Nikola Fabijanić – sopran saksofon, Gordan Tudor – alt saksofon, Goran Jurković – tenor saksofon, Tomislav Žužak – bariton saksofon
Elegantna razbibriga u vidu divertimenta, bila je posebno uobičajena u Austriji 18. stoljeća, ali Mozart je pokazao da i takva, u načelu efemerna glazba, može biti originalna i okrepljujuća za duh. Svoja divertimenta pisao je ili za gudačke kvartete ili za manje komorne sastave, koji su povremeno bili i puhački. Ljepota i dubina Mozartovih misli katkad se još ljepše otkriva kada je se pokaže u novoj zvukovnoj „leguri“ – virtuozni, brzi potezi gudača Divertimenta u F-duru, KV. 138, brza pitanja i odgovori prošarani dionicama eteričnog žičanog suzvučja, dobivaju sasvim novu kvalitetu u lakom, blistavom, fluidnom četveroglasju saksofona (u obradi Gordana Tudora), posebno u prepoznatljivo mekom i virtuoznom sviranju Papandopulo kvarteta. Drugi stavak sa svojim izdržanim notama i appoggiaturama ničim neće odati brzinu u kojoj je šesnaestogodišnji Mozart 1772. napisao ovu skladbu, vrativši se u Salzburg s turneje po Italiji. Tri divertimenta koja je tada skladao katkad se nazivaju mozartovim „salzburškim simfonijama“, zbog pisanja koje je razrađeno i harmonijski bogato. Zadnji stavak je bezbrižni rondo, čija tema, nakon disonanci drugog stavka, djeluje utješno poznato, a druga epizoda u kojoj se Mozart ne libi dodati još duhovitosti, pomalo je klaunovska, zabavna, baš kao što to i treba biti u divertimentu.
Vodeći hrvatski avangardist i jedan od najizvođenijih hrvatskih skladatelja, Dubravko Detoni, rođen u Križevcima 1937. godine, autor je izuzetno raznolikog opusa komorne, solističke, orkestralne, vokalne i elektroničke glazbe. Izuzetna osjetljivost prema boji, skladu oblika, koji iznova uspijeva osmisliti i preformulirati na novi ali prihvatljivi i glazbeno opravdan način, čini ga jednim od najvažnijih pera novije hrvatske glazbe. Njegov Quartettino, prema riječima Gordana Tudora, je remek-djelo za kvartet saksofona. Detoni ga je napisao za Papandopulo kvartet, koji ga je praizveo na Osorskim glazbenim večerima 2023. godine. Radi se o dvadeset varijacija koje nalikuju glazbenom odrazu njegovih „zanesenih, zagonetnih, začudnih i zabavnih kratkih dnevničkih zapisa, koje je kao pisac objavio u nekoliko svezaka. U njima se svaki pojedinac u kvartetu na svoj način ističe, skladba uključuje i glazbeni humor te fićukanje, a interpreti su ti koji daju konačan doprinos obrisima skladbe“. (kako piše Karolina Rugle u Glazba.hr povodom praizvedbe 2023.)
Jean Denis-Michat (1971.) jedan je od najistaknutijih suvremenih saksofonista, a ujedno i skladatelj velikog broja djela za saksofon (solistički i u različitim sastavima, te uz orkestar), koja izvode profesionalni ansambli diljem svijeta. Za kompoziciju The Dark Side napisao je: „bila je to prilika da uvedem improvizaciju u svoje pisanje, pitajući se istovremeno kako delegirati slobodu invencije, bez oslanjanja isključivo na talent drugih? The Dark Side je bila i prilika da se odvažim afirmirati svoj ukus prema popularnoj glazbi. S četrdeset godina više nije pitanje tko je utjecao na mene, nego naprosto želim prigrliti one koji me uistinu privlače: i Stravinskog i Keitha Jarreta, Davida Oistrakha kao i Michaela Breckera, Mozarta i Puccinija, Franca Corellija i Jamesa Browna, Dire Straits i Brassensa. Volim terce, ne volim polutonove i četvrttonove... ali ne sviđa mi se činjenica da volim terce a volim odbojnost koju mi izazivaju četvrttonovi...
