Skladateljsko sukno Vlade Sunka

organizator:

Hrvatski dom Split

Koncertna dvorana Ive Tijardovića

Gradski zbor Brodosplit

Glazba Vlade Sunka tvori u igri riječi zanimljivo "sukno" isprepleteno od niti njegovih različitih glazbenih interesa – slično kao što on oblikuje ton i boje svoga ansambla koji vodi već skoro četrdeset godina, Gradskog zbora Brodosplit, tako je i taj moćan i vibrantan zbir glasova nužno oblikovao glazbenu imaginaciju skladatelja. Jedno od najvažnijih djela svoga opusa, napisao je za Brodosplit, skladbu Gospe Sinjska (2006.). Radi se o skraćenoj verziji većeg djela, Zlato Gospine milosti, za soliste za muški zbor a cappella, koja je praizvedena povodom 280. obljetnice krunjenja Gospe Sinjske u sinjskom svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske 1996. godine. Moćni motivi prvog stavka smještaju događanje na kamen Dalmatinske zagore, vodeći na put koji meko vijuga raznim foklornim inspiracijama, s prepoznatljivim sukobljenim tonovima sekunda, ritmovima gluhog kola i finih suzvučja mediteranske terce. Oni Sunku daju početni impuls iz kojeg gradi glazbenu dramu događaja turske opsade Sinja i intervencije čudotvorne zaštitnice, Gospe Sinjske, na stihove koji su preuzeti dijelom iz Razgovora ugodnoga naroda Slovinskoga A. Kačića-Miošića, kao i ulomaka pjesme Pred slikom Gospe sinjske I. Čaglja i Himne Gospi Sinjskoj A. Jadrijevića, koje je odabrao i dopisao fra J. Ande Soldo. Melodiozna sola baritona i tenora izmjenjuju se s raznoliko postavljenim slogom zbora u suzvučjima koja odjekuju arhaikom, vodeći u epskoj maniri kroz niz raspoloženja, od borbene dramatike do skrušene molitve i potpune predanosti moćnoj i blagoj zaštitnici.

Oj, Vrliko napisana 2012. za dvije mandoline temelji se na narodnom napjevu, obojenom škrtim, arhaičnim intervalima, smještenom u ograničen tonski raspon, ali unutar njega bogat specifičnim ritmom, variranjem, ukrasima, građen na nekoliko prepoznatljivih tonova i motiva, pa čak i na odsustvu pravog tona. Način na koji ga Sunko interpretira donosi hibrid toga zvuka, u kojem mandola i mandolončelo imitiraju drevne gusle, glas i ples, a manire ukrasa i bogati pasaži i ritmovi, posebno u središnjem ulomku plesnog karatera, mogu podsjetiti na virtuoznu glazbu za lutnju doba renesanse, koja je neobičan odjek našla u brdovitim zakutcima Zagore.

Missa (Classic – Pop – Folk) donosi među u brojnim suvremenim glazbenim intepretacijama misnoga ordinarija, koji ga odvode izvan crkve na koncertne pozornice, jedinstveno njegovo viđenje. Tekst bogoslužja pruža Vladi Sunku okvir idealan za simbiozu klasike, popa i foklora, koji se međusobno obogaćuju – u svom jedinstvenom i maštovitom receptu toga spoja, notu svježine Sunko daje upečatljivim korištenjem oporih, snažnih zvukova dalmatinskog folklora. Skladana je 2012. za soliste, muški zbor i orkestar.

Iskaz vjere u trećem stavku, Credo, počinje razigrano, plesno. Tek se naziru karakteristične opore sekunde, koje se poput pečata javljaju u mnogim Sunkovim skladbama, da bi dalje u ovom stavku utjecaj foklora i pučkog sakralnog pjeva dobio sasvim subliman oblik – različiti utjecaji su spojeni s melodijama daleko navezanima na izvore gregorijanskog pjeva, lako premošćujući glazbeni prostor prema tijesnim intervalima Zagore, a dio glazbe postaje i koreografija gluhog kola, utišanje u samim koracima, plesu koji i sam dobiva sakralnu dimenziju, kao duhovni vrhunac stavka. Nadopunja se potom ritmom bubnjeva, kao i fijukom bure, pljuštanjem kiše, odjecima molitve i razgovora, pomoću efektnog korištenja proširenih tehnika, poput pljeskanja, zviždanja, pucketanja prstima, govora. Ritualan zvuk Creda ojačan je malim instrumentalnim sastavom – klavirom, kontrabasom, bubnjevima i dvojnicama.

