Glazbenim izrazom i osobnošću Frédéric Chopin (1810.-1849.) kao da utjelovljuje samu srž romantizma. Do danas ostaje možda najvećim pjesnikom svog instrumenta, klavira. Slično Beethovenu, i on napušta rodnu sredinu, težeći se dokazati u glazbeno jačoj okolini. Odabravši naposljetku Pariz, u ovome gradu provodi najveći dio svog profesionalnog života, i u njegovim salonima nalazi idealnu pozadinu za svoj delikatan, intiman pijanistički i skladateljski senzibilitet. Na temeljima Bacha i Mozarta, nanovo osmišljava načine melodijskog ornamentiranja, figuracije, kontrapunkta i harmonije, teksture i boje klavira, tvoreći teme svojih kompozicija često ne iz melodije nego iz klavirskog sloga i tkiva skladbe, a daje i sasvim novi smisao žanrovima kao što su nokturno, preludij ili etida. Kao osnovne kvalitete njegova stila navode se: eteričnost, delikatnost i nježnost, u spoju s naprednim smislom za harmoniju i intuitivnim pronicanjem u glazbeni oblik.
Barkarola u Fis-duru, op. 60, jedna je do posljednjih Chopinovih velikih kompozicija, i ujedno jedna od najzahtjevnijih u interpretativnom smislu. Skladana u dvanaest-osminskom ritmu barkarole, skladba prenosi zaljuljano raspoloženje pjesme venecijanskih gondolijera i južnjačku atmosferu, sadržanu već u glavnoj, pjevnoj temi, a u izmjenama harmonija i tekstura dočarava bljeskanje svjetla na morskim valovima. Njezin slog sve je zgusnutiji u ukrašenim linijama, koje uključuju i dvostruke trilere u tercama, doprinoseći kolorističkoj raskoši djela. Središnji dio je kontrastan, u tonalitetu A-dura, a završni dio ukrašava posebno razrađena coda.
Premda je violina bila njegov prvi instrument, klavir je u opusu Franza Schuberta (1797.-1828.) imao ključnu ulogu i to ne samo kao protagonist više od sedam stotina vokalnih i instrumentalnih skladbi koje uključuju klavir. Pisanje za klavir u solo pjesmama Schuberta bilo je izrazito profilirano i kompleksno, a instrument sam Schubert istražuje ponajprije u nizu sonata, koloristički i izražajno parirajući Beethovenu. U skladu s novom modom, koju započinje Beethoven još 1802. svojim bagatelama, sve popularniji je žanr malih samostalnih skladbi za klavir, koje daju skladateljima veću formalnu slobodu i mogućnost istraživanja specifičnih raspoloženja. Schubert se i sam počinje baviti minijaturama za klavir, a njegov izdavač Haslinger neke od njih označava modernim nazivom "Impromptu". Schubert sklada ukupno osam ovakvih impromptua, okupljenih u dva niza od po četiri (D. 899 i D. 935). Dok su prva četiri skladbe trodijelne forme, Četiri impromptua op. posth. 142, D. 935 podsjećaju na četiri stavka sonate, prvi u f-molu prati formu sonatne ekspozicije, drugi u As-duru je u formi menueta, treći u B-duru u formi teme s varijacijama, a posljednji u f-molu je virtuozni finale. Ovaj je niz nastao 1827. godine, tijekom plodnog perioda u kojem nastaju još i Prvi i drugi klavirski trio, Četiri impromptua D. 899, Fantazija za violinu i klavir, te još tridesetak drugih skladbi. Iako je objavio neke iz prvog niza impromptua, Haslinger nije bio zainteresiran za četiri nova, a Schubert nije imao sreće ni s izdavačem Schottom, koji je smatrao da su preteški i stoga neisplativi za objavljivanje. Objavljeni su tek 1839., jedanaest godina nakon skladateljeve smrti, zauzimajući vrlo brzo mjesto u temeljnom pijanističkom repertoaru.
Mazurke su tijekom čitavog Chopinova života imale posebno mjesto. U njima je izražavao svoje najdublje, najintimnije osjećaje, čuvajući u njihovim intrigantnim ritmovima plamen svog poljskog nacionalnog identiteta. Skladao ih je ukupno šezdesetak, pridajući ovom seoskom plesu paletu najrazličitijih osjećaja, od melankolije do veselja, i nalazeći u hirovitoj prirodi tog plesa plodno tlo za napredna glazbena istraživanja, uključujući hrabre modulacije, odvažne harmonijske boje, kromatiku, kao i primjenu klasičnih tehnika poput kontrapunkta i fuge. Tri mazurke op. 56 nastaju 1844. godine. Skladateljevo zdravstveno stanje bilo je loše i sve je manje skladao. Nizovi njegovih kasnijih mazurki, među kojima je i ovaj, pokazuju zajedničke karakteristike – plesovi koje sklada u ovom periodu su duži i ispunjeni kontrapunktom. Niz počinje impozantnim prvim plesom u H-duru u formi ronda, koji prati jednostavniji rustikalni ples (C-dur), dok je završna mazurka u c-molu moćno djelo, isprepletenih tema i tonaliteta, s dugom kromatskom kodom, odajući Chopinovo divljenje Bachu i njegovom Dobro ugođenom klaviru.
Sonata br. 3 u h-molu, op. 58 Chopinov je krunski opus, ujedno i njegova posljednja sonata, koja se odlikuje velikom kontrapunktskom složenošću i suptilnim motivičkim vezama, koje se odražavaju kako na melodijskim linijama, tako i na gustoj harmoniji. Djelo je to koje se nadvija nad brojnim minijaturama i kraćim djelima, poput balada, scherza ili impromptua, donoseći sukus svih dotadašnjih Chopinovih postignuća. Prvi stavak građen je u tradicionalnom sonatnom obliku, na impulzivnoj prvoj temi i lirskoj drugoj, koja je temelj velikog dijela kontrapuntski složenog razvojnog ulomka. Kratki Scherzo građen je od letećih brzih figura, koje uho jedva uspijeva popratiti, da bi se vratile još jednom nakon mekog, harmoničnog središnjeg Trija. Largo predstavlja težište cijele sonate. Mistične početne fanfare uvod su u nježnu melodiju praćenu u basu ritmom nalik otkucajima srca, koji pulsiraju sa svakim čeznutljivim pomakom melodije, prerastajući u neku vrstu nokturna ili sanjarenja, ukrašenog prigušenim mrmorom nježnih figuracija. Finalni Presto, non tanto, građen je u obliku ronda, s kontrastnim odjeljcima, koje pokazuju svu virtuoznost Chopinova pisanja.
Eric Lu osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju u Leedsu 2018. godine u dobi od dvadeset godina. Sljedeće godine potpisao je ekskluzivni ugovor s Warner Classics, a od tada je surađivao s nekim od najprestižnijih orkestara na svijetu i nastupao u velikim koncertnim dvoranama.
Nedavne i nadolazeće orkestralne suradnje uključuju one sa Čikaškim simfonijskim orkestrom, Londonskim simfonijski orkestrom, Bostonskim simfonijski orkestrom, Filharmonijom iz Los Angelesa, Filharmonijom iz Osla, Luksemburškom filharmonijom, Kraljevskom filharmonijom iz Stockholma, Nacionalnim orkestrom iz Lillea, Simfoničarima Finskog radija, Simfonijskim orkestrom Yomiuri Nippon Symphony, Simfonijskim orkestrom iz Seattlea, Filharmonijom iz Helsinkija, Kraljevskom filharmonijom iz Londona, Tokijskim simfoničarima, Šangajskim simfonijskim orkestrom, Orkestrom BBC Promsa i mnogim drugim. Surađuje s dirigentima kao što su Riccardo Muti, Mirga Gražinytė-Tyla, Ryan Bancroft, Marin Alsop, Duncan Ward, Vasily Petrenko, Edward Gardner, Sir Mark Elder, Thomas Dausgaard, Ruth Reinhardt, Earl Lee, Kerem Hasan, Nuno Coehlo, Dinis Sousa i Martin Fröst.
Aktivan je kao recitalist i nastupa na pozornicama kao što su Kölnska filharmonija, Concertgebouw Amsterdam, Dvorana kraljice Elizabete u Londonu, Elbphilharmonie Hamburg, Leipziški Gewandhaus, San Francisco Davies Hall, BOZAR Brussels, Fondacija Louis Vuitton u Parizu, 92nd St Y, Glazbeni festival u Aspenu, Umjetnički centar Seoul, Varšavska filharmonijska dvorana i Sala São Paulo. Godine 2025. nastupit će sedmi put uzastopno na recitalu u Wigmore Hallu u Londonu. Također je po sedmi put pozvan na Festival 'Chopin i njegova Europa' u Varšavi. Debitirat će na Festivalu La Roque-d'Anthéron.
Njegov treći album za Warner Classics objavljen je u prosincu 2022. godine i sadrži Schubertove sonate D. 959 i 784. Album je dočekan svjetskim pohvalama i dobio je nagradu BBC Music Magazina za Instrumental Choice, uz komentar da je „Luov položaj među današnjim Schubertijancima potvrđen“. Njegov prethodni album sa Chopinova 24 preludija i Schumannovim Geistervariationen časopis International Piano ocijenio je kao ‘zaista magičan’ .
Rođen u Massachusettsu 1997. godine, Eric Lu međunarodnu pažnju pobuđuje kao laureat Međunarodnog Chopinovog natjecanja u Varšavi 2015. godine u dobi od samo 17 godina. Također je nagrađen Međunarodnom njemačkom nagradom za klavir 2017. godine i Avery Fisher Career Grant 2021. godine. Eric je bio BBC New Generation Artist od 2019. do 2022. godine. Diplomirao je na Glazbenom institutu Curtis, gdje je studirao s Robertom McDonaldom i Jonathanom Bissom. Također je bio učenik Danga Thai Sona.
Ulaznice je moguće kupiti:
Hrvatski dom Split odobrava popuste pri kupnji pojedinačnih ulaznica za sljedeće kategorije:
Uz obvezno predočenje osobnog dokumenta/članske iskaznice, prodavač u trgovini ili na blagajni Hrvatskog doma iskoristit će promo kod unutar našeg sustava čime će se cijena ulaznice umanjiti za predviđeni popust.
Frédéric Chopin
Barkarola u Fis-duru, op. 60
Franz Schubert
Četiri impromptua, D. 935
*****
Frédéric Chopin
Tri mazurke, op. 56
Frédéric Chopin
Treća sonata u h-molu, op. 58
