Menu
Sudar Percussion
Program
Ovaj koncert okuplja glazbu različitih geografskih, povijesnih i stilskih izvora, ali je povezuje nekoliko osi: ritam, ples i zajednica. U središtu programa nalaze se skladbe Astora Piazzolle, argentinskog skladatelja koji je tango transformirao u koncertni idiom, te različita kola, kao jedan od temeljnih oblika glazbeno-plesnog izraza jugoistočne Europe. Oko tih dviju osi razvija se repertoar suvremenih autora koji svjesno promišljaju tradiciju i prevode je u današnji glazbeni jezik.
Kolo nije tek plesni obrazac, kao što tango nije tek stil. Oboje su društvene tehnologije: načini na koje zajednice organiziraju tijelo, vrijeme i međuljudske odnose. Kolo, u svom tradicijskom obliku, nije zamišljeno kao izvedba za gledanje, nego kao čin sudjelovanja. Njegova kružna struktura proizvodi jasnu metaforu zajednice bez hijerarhije: svi su okrenuti prema središtu, svi su međusobno povezani, a ritam je zajednički regulator pokreta. U tom smislu, kolo djeluje istodobno fizički — sinkronizirajući tijela — i metafizički, učvršćujući osjećaj pripadnosti, kontinuiteta i zajedničkog vremena.
Slično tome, tango je nastao među migrantima i radnicima, u zajednicama koje su često bile na društvenoj margini. U tim kontekstima ples je služio kao način izražavanja osobnog identiteta, nostalgije za domom i napetosti između pojedinca i zajednice. Piazzollina glazba, iako koncertna i kompleksna, zadržava tu temeljnu napetost: stalnu borbu između stroge ritmičke organizacije i unutarnje emocionalne slobode.
Smještanjem kola i tanga u zajednički koncertni kontekst, događa se važna transformacija. Publika ne sudjeluje tjelesno, ali može sudjelovati uranjanjem u strukturu: prepoznavanjem cikličnosti, akcenata, repeticija i varijacija. Ritmovi koji su nekoć vodili korak danas usmjeravaju pažnju. Udaraljkaški ansambl pritom preuzima ulogu kolektivnog tijela: više izvođača diše u istom ritmu, proizvodeći zvuk koji nije samo melodijski narativan, nego prostorno i tjelesno organiziran.
Harmonika, instrument snažno prisutan i u argentinskoj i u balkanskoj tradiciji, djeluje kao poveznica: oblikuje melodijsku liniju, definira harmonijski okvir i stvara kontrapunkt uz ritmičku energiju udaraljki, omogućujući ritmu da diše i zadrži izražajnost.
Na koncertu će se izvoditi nekoliko kola različitih stilova i geografske provenijencije: Piprekovo kolo, Gankino horo i Saletovo oro. Svako od njih nosi svoj jedinstveni ritam i način artikulacije zajednice, od tradicionalnog participativnog oblika do suvremenih aranžmana za ansambl. Posebno se ističe Simfonijsko kolo Jakova Gotovca, koje nije tek jednostavna parafraza folklornog kola: ono je umjetnički oblikovana, suvereno komponirana struktura koja zadržava osnovnu ritmičku energiju kola, ali uvodi kompleksniju orkestraciju, gradaciju i kontraste koje plesna praksa prirodno ne nudi. Ovo je kolo premješteno iz konteksta participativnog plesa u autonomnu koncertnu formu, čime postaje glazbeni fenomen koji se sluša, a ne pleše. Upravo stoga, Simfonijsko kolo stoji kao idealna kulminacija ovog koncerta.
Astor Piazzolla (1921–1992) jedno je od najvažnijih imena u glazbi 20. stoljeća, autor koji je transformirao tango iz plesnog repertoara u koncertnu glazbu s dubokim glazbeno‑kulturnim značenjem. Rođen u Mar del Plati, odrasao je u Buenos Airesu, a nakon studija u Parizu kod legendarne pedagoginje Nadije Boulanger razvio je vlastiti stil poznat kao Nuevo tango — spoj tradicionalnih tango elemenata s harmonijskom i formalnom sofisticiranošću moderne glazbe. U svojem opusu Četiri godišnja doba Buenos Airesa, Piazzolla ponovno propituje odnose između plesne tradicije i koncertne forme. Ovaj ciklus nije originalno zamišljen kao jedinstvena suita, nego je nastajao postupno tijekom nekoliko godina: Verano porteño (Ljeto u Buenos Airesu) napisano je 1965. kao glazba za kazališnu predstavu Melenita de oro, dok su ostali stavci — Otoño porteño (Jesen), Invierno porteño (Zima) i Primavera porteña (Proljeće) — nastali između 1969. i 1970. godine. Originalno su te kompozicije bile napisane za Piazzollin quintet — sastav koji je uključivao violinista (ili violu), klavir, električnu gitaru, kontrabas i samog Piazzollu na bandoneonu (instrumentu bliskom harmonici) — i kao takve su odražavale ritmičku energiju i fraznu naraciju tipičnu za Nuevo tango. Piazzolla je koristio godišnja doba kao motivski i dramaturški okvir, no u njegovoj interpretaciji riječ porteño (stanovnik Buenos Airesa) manje se odnosi na meteorološke cikluse, a više na životne ritmove i osjećaje onih koji žive uz velike luke i gradske ulice Buenos Airesa. Uz ciklus godišnjih doba, Oblivion zauzima posebno mjesto u Piazzollinom stvaralaštvu. Komponiran 1982. godine, ova skladba postaje jedna od najprepoznatljivijih i najizvođenijih Piazzollinih melodija upravo zbog svoje jednostavne, a snažne emotivne linije. Za razliku od ciklusa godišnjih doba, koji gradi ritmičku napetost i urbani puls, Oblivion djeluje gotovo introspektivno — njegov se motiv prostire u dugim frazama koje evociraju osjećaj tuge i intimne refleksije.
Petra Crnčević
Sudar Percussion dinamičan je i inovativan hrvatski udaraljkaški ansambl koji pomiče granice interpretacije klasične, world music i etno glazbe. Njihova energija, virtuoznost i nekonvencionalan pristup čine ih jednim od najuzbudljivijih glazbenih sastava na regionalnoj i međunarodnoj sceni. Prema muzikologinji Ireni Paulus, Sudar se izdvaja kao jedna od najotkačenijih glazbenih grupa na ovim prostorima, dok je Hrvoje Horvat njihov prvi album Eat Suite opisao kao „rock s jajima do koljena“.
Osnovan 2010. godine, ansambl okuplja glazbenike koji donose jedinstvenu kombinaciju klasične glazbene tradicije i suvremenih aranžmana, stvarajući prepoznatljiv zvuk koji osvaja publiku svih generacija. Njihov najpoznatiji multimedijalni projekt Oxygene, inspiriran glazbom Jeana-Michela Jarrea, osvojio je publiku diljem svijeta, a pohvale je dobio i od samog skladatelja.
Kroz snažne ritmove, virtuozne izvedbe i nepredvidive aranžmane, Sudar Percussion ne izvodi samo glazbu – oni je oživljavaju i pretvaraju u novo iskustvo slušanja. Njihovi koncerti nisu tek nastupi, već glazbeno-scenske eksplozije energije koje publiku ostavljaju bez daha.
Josipa Vukelić (1996.) glazbeno obrazovanje započela je u dobi od devet godina u Osnovnoj glazbenoj školi Borisa Papandopula u Kutini, smjer harmonika. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavila je školovanje u Glazbenoj školi u Varaždinu, gdje je maturirala u klasi prof. Kristijana Potočnjaka. Godine 2020. diplomirala je klasičnu harmoniku na Muzičkoj akademiji u Puli u klasi doc. art. Ivana Šverka te stekla akademski naziv magistra muzike.
Kao solistica sudjelovala je na brojnim hrvatskim i međunarodnim natjecanjima, a tijekom školovanja usavršavala se kod istaknutih pedagoga klasične harmonike, među kojima su Friedrich Lips (Rusija), Miljan Bjeletić (Srbija), Dušan Vučković (Srbija), Elżbieta Rosińska (Poljska), Krzysztof Olczak (Poljska), Teodoro Anzellotti (Njemačka) i Owen Murray (Ujedinjeno Kraljevstvo).
Osim natjecateljskih nastupa, iza sebe ima brojne koncerte kao solistica, članica komornih sastava i harmonikaških orkestara. Među značajnijim nastupima ističu se koncert s Varaždinskim komornim orkestrom u Glazbenoj školi u Varaždinu, koncert Blagdanski zvuci s tamburaškim orkestrom TD Ferdo Livadić u Samoboru te otvorenje Lubeničkih glazbenih večeri 2025. godine uz Sudar Percussion Ensemble.
Pedagoški rad započela je u Osnovnoj glazbenoj školi Borisa Papandopula u Kutini. Od 2022. godine zaposlena je kao nastavnica harmonike u Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru, a predaje i u Glazbenoj školi Brkanović u Zagrebu. Od rujna 2025. godine djeluje i kao nastavnica u Osnovnoj glazbenoj školi Rudolfa Matza u Zagrebu. Posebno je raduje uspjeh njezinih učenika, koji redovito postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima.
Uz pedagoški rad, aktivna je članica Akademskog harmonikaškog orkestra Ivan Goran Kovačić, s kojim je nastupala u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj.
