Pijanist Veljko Glodić i saksofonist Saša Nestorović zajedno su počeli svirati prije trideset i pet godina u manjim ansamblima, a prvi nastup kao duo imali su 1991. godine na tzv. Ratnom jazz festivalu (Zagrebački dani jazza '91, danas JazzHR festival, u organizaciji HDS-a) u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Krajem 90-ih sa slovenskim glazbenicima, kontrabasistom Matevžom Smerkolom i bubnjarem Robijem Volaričem, nastupali su u sastavu „Bird Lives“ koji je promovirao glazbu Charlieja Parkera.

No najvažniju suradnju ostvarili su kao duo u izvedbama bliskima cool jazzu. Glodić i Nestorović među rijetkim su glazbenicima kod nas koji sviraju u tom idiomu. Naime, cool jazz prilagodba je bebopa koja prednost daje srednjemu registru, nježnijim bojama tonova, legato fraziranju, gustim harmonijama, umjerenomu tempu, ali također i donosi snažnije povezivanje bebopa s ozbiljnom glazbom, posebice impresionizmom, što je tek dio njihova načina izražavanja. Iako je orijentiran na mainstream jazz, poput onoga koji su pedesetih godina prošloga stoljeća izvodili džezisti američke zapadne obale, The Cool Jazz Duo donosi zanimljiv spoj glazbenih stilova, kao i zvuk uvjetovan duo formaciji bez ritam sekcije.

Oni su toliko duboko uronili u spomenuti glazbeni svijet da se doima kao da je stvoren za njih. Zapravo, oni sviraju sebe. To je onaj soj samozatajnih osoba koje se ne vole nametati, od kojih nikad nećete saznati puno ako ih sami ne pitate, a kada pak pitate prava pitanja, otkrit ćete znanje, mudrost i osjećaje koje skrivaju, što je dostupno samo onima koji su toga vrijedni. Pritom se klone uobičajenih i općeprihvaćenih anomalija u društvu, primjerice površnosti koja je često uzrok iskrivljivanja istine. Tako je i s njihovom glazbom. U njoj nema mjesta za površnost i prozaičnost. Samo istina! Kako ćete ih raskrinkati? Samo pažljivim slušanjem onoga iza čega se ne mogu sakriti, a to je njihova glazba, njihova umjetnost. Iako su samo dvojica, njihove su izvedbe bogate, raskošne, koloraturne. Razvijaju se logično i jasno, klize kao da plove rijekom koja je ušla u nizinu i sad je tek pomalo zavojita, ali više nema brzaca. Oni su brzace savladali, primjerice u zajedničkome projektu „Bird Lives“ u kojemu su slavili djelo Charlieja Parkera. Kao Cool Jazz Duo posvećeni su nježnim, profinjenim izvedbama, uvijek na visokoj estetskoj razini, a dinamičnim izvedbama osebujna zvuka oni pozivaju slušatelje na pažljivo slušanje, angažiraju njihov intelekt, ali i osjećaje, posebice one lirske.

Ovi glazbenici posjeduju kompetencije potrebne za visoku razinu izvedbi;  obojica su klasično obrazovani, ali i svestrani glazbenici, dobitnici uglednih nagrada. Iako su obojica uronjeni u jazz i klasiku, Nestorović je poznatiji kao jazz glazbenik - ili možda nije?! - dok je Glodiću klasika uvijek bila na prvome mjestu - ili možda nije?! Kako bilo, obojicu karakterizira izražavanje improvizacijom, a poznavanje obaju idioma, jazza i klasične glazbe, pomaže im u boljem razumijevanju cool jazza kojemu su, u ovoj duo formaciji, posvetili svoje stvaralaštvo.

Glodić je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Jurice Muraja, magistrirao na Glazbenome konzervatoriju New England u Bostonu u klasi Jacoba Maxina, doktorirao na sveučilištu Florida State u Tallahasseeu u klasi Edwarda Kilenyija, a u SAD-u je stekao i džezističku naobrazbu. Njegov ozbiljniji interes za jazz počeo je za vrijeme poslije diplomskoga studija na konzervatoriju New England. Studirao je klasiku, ali su ga fascinirale kolege koje su svirale jazz. Unatoč tomu što od djetinjstva improvizira na glasoviru, u Bostonu se počeo sistematično baviti jazz teorijom studirajući Lydian Chromatic Concept of Tonal Organisation glasovitoga jazz glazbenika Georgea Russella koji pomaže da se improvizacije lakše strukturiraju. Na sveučilištu Florida State uz klasiku upisao je i jazz grupu predmeta, učio improvizaciju kod bebop saksofonista Billa Kennedyja, svirao u sveučilišnim jazz ansamblima te se usavršavao na seminarima koje su vodili ugledni džezisti Red Rodney, Ira Sullivan, Kenny Kirkland, Wynton Marsalis i Garry Dial. Kolega sa studija bio mu je slavni pijanist Marcus Roberts. Glodić je svirao u brojnim jazz skupinama kao što su The Florida State University Jazz Band, The Bill Kennedy Quartet, a kao jazz pijanist nastupio je na mnogim koncertima i međunarodnim festivalima u SAD-u, Rusiji, Njemačkoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj. Djelovao je kao profesor klavira na Jazz odjelu Konservatorija za glasbo in balet u Ljubljani te kao redoviti profesor glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj predaje i danas.

Nestorović je diplomirao saksofon na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Josipa Nochte, ali tijekom cjelokupne karijere plovi jazz vodama. Stalni je član Zagrebačkog kvarteta saksofona, kao i mnogobojnih jazz sastava. Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i šef dirigent Jazz orkestra Muzičke akademije u Zagrebu. Bio je član međunarodnoga „EBU Big Band Orchestra“ s Borisom Kozlovim na koncertima u Montrealu i Quebecu. Godinama je vodio Jazz orkestar HRT-a. Kao skladatelj i aranžer aktivan je u sastavu „Zagreb Jazz Portret“, a svirao je s gotovo svim hrvatskim džezistima. Ostvario je brojne nastupe i snimke kao jazz saksofonist, ali i kao član Zagrebačkog kvarteta saksofona, kao izvođač ozbiljne glazbe. Godine 2004. održavao je seminare u ciklusu, koji je uključivao svjetski poznate saksofoniste poput Eugenea Rousseaua i Phila Woodsa. 

Njihov prvi zajednički album „The Cool Jazz Duo” objavio je Orfej. Već na tom albumu Glodić je bio zastupljen i kao skladatelj, iako su za njega snimili i skladbe velikana jazza, glazbenika koji su odigrali značajnu ulogu u njihovome glazbenom razvoju, kao što su Miles Davis, John Coltrane i Bill Evans te legendarni skladatelj George Gershwin. No, na drugom, „Lydian Orbit” u izdanju Croatia Recordsa, on je autor većine skladbi, ali nisu zapostavili ni standarde iako uvrstili su tek dva, „Lennie - Bird” i „How High The Moon”. Skladbe za CD „Lydian Orbit” nastajale su tijekom duljega razdoblja. Otuda njihova raznolikost, što je dokaz Glodićeve autorske maštovitosti, od tradicionalnoga pristupa u „Autumn”, skladbi „Big Triplet Ballade”  i „Lydian Orbit” u latin stilu te „Hot Five Boogie”, temeljene na blues formi koja je u 5/8 mjeri, što reflektira utjecaj folklora jugoistočne Europe, preko „Gypsie Stride”, nadahnute rapsodijama Franza Liszta i stride pijanizmom Arta Tatuma i Teddyja Willsona, impresionističke „French Kiss”, balade nadahnute francuskom glazbom s početka XX. st. (Francis Poulenc, Darius Milhaud, Erik Satie) do „Oriental Funky”, koja se referira na bosansku narodnu pjesmu „Moj dilbere”, a donose ju u funkie hip-hop aranžmanu.

Ovaj dvojac nikada ništa ne radi bez valjanoga razloga, pa se time i razlog za pripremu trećega albuma nalazi u novim djelima koja donose još snažniju povezanost klasične i jazz glazbe. Upravo će na koncertu u Splitu biti naglasak na njihovim novim glazbenim promišljanjima. Program uključuje dvije suite: četverostavačnu „Jazz Suitu” Saše Nestorovića i sedmerostavačnu „Jazz Partitu” Veljka Glodića.