odsvirati – „od A do Z“.
Ansambl Acoustic Project osnovan je 2008. godine, a zajedno s kolegama i prijateljima osmislio ga je skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović, koji ga od tada i vodi. Deset sjajnih glazbenika okupljenih u ansamblu, mahom virtuoza svojih instrumenata, jedinstvena su pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz godine djelovanja događale su se mnoge transformacije kako u postavi glazbenika, tako i u samom glazbenom izričaju čiji široki glazbeni spektar od klasične glazbe, jazza, folklora, pa čak i rocka, ansamblu daje prepoznatljivi, jedinstveni pečat, kako u ideji i programskom konceptu tako i u izvedbi. Godine 2012. ansambl u izdanju diskografskih kuća Aquarius Records i Morris studio objavljuje svoj prvi CD pod nazivom Acoustic Project koji je iste godine nominiran i za hrvatsku diskografsku nagradu Porin. U kontinuitetu djelovanja ovaj sastav sjajnih glazbenika smjelo se suočava s raznim izazovima ne prežući niti od glazbenih eksperimenata, uvijek nastojeći doprijeti do novih i još neistraženih „predjela glazbe“.
Ansambl je po mišljenju publike i stručne kritike napravio iskorak u nova glazbena prostranstva uvođenjem u klasičnu glazbu nekih suvremenih, inovativnih formalnih struktura i instrumentacijskih postupaka drugačijih od onih uvriježenih, te ju je time ne samo približio drugim glazbenim stilovima, nego učinio i pristupačnijom publici koja je otvorena za nove izazove, te željna novih vidika i uzbudljivih i još neistraženih glazbenih prostranstava.
Početkom veljače 2022. godine izašao je novi album Acoustic Projecta pod nazivom Furious Dance u izdanju talijanskog izdavača Velut Luna. Skladbe na ovom albumu, kao i na programu koncerta, svojevrsna su fuzija klasične glazbe, jazz glazbe i hrvatske tradicijske glazbe.
Kada je 1960. američki etnomuzikolog Robert Edward Brown „skovao“ termin world music, nije mogao niti slutiti do koje mjere će se taj pojam uvriježiti u svakodnevnoj upotrebi u opisivanju određenog tipa glazbe i kako sveobuhvatno će obilježiti i odrediti, pa i usmjeriti razvoj glazbe širom svijeta. Glazba koja je fuzija različitih stilskih usmjerenja, amalgam glazbenih vrsta – tradicijske, klasične, pop ili džez glazbe sa svim njihovim gotovo bezbrojnim podvrstama, multietničke glazbe, neiscrpnih crossover kombinacija – sve je to današnja glazba. „Oplođena“ globalizacijom i novim medijima, glazba zadnjih desetljeća 20. i prvih godina 21. stoljeća otkriva uzbudljive i fantastično lijepe zvučne pejzaže zabitnih i do tada potpuno nepoznatih mikroregija, ali istovremeno poseže i za šarenim zvučnim nitima od kojih svaka ponaosob potječe iz nekog drugog dijela svijeta, a koje glazbenici utkivaju u sasvim nova, sve do nedavno nezamisliva melodijska i ritamska tkanja neslućene raskoši i bogatstva.