Zanimljiva je raznolikost fantazije koja kao da uvijek dolazi iz sličnog izvora, koji poput leitmotiva povezuje Sunkovo stvaralaštvo – u lirsku meditaciju i promišljanje tih par tonova opore, rudimentarne ali glazbenim značenjima nabijene sekunde, upušta se u skladbi Oš-neš, za gitaru solo. Analitički rastačući specifični pomak od male sekunde na više i na niže, u upornim repetitivnim ritmovima, gotovo poput brojalica ali ispunjenima nizom nijansi, ritualne, meditativne, refleksivne kvalitete, Sunko pronalazi uvijek novu liričnost, dramatičnost, različita značenja, a ovdje dilemu odlaska i povratka na izvorišni ton, koji za njega u ovoj skladbi progovara o "netoleranciji među ljudima i naglim odlukama što je posljedica slabe komunikacije". Skladba je pisana za Mislava Režića 2007. godine.

Na ovom koncertu praizvedbu doživjet će kantata za muški zbor, guslara, ženski duet, frulu i bubanj, Priča kliškog uskoka. Kako skladatelj zapisuje o njoj, povod njezina nastanka je "tekst karikaturste Joška Marušića pod nazivom Pravosudni deseterac objavljen u listu Vijenac. Opisuje u narodnom desetercu jedan korupcijski povijesni događaj na našim prostorima u vrijeme rata između Turaka i Mlećana. Time apostrofira i suvremenu geopolitičku situaciju, u kojoj mali narodi ginu dok se velike sile dogovaraju. Zbog kratkoće teksta, nadopunio sam ga odabranim djelovima iz biblijskih psalama: 35. Molitva Davida protiv njegovih neprijatelja, 145. Himna sili i dobroti Božjoj i 150. Uzvišena pohvala Bogu, koje sam pretvorio u desetarac i time postigao jedinstvenost ritma. Zanimljivo je da Zbor iznosi radnju (Pravosudnog deseterca), a guslar komentira obraćajući se Bogu psalmima. Sve to vodi završnoj apoteozi Bogu.

Posebnost ovog djela je u tome što su guslarsko pjevanje i sviranje kao i rera inkorporirani u djelo kao ravnopravni i sastavni dio, a ne kao vanjski dekor. Korišteno je izvorno dvoglasno pjevanje „rera“ „potresanje“ Dugopoljsko-Kliškog kraja."

Zrinka Matić

Vlado Sunko, dirigent i skladatelj, rođen je 10. svibnja 1954. u Splitu, gdje je završio Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo. Diplomirao je na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1979. Od 1981. djeluje u svojstvu voditelja glazbenih aktivnosti i člana stručnog tima pri Centru za odgoj i obrazovanje u Splitu. Uz ostalo vodi zborske aktivnosti i radi na resocijalizaciji djece i omladine.

God. 1982.–1992. predavao je glazbeno–teorijske predmete na Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea, vodio školski djevojački zbor, utemeljio i upravljao zborom dječaka. U svojstvu vanjskog suradnika i zborovođe, priprema Mješoviti zbor HNK-a u Splitu u tijeku sezone 1984./85. i to kod premijernih postavki: Madame Butterfly (G. Puccini), Otello (G. Verdi), te kod obnove Nabucca i Aide (G. Verdi). U jeku priprema oko obilježavanja 100- te obljetnice u sezoni 1999./2000. vodi Mješoviti pjevački zbor Kolo iz Šibenika sa zamjetnim uspjehom kod stručne kritike i Šibenčana.

Od 1992. predaje na Odsjeku za glazbenu kulturu pri Fakultetu prirodoslovno–matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu kolegije: Zbor, Priređivanje za ansamble i Upoznavanje instrumenata. Iste predmete od 1997. predaje na novoosnovanoj Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (od 2002. izvanredni, a od 2011. redoviti profesor). Prodekan je za nastavu od 2006. - 2008. S mješovitim zborom Akademije dobitnik je sedam prvih nagrada za najuspješnije izvedbe na Festivalu duhovne glazbe Cro–patria u Splitu. Posebno se ističu uspjesi Zbora na Međunarodnom natjecanju folklorne glazbe Adria cantat u Šbeniku 2016, gdje su u kategoriji domaćeg i u kategoriji stranog folklora osvojili zlatnu plaketu sa najvećim brojem osvojenih bodova, te na 11. Međunarodnom natjecanju zborova u Zadru 2018. osvaja drugu nagradu. Zboru je dodijeljena diploma Milka Trnina za suradnju sa operom Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu na zajedničkoj izvedbi Devete simfonije Ludwiga van Beethovena 2013.

Od 1988. dirigent je muškog Gradskog pjevačkog zbora Brodosplit, s kojim je održao (360) cjelovečernjih koncerata i (136) kra

ih koncerata i natjecateljskih nastupa u zemlji i inozemstvu. Osvaja najviše nagrade na natjecanjima u zemlji (Zadar, 1990. i 1995., Rijeka, 1993., Umag, 1999., Novigrad, 2007.) i inozemstvu (Budimpešta, 1991., Prag, 2002., zlatna medalja i naziv Olimpijskih pobjednika na Zborskoj olimpijadi u Linzu, 2000., Xiamen - Kina, 2006., Pobjednici na Svjetskim zborskim igrama u Grazu, 2008., Petrinja, 2011., Prijedor –RS, 2012., Callela-Barcelona, 2012., Zwickau, 2014., Žilina, 2017., Bad Ischl, 2018.). Zanimljivo je spomenuti da na 7. Međunarodnom natjecanju zborova Robert Schumann - Zwickau (Njemačaka) 2014. postiže prvu nagradu i apsolutno prvo mjesto u kategoriji muških zborova, prvu nagradu u kategoriji sakralne glazbe, nagradu za najbolje izvedeno djelo Roberta Schumanna, a na 14. Međunarodnom natjecanju zborova u Bad Ischl (Austrija) osvaja tri prve nagrade u (polifonoj, sakralnoj i folklornoj kategoriji 2018. Istakao se izvedbama Muke Gospodina našega Isukrsta B. Papandopula i Requiema L. Cherubinija, Uskrsnuća Lj. Stipišića Delmate i vlastite Misse (Classic-Pop-Folk).

Bio je dirigent Europskog orkestra mladih mandolinista i gitarista (EGMYO), pod vodstvom međunarodne skupine mentora (U. Orlandi, C. Blanko-Ruiz) u Puli 2010. Iste godine pozvan je na veliki međunarodni festival Pecs Cantat 2010. u Mađarskoj, kao autoritet za muško zborsko pjevanje. Držao je radionicu za muške zborove i nastupio na Završnoj večeri s velikim muškim zborom od 110 pjevača.

Za uspješan reproduktivan i stvaralački rad tri puta mu je dodijeljena nagrada grada Splita (za 2000., 2012. i 2017. godinu). Nagrada Županije splitsko-dalmatinske za 2017. Plaketa za doprinos razvoju splitskog sveučilišta u 2006. godini. Plaketa Hrvatske udruge zborovođa za izvanredne uspjehe u vođenju zborova, te za promidžbu hrvatske zborske glazbe u inozemstvu, kao i strukovni naziv Magister chori 2009. Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 2013.

Njegov skladateljski opus sadrži 192 naslova (127 skladbi i 68 obrada). U središtu njegovih stvaralačkih interesa stoji zborska glazba, komorna i glazba za mandolinske orkestre. Pisao je vokalno-instrumentalna i orkestralna djela, te scensku glazbu. Za svoj skladateljski rad stekao je brojna priznanja i nagrade. Prve nagrade stručnog povjerenstva dobio je za slijedeće skladbe: Capriccio cromatico, 1997., Kaštelanska zvona 2001. (Mandolina Imota), Oče naš 1997. Cum invocarem 1999. Tvoja i moja tajna 2004., Solinskim mučenicima 2005., Majka 2010., Gloria 2020. (Cro-patria), Dvije pjesme D. Cesarića (Hrvatski sabor kulture 1999.), Missa Classic-Pop-Folk (Pasionska baština 2014.

Njegove skladbe za mandolinski orkestar izvode se na međunarodnim festivalima mandolinske glazbe (Italija, Njemačka, Španjolska, Češka, Mađarska i Francuska). Vodi seminare u zemlji i inozemstvu. Član je ocjenjivačkih sudova brojnih natjecanja. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.

Objavio je četiri notne edicije: tri zbornika vlastitih skladbi: Skladbe za ženske, muške i mješovite zborove, Skladbe za violončelo, Capriccio cromatico skladbe za mandolinske komorne sastave i orkestre, te ciklus od šest duhovni skladbi za mješoviti zbor Svjetlost je tvoja sjena na tekstove E. Kiševića.

Do sada je ostvario četrnaest nosača zvuka: deset s Gradskim zborom Brodosplit, dva sa zborom Umjetničke akademije u Splitu i dva s mandolinskim orkestrom Sanctus Domnio.

(Preuzeto s vladosunko.com)

Gradski zbor Brodosplit je 2022. godine obljetničkim koncertom u splitskom teatru i objavljivanjem bogate monografije naslovljene Gremo, mi puntari obilježio pola stoljeća uspješnog djelovanja.

Nenametljivo i bez velikih ambicija 1972. porinut je u okrilju splitskog škvera Muški zbor koji je još u maloljetničkoj dobi postao kvalitetom prepoznatljiv na razini ondašnje države, kao i na prvim europskim putovanjima.

Zbor je kompleksni glazbeni organizam u kojem svaki pjevač nosi ulogu jednog organa. Svojim glasom boja određenu dionicu i daje snagu i emociju ukupnoj fuziji. Dirigent, ujedno umjetnički ravnatelj zbora mijesi, sljubljuje, oblikuje i filigranski brusi svaki ton u svakoj skladbi kako bi ona upravo u izvedbi pojedinog zbora pobudila pažnju i isprovocirala slušatelje na jedinstveni doživljaj.

Gradski zbor Brodosplit ima sreću da ga dulje od tri i pol desetljeća, od 1988. godine, vodi ne samo dirigent već i jedan od najvećih živućih hrvatskih skladatelja maestro Vlado Sunko. Zahvaljujući znanju, viziji, predanosti, kreativnoj inovativnosti i ustrajnosti maestra Vlade Sunka ovaj je zbor ostvario vrhunske umjetničke rezultate: posebice izvedbama velikih djela poput Papandopulove Muke Gospodina našega Isukrsta, Cherubinijevog Requiema, Stipišićevog Uskrsnuća te Sunkova Zlata Gospine milosti i Misse.

U duhu poslovice francuskog filozofa Jean Jaurèsa: Tradicija se ne sastoji u čuvanju pepela nego u održavanju plamena živim, u toj glazbeno-povijesnoj partituri dragocjenu dionicu otpjevali su splitski zborovi, a Gradski zbor Brodosplit najzaslužniji je za očuvanje ove hvalevrijedne tradicije.

Kao najprepoznatljiviji ambasadori svoga grada postali su najtrofejniji hrvatski amaterski zbor, dvostruki apsolutni svjetski zborski prvaci.

Uz najprestižnije nagrade struke, primili su i brojne društvene nagrade od nagrada grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske pa do Povelje Republike Hrvatske. Ali tome trebamo pridodati gradsku i županijsku nagradu i odlikovanje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića maestru Sunku.

Glazba u životu ovog podneblja pupkovina je s baštinom predaka, onom svjetovnom i onom duhovnom, ali i vjerodostojni protagonist u političkoj areni u kojoj su se među mačevima i puškama našle note i riječi – glazba i jezik – kao oružja borbe nacionalnog identiteta.

(Biografija preuzeta sa web stranice Gradskog zbora Brodosplit https://www.gz-brodosplit.hr/)

Brat i sestra Tea i Roko Rogošić i Tea Armanda, članovi su dječje klape Maestral iz Dugopolja i KUD-a Pleter. Osvojili drugo mjesto na Festivalu dj. Kl. U Zadru 2023., potom iste godine Druga smotra klapa u Omišu gdje su postigli veliki uspjeh, odnosno 1. mjesto. I sljedeće godine osvajaju nagrade na istim festivalima kao i u Perastu u Crnoj Gori. Iza njih je i nekoliko seminara te smotri folklora u Hrvatskoj i izvan nje.

Ivana Kenk Kalebić, mandola, osnovnu i srednju glazbenu školu završila je u Splitu, a na konzervatoriju Cesare Pollini u Padovi 2003. diplomirala je mandolinu u klasi prof. Uga Orlandija. Godine 2004. diplomirala je glazbenu kulturu na UMAS-u. Docentica je na UMAS-u, a prije toga predavala je na Glazbenoj školi Josipa Hatzea i na Glazbenoj školi u Makarskoj. Sudjelovala je u izradi programa učenja mandoline u osnovnim i srednjim glazbenim školama. Usavršavala se kod niza uglednih mandolinista diljem Europe, članica je međunarodnih mandolinističkih udruženja. Svira u nizu mandolinskih sastava i osvaja nagrade u državi i inozemstvu. Koncertna majstorica je mandolinskog orkestra Sanctus Domnio. Surađuje s orkestrom HNK Split, Simfonijski orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Šibenskim gradskim orkestrom.

Stela Ivanišević Curić, mandolončelo, rođena je 1992. u Imotskom, gdje je počela glazbeno školovanje u mandolinskom orkestru Imotski, a potom u Glazbenoj školi dr. fra Ivana Glibotića te Glazbenoj školi Makarska kod prof. Ivane Kenk Kalebić. Osvaja brojna natjecanja, među ostalim Città di Barletta u Italiji. Nastupa solistički uz Dubrovački simfonijski orkestar, Europski orkestar mladih, Mandolinski orkestar A. Bocci u Sieni i dr. Diplomira mandolinu na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu kod prof. Uga Orlandija (2015.) i glazbenu teoriju na UMAS-u u Splitu (2016.) kod prof. Vlade Sunka. Zaposlena je u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, te je član niza mandolinskih sastava i orkestara.

Tonči Tranfić rođen je u Splitu 1987. godine, gdje je završio osnovnu i srednju Glazbenu školu Josipa Hatzea. Klavir je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2009. godine u klasi prof. Đorđa Stanettija. Nastupio je na više od 20 natjecanja, osvojivši 1. nagradu na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević i 2. nagradu na Međunarodnom natjecanju etida i skala. Usavršavao se kod uglednih pijanista i pedagoga. Zaposlen je kao profesor klavira na Glazbenoj školi Josipa Hatzea i kao suradnik na UMAS-u. Nastupio je solistički s orkestrom HNK Split. Vodi klape Cambi i Elektrodalmacija.

Roko Radunić rođen je u Splitu 1994. godine. Svirao je bubnjeve u nekoliko bendova, a također je honorarno bio angažiran u Splitskom HNK kao udaraljkaš u periodu od godinu dana. Udaraljke je završio na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi profesora Davora Marausa. Sa udaraljkaškim ansamblom PAMAS osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju za udaraljkaše. Jedno vrijeme je predavao u Osnovnoj muzičkoj školi na Ilidži u Sarajevu, te broji povremene angažmane u Sarajevskoj filharmoniji.

Boris Živela, bubnjevi, diplomirao je udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ivane Kuljerić Bilić. Osam godina surađivao je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a. Trenutno živi u Splitu gdje podučava udaraljke na Glazbenoj školi Josipa Hatzea i svira u orkestru Hrvatskog narodnog kazališta Split.

Mislav Režić diplomirao je gitaru 2001. godine na UMAS-u u klasi prof. Gorana Listeša, a magistrirao na KRaljevskom konzervatoriju u Den Haagu u klasi Zorana Dukića te na Visokoj glazbenoj školi u Maastrichtu u klasi Carla MArchionea. Dobitnik je niza nacionalnih i dviju međunarodnih nagrada na festivalima gitare u Zwolleu 2002. i Enschedeu 2007. Nastupa diljem svijeta i surađuje s nizom istaknutih solista i ansambala. Utemeljitelj je nekoliko ansambala koji se bave izvođenjem suvremene glazbe, a za njega djela pišu skladatelji V. Sunko, N. Chatzopoulu i S. Avramidou. Član je žirija međunarodnih natjecanja. Umjetnički je ravnatelj festivala Glazbene večeri kod sv. Jeronima, te predavač na Ljetnoj školi u Kaštelima.

Piero Malkoč, kontrabas, rođen je u Ljubljani 1980. gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje kao klavirist. Nastavlja sa studijem kontrabasa u Ljubljani, gdje stječe diplomu u klasi prof. Zorana Markovića. Aktivno nastupa kao solist, te kao član Slovenske filharmonije. Surađivao je i s drugim profesionalnim ansamblima u Sloveniji i izvan nje, a od 2010. postao je prvi kontrabasist orkestra HNK Split te profesor u Glazbenoj školi Josipa Hatzea.

Lucija Barišić rođena u Drnišu, svira flautu i piccolo, a podjednako je aktivna u komornoj glazbi, opernom repertoaru, solistički i u sklopu simfonijskih koncerata. Završila je osnovno i srednjoškolsko školovanje u Šibeniku, te studij flaute na UMAS-a u Splitu.

Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.

Program:

Vlado Sunko:

1. Kantata Gospe sinjska, za muški zbor a cappella