Jedna od prednosti današnje komunikacije jest opcija spojeva glazbenih žanrova koji su do nedavno bili nezamislivi.

Probijanjem lokalnih granica i preskakanjem kontinenata dolazimo do zanimljivih suradnji umjetnika potpuno različitih provenijencija, čija suradnja naizgled ne daje naznaku smjera zajedničkoga rada. Takav je „spoj“ i suradnja Dhafera Youssefa i Eivinda Aarseta.

Prvi pogled na biografije ovih umjetnika pomalo izaziva nevjericu u mogući rezultat zajedničkoga rada, no već prve note toga istog tu nevjericu otklanjaju kao podne maglu.
Iako su obojica uronjena u svoje verzije fuzije s potpuno drukčijim točkama polazišta, spoj zvuka ouda i gitare, onako kako ga donose Dhafer i Eivind, donosi rezultantu rijetko viđenu u glazbenim krugovima. Spojiti tradicionalno s jazzom, kako to radi Dhafer, s ambijentalno avangardnim, kako to radi Eivind, i dobiti rezultat koji su oni dobili mogu samo vrhunski umjetnici, umjetnici s integritetom, koji znaju odakle dolaze i kamo namjeravaju stići.

Njihova suradnja datira još od kreacije albuma „Birds Requiem“ iz 2013. godine, kada su cjelokupnu glazbenu komunu iznenadili, kako svojom suradnjom, tako i njenim rezultatom. Album je za Dhafera na neuobičajeno mračan način donio fuziju jazza kakvoga poznaje zapad i autohtone glazbe podneblja iz kojega je ponikao.

S druge strane, kreirajući fluidnu atmosferu sa svojom gitarom, koja zapravo i nije više gitara u klasičnome smislu te riječi, Eivind, po uzoru na svoje izvore, ubacuje soundscape podlogu i time si otvara prostor za nadogradnju, kako svojih kreacija, tako i Dhaferovih.
Preispitujući život i njegov smisao, Dhafer na albumu lamentira o njegovoj krhkosti i o trenutku spoznaje koji se jednostavno može sažeti u izrazu danas jesi, sutra nisi.
Drugi album suradnje ovoga dua, izdan 2018. godine, ipak je bio nešto vedriji, ali ne i manje smisleniji.

„Sounds of Mirrors“ album je koji nastavlja ondje gdje je prethodnik stao. Izričajem svoga nasljeđa Dhafer luta svijetom jazza i susreće Eivinda, koji svojom gitarom i ovaj put stvara podlogu za razvoj i elaboraciju, kako glazbenu, tako i onu tekstualnu.

Na albumu „Sounds of Mirrors“ duo postiže vrhunac izričaja kao plod suradnje, još čvršće blendirajući klasičan jazz, tunisku glazbu, ambijent provučen kroz avangardni filter, sve skupa zapakirano u formu koja, za divno čudo, i pored teško jestivih sastojaka itekako prija.

Stoga, na večerašnjemu koncertu, na kojemu će dijelom biti izvedene skladbe s albuma „Sounds of Mirrors“ ne možemo očekivati ništa manje od bezvremenskoga ugođaja koji će nam pružiti ovaj duo.

Kada je netko iz zemlje prebogate glazbene tradicije, a rođen je 19. studenoga 1967. u Tabulbahu u Tunisu, onda je „zanimanje“ glazbenika dano samim rođenjem.

Dhafer Youssef od malih je nogu u kontaktu s glazbom pa je vrlo rano počeo gledati „preko ramena“, odnosno uz interes za izvornim lokalnim izričajem i njegovom prezentacijom osluškuje i glazbu koja dolazi izvana.

Dakako, jazz je bio taj koji ga je okupirao i determinirao daljnji tijek njegove karijere do današnjih dana.
S devet izdanih solo albuma Dhafer promovira ne samo arapsku glazbu već i njezinu fleksibilnost u integraciji sa zapadnim utjecajima.

Stoga ni kolaboracije koje su urodile nesvakidašnjim plodovima i koje su ovjekovječene na albumima, bilo solo, bilo zajedničkim, nisu nikakva neprirodna tvorevina, već logičan slijed i kontinuirani razvoj ovoga umjetnika, temeljen na dubokom razumijevanju kultura, običaja i, dakako, glazbenih izričaja.

Danas je Dhafer Youssef jedan od najznačajnijih glazbenika, koji sublimira suvremene i tradicionalne utjecaje, a svojim virtuoznim sviranjem ouda pridonosi ne samo promociji kultura u okruženju već i njihovomu razumijevanju.

Eivind Aarset rođen je 23. ožujka u Kolbotnu u Norveškoj i od rane je mladosti vezan za gitaru. Odrastanjem ulazi sve dublje u tajne instrumenta, ali i njegove primjene kroz tehnologiju trenutka.

To ga je odvelo na polje eksperimenta u kojemu su vladali Brian Eno i Robert Fripp sa svojim inovativnim pristupom ambijentalnomu izričaju i upotrebom vlastito konstruiranih instrumenata (Frippertronics).

Eksploatirajući „petlju“, koju su uveli Stockhausen i Riley, a razvili Eno i Fripp, Eivind dolazi do neočekivanih rezultata jer je pomaknuo granice koje su prethodnici postavili i pozicionirao se na posebnome polu ambijentalne glazbe kojoj je dao vlastiti pečat.

Ploveći atmosferičnim pejzažima, Eivind u neku ruku ostavlja iza sebe prazan prostor u kojemu se može naseliti kako tišina kao dio glazbenoga izričaja, tako i bilo koji kompatibilni zvuk koji liježe na tu podlogu tvoreći pak novi, svježi labavi okvir unutar kojega se kompozicije kreću.
Eivind u svojemu istraživanju zvuka ne preže od „izleta“ u klasičnu formu, koju pak obogaćuje kombinacijom akustičnih i električnih dijelova i elemenata koji tvore kompoziciju. Pri tom se ponovo vraća na svoj teren, kreirajući izričaj koji u terminologiji ima općeniti naziv soundscape, ali koji je kod njega daleko od jednoznačnoga značenja.

U svojemu istraživanju surađuje s drugim umjetnicima različitih provenijencija, od trubača Nilsa Pettera Molværa do saksofonista Jana Gaberneka, zvijezde fuzije iz sedamdesetih.

Sve su te kolaboracije i solo rad pridonijeli da Eivind danas kotira kao ime s integritetom u miljeu i umjetnik koji je na globalnoj sceni prepoznat kao jedan od najjačih protagonista blendiranja glazbenih utjecaja i njihove prezentacije.

Jerko Jakšić

Popusti se ne primjenjuju!