Zvučni svemir skladbi Dubravka Palanovića obilježen je ne samo fenomenom glazbenog crossovera, kao svojevrsnom generacijskom odrednicom, već poglavito njegovom velikom receptivnom moći, sposobnošću upijanja i asimiliranja najrazličitijih glazbenih utjecaja, stilova i žanrova (koje on u svojoj glazbi vrlo često rabi i kao sirovi materijal) ali ponajprije i sasvim presudno majstorskim ovladavanjem skladateljskim zanatom klasično obrazovanog glazbenika. Sve to mu je omogućilo da nadiđe granice puke „stilske legure“ koju danas (već gotovo „mehanički“) određujemo od dubljeg značenja već ispražnjenom definicijom world music. Upravo te karakteristike, baš kao i duboki unutarnji nagon, iskonska muzikalnost koja ga tjera na ustrajnu potragu za specifičnim vlastitim zvukovnim svjetovima te oslanjanje na nepogrešivu unutarnju sasvim osobnu tonsku imaginaciju, omogućili su mu pronalaženje puta ka novim obzorima i sebi svojstvenom, jedinstvenom glazbenom izrazu. Pri pomnijem upoznavanju, Palanovićeva glazba, iako se na prvih posluh sastoji od niza prepoznatljivih elemenata, nudi iznimnu količinu vlastite, originalne i pregnantne tonske supstancije. Tako primjerice njegove skladbe nose pečat hrvatskih mikroregija: tradicijske glazbe Dalmacije ili Dalmatinske zagore (Kamene zvijezde), Istre i njenih oporih zvukova egzotičnih sopela (Mistični putevi Istre), ljupkih pjesama iz okolice Zagreba (Sjećam se Plavog trnaca) ili pak vedre i vesele slavonske duše (Drmeš). No njih bitno određuje i već apostrofirana, sasvim osebujna skladateljeva poetika: Palanović nije samo odličan skladatelj; on je istovremeno i strastveni i punokrvni glazbenik koji – metaforički rečeno – nemilosrdno, u galop, u žestokom ritmu tjera kola u koja je upregnuo svojeg glazbenog pegaza i uživa u njegovoj praiskonskoj energiji (Divlji tanac), ali i sanjar koji hrabro ulazi u mistične predijele tame i osluškuje tajanstvene odjeke noćnih glazbi, fantastičnih snoviđenja, oporog zvuka koji zakratko uvire u slatku atmosferu majčinske uspavanke, da bi kasnije ponovno krenuo dalje u neistražene sfere (Nokturno). Važno je naglasiti da neke Palanovićeve partiture nose „miris“ tla s kojeg potječu, kao što se to jasno može čuti primjerice u njegovoj skladbi Stari tanci, no skladatelj gotovo nikad doslovno ne citira narodne napjeve, već njihova srodnost izvornim, folklornim pjesmama počiva na njihovoj melodijskoj imitaciji. Te melodije rabi tako umješno i uvjerljivo kao da je riječ o autentičnim narodnim napjevima, a njegove skladbe potvrđuju tezu o njegovoj velikoj receptivnoj moći: on podražava folklorni ton kao da je izvorni govornik, kao da mu tradicijska glazba kola u krvi; no te melodijske obrasce ipak obrađuje na sasvim osebujan i originalan način: one su usprkos sasvim hotimičnom i svjesnom folklornom pečatu potpuno izvorne, originalne autorske tvorevine.
Važna karakteristika Palanovićeve glazbe jest i emotivnost koja nas duboko dira, u velikom rasponu od melankolije do meditativnosti, od prigušene patnje i suzdržane ugođajnosti, pa gotovo do weltschmerza urbanih atmosfera u kojima prepoznajemo i nešto tipično zagrebačkog (Za pjesmu volje nemam). Sentiment u najboljem smislu riječi prožima svaku notu Palanovićeve glazbe i ona baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim: skladatelj je stanovnik svijeta, kozmopolit, ali istovremeno i žitelj podneblja u kojem su stoljećima najrazličitije kulture i nacije dolazile u doticaj, na tlu na kojem se vijekovima sudbinski susretao Orijent i Okcident. Taj nezaboravan i karakterističan balkanski „štih“, ali ponovno sagledan u nekoj fantastičnoj vlastitoj prizmi i uz transformaciju u ruho pomalo egzotičnog plesnog ritma nosi i njegova skladba U očima sjaj i led. Melankolija i tople, emotivne melodije i suspregnuta tuga zrcale se i u finoj teksturi skladbe Tvoji snovi koja u punoj mjeri otkriva Palanovićev gotovo romantičarski umjetnički senzibilitet.
Dvije minijature Srđana Berdovića odražavaju pak specifično njegova životna i umjetnička iskustva: kao hrvatsko-američki skladatelj, gitarist i lutnjist, glazbeni producent koji je svoje obrazovanje stekao na njujorškom Manes New School of Music, Berdović je bliže Zapadnom i Novom svijetu, njihovim tradicijama i džezu, ali i u njegovom opusu se jasno razabiru tragovi njegovog zavičaja i ukorijenjenost u hrvatskoj tradiciji. Skladba Četiri lita i četiri zime intenzivna je po svojem južnjačkom groove-u i energiji svojstvenoj latino glazbenicima. Izvor je maštovita je tonska slika vode i svih njenih pojavnosti: sazdana od sićušnih motiva koji asociraju blještave kapi koje se prelijevaju u svim zvučnim i vizualnim formama, ona je u svojoj srži vrlo uspjela, gotovo impresionistička žanr sličica naglašene atmosferičnosti s vrlo nostalgičnim srednjim dijelom u kojem do izražaja dolazi jednostavna melodija, nepomućene ljepote.
