Joe Kaplowitz – The Keyboard Extravaganza

Pijanist, orguljaš, tubist, skladatelj i aranžer Joe Kaplowitz jedan je od najtraženijih glazbenika na hrvatskoj jazz sceni. Aktivno sklada, piše aranžmane te nastupa i snima s mnogim uspješnim glazbenicima iz regije.

U mladosti je slušao koncerte vrhunskih glazbenika poput Raya Charlesa i Wyntona Marsalisa te Simfonijskog orkestra u Washingtonu, D.C. Profesionalno se počeo baviti glazbom sa samo 15 godina, dok je živio u Washingtonu. Nakon 1999. predvodio je sastave s kojima je nastupao u Bijeloj kući te u kultnim klubovima poput Blues Alley, The Knitting Factory i The House of Blues. Od 2002. do 2004. živio je u New Yorku, gdje je osnovao Joe Kap Organ Trio, s kojim je snimio album Street Noise i nastupao na brojnim uglednim pozornicama.

Godine 2006. doselio se u Hrvatsku, gdje je najprije živio i djelovao u Lovranu i Rijeci, gdje je sa suprugom Lelom osnovao Lekap Quartet. Od tada nastupa i snima s mnogim poznatim hrvatskim pjevačima i instrumentalistima. Sa sastavom Davor Križić Experiment 2014. snimio je istoimeni album, za koji je osvojio tri nagrade Porin. Cijenjen je i na području klasične glazbe – 2011. postao je član kvinteta Simply Brass, u kojem svira tubu. S tim je sastavom 2012. nastupio na Juilliardu u New Yorku, 2013. na sveučilištu u Quebecu, a 2015. na turneji po sedam kineskih gradova.

Od 2014. redoviti je član Jazz orkestra HRT-a, za koji piše brojne aranžmane i skladbe – primjerice za album With Every Breath, na kojem je solist zajedno sa suprugom Lelom Kaplowitz, renomiranom hrvatskom jazz vokalisticom i autoricom. Svirajući s tim orkestrom, surađivao je s uglednim imenima svjetske glazbene scene, poput Borisa Kozlova, Alexa Sipiagina, Ernieja Wattsa, Lassea Lindgrena, Douga Richardsa, Rexa Richardsona, Burta Van Leera, Terrella Stafforda, Larsa Mollera, Eda Neumeistera, Charlesa Tollivera, Miroslava Vitouša, Michaela Abenea, Stjepka Guta i drugih.

Godine 2012. dobio je prestižnu nagradu Status za doprinos u glazbi, u kategoriji jazz klavira, a 2014. u istoj kategoriji kao klavirist i tubist. Godine 2017. osvojio je Porin za najbolju jazz skladbu, Donna Lee is Pissed Off, s albuma prvijenca sastava 4in3+1 pod nazivom Eat It, It’s Still Good. Godine 2019. objavio je svoj prvi studijski album Organic Intelligence s vlastitim skladbama i aranžmanima, za koji je nagrađen Porinom za najbolju izvedbu i najbolji album jazz glazbe.

Aktivan je i u području edukacije. U proljeće 2020. započeo je s programom Mala škola jazza, u kojem podučava teoretske i praktične aspekte jazz glazbe.

Godine 2022. Kaplowitz je objavio album The Keyboard Extravaganza, koji je predstavio nizom koncerata. Ovaj je album za njega osobito važan jer su u središtu pozornosti upravo klavijature, instrumenti kojima je posvetio najveći dio svoje glazbene karijere. Iako je i sam vrstan klavijaturist, zanimljivo je da je odlučio album snimiti u suradnji s drugim klavijaturistima – glazbenicima koji često nastupaju samostalno ili kao pratnja drugim izvođačima, ali rijetko imaju priliku svirati zajedno. Tako je u ovom jedinstvenom projektu, uz bubnjara Janka Novoselića, koji svira u nekoliko skladbi, ostvario suradnje sa sedmoricom uglednih glazbenika. Svaki od njih svirao je jedno od klavijaturnih glazbala: Matija Dedić, Zvjezdan Ružić i Hrvoje Galler klavir, Viktor Lipić klavir i orgulje, Zlatan Došlić harmoniku, a Toni Starešinić i Kristian Terzić sintesajzere. To je pridonijelo zvučnoj i stilskoj raznolikosti izvedbi, iako to nije bila primarna Kaplowitzeva namjera. Naime, želio je stvoriti svojevrsno “bratstvo” među hrvatskim klaviristima. Odabrao je glazbenike s kojima je već surađivao i čiji rad iznimno cijeni, smatrajući ih idealnim interpretima za senzibilitet njegove glazbe. Uz njih, Kaplowitz na albumu svira klavir, orgulje, Fender Rhodes i bas-gitaru.

