Puni mediteranske senzualnosti, virtuoznosti, elegancije, humora i duha, ispunjeni melodijama koje prepoznaju svi – radi se naravno o veličanstvenom ciklusu koncerata Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija. Od oluje do bonace, od idiličnog pjeva ptica do mračne, hladne kiše – sve to snažno, neponovljivo dočarano u veličanstvenom remek-djelu talijanskog baroka, perom jednog od najvećih venecijanskih glazbenih kolorista, koji se, baš poput slikara Serenissime, usredotočio na igru boja i odsjaja svjetla više nego na linearne ideje, poput onih u polifoniji sjevernih majstora. Ova vječna remek-djela izvest će Dubrovački simfonijski orkestar pod vodstvom nagrađivane violinistice zavidne karijere, Đane Kahriman,  koja će nastupiti kao solistica u koncertima i umjetnički voditi orkestar.

Koncert je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske

Veza Antonija Vivaldija (1678.-1741.) sa sirotištem Ospedale della Pietà, venecijanskom školom za djevojke u kojoj je radio otkako se zaredio u dobi od 25 godina, bila je ključna za njegov razvoj kao skladatelja. Jedno od najboljih učilišta za djevojčice toga vremena, čija je reputacija bila tolika da su mnoge plemićke obitelji tamo slale svoje kćeri na poduku, a njihovi koncerti bili su toliko čuveni da su ih posjećivali i stranci dolazeći u Veneciju upravo zbog njih, davalo je Vivaldiju uvjete da neometano radi, sklada, eksperimentira, ali i slobodu da putuje i istražuje... Skladao je za štićenice Ospedalea nebrojene skladbe, od solističkih kantata, moteta, oratorija, u kojima su sve uloge, i ženske i muške, pjevale djevojke, pa do nebrojenih instrumentalnih skladbi, poglavito koncerata, kojih ostavlja oko pet stotina. Istovremeno, skladao je brojne opere, od kojih je sačuvano pedesetak (a spominje se da ih je napisao čak 94), koje je izvodio u kazalištima u Veneciji i izvan nje i u kojima je njegov progresivni stil često bio na meti kritičara. Jednako je progresivan Vivaldi bio i u svojoj instrumentalnoj glazbi, kao jedan od onih skladatelja koji će doprinijeti nastanku trostavačne forme solističkog koncerta, kao i nastanku formu ritornella – u kojoj se varirana ponavljanja ritornella (refrena), uglavnom u izvedbi orkestra, izmjenjuju s modulirajućim epizodama slobodnog tematskog materijala, koje obično izvodi solist. Osnova je to solističkog koncerta kakav poznajemo do današnjih dana. Njegovih nevjerojatnih pet stotina koncerata donosi raznolikost forme i orkestracije, pružajući modele prema kojima su stvarali mnogi Vivaldijevi suvremenici, među kojima i Johann Sebastian Bach. Gotovo polovica Vivaldijevih koncerata skladana je za violinu kao solistički instrument, a najslavniji od njih su Četiri godišnja doba.

Kada ih je skladao, u periodu 1718.-1720. nakratko je napustio Veneciju i djelovao kao maestro di cappella na dvoru u Mantovi, a objavio ih je 1725. u Amsterdamu, kao prva četiri od ukupno dvanaest koncerata svog opusa 8, pod nazivom Il Cimento dell'Armonia e dell'Inventione (Nadmetanje između harmonije i invencije). U pismu posvete češkom grofu Václavu Morzinu, u sklopu izdanja, Vivaldi se ispričava jer je ranija četiri koncerta već poznata Morzinu – misleći na Četiri godišnja doba - uklopio u ovom izdanje. Ali izražava nadu da će mu se svidjeti, jer je uključio i "sonete, u kojima se jasno opisuje sve ono što se u koncertima događa".

Anonimni (vjerojatno iz pera samog Vivaldija) sonnetti dimostrativi (ilustrativni soneti) naknadno su napisani, kako bi pojasnili glazbu, ne samo za slušatelja nego i za one koji ju izvode. Bio je to revolucionaran postupak u koncepciji glazbe – koja je nevjerojatno zorno dočarala žubor potoka, pjev ptica (i to različitih vrsta – kukavice, grlice i grdelina), pastira i njegovog psa koji laje, zujanje pčela, oluje, pijani ples, lov – koji je opisan i iz perspektive lovaca i iz perspektive lovine, zaleđeni krajolik, i toplu vatru zimi.

Svaki je sonet podijeljen na tri dijela, koji odgovaraju svakom stavku koncerata. A osim soneta koji daju scenarij za izvedbu, u partituru su upisane i upute, poput: "pas laje" (u drugom stavku Proljeća), "malaksalost od vrućine" (u prvom stavku Ljeta), "opijeni su zaspali" (u drugom stavku Jeseni).

Nakon objavljivanja, Četiri godišnja doba uživala su velik uspjeh, osobito se izvodeći u Francuskoj, da bi nekoliko desetljeća nakon Vivaldijeve smrti ipak pala u zaborav. Na svjetlo dana izlaze ponovno posredstvom istraživanja Bachove glazbe. Bachove transkripcije Vivaldijevih djela potaknule su istraživače da se podrobnije pozabave Vivaldijem i tako je početkom 20. stoljeća počela Vivaldijeva renesansa, a potom i popularnost koncerata Četiri godišnja doba, koji su danas dio opće kulture i najvrednije glazbene baštine. Jedna od najcjenjenijih snimaka do današnjih dana ona je Zagrebačkih solista iz 1957. koje je tada vodio Antonio Janigro, a solist na violini bio je Jan Tomasow.

Zrinka Matić

Dubrovački simfonijski orkestar nastavlja dugu i značajnu glazbenu tradiciju koja se razvila u razdoblju Dubrovačke republike (1358.-1808.). Orkestar u Dubrovniku kontinuirano djeluje od 1924. godine. Osnovali su ga mladi entuzijasti, maturanti Gimnazije u Dubrovniku pod nazivom Dubrovački orkestar, koji se već 1925. mijenja u Dubrovački filharmonijski orkestar, djelujući pod ravnanjem  Tadeusza Sygietynskog i Josefa Vlacha Vrutickya.

Godine1946. osnovan je Gradski orkestar Dubrovnik, uskoro ponovno mijenjajući naziv kao Dubrovački festivalski orkestar.  Sedamdesetih godina s maestrom Nikolom Debelićem Orkestar ostvaruje opsežne turneje (Švicarska, Njemačka, Belgija, Nizozemska), kao i tromjesečnu turneju po SAD-u i Kanadi (preko 120 koncerata sa solistima Vladimirom Krpanom, Ivom Pogorelićem, Valterom Dešpaljom…). Orkestar mijenja svoje ime posljednji put 1992. i otada djeluje pod imenom Dubrovački simfonijski orkestar.

Glazbenici koji djeluju u Orkestru svoje su akademsko znanje i talent gradili uglavnom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali na brojnim akademijama diljem Europe i svijeta.

Dubrovački simfonijski orkestar surađivao je s poznatim imenima: Lovro von Matačić, Antonio Janigro, Zubin Mehta, Milan Horvat, Nikola Debelić, Pavle Dešpalj, Anton Nanut, David Ojstrah, Lord Yehudi Menuhin, Mstislav Rostropovich, Svjatoslav Richter, Henryk Szeryng, Uto Ughi, Christoph Eschenbach, Stefan Milenkovich, Ivo Pogorelić, Dubravka Tomšič, Dunja Vejzović, Ruža Pospiš Baldani, Monika Leskovar, Radovan Vlatković, Mischa Maisky, Yuri Bashmet, Julian Rachlin, Michel Legrand, Maxim Vengerov i brojni drugi.

Dubrovački simfonijski orkestar nastupao je u najprestižnijim dvoranama svijeta: Kennedy Center – Washington, New York, Seattle, Lisinski – Zagreb, Chateu Veves, Versailles, Basel, Medan – Jakarta, Musikverein Goldener Saal – Beč. Godine 2005. Dubrovački simfonijski orkestar nagrađen je prestižnom nagradom Milka Trnina, a 2015. nagradom za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu. Dubrovački simfonijski orkestar 2020. godine nagrađen je nagradom Grand prix Orlando za osobit umjetnički doprinos.

Koncertni ciklusi i festivali u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra su Međunarodni festival opernih arija Tino Pattiera, MGF Dubrovnik u pozno ljeto, Dubrovačko glazbeno proljeće, Jesenji glazbeni moskar, ciklus barokne glazbe Orlando Furioso i Festival komorne glazbe Stradun Classic.

Đana Kahriman rođena je 1989. u Dubrovniku. Sa sedam godina započinje učiti violinu u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku, u klasi prof. Ivančice Kalanj. Godine 2011. diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Leonida Sorokowa, kod kojega je nastavila i umjetničko usavršavanje. Dobitnica je pet prvih nagrada na Državnim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa te na međunarodnim natjecanjima Etide i skale u Zagrebu, Rudolf Matz u Dubrovniku, Beethoven u St. Pöltenu, Verdi Note u Rimu i Međunarodnom violinističkom natjecanju u Kazahstanu.

Solistički je nastupila uz Sarajevsku filharmoniju, Zagrebačku filharmoniju, Filharmoniju grada Kaunasa, Simfonijski orkestar HRT-a, Orkestar hrvatske vojske, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Zagrebačke soliste i Dubrovački simfonijski orkestar, s kojim redovito nastupa od svoje osme godine. Izdvajaju se njezini nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, Osorskim glazbenim večerima, Glazbenim večerima u Sv. Donatu, Samoborskoj glazbenoj jeseni, Muzičkom biennalu Zagreb, Festivalu hrvatske glazbe u Beču, Festivalu mladih glazbenika u Litvi, Memorijalu Franjo Krežma, Glazbenoj sceni Amadeo, Festivalu Epidaurus, Glazbenoj tribini u Puli, ciklusu Virtuoso, promociji Dubrovnika u New Yorku i dr.

Godine 2015. dodijeljena joj je nagrada Stjepan Šulek za izvedbu Piazollinih Godišnjih doba na zatvaranju 64. Dubrovačkih ljetnih igara. Kao komorna glazbenica sudjelovala je u projektima orkestara mladih u Njemačkoj, Mađarskoj i Austriji. Usavršava se na seminarima kod uglednih pedagoga kao što su Leonid Sorokow, M. Sorokowa, G. Končar, A. Šešek, G. Zhislin, A.Vinnitski, A. Sorokow, Z. Bron, B. Kuschnir i P. Zukerman. Od 2011. do 2023. godine bila je članica Zagrebačkih solista, a od 2015. godine je koncertna majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Povremeno nastupa kao suradnica ansambla Glazbene staze. Surađivala je na projektu SOG udruge Žene u glazbi 2018. godine.

Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.