Ovaj koncert putovanje je u nepoznato, puno uzbuđenja i novih, još neslućenih glazbenih krajolika, vrijednih otkrivanja, glazbe koja pokreće, nadahnjuje i koja sasvim sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Nastupaju klape: ORCA (ž) - Split
MRIŽA (m)- Split
ARMORIN (ž) - Zagreb
ZVIZDAN (m)- Posušje
KURJOŽE (ž)- Podstrana
KAMPANELI (mj)- Kaštela
VENTULA (ž)- Split
ISKON (m) - Split
Čast nam je pozvati Vas na koncert u spomen cijenjenog gitarista, skladatelja i pedagoga Gorana Listeša. Na koncertu će se izvoditi isključivo njegove skladbe, a nastupat će velika imena hrvatske i svjetske gitarističke scene: Darko Petrinjak, Zoran Dukić, Petrit Çeku, Maroje Brčić, Istvan Römer, Petar Čulić i Silvio Bilić. U sklopu koncerta održat će se i promocija nedavno izdanog CD-a "Omaggio a Goran" u izdanju Croatia Recordsa.
Svečano otvorenje koncertne sezone 2022./2023.
Kapitalnim djelom hrvatske vokalne literature, „snažnom i potresnom” Hrvatskom misom u d-molu, op. 86, Borisa Papandopula obilježit će se glazbeni dio svečanog otvorenja treće koncertne sezone Hrvatskog doma Split. Veličanstvenu Misu izvode Zbor Hrvatske radiotelevizije i ugledni domaći solisti pod ravnanjem maestra Tomislava Fačinija. Ova „momumentalna muzička freska koja sažima elemente glazbenog govora uzdignutog na razinu umjetničkog kazivanja“ nastala je 1939. godine, za Papandopulova trogodišnjeg boravka u Splitu. Praizvedena je 1942. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu uz 80. obljetnicu Hrvatskog pjevačkog društva Kolo, kojemu je i posvećena. U povodu 30. obljetnice skladateljeve smrti i 80. godišnjice djelovanja Zbora HRT-a snimljena je na nosač zvuka u istoj izvođačkoj postavi koja će se predstaviti splitskoj publici. Dodajmo i to da će se 80 godina od praizvedbe, Misa izvesti u novoobnovljenom Hrvatskom domu Split.
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa samostalno i uz Simfonijski orkestar. Zbor je prvi put javno nastupio 8. rujna 1942. godine u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radiopostaje, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskom glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskom glazbenom zavodu 30. siječnja 1943. godine. U prvim godinama djelovanja repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a potom su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora te Tonči Bilić. Upravo je na poticaj Tončija Bilića 1998. godine pokrenut samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene brojne skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Na inicijativu maestra Bilića Zbor HRT-a primljen je 2016. godine u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso.
Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, Zbor iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s nizom istaknutih dirigenata 20. i 21. stoljeća, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič te mnogisolisti svjetskoga glasa.
Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, a dobitnik je i niza diskografskih nagrada Porin.
Diskografska ostvarenja ansambla čine hvaljena i nagrađivana izdanja među kojima su Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu (Cantus, HDS, HRT, 2004.), Kako jelen vrilo traži (Orfej, HRT, 2006.), Hrvatska božićna priča (Cantus, 2011.), Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni (Cantus, HDS, HRT, 2012.), trostruki DVD Osorska trilogija (Cantus, HDS, HRT, 2012.), Donizetti Heroines (Sony Classical, 2013.), Ivan Zajc: Noćni čar (HRT, 2014.), Boris Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) (HRT, 2015.), Vinko Jelić: Audivi vocem (HRT, 2016.), Vatroslav Lisinski: Ljubav i zloba (HRT, 2017.), Mir, zlato, tamjan (HRT, 2018.), Ivan pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski (HRT, 2018.), Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke (HRT, 2019.) te Vatroslav Lisinski: Porin (HRT, 2020.).
