Nagrađivani ruski pijanist i čest gost svjetskih koncertnih pozornica, Alexander Sinchuk, posebno je tražen interpret skladbi A. Skrjabina, P. I. Čajkovskog i S. Rahmanjinova. O proslavi 150. obljetnice rođenja Sergeja Rahmanjinova u Splitu Sinchuk izvodi dva Rahmanjinovljeva ciklusa u samom srcu skladateljeva veličanstvenog stvaralaštva za klavir - Études-tableaux op. 33 i op. 39. Naziv étude-tableau (etida-slika) skladateljev je termin, a cijela zamisao ciklusa pomalo podsjeća na Musorgskijev ciklus Slike s izložbe. Premda svaka Rahmanjinovljeva etida odiše određenim karakterom, skladatelj je želio skladati apsolutnu glazbu, ali je volio razigrati maštu nekom tek pročitanom knjigom, lijepom slikom ili pjesmom. Svaka etida rezultat je napornog i minucioznog rada, kojim je skladatelj, kako je rekao u intervjuu za časopis The Etude 1941. godine, nastojao koncizno predstaviti tematsku ideju, bez digresija, želeći postići jednostavnost i izravnost. Godine 1911. nastaje devet etida iz opusa 33, a drugi niz, op. 39, nastaje krajem 1916. i početkom 1917. godine. Kratke skladbe najviše razine virtuoznosti i ekstremnih tehničkih zahtjeva neobičnog su harmonijskog jezika, a u njima se javlja i opsesija motivom sekvence Dies Irae, koja je prisutna u brojnim Rahmanjinovljevim djelima. S pravom se ove etide smatraju točkom na i tradicije 19. stoljeća velikih skladatelja-pijanista. Opus 39 bit će ujedno posljednje što Rahmanjinov sklada prije emigracije u Ameriku, gdje će u prvom planu biti njegova pijanistička karijera, a skladanje pada u drugi plan.