Dakle, što želim reći ovom glazbom? Da se dobro zabavimo? Nadam se, ali to nije dovoljno. Da li vam se pleše? Ako dođe do toga... Promijeniti svijet? Želim! Biti zanimljiv? Sve osim toga - pfff... Tko zna!“ (Iz knjižice CD-a L'Actuel Kvarteta Möebius).
The Dark Side je narudžba Kvarteta Habanera, koju je taj kvartet praizveo uz sudjelovanje klarinetista glazbe klezmer tradicije, Davida Krakauera, na Festivalu židovske glazbe Carpentras.
Fernande Breilh-Decruck (1896.-1954.), poznatija samo kao Fernande Decruck rođena je 1896. a glazbeno školovanje završila je na Pariškom konzervatoriju. Glavninu svog skladateljskog opusa posvetila je francuskom pioniru saksofona, Marcelu Muleu, čak oko četrdesetak djela, uključujući i često izvođenu Sonatu u cis-molu za alt-saksofon (ili violu). I njezin je muž, Maurice Decruck bio saksofonist, kao i klarinetist i kontrabasist. Dio života provela je u SAD-u, da bi u kasnijoj dobi predavala na Konzervatoriju u Toulouseu.
Pavanu za kvartet saksofona napisala je 1933. za Kvartet saksofona Republikanske garde, koji je osnovao Marcel Mule. Prva je to njezina skladba za kvartet saksofona, koju je nakon što je stekla priličnu popularnost, preradila i za druge puhačke ansamble.
Saksofonist i skladatelj Gordan Tudor, rođen u Splitu 1982. godine, zauzima već dugi niz godina, od studija u Zagrebu, Amsterdamu i Parizu, posebno mjesto u spektru reproduktivnih umjetnika, kao interpret neusporedive energije i neograničene interpretacijske invencije i mašte. Kao skladatelj vrlo brzo se afirmirao podjednako snažno. Njegova nadahnuća čine se raznorodna i poznata, ali njegov skladateljski jezik je originalan; u njemu se mogu naći i melodija, i poznati ritam, dodiri s popularnom glazbom kao i s klasičnom tradicijom, ali su uvijek ubačeni u okvir, u njegov jedinstveni senzibilitet koji se ne libi izaći iz okvira i pobuditi još nedoživljeno glazbeno, zvukovno, energijsko iskustvo.
Skladba Almost Three Sketches, koju je Papandopulo kvartet praizveo 2018. godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu, nastala je iz, kako joj ime i govori, skica, misli, koje su poprimile oblik triju stavaka. Prema skladateljevim riječima, prva skica je zamišljena kao fanfare, karakterom slična uvertiri. U drugoj skici pokušao je dobiti protočnost glazbene misli, iako je puna nepravilnih mjera, (koje je možda iznutra sabotiraju), a karakterom je slična rondu ili scherzu. Treća skica ima ulogu sporog stavka u karakteru korala. Skladbu zaokružuje ponavljanje druge skice i mala koda na kraju.
Ozračje koje okružuje skladateljicu Doru Pejačević (1985.-1923.) romantično je i intrigantno, i dijelom je njezina umjetničkog identiteta gotovo jednako koliko i sama njezina glazba. Neobičan životni put i prerana smrt, međutim, dugo su bili u prvom planu, zasjenjujući objektivne kvalitete njezine glazbe. Tek u novije vrijeme, posredstvom istraživanja i sve brojnijih izvedbi i audio-izdanja, sama njezina glazba ono je što glazbenu javnost. Unutar njezinih 58 opusa jedne nasuprot drugima stoje skladbe građene prema formama klasičnih modela i one intimnije, slobodnije osmišljene instrumentalne i vokalno-instrumentalne minijature, koje su više plod trenutka prepuštanja osjećajima i trenutačnoj inspiraciji. Možda se, kako napominje najpouzdanija istraživačica skladateljičina opusa, Koraljka Kos, u ovim skladbama više otkriva njezina prava priroda ali u skladbama velikih formata vidi se njezin vrhunski profesionalizam.
Gudački kvartet u C-duru op. 58 među posljednjim je njezinim skladbama, čiju praizvedbu nije doživjela. U njemu se otkriva suvereno vladanje ovim žanrom, u kojemu se autorica prepušta dubokom glazbenom razmišljanju, svojstvenom sastavu kvarteta, intrigantnoj diskusiji koju vode ravnopravno četiri instrumenta. U ovom kvartetu ona se koncentrira na tematsko-motivsku razradu, dobivajući složen, zanimljiv slog. Gudačkom kvartetu podudaran je kvartet saksofona, koji u obradi Tomislava Žužaka, u originalnom tonalitetu izvodi prvi stavak, Allegro ma non tanto. Prva tema izražajna je melodija koja se čuje na početku u dionici violončela i potom prelazi u druge instrumente, a pretače se možda samo na trenutak, u kratku reminiscenciju koračnice (možda svadbene), nakon čega slijedi druga tema koja kao da blago istječe iz ideja prve teme. Razrada je ispunjena nizom raznolikih, karakternih sličica i epizoda, koje vode na intrigantno putovanje, udaljavajući se od početnih misli, da bi se pred kraj stavka otkrile bliske veze s glavnom temom, koja se na samom kraju snažno rekapitulira.
Od svog osnutka 2008. godine Papandopulo kvartet stvara vlastitu glazbenu priču na ostavštini jednog od najslavnijih hrvatskih skladatelja, Borisa Papandopula.
Dinamičan i nagrađivan ansambl, čvrsto utemeljen kao jedan od vodećih kvarteta svoje generacije, Papandopulo kvartet opisan je kao “najbolja stvar koja se skladateljima može dogoditi” (Zarez) s izvedbama koje balansiraju “vrhunsku muzikalnost” (Jutarnji list) i “izvanrednu posvećenost” (Treći program Hrvatskoga radija).
Papandopulo kvartet nastupao je diljem Europe i SAD-a u izvanrednom nizu od više od 300 nastupa i gostovao je u nekim od najvažnijih svjetskih koncertnih dvorana poput Carnegie Halla u New Yorku i Berlinske filharmonije u Berlinu.
Kvartet je dobitnik brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada na nekim od najprestižnijih natjecanja i festivala komorne glazbe (Prva nagrada i Grand Prix na trećem Berliner međunarodnom glazbenom natjecanju (Berlin), Zlatna medalja na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Beču, Prva nagrada i Grand Prix na šestom Međunarodnom glazbenom natjecanju Manhattana (New York City), Nagrada Orfej (Beč), Nagrada Orlando za glazbenu izvedbu na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama, Diploma Milka Trnina, Nagrada Danijel Marušić, nagrada Porin, Nagrada Grada Jastrebarsko itd.
Kao prvaci nove glazbe, Papandopulo kvartet premijerno je izveo više od 40 novih djela posvećenih njima.
Njihovu diskografiju čine četiri albuma od kojih su tri snimljena za Croatia Records: Papandopulo (2013.), Per Quattro (2015.) i Scherzo (2017.).
Njihov album prvijenac osvojio je hrvatsku diskografsku nagradu Porin i slovi za najprodavaniji album hrvatske klasične glazbe u posljednje vrijeme.
Njihov posljednji album pod nazivom Scenes, s glazbom posvećenom i napisanom za kvartet, objavio je Cantus Records u lipnju 2022.
Raznovrsno djelovanje Kvarteta uključivalo je i brojne međunarodne radijske i televizijske emisije, kazališne produkcije, a zajedno su osnovali Školu saksofona u Jaski, vrlo uspješan međunarodni proljetni masterclass za studente saksofona koji je osvojio godišnju Nagradu Grada Jastrebarskog.
Članovi Kvarteta bave se i pedagoškim radom, uspješno vodeći kolegije komorne glazbe i instrumenta na Sveučilištima u Zagrebu i u Splitu te u Glazbenim školama u Zagrebu i Jastrebarskom.
Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.
W. A. Mozart: Divertimento u F duru K.138 (obrada za saksofone G.Tudor)
D. Detoni: Quartettino
J. D. Michat: The Dark side
F. Decruck: Pavane
G. Tudor: Almost Three Sketches
D. Pejačević: Gudački kvartet u C duru, op.58 (obrada za saksofone T. Žužak)
