Camerata Cantilly ovaj koncert izvodi u znak sjećanja na prijatelja i kolegu, splitskog fagotista VASKA LUKASA, člana Camerate Cantilly i Zagrebačke filharmonije, koji nas je prerano napustio ove godine.

CAMERATA CANTILLY utemeljena je 2014. godine kao komorni sastav puhačkih glazbala i jedini je ansambl takve vrste u Hrvatskoj. Jezgru Ansambla čini klasični puhački oktet, tzv. harmonie sastavljen od para oboa, klarineta, rogova i fagota, a koji se po potrebi proširuje flautom i kontrabasom. Osnivač i umjetnički voditelj Ansambla klarinetist je Mihael Paar.

Već prvi koncert Ansambla najavio je novu snagu na domaćoj glazbenoj sceni. Ubrzo su uslijedili brojni nastupi širom Hrvatske, kako u okviru koncertnih ciklusa, tako i u okviru međunarodnih festivala. Središnji događaj u sezoni Ansambla tradicionalni je koncert koji se održava u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu, a kao poseban projekt već se etablirao Open Air koncert u Samoboru. Od samog osnutka Camerata Cantilly posebnu pozornost pridaje multimediji i osmišljavanju digitalnog identiteta što je dovelo do stvaranja velikog i vrijednog kataloga audiovizualnog materijala. Time se Ansambl približio najširoj publici, a praksa je nastavljena i u vrijeme pandemije serijom virtualnih koncerata naslova Camerata Cantilly – Connected. Za obljetnički koncert iz 2019. godine koji je snimila Hrvatska radiotelevizija, Camerata Cantilly nagrađena je Diplomom Milka Trnina. U veljači 2022. objavljen i prvi album Ansambla naslova Petite Symphonie u izdanju VasakQ Recordsa.

Program svojeg prvog koncerta u Splitu Camerata Cantilly oblikovala je tako da u prvom dijelu zazvuče originalne skladbe pisane za ovakvu vrstu sastava. Pomalo neuobičajeno, ali zasigurno osvježavajuće, program započinje djelom iz našeg stoljeća, a nastavlja se skladbama klasične epohe. Na rasporedu drugog dijela isključivo su obrade, koje djela Rossinija i Händela odijevaju u nova zvukovna ruha.

FILIP HORVAT (Čakovec, 1993.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je orgulje u klasi prof. Maria Penzara (2017.) i primijenjenu kompoziciju u klasi prof. Zlatka Tanodija (2019.). Skladao je glazbu za Hrvatski radio i televiziju te za nekoliko kratkometražnih filmova, od kojih je najpoznatiji Pas   de Deux.

Skladba Woodwind Adventure nastala je tijekom rujna 2022. godine u želji da se ponudi mogući odgovor na raznovrsna pitanja i stanja u društvu, a koja se posebno tiču glazbene umjetnosti. Okružen raznim utjecajima suvremene glazbe, pokušao sam pronaći prihvatljivi spoj raznih glazbenih mišljenja i pretočiti ih u svima dostupan i prihvatljiv zvukovni efekt koji potiče na kreativna razmišljanja i pozitivne emocije. Sastav je svakako tome pridonio jer ga čine srodni, a opet dovoljno različiti instrumenti puhačkog korpusa okupljeni u tzv. Harmoniemusik pa se stoga u skladbi isti koriste kao sredstvo za stvaranje tonalne boje različitim harmonijskim i polifonim, ali i posebnim orkestracijskim postupcima. Djelo je građeno od jedne teme koja se tijekom skladbe skraćuje i varira raznim skladateljskim postupcima, a ponekad i pretvara u jednostavan motiv. Osim korištenja cijelog ansambla u svrhu tonalnog bojanja, na više se mjesta pojavljuju instrumentalna sola s pratnjom koja svakom izvođaču omogućuju da se istakne i umjetnički izrazi. Osnovna je ideja skladbe da svojom tonalnošću i tzv. tradicijskim skladateljskim postupcima ukaže na to da takva vrsta glazbenog mišljenja nikada ne izumire te da može ravnopravno egzistirati sa suvremenim trendovima i skladateljskim tehnikama. Skladba je posvećena Camerati Cantilly i fagotistu Vasku Lukasu (1979. - 2022.). (Filip Horvat)

