Proglašavana jednom od najvećih izvođačica u povijesti portugalske glazbe općenito, pjevačica Carminho simbol je fada, glazbe nostalgičnih, čeznutljivih, tugaljivih melodija i tekstova, često o moru i životu siromašnih. Prema poznatim podatcima, fado se razvio 1820-ih godina u Portugalu, međutim pretpostavlja se da njegovi korijeni sežu u daleku prošlost. Nastao je spajanjem ritmova afričkih robova u Brazilu s tradicionalnom glazbom ruralnoga Portugala, uz arapske utjecaje. Današnji oblik urbanoga vokalno-plesnog izričaja poprimio je početkom 19. stoljeća zahvaljujući uzastopnim valovima doseljenika. Carminho je studiozno proučila cjelokupnu povijest ovoga oblika glazbe i neraskidivo se povezala s njim; fado, simbol sudbine i Portugala, postao je sudbinom pjevačice Carminho kao i simbolom njezina umjetničkoga poziva.
Taj poriv za fadom usađen joj je u najranijoj mladosti; rođena je i odrastala u glazbenome okružju; kći je poznate fado pjevačice Terese Siqueire, čije je izvedbe slušala, kao i zvukove gitara, dok još nije bila ni svjesna da je to što čuje nešto posebno. Odrasla je slušajući ploče fado glazbe koje su njezini roditelji imali kod kuće, ali i na fado susretima koje su oni organizirali. Tako je, bez neke posebne namjere, oblikovan njezin ukus i taj je glazbeni oblik u potpunosti obuzeo njezinu dušu. Fado je počela pjevati još kao tinejdžerica, a oni koji su je tada slušali osjetili su koliko je dobra i prognozirali su joj veliku karijeru. Strast za fado počela je javno iskazivati kao dvanaestogodišnjakinja pjevajući u Coliseu dos Recreios u Lisabonu. Međutim, već je tako mlada shvatila je da je nemoguće osjećajno i uvjerljivo pjevati fado prije negoli se stekne određenu zrelost i bogatije životno iskustvo, stoga se nije odmah upustila u snimanje albuma, iako joj se vrlo rano ukazala prilika, nego je odlučila studirati te je diplomirala marketing i godinu dana putovala svijetom sudjelujući u humanitarnim misijama. Kad se vratila u Lisabon, odlučila se potpuno posvetiti svojoj umjetničkoj karijeri.
Ubrzo je postala cijenjena pjevačica, skladateljica i producentica, nadarena umjetnica izvanrednoga glasa i nepokolebljive umjetničke predanosti hvaljena za pjesme koje je napisala. Ona fado pjeva iz srca, uvažavajući tradiciju, ali i darujući mu vlastiti identitet. Istraživala je izvorni repertoar ovoga glazbenog oblika proučavajući glazbenike iz starijih vremena, one koji su stvarali ovu glazbu i ostavili bogato nasljeđe i tako je izgradila duboko razumijevanje tradicije, ali i postavila temelje nadogradnji koja je iznimno važna za njezino stvaralaštvo, izvedbe danas tako šarmantne, ali i osebujne i inovativne.
Portugalska i svjetska javnost obožava ju zbog njezine autentičnosti i zadivljujućih nastupa. Njezini su albumi dosezali platinaste naklade, a časopis Time Out nazvao je njezin prvijenac „najimpresivnijim fado debijem u desetljećima“. Iznimno je tražena u svijetu, a nastupala je u najprestižnijim koncertnim kućama, od Barbican Centre u Londonu preko Elbphilharmonie do rasprodane dvorane Konzerthaus u Beču. Tijekom godina afirmirala se kao najpoznatija je portugalska umjetnica u svijetu, a dobitnica je i portugalskih nagrada „Zlatni globus“ i „Carlos Paredes“. Veliku su joj čast iskazali organizatori Svjetskoga susreta mladih u Lisabonu kada su je pozvali da na bdijenju s Papom izvede svoju skladbu Estrela. Tom prigodom oduševila je 1,5 milijun prisutnih, a snimku je pogledalo 600 milijuna ljudi diljem svijeta. Samo mjesec dana kasnije u filmu „Jadnici”, redatelja Yorgosa Lanthimosa, Carminho je predstavljena u epizodnoj ulozi u kojoj je izvela dirljivu verziju skladbe O quarto, pjevajući i svirajući portugalsku gitaru uživo na setu te razmjenjujući poglede s Emmom Stone. Film je osvojio nagradu „Zlatni lav“ na Venecijanskom filmskom festivalu. Na poziv sastava Coldplay pjevala je s Chrisom Martinom i Bárbarom Bandeirom na stadionu Coimbra, a surađujući sa španjolskim kantautorom Pablom Alboránom postala je prvi portugalski izvođač koji je dosegnuo broj 1 i na španjolskim ljestvicama te je njihova zajednička izvedba odmah dostigla prvo mjesto na top ljestvicama diljem latinoameričkih zemalja.