Od sezone 2017./2018. na čelu je Zbora kao šef dirigent maestro Tomislav Fačini.
Tomislav Fačini (Zagreb, 1975.) studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Nakon nastavka školovanja u Milanu na Accademia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu zapošljava se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje danas predaje kolegij Zborsko dirigiranje.
Uz simfonijske koncerte, ostvario je i niz opernih premijera u Zagrebu, Sarajevu, Varaždinu, Dubrovniku i Rijeci (Verdi, Puccini, Salieri, Zajc, Bizet, Pergolesi, Purcell). Čest je gost Muzičkog biennala Zagreb i promotor suvremene glazbe. Od 2005. do 2009. godine ravnao je zadarskim Glazbenim večerima u sv. Donatu. Uz česte nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama, ravnao je i otvaranjem Igara 2003. i 2013. godine; od 2018. pomoćnik je za Glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Od 2004. do 2009. godine bio je šef dirigent Orkestra Hrvatske vojske s kojim je ostvario više simfonijskih i komornih koncerata. Surađivao je s gotovo svim domaćim i mnogim inozemnim ansamblima te snimao nosače zvuka i trajne snimke sa simfonijskim orkestrima RTV-a Slovenije i HRT-a. Od 1993. do 2008. dirigent je Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2004. vodi vokalni ansambl Antiphonus. Od 2014. do 2017. bio je glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Bavi se i aranžiranjem i skladanjem.
Od sezone 2017./2018. je šef dirigent Zbora HRT-a.
Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) apsolventica je solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu, u klasi Nataše Šurine. Nakon niza zapaženih nastupa u studentskim produkcijama debitirala je 2019. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu kao Prva dama u Čarobnoj fruli te u Zagrebačkom gradskome kazalištu Komedija kao Grofica Marica u istoimenoj opereti. U HNK-u Zagreb i HNK-u Rijeka pjevala je Micaëlu u operi Carmen, a u HNK-u Varaždin debitirat će kao Mozartova Bastienne. Dobitnica je niza nagrada na pjevačkim natjecanjima, od kojih je najnovija 1. nagrada na Natjecanju „Mario Orlandoni“ u Italiji (2021.). Surađivala je s renomiranim umjetnicima kao što su dirigenti Mladen Tarbuk, Tomislav Fačini, Uroš Lajovic, Franz Anton Krager, Nikša Bareza, Marcello Mottadelli, Valentin Egel i Darijan Ivezić te redatelji Dora Ruždjak Podolski, Krešimir Dolenčić, Ozren Prohić, Mathias Behrends, Marin Blažević i Arnaud Bernard. Ističe da su joj, osim opernih i koncertnih nastupa, velika strast lied i sakralna djela.
Martina Gojčeta Silić (Zagreb, 1972.) redovito je prisutna na koncertnoj pozornici od 1995. godine. Na repertoaru su joj djela Bacha, Vivaldija, Rossinija, Mozarta, Mahlera, Verdijev Rekvijem, Schönbergova Knjiga visećih vrtova i Pierrot Lunaire, Papandopulova djela i mnoga druga. Često izvodi skladbe suvremenih skladatelja (Horvat, Kelemen, Gubajdulina, Šipuš, Ruždjak, Parać...). Surađuje s dirigentima kao što su Pavle Dešpalj, Dmitrij Kitajenko, Emmanuel Villaume, Daniele Callegari, Tonči Bilić, Berislav Šipuš, Ivo Lipanović, Ivan Repušić i dr. Dobitnica je nagrada „Milka Trnina“ i „Vladimir Nazor“ te četiriju „Porina“. Nakon mature na klavirskom i teoretskom odjelu Glazbene škole „Pavao Markovac“ u Zagrebu upisala je solopjevanje u razredu prof. Mire Zidarić. Apsolvirala je studij talijanskog jezika i književnosti i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i 1998. diplomirala studij solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Zaposlena je kao izvanredna profesorica na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu.
