Žana Marendić, mezzosporan

Ante Jerkunica, bas

Marica Rogošić, violina

Sunčana Tušek, violončelo

Zoran Velić, klavir

Hari Zlodre, klavir

***

Bas Ante Jerkunica i njegovi kolege i prijatelji, mezzosopranistica Žana Marendić, violinistica Marica Rogošić, violončelistica Sunčana Tušek, pijanist Zoran Velić te dirigent i pijanist Hari Zlodre, pripremaju gala večer najatraktivnijih opernih ulomaka, na kojoj će, uz one najpoznatije, kao što su Rossinijeva La calunnia iz Seviljskog brijača, ili arije Dalile i Carmen iz remek-djela francuske opere 19. stoljeća, Samsona i Dalile Camillea Saint-Saensa i Carmen Georgesa Bizeta, osvijetliti i ne toliko svakodnevni repertoar, kao što su ulomci iz Rossinijeve Talijanke u Ažiru ili Massenetova Don Quichottea. Verdijansku frazu naš će proslavljeni bas pokazati u dvjema temeljnim arijama basovskog repertoara – dirljivoj ariji Fiesca iz opere Simon Boccanegra kao i arija kralja Filipa iz opere Don Carlos, Ella giammai m'amó! Operni ulomci u kolopletu su s instrumentalnim ulomcima F. Chopina, F. Mompoua, P. Mascagnija i J. Masseneta u izvedbi nekih od najistaknutijih splitskih glazbenika.

***

Središnja figura glazbenog života prve polovice 19. stoljeća, Gioachino Rossini (1792.-1868.) povijesno je podjednako važan kao tvorac briljantnih djela u žanru opere buffe, kao i reformator koji je kodificirao nove konvencije žanra opera seria, koje su dominirale talijanskom operom još dugo nakon što je sam Rossini prestao skladati operu. Svoj proboj na prvo mjesto operne umjetnosti napravio je s remek-djelom Seviljski brijač, skladanim na libreto Cesarea Sterbinija, prema francuskoj komediji Pierrea Beaumarchaisa. Poznat po brzini skladanja, Rossini operu piše u samo tri tjedna. Iako praizvedba u veljači 1816. u Teatru Argentina u Rimu nije bila naročito uspješna, vjerojatno zbog brzine pripreme, opera je već nakon tjedan dana postala omiljenom i uskoro zavladala pozornicama diljem Italije i svijeta. Slavna La calunnia arija je Basilija, učitelja glazbe mlade Rosine, štićenice Doktora Bartola – on savjetuje Bartolu da njezinog udvarača, Grofa Almavivu, odagna tako što će o njemu proširiti glasinu, koja je poput vjetrića. Nekoliko godina ranije, 1813., nastaje još jedna Rossinijeva do danas popularna opera, L'Italiana in Algeri, djelo u kojem kombinira stil opere serie s operom buffo. Energični ritmovi i buffo deklamacija, poletne uvertire, velika crescenda, sve su to izumi Rossinija koji se javljaju već u ovom ranijem djelu. Alžirski beg Mustafa zasićen je poslušnim ženama iz harema i želi talijansku djevojku. Odabrat će Isabellu, koja u ariji Cruda sorte! Amor tiranno! žali svoju sudbinu, strašan brodolom zbog kojeg je dospjela u Alžir. Uskoro je predstavljaju Mustafi i oni se upoznaju u duetu Oh! Che muso, che figura!

Harmonije i delikatni ukrasi čine Mazurku op. 17 br. 4 u a-molu Frédérica Chopina (1810.-1849.) djelom gotovo modernističke zvučnosti. Melodija ispunjena bolnom nostalgijom, koja se nakratko razvedrava u srednjem dijelu kompozicije, opisuje Chopinovu čežnju za domom: Chopin se tek nedavno naselio u Francuskoj, postavši izbjeglica zbog političke situacije u Poljskoj.

Jedan od predvodnika pokreta za reformaciju francuske glazbe u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, skladatelj, pijanist i orguljaš Camille Saint-Saëns (1835.-1921.), pridonio je gotovo svakom žanru želeći obogatiti francusku glazbu na polju simfonijske, koncertantne i komorne glazbe. Ipak, njegove napredne ideje nisu uvijek u Francuskoj nailazile na razumijevanje. Svoju prvu operu Samson i Dalila, morao je predstaviti izvan Francuske; pomogao mu je u tome Franz Liszt, premijerno je postavivši u Weimaru 1877. Opera biblijske tematike sadrži brojne velike scene prožete daškom egzotike u harmoniji i orkestraciji, kao i u melodijama ispunjenih kromatikom i melizmima. Svojom senzualnom arijom Mon coeur s'ouvre á ta voix, jednom od najpoznatijih u francuskom repertoaru, Dalila zavodi Samsona i uspijeva doznati tajnu njegove snage.

