Florian Schötz, violina

Pinchas Adt, violina

Christoph Vandory, viola

Raphael Paratore, violončelo

Kvartet Goldmund poznat je po „izvanrednom sviranju“ i „višeslojnoj homogenosti“ (Süddeutsche Zeitung) u svojim interpretacijama velikih klasičnih i modernih djela literature kvarteta. Udubljenost i nevjerojatno fina intonacija i do najsitnijih detalja razrađene fraze inspiriraju publiku diljem svijeta.

Kvartet se ubraja među vodeće gudačke kvartete mlađe generacije u svijetu, što se odražava i na njihovom kalendaru sezone 2023./24. Istaknuti događaji uključuju nastupe Kvarteta na prestižnim festivalima kao što su Festival Dolomites, Settimane Musicali di Ascona i Viotti Festival u Vercelliju, Italija. Ansambl će se vratiti u važne dvorane kao što je Concertgebouw Amsterdam na recitalu s pijanistom Fazilom Sayem, u Tokyo Opera City u sklopu turneje po Japanu, kao i u Sjevernu Ameriku na turneju koja će ih odvesti u Washington D.C., New York, Philadelphiju i Vancouver između ostalih. Daljnji nastupi vode Kvartet ponovno na poznati ciklus koncerata Hörtnagel u Münchenu, Haus der Musik u Innsbrucku i na Schwetzingen Festival.

Pobjednici renomiranog Međunarodnog natjecanja gudača Wigmore Hall 2018. i Međunarodnog natjecanja komorne glazbe u Melbourneu 2018. godine, Organizacija europskih koncertnih dvorana izabrala je kao Zvijezde u usponu sezone 2019./20. Od 2019. sviraju na instrumentima Paganini kvarteta Antonija Stradivarija, koji je osigurala Glazbena fondacija Nippon. Osim toga, kvartet je u ožujku 2020. nagrađen glazbenom nagradom Zaklade Jürgen Ponto a u prosincu 2020. nagradom Freiherr von Waltershausen. Godine 2016. kvartet je dobio i Nagradu promocije umjetnosti Bavarske i nagradu Karl Klinger natjecanja ARD.

Nakon njihovog trećeg albuma, Travel Diaries, s djelima Wolfganga Rihma, Ane Sokolović, Fazila Saya i Dobrinke Tabakove, koji 2020. objavljuje Berlin Classics, godine 2023. slijede dvije nove važne snimke. Prisma, objavljena u seriji Neue Meister Berlin Classica kao ograničeno izdanje na vinilu, sadrži suvremena djela Arva Pärta, Philipa Glassa i Una Helmerssona uz dva nova djela koja naručuju od Pascala Schumachera i Sophie Jani. Der Tod und das Mädchen & Songs album je Schubertovih djela - prema riječima samog Kvarteta: „Vječni lutalica fascinirao nas je i pratio od početka našeg kvartetskog života, njegova komorna glazba bila je među prvim djelima koja smo izvodili“.

Umjetnici s kojima komorno muziciraju su Jörg Widmann, Ksenija Sidorova, Alexander Krichel, Alexey Stadler i Wies de Boevé, Nino Gvetadze, Noa Wildschut, Elisabeth Brauss, Maximilian Hornung, Frank Dupree, Simon Höfele i još niz drugih.

Uz studije na Hochschule für Musik und Theater u Münchenu, kao i usavršavanja s članovima kvarteta Alban Berg, uključujući Güntera Pichlera na Escuela Superior de Música Reina Sofia i kvartet Artemis u Berlinu, članovi Goldmund kvarteta usavