I velikani Jakov Gotovac i Ivo Tijardović jednom su bili dječaci. Svijet su otkrivali kroz igru u srcu Splita, hranili su djetinju dušu njegovim bojama i zvukovima, pjevali su u zboru i otkrili ljubav prema glazbi. Naša predstava pokušat će potaknuti mlade gledatelje na razmišljanje o prirodi umjetničkog stvaranja i izboru umjetničkog životnog puta, upoznat će ih s najznačajnijim djelima ove dvojice vječno zaigranih dječaka i sanjara i pružiti im priliku stvaranja kazališne čarolije zajedno s glumcima, jednom pjevačicom i jednim pijanistom. Želimo da naši mladi gledatelji osjete radost stvaranja glazbe i da, možda, neki od njih osjete poziv na svoje vlastito putovanje u svijet stvaranja ljepote i plemenitosti.

Goran Golovko

Zvjezdani put dvaju splitskih umjetnika nije počeo kad su već bili poznati kao maestro Tijardović i Gotovac, u veličanstvenim kazalištima i operama diljem Europe. Taj je put počeo s dva razigrana dječaka, Ivom i Jakovom, u bučnim ulicama Geta, u igri u Đardinu, u istraživanju Peristila. Njihovo je stvaralaštvo obilježeno djetinjom željom da im glazba uvijek bude radost, zabava i misao vodilja. Imajući na umu da u publici u Hrvatskom domu i Gradskom kazalištu lutaka možda sjede neki novi Ivo i Jakov, Goran Golovko smješta sjajne splitske glazbenike u djetinjstvo – prostor čistoće, veselja i igre. Učimo od njih, maštajmo s njima, stvarajmo nove svjetove njima u čast!

Magdalena Mrčela

Jakov Gotovac i Ivo Tijardović rođeni su iste godine, 1895., u Splitu. Odrastali su u istim ulicama i kvartovima, dijelili školu, prve glazbene pokušaje i dječačke igre. Njihov put u glazbu nije započeo u velikim kazalištima, nego u svakodnevici grada i bogatom zvučnom pejzažu Splita s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

U gimnazijskim danima Tijardović je sudjelovao u organiziranju tamburaškog sastava u kojem je muzicirao i Jakov Gotovac, što potvrđuje njihova rana zajednička glazbena iskustva. Pritom je važno naglasiti da profesionalno bavljenje glazbom u to vrijeme nije bio uobičajen ni društveno poželjan životni izbor. Gotovčev otac otvoreno se protivio njegovim glazbenim interesima, dok ni Tijardovićeva obitelj nije osobito poticala umjetnički put. Unatoč takvim okolnostima, obojica su vrlo rano pokazala snažnu i postojanu privlačnost prema glazbi, koja će postupno prerasti u njihovo životno i profesionalno opredjeljenje.

Iako su započeli zajedno, vrlo rano oblikuju dva različita umjetnička izraza. Gotovac snažno crpi nadahnuće iz folklora i tradicije dalmatinskog zaleđa, gradeći glazbeni jezik čvrste melodike i jasne forme. Tijardovićev izraz oblikuje gradska kultura Splita – kazalište, opereta, plesna glazba i kasnije jazz, što njegovu glazbu čini komunikativnom, scenski živom i izrazito urbanoga karaktera.

Njihov odnos, koji je u mladosti bio obilježen bliskošću i zajedničkim glazbenim interesima, s vremenom se oblikovao ponajprije kroz profesionalne susrete i paralelne umjetničke putove. Kasnija svjedočanstva i interpretacije njihova odnosa različita su te ponekad upućuju i na napetosti karakteristične za umjetničko okruženje, no među njima je postojalo međusobno profesionalno poštovanje. Kao potvrda razdoblja dobrih odnosa često se ističe činjenica da je Jakov Gotovac dirigirao prvom zagrebačkom izvedbom Tijardovićeve operete Mala Floramye.

Predstava kroz glazbene ulomke podsjeća na najpoznatija djela obojice skladatelja i na različite estetske smjerove kojima su krenuli.

Ero s onoga svijeta (1935.) najpoznatije je i najizvođenije operno djelo Jakova Gotovca. Opera priziva folklorni glazbeni svijet Dalmatinske zagore, prepoznatljiv po živim ritmovima, pjevnim melodijama i snažnom zborskom izrazu, pri čemu Gotovac ne preuzima konkretne narodne napjeve, nego stvara vlastiti, stilizirani glazbeni jezik nadahnut tradicijom. Lik mladića Miće, koji se prerušava u siromaha kako bi iskušao Đuline osjećaje, oblikovan je kao duhovit, snalažljiv i pomalo lukav junak koji radnju pokreće nizom prijevara, dosjetki i scenskih obrata.