Osim za fado, Carminho je razvila strast i za brazilsku glazbu pa su joj za ispunjenje sna bile važne suradnje s uglednim brazilskim glazbenicima Miltonom Nascimentom, Chicom Buarqueom i Nanom Caymmi, što joj je također otvorilo vrata brazilskih pozornica te je i u Brazilu održala niz rasprodanih koncerata. Nakon toga je surađivala s Caetanom Velosom i njegovim najmlađim sinom Tomom; Veloso ju je pozvao da mu se pridruži na njegovoj turneji Meu Coco tijekom koje su izveli pjesmu Você-Você, koju je on napisao inspiriran Carminhom i koju joj je i posvetio. Na poziv obitelji Antónia Carlosa Jobima snimila je album „Carminho canta Tom Jobim“ te je od tada portugalska glazba, uz fado, zastupljena na njezinim koncertima i albumima.
Svoje je stvaralaštvo dokumentirala na šest albuma. Njezin prvi CD „Fado” (2009.) dosegnuo je platinastu nakladu i dobio je priznanje britanskoga časopisa Songlines za najbolji album 2011. godine. Album je predstavljen na Womexu u Kopenhagenu 2011. godine i u sjedištu UNESCO-a u Parizu, kao potpora za zahtjev da se fado uvrsti na listu svjetske baštine. Zahvaljujući Carminhi, iste je godine UNESCO upisao fado na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 2012. godine objavila je svoj drugi album „Alma”, za koji je, osim vlastitih skladbi, snimila i verzije tradicionalnoga fada, skladbe poznatih autora ove glazbe, među ostalima Amálie Rodrigues, ali i poznatih brazilskih autora kao što su Chico Buarque i Vinicius de Moraes. Album je postigao veliki kritički, ali i komercijalni uspjeh. Na trećemu albumu „Canto” (2014.) izvedbe donose elemente drame i saudade, no nude i delikatnu, paradoksalnu ravnotežu između raspoloženja i tempa. Osim što je dosegao zlatnu nakladu, „Canto“ je bio i na 1. mjestu na ljestvici Associação Fonográfica Portuguesa. Album „Carminho canta Tom Jobim” (2016.) donosi obrade Jobimovih pjesama. Snimila ga je s grupom Banda Nova, posljednjim sastavom koji je uživo pratio legendarnoga Jobima u njegovih zadnjih deset godina djelovanja. Radi se o uglednim brazilskim glazbenicima, među ostalima i Jobimovim potomcima, gitaristu Paulu Jobimu, čelistu Jacquesu Morelembaumu, pijanistu Danielu Jobimu i bubnjaru Paulu Bragu. Snimanje je uključilo posebne izvedbe Marise Monte, Chica Buarquea i Marije Bethânie. Album je dobio pohvale kritičara, a londonski Sunday Times napisao je da „njezin pristup postaje sve suptilniji, dok šturo fraziranje izvlači poeziju u svakom stihu“. Svoj peti album „Maria”, najosobniji do tada, Carminho potpisuje i produkcijski, a na njemu se nalazi i nekoliko njezinih pjesama. Radi se o uzbudljivoj glazbi koja se zasniva na iskustvima stečenima proučavajući vlastite fado korijene, ali u kombinaciji sa slobodnim i suvremenim pogledom na svijet koji je nadahnjuje. London Jazz News je ovaj album nazvao „sjajno realiziranim, nevjerojatno raznolikim, ali jednako prekrasnim albumom“. Prošle je godine objavila album „Portuguesa”, za koji je snimila skladbe nadahnute poezijom, fado pjevačima i poviješću fada. I za ovo je izdanje ona napisala nekoliko tekstova pjesama i glazbu. Ovaj je album donio prekretnicu u njezinoj karijeri; osim turneje po Europi, Brazilu, SAD-u i Kanadi, Carminho je za svoje stvaralaštvo dobila nominaciju za Latin Grammy u kategoriji Najboljeg albuma na portugalskome jeziku.
S obzirom na to da je riječi najbolje provjeriti iz prve ruke, na nastupu, u izravnome kontaktu s umjetnicom, mnogi će ljubitelji glazbe, ne samo iz Hrvatske nego i šire, 16. ožujka hodočastiti u Split.
Davor Hrvoj