Opera Don Quichotte jedno je od kasnih djela Julesa Masseneta (1842.-1912.), nastala 1910. godine. Djela Massenetova najproduktivnijeg perioda bila su dio stalnog repertoara pariške Opére i Opére-Comique, dok ona koja nastaju nakon prijelaza u novo stoljeće, ne uspijevaju više pobuditi veliko zanimanje. Don Quichotte je iznimka – praizveden na opernoj pozornici Monte Carla, dospijeva uskoro do pariške Opére gdje se često izvodi tijekom narednih dvadesetak godina. Jedan od razloga uspjeha bio je slavni bas Fjodor Šaljapin, za kojega je Massenet skladao naslovnu ulogu.

Katalonski skladatelj Frederic Mompou (1893.-1987.) najpoznatiji je po svojim klavirskim minijaturama, koje odišu visokom individualnošću. Njegov stil razvija se u doticaju s glazbenim životom Pariza, gdje živi do početka Drugog svjetskog rata, ali jednako se u njemu prepoznaju i utjecaji katalonskog folklora. Gotovo naivna i izravna estetika, koju se naziva primitivista, prepoznaje se i u Canción br .6 u es-molu koju posvećuje Arthuru Rubinsteinu.

Giuseppe Verdi (1813.-1901.) tvorac je niza impresivnih basovskih uloga, upečatljivih likova čiji su autoritet i moć u sprezi sa zrelom dobi, ali koja im ne oduzima ništa od životnosti i emocionalnog potencijala: snažna osobnost Fiesca, koji staje na put ljubavi svoje kćeri i njegova političkog neprijatelja, jedan je od živo ocrtanih likova operi Simon Boccanegra, koja spada u snažne drame

Verdijeva srednjeg perioda. Arija A te l'estremo addio upućena je Fiescovoj umrloj kćeri u prologu opere.

Kratke verističke drame brzog i silovitog protoka radnje dobivale su nužan predah u obliku kratkih orkestralnih intermezza, od kojih su neki odmah prepoznati kao biseri operne literature. Najpoznatiji među njima je Intermezzo opere Cavalleria rusticana Pietra Mascagnija (1863.-1945.), drame o ljubomori i ljubavnom četverokutu, koji će se kobno rasplesti jednog uskršnjeg jutra u sicilijanskom selu. Dok seljani odlaze u crkvu, Santuzza ostaje čekati na trgu, a Intermezzo prikazuje njezinu unutarnju borbu i strastvenu ljubav prema Turidduu.

Jedna od najpoznatijih opera svih vremena, Carmen Georgesa Bizeta (1838.-1875.), svoj život je počela nesigurno, neprihvaćanjem publike u Opéri Comique u Parizu kada je praizvedena u ožujku 1875. Priča o nepokorivoj Ciganki koja više od ljubavi voli slobodu bila je šokantna, ali prekrasne melodije ubrzo su pridobile publiku. Bizet međutim nije uspio doživjeti veliki uspjeh Carmen, jer umire nekoliko mjeseci nakon praizvedbe. Među najpoznatijim je arijama slavna habanera Carmen L'amour est un oiseau rebelle iz prvog čina opere, u kojoj ona otkriva svoje viđenje ljubavi, kao buntovne ptice koju nitko ne može ukrotiti.

Jedan od snažnih basovskih likova Giuseppea Verdija je Kralj Filip iz opere Don Carlos, španjolski kralj koji će se iz političkih razloga oženiti zaručnicom svoga sina: to je osnova zapleta napete i mračne političko-obiteljske drame, još jednog majstorskog djela zrelog Verdija. Arija Ella giammai m'amo (Ona me nikad nije voljela) nosi težinu Filipove spoznaje, o promašenosti svojih djela i nemogućnosti da popravi učinjeno.

Operni intermezzo iz Massenetove opere Thaïs, koju je skladao 1894. za parišku Opéru još je jedan operni trenutak intimnih promišljanja i preobrazbe lika. U ovoj operi to je Taida, aleksandrijska kurtizana, koja nakon raskalašenog života doživljava prosvjećenje i posvećuje se vjeri počinjući živjeti kao pustinjakinja. Taj se preobražaj događa tijekom njezine slavne Meditacije, ulomka za orkestar u kojem nježnu, katarzičnu melodiju donosi violina solo.

Slavni Komični duet dviju mačaka pripisuje se Rossiniju, ali radi se o kompilaciji Rossinijevih melodija iz opere Otello, koju je 1825. načinio vokalni skladatelj Robert Lucas de Pearsall. Komično nadmetanje dviju mačaka u kojem se ismijava i vokalna tehnika pjevača, favorit je pjevača i publike i često se izvodi kao finale koncerata.