Damir Butigan, eufonij
Karmen Pervitić, udaraljke
Džemal Cakić, truba
Toni Kursar, rog
Martin Hrćan, rog
Alan Polzer, bubnjevi
Ivan Kušelj, truba
Henry Mancini (1924. - 1994.) bio je jedan od najsvestranijih talenata u suvremenoj glazbi. Njegovo je ime sinonim za vrhunsku filmsku i televizijsku glazbu, a u riznici njegovih filmskih ostvarenja su Doručak kod Tiffanyja, Pink Panther, Hatari!, Šarada, Victor/Victoria, Staklena menažerija i niz drugih. Svoj glazbenički put počeo je kao flautist, učeći od oca. Uskoro počinje učiti klavir, te se upisuje na prestižnu njujoršku Juilliard School of Music. Nakon rata koji prekida njegovo školovanje, pridružuje se Orkestru Glenna Millera (The Glenn Miller-Tex Beneke Orchestra), a karijeru nastavlja u glazbenom odjelu Universal Studija. Vrlo brzo slijede prve nominacije za nagradu Oscar, a uz filmsku glazbu nastupa kao dirigent s prestižnim svjetskim orkestrima, kao što su Londonski simfonijski orkestar, Boston Pops, Kraljevska filharmonija ili Filharmonija iz Los Angelesa. Među brojnim nagradama, tijekom života ukupno je 72 puta nominiran za nagradu Grammy, koju je osvojio 20 puta. Osim toga, 18 puta nominiran je za Oscara za najbolju filmsku glazbu, a osvaja ga 4 puta, za najbolju filmsku glazbu Doručak kod Tiffanyja (1961.), Dani vina i ruža (1962.), Victor/Victoria (1982.), kao i za najbolju originalnu pjesmu za pjesmu Moon River iz filma Doručak kod Tiffanyja. Ovu nježnu, sjetnu baladu u ritmu valcera Mancini je skladao punih mjesec dana, pokušavajući je prilagoditi opsegom i zahtjevnošću glasu Audrey Hepburn koja ju u filmu pjeva u kultnoj sceni na požarnim stepenicama. Pjesma postaje popularna u različitim izvedbama. Za film Pink Panther Mancini nije osvojio Oscara, ali njegove teme i pjesme postaju dijelom najšire kulture. Pjesma It Had Better Be Tonight (izvorno na talijanskom Meglio stasera) dočarava atmosferu talijanske rivijere šezdesetih godina, donoseći ritam sambe i bossa nove. Tema inspektora Clouseaua utjelovljuje jedinstvenu logiku ovog inspektora sklonog nespretnostima koje izazivaju kaos. Mačkasta tema koja se šulja, pomalo tajanstvena i puna humora, prepoznatljiva je tema Pink Panther, s opuštenom, lijenom melodijom saksofona, koju prate snažni akcenti limenih puhača, opisujući kretanje ružičastog pantera u animiranoj uvodnoj špici ove briljantne filmske komedije, u kojoj Mancinijeva glazba dodaje još jednu sasvim originalnu dimenziju glazbenog humora.
Tango je ples nastao krajem 19. stoljeća u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa i Montevidea, u kojem su se stapale različite tradicije tamošnjeg stanovništva. Ubrzo ples postaje naširoko poznat i dospijeva do Europe, ali nosi sa sobom dozu skandaloznosti, ne samo zbog njegova podrijetla nego i šokantno bliskog načina na koji su plesači fizički komunicirali. Tango je tako bio zabranjivan, a kako bi postao prihvaćen u finim europskim plesnim dvoranama, neki su pokreti morali biti izbačeni. Glazba sama bila je atraktivna, ispunjena oštrim akcentima i naglim promjenama ritma i prožeta duboko emotivnim, strastvenim karakterom. Jedna od najprepoznatljivijih i najizvođenijih tango melodija je La Cumparsita. Tango je nastao iz pjesme koju je u Montevideu 1916. skladao student arhitekture Gerardo Matos Rodriguez. Izvorno je skladba zamišljena kao karnevalska koračnica, što i govori njezin naziv, koji u prijevodu označava "malu povorku". Njegovu je pjesmu prihvatio voditelj orkestra Roberto Firpo, koji je nastupao u kavani La Giralda, te prepoznavši potencijal melodije, pretvorio koračnicu u tango, dodao nekoliko vlastitih motiva kao i motiva iz zbora Miserere iz Verdijeve opere Trubadur. Tek kasnije ovaj dramatični tango dobiva i tekst Si supieras (Kad bi znala), te postaje poznata u izvedbi slavnog pjevača Carlosa Gardela.
Astor Piazzolla (1921. - 1992.) tango je pretvorio u avangardnu umjetnost za koncertne dvorane. Nadahnjujući se zvukom tradicionalnog bandoneona, male harmonike koju je sam svirao, bio je od mladosti majstor tanga, a nakon školovanja u Parizu kod skladateljice Nadije Boulanger, svoje klasično glazbeno iskustvo spojio je s glazbom koju je najbolje osjećao, tangom. U Argentini njegova glazba nije odmah prihvaćena, ali uskoro je dobio poklonike koji su se pridružili stilu tzv. tango nuevo. Taj stil utjelovljen je u skladbi Libertango, nastaloj 1974. Sam naslov pjesme govori o Piazzollinom oslobađanju (od) tradicije, u spoju riječi libertad (sloboda) i tango. U njoj se isprepliće više kompleksnih linija, počinjući onom basa, koja je repetitivna, dinamična, dajući pokret skladbi, a nad njom se razvija sinkopirana melodija bandoneona, ispunjena asimetričnim oštrim ritmovima. Obje rastu u tempu, u dinamici, te dosežu strastveni vrhunac prije nego utihnu. Skladba je doživjela nebrojene obrade, a također dobila i verziju s tekstom, poznatom u izvedbi slavne Grace Jones.
Skladatelj, gitarist, violončelist, aranžer i pjesnik Mario Nardelli (1927. - 1993.) bio je jedna od ključnih figura u oblikovanju poslijeratne hrvatske zabavne glazbe, ostajući neraskidivo vezan uz mediteranski i dalmatinski melos. Njegov kultni tango Pjesma Dubrovniku predstavlja jedan od najljepših primjera hrvatske glazbene baštine pedesetih godina prošlog stoljeća. Nardelli je i autor teksta pjesme, koja govori o nostalgiji, sjećanju na mladost, prijatelje i rodni grad. Izvorno pjevao ju je Ivo Robić.
Četiri odabrane tradicionalne pjesme dubrovačkog kraja predstavljaju dragocjene slojeve povijesti Dubrovnika i njegovog prepoznatljivog folklora. Potkolo je najstarije narodno kolo iz Konavala, koje se plesalo u krugu, tradicionalno uz lijericu i katkad uz mješinice, a u skladbi Damira Butigana (1976) Potkolo Blues stapa se na jedinstven način s elementima bluesa. U pjesmi Kad sam bio na tvom grobu radi se o tradicionalnom napjevu, tužaljci zbog umrle majke (čiji je pjesnički tekst autora Jovana Jovanovića Zmaja, ali ulazi u narodnu tradiciju), a postala je poznata u klapskim izvedbama, posebno onoj klape Maestral. Pjesma Poletjele bijele vile krije metaforu i dijalog o ljepoti Dubrovkinja, čiji tekst govori o vilama koje lete iznad grada Dubrovnika, ali otkriva da se radi o mladim Dubrovkinjama, te o ljubavi mladića i djevojke. Zelena naranča jedna je od najljepših tradicionalnih dubrovačkih poskočnica, arhaičnog karaktera čiji tekst govori o djevojci Mari koja bere zelenu naranču u bijelome gradu i nosi je u Dubrovnik gdje zauzvrat dobiva zlatnu jabuku, drugu nosi u Mletke a treću u Istanbul, dobivajući bogate darove, ali najdraži joj ostaje Dubrovnik i njegova zlatna jabuka. Pjesma je doživjela brojne izvedbe i obrade za različite sastave. Sve pjesme Damir Butigan obradio je za Brass & Percussion septet Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
- Zrinka Matić
Brass & Percussion septet Dubrovačkog simfonijskog orkestra nastao je 2020. godine, u razdoblju kada su se zbog epidemioloških ograničenja glazbenici DSO-a organizirali u manje komorne sastave kako bi nastavili koncertnu djelatnost. Iz prvotnog Horn & Percussion kvinteta razvio se septet kojemu su se pridružili trubač Ivan Kušelj i udaraljkaš Alan Polzer, profesori Umjetničke škole Luke Sorkočevića u Dubrovniku.
Proširenjem sastava proširio se i repertoar ansambla - od klasike i romantizma do filmske glazbe, jazza, funka i rocka. Važan dio njegova umjetničkog identiteta čine aranžmani Damira Butigana, kao i etno-crossover projekt temeljen na narodnim napjevima i plesovima dubrovačkoga kraja. Godine 2021. ansamblu se kao gost solist pridružio violončelist Vid Veljak u projektu posvećenom tangu i latinoameričkoj glazbi s djelima Piazzolle i Ginastere.
Među zapaženijim nastupima ansambla su koncerti u sklopu programa DSO-a, festivala Dubrovnik u pozno ljeto, Epidaurus Festivala i Cavtatskog ljeta te gostovanja na Velikogoričkom brass festivalu, Blatskom ljetu i Osječkom ljetu kulture.
Večerašnji program se temelji na etno-crossover skladbama inspiriranima narodnim napjevima i plesovima dubrovačkog kraja te na tango i latinoameričkom repertoaru. U ranijim projektima ansambla taj je repertoarski smjer uključivao i glazbu Astora Piazzolle i Alberta Ginastere.
Sve informacije o popustima dostupne su ovdje.
The Best of Henry Mancini
• It Had Better Be Tonight – Henry Mancini / arr. Damir Butigan
• Moon River – Henry Mancini / arr. Damir Butigan
• The Inspector Clouseau Theme – Henry Mancini / arr. Damir Butigan
• The Pink Panther Theme – Henry Mancini / arr. Damir Butigan
Tango – od Dubrovnika do Buenos Airesa
• La Cumparsita – Gerardo Matos Rodriguez / arr. Sonny Kompanek /
Damir Butigan
• Libertango – Astor Piazzolla / arr. Damir Butigan
• Pjesma Dubrovniku – Mario Nardelli / arr. Damir Butigan
Posveta korijenima
ciklus skladbi na teme tradicionalnih napjeva i plesova dubrovačkog kraja – Damir
Butigan
• Potkolo Blues
• Kad sam bio na tvom grobu
• Poletjele bijele vile
• Zelena naranča