Kaplowitz je sjajan klavirist, što je nebrojeno puta dokazao. Prvi je put svirao klavir već u vrtiću, s četiri godine, a s otprilike šest godina roditelji su ga upisali u glazbenu školu. No, jednako je zavolio i orgulje – prethodni album Organic Intelligence, koji je snimio uz Jazz orkestar HRT-a, posvetio je upravo tom instrumentu, jer je na njemu svirao isključivo orgulje. Za njega su posebno važne Hammond orgulje, u koje se zaljubio još u mladosti. Ta ljubav odredila je i njegovu sklonost prema stilovima u kojima orgulje imaju istaknuto mjesto – gospelu, bluesu i R&B-ju, kao i glazbenim razdobljima iz 1950-ih i 1960-ih.

Kaplowitz je autor svih skladbi na albumu The Keyboard Extravaganza. Za svakog od suradnika napisao je po jednu skladbu, nadahnjujući se njihovim glazbenim afinitetima i ukusima. Zato su skladbe stilski raznovrsne, a temelje se na jazz fusionu, progresivnom rocku i klasičnoj glazbi. Već dugo je želio snimiti ovakav album jer uživa u tim stilovima. Među glazbenicima koji su ga oblikovali posebno ističe sastave i autore kao što su Focus, Jethro Tull, Jimi Hendrix, Jefferson Airplane, Emerson, Lake & Palmer, Miles Davis, Thelonious Monk, Johann Sebastian Bach i Béla Bartók. Ovi su stilovi sofisticirani melodijski, harmonijski i ritmički te imaju duboke korijene u bluesu, a klasična glazba oduvijek mu je bila bliska.

Klavijature imaju središnju ulogu u sva tri stila, što mu je omogućilo bogatstvo izraza. Blues mu je također iznimno važan, stil koji izvrsno interpretira bez obzira na instrument koji svira. Odabirom navedenih stilova Kaplowitz jasno pokazuje svoj glazbeni ukus, koji je oblikovan kroz slušanje ploča, odlazak na koncerte i suradnje s glazbenicima. Njegov glazbeni identitet duboko je ukorijenjen u američkoj glazbenoj tradiciji – ondje je rođen, odrastao, obrazovao se i započeo glazbenu karijeru. Već sa sedam godina svirao je blues, a profesionalno se počeo baviti glazbom sa samo 15. Tijekom karijere surađivao je s brojnim uglednim blues i jazz glazbenicima, među kojima su Eddie Daniels, James Moody, David “Fathead” Newman, Greg Bandy, Koko Taylor, Lucky Peterson, Abraham Burton, Wess Anderson, Wycliffe Gordon, Mark Rapp i mnogi drugi. Iskustva stečena u tim suradnjama itekako su prisutna i u ovom projektu.

Za snimanje albuma koristio je retro opremu, što se snažno odrazilo na zvuk. Osim što je producent albuma, snimao ga je, miksao i masterirao analognom tehnikom u vlastitom Studiju 21, koristeći analogne miks-konzole iz 1980-ih te četverokanalni magnetofon iz 1968., kakav su nekoć koristili Neil Young, Jimi Hendrix, Rolling Stonesi i mnogi drugi. Tek u završnoj fazi produkcije snimku je prebacio u digitalni format. Kao i u glazbi, i u ovom je segmentu Kaplowitz prošlost predstavio na novi način.

Davor Hrvoj

Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.