Robert Kolar (Rijeka, 1969.) pjevanje započeo jeizobrazbu u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova, u klasi prof. Margarete Togunjac, a 1996. završio je studij solopjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Zdenke Žabčić-Hesky. Već od 1992. aktivan je član Zagrebačkog opernog studija, a debitirao je 1993. u Gradskom kazalištu Komedija, pjevajući Eneju u operi Didona i Eneja H. Purcella. Usavršavao se kod primadone Dunje Vejzović (kazalište VERO) te na majstorskim tečajevima Nelli Manuilenko i Alessandra Svaba. Od 1997. solist je opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, a od 2016. prvak opere istog kazališta. Djeluje i na koncertnim podijima te surađuje s brojnim ansamblima i dirigentima, a kao operni i koncertni solist nastupao je i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji i Finskoj. Robert Kolar dobitnik je Posebnog priznanja „Milan Pihler“ koje najuspješnijim opernim pjevačima dodjeljuje HNK Ivana pl. Zajca, za ulogu Michoneta u operi Adriana Lecouvreur, za koju je nominiran i za Nagradu hrvatskog glumišta. Snimio je nosač zvuka u produkciji pjevačke škole Accademia Lirica Rotariana - Laboratorio Lirico Europeo iz Milana, s umjetnicima iz Hrvatske i Italije, kao i nosače zvuka Hrvatska solopopijevka - sa suprugom Kristinom Kolar, Sakralna glazba riječkih autora - s ansamblom Vox Caelestis, te operu Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinjski za izdavačku kuću cpo.
Stjepan Franetović (Stari Grad, 1974.) prvak je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao je pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Miljenke Grđan. Nastupao je kao Cavaradossi u Puccinijevoj Tosci, bio je Lenski u operi Evgenij Onjegin P. I. Čajkovskog, Rodolfo u Puccinijevoj operi La Bohème, Vojvoda od Mantove u Verdijevu Rigolettu, Nemorino u Donizettijevu Ljubavnom napitku, Rinuccio u Puccinijevoj operi Gianni Schicchi, Florville u Rossinijevu Il signor Bruschino, Bastien u Mozartovoj operi Bastien i Bastienne, Alfred u Straussovu Šišmišu, Juranić i Sokolović u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, Mića u Gotovčevu Eri s onoga svijeta, Tonči u Tijardovićevu Spli'skom akvarelu, Pijetao u Stravinskijevu Renardu, Števa u Janáčekovoj Jenůfi, Janko u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Monostatos u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Arbace u Mozartovu Idomeneu, a pjevao je i dvadesetak manjih uloga. Za doprinos u operi Marco Polo Tana Duna 2001. godine nominiran je za Nagradu hrvatskog glumišta. Kao koncertni solist nastupao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Cantus Ansamblom, francuskim ansamblom Dialogos, Jazz-orkestrom HRT-a, Zborom HRT-a, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Akademskim zborom Palma i drugima. Član je Faroskih kantadura iz Staroga Grada te klape Jelsa.
Gradski mandolinski orkestar Sanctus Domnio osnovan je 1990. godine pod vodstvom glazbenog pedagoga Marina Katunarića u Splitu. Od 1991. orkestrom ravna dirigent Vladimir Lukas dok je koncertmajstorica orkestra Ivana Kenk Kalebić. Orkestar je do sada održao veliki broj koncerata u domovini i inozemstvu (Italija, Vatikan, Njemačka, Austrija, Slovenija, Češka, Španjolska, Crna Gora, Makedonija) te je dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za svoj rad. Pored ostalih nagrada i priznanja, Sanctus Domnio je dobitnik i Nagrade Grada Splita iz područja kulture za 2006. godinu, a od 2015. godine i natjecanja europskih mandolinista Giacomo Sartori u Ali (Italija) ovaj orkestar nosi titulu "najboljeg mandolinskog orkestra u Europi".
Na svom repertoaru ima brojne skladbe skladane izvorno za mandolinske ansamble, kao i skladbe drugih suvremenih i klasičnih skladatelja. Kao vrstan interpret i kvalitetan izvođač, potakao je hrvatske suvremene skladatelje da se pozabave skladanjem glazbe za instrumente koji su sastavni dio mandolinskog orkestra poput mandoline, mandole, mandoloncella, gitare i kontrabasa, pa mu je više skladbi i posvećeno te ih je praizveo.