Mala Floramye (1926.) jedna je od najpopularnijih hrvatskih opereta Ive Tijardovića i djelo snažno vezano uz identitet Splita. Opereta prikazuje splitsko društvo uoči Prvog svjetskog rata kroz galeriju prepoznatljivih likova i humorističnih situacija, ali i kroz lirsku ljubavnu priču Floramye i Mirka. Središnja glazbena točka operete je arija Daleko me biser mora, lirska pjesma nostalgije i čežnje za rodnim gradom, koja je ubrzo postala jedna od najizvođenijih točaka Tijardovićeva opusa.

Spli'ski akvarel (1928.) druga je velika Tijardovićeva opereta, trajno vezana uz splitsku kazališnu tradiciju. Djelo ne prikazuje samo radnju, nego i mentalitet grada, njegov humor, govor i svakodnevni život. Pjesma O, kućo mala jedna je od najprepoznatljivijih točaka operete i simbolizira snažnu povezanost Tijardovićeve glazbe s lokalnim identitetom i gradskom memorijom.

Opereta Kraljica lopte (1926.) pripada Tijardovićevim djelima u kojima se jasno očituje utjecaj plesne i zabavne glazbe međuratnog razdoblja, osobito valcera, foxtrota i tada popularnih plesnih songova. Djelo je tematski povezano s nogometom i splitskim sportskim životom, što nije slučajno: Tijardović je bio strastveni zaljubljenik u Hajduk te autor prvoga nacrta klupskog grba. Kraljica lopte, jedinstvena opereta posvećena Hajduku, praizvedena je 1926. godine u povodu 15. obljetnice kluba, čime je Hajduk postao i ostao jedini nogometni klub na svijetu s vlastitom operetom. Brojevi poput Pjesme hajduka i songa To nije knedla, uz komične situacije temeljene na jezičnim nesporazumima, grade vedar i scenski razigran karakter operete.

Gotovčev glazbeno-scenski igrokaz Đerdan (1955.), inspiriran djelima Dinka Šimunovića, nastavlja skladateljev interes za folklorno nadahnute scenske priče. Djelo je poput komornije i pristupačnije varijante njegova najpoznatijeg opernog uspjeha, zbog čega je već u vrijeme nastanka prozvano „malim Erom“. Radnja, smještena u Cetinsku krajinu, prati motiv otmice djevojke i pobjede ljubavi. Arija Moj đerdane posebno ističe lirski i melodijski aspekt Gotovčeva rukopisa.

Glazbena drama Mila Gojsalića (1951.) predstavlja Gotovčev pokušaj oblikovanja ozbiljnijeg povijesno-nacionalnog scenskog djela. Radnja donosi priču o legendarnoj heroini Poljičke republike koja žrtvuje vlastiti život za spas naroda, a skladatelj u ovom djelu teži snažnijem povezivanju glazbe i dramske radnje te monumentalnijem scenskom izrazu nego u svojim ranijim djelima. Među najpoznatijim ulomcima ističe se mezzosopranska arija Oda zemlji, jedna od najizvođenijih arija iz hrvatske operne literature.

Predstava Ivo i Jakov – od splitskog geta do pozornica svijeta životne priče skladatelja oblikuje kroz scene u kojima se biografski i umjetnički slojevi postupno otkrivaju kroz iskustvo, susrete i kazališnu igru. Umjesto naglašavanja velikih povijesnih i biografskih trenutaka, predstava pažnju usmjerava na procese nastajanja umjetničkog identiteta i na okolnosti iz kojih takvi putovi izrastaju. Grad pritom nije samo pozadina radnje, nego sudionik umjetničkog sazrijevanja. Split se tako pojavljuje kao sredina koja oblikuje umjetnike, ali i kao prostor kojim i danas prolazimo često nesvjesni koliko se različitih stvaralačkih putova u njemu već oblikovalo. Vrijednost takvih tragova nerijetko postaje vidljiva tek kada ih sagledamo s vremenske distance, a ova predstava otvara prostor za takvo novo čitanje grada i njegove kulturne memorije.

Tekst: Magdalena Mrčela

Režija: Goran Golovko

Lutke, rekvizita i kostimi: Tina Vukasović Đaković

Igraju:

• Nina Vidan
• Lucija Škarica / Karla Šola
• Dora Bekavac
• Franjo Đaković
• Tonči Tranfić, klavir

Inspicijentica: Željana Cvitanović

Koprodukcija Hrvatskog doma Split i Gradskog kazališta lutaka Split

Prodaja i rezervacije: Gradsko kazalište lutaka Split / 021 385 968 / prodaja@gkl-split.hr

Dvorana: Glazbeni salon Jakova Gotovca, Hrvatski dom Split

Slobodna prodaja:

7. ožujka / 10:00 i 12:00
21. ožujka / 10:00 i 12:00