Austrijski skladatelj i pijanist Johann Nepomuk Hummel (1778. - 1837.) prvu glazbenu poduku dobio je od svog oca u Bratislavi i Beču, gdje ga je podučavao i W. A. Mozart. Nakon prvog javnog nastupa u Dresdenu 1787., koncertirao je kao pijanist diljem Europe. Potom je nastavio studij kompozicije u Beču, a neko je vrijeme učio orgulje kod J. Haydna, kojega je naslijedio na položaju kapelnika u Eisenstadtu. Djelovao je u Stuttgartu, Weimaru i Londonu. Danas se najviše izvode njegova klavirska djela, klavirski koncerti, Koncert za trubu u Es-duru te komorna glazba. Izvođački zahtjevna Partita za puhače u Es-duru, S. 48 pokazuje ansambl za koji je skladana (puhački oktet) u punom sjaju i skladana je u najboljoj tradiciji Harmoniemusika. Riječ je o glazbenom pravcu (ponekad i glazbenoj formi) i pripadajućem tipu ansambla, koji je na svojem vrhuncu bio u klasicizmu (početkom kojeg se formirao) pa sve do kraja ranog romantizma. Zbog slabljenja aristokracije (koja ga je financirala i imala na svim važnijim europskim dvorovima) i društveno-političkih previranja (formiranje država), ustupio je tada mjesto većim puhačkim orkestrima, kao što su vojni, protokolarni i sl. Zanimljivo je kako blistava, virtuozna i uhu ugodna Partita u sebi ima stavak tipičan za doba u kojem je nastala – Menuet. Slična je partitama koje su proslavile češkog skladatelja Franza Krommera (1759. - 1831.)

Češki violončelist, skladatelj i dirigent Josef Reicha (1752. - 1795.) studirao je violončelo u Pragu, a zaposlio se kao prvi violončelist u dvorskoj kapeli Wallerstein 1774. godine, gdje je šest godina kasnije postao i kapelnik. Godine 1781. posvojio je svog nećaka Antona Reichu (1770. - 1836.), kojeg je podučavao kompoziciji te sviranju klavira i violine, a koji će kasnije postati priznati skladatelj i teoretičar. Godine 1785. Maximilian Francis od Austrije, izbornik Kölna, postavio je Josefa za direktora orkestra u Bonnu. Reichin opus obuhvaća različite solističke koncerte (od kojih 11 za violončelo), simfonije te 12 partita za puhačke instrumente, koje su utjecale čak i na mladog Beethovena. Reichini štovatelji bili su Leopold Mozart i Michael Haydn. Četverostavačna Partita u D-duru pisana je za flautu i puhače (s jednim fagotom u sastavu), s tim da dionica flaute nije solistička u uobičajenom smislu, već je više izražena unutar samog ansambla, stoga će večerašnja solistica sjediti zajedno s članovima Camerate Cantilly.

Dajte mi popis za kupnju, izjavio je znameniti talijanski skladatelj Gioachino Rossini (1792. - 1868.), i uglazbit ću ga. To je i mogao, a gotovo i učinio jer je do svoje 37. godine napisao 38 opera, a nakon toga više nijednu (u kasnim godinama skladao je klavirsku i komornu glazbu u zbirkama Grijesi moje starosti). Njegova opera Tancredi iz 1813. godine svakako nije jedno od najpoznatijih i najizvođenijih njegovih djela, no Uvertira se ipak često i rado izvodi. Zanimljivo je da ju je skladatelj „posudio“ iz svoje opere koju je skladao godinu ranije - La pietra del paragone. Opera Tancredi govori o ljubavi između prognanog vojnika Tancredija i lijepe Amenaide, kćeri moćnog Argirija. Kad je Amenaide osuđena na smrt zbog izdaje koju nije počinila, prerušeni Tancredi bori se kako bi obranio svoju ljubav i dom. Briljantnu Uvertiru  slušamo u obradi iz Rossinijeva vremena, koju je načinio Wilhelm Legrand (1769. - 1845.) za puhače (s jednom flautom i jednom oboom).

Posegnuvši za pričom o Figaru, Rossinija nije omelo što su ju već uglazbili Paisiello i Mozart. Godine 1816. stvorio je operu blistavog humora - Seviljskog brijača, jednu od najpopularnijih i najizvođenijih u povijesti. U njoj se neukrotiva Rosina odbija udati za svojeg pompoznog starog skrbnika, doktora Bartola. U međuvremenu, odvažni mladi grof Almaviva žarko želi osvojiti Rosinu. A tko će se pobrinuti da njih dvoje završe zajedno na kraju opere? Najpametniji lik u cijeloj Sevilli - brijač Figaro, čije usluge svi traže za sve (a on sam ima razne druge talente osim šišanja). U kavatini iz prvog čina Ecco, ridente in cielo (Ovdje, smiješeći se na nebu) zaljubljeni grof Almaviva pjeva serenadu Rosini pod njezinim prozorom.

Nakon oratorija Mesija (napose njegova znamenitog zbora Aleluja), široj publici najpoznatija djela velikog njemačkog baroknog skladatelja Georga Friedericha Händela (1685. - 1759.) svakako su Glazba na vodi (1717.) te Glazba za kraljevski vatromet (1749.). Potonje je djelo namijenjeno izvođenju na otvorenom prostoru (trostruko je kraće od Glazbe na vodi), a napisano je u povodu proslave završetka jednog od brojnih dinastičkih ratova u Europi. Kako je i Velika Britanija bila umiješana u taj rat, George II. je naredio da dvor posegne za omiljenim sredstvom barokne pompe te spoji glazbu s optičkim efektom u zraku i paradom na tlu. Od ukupno pet stavaka ove suite, večeras slušamo tri u obradi za puhački oktet s kontrabasom koju je načinio Englez Arthur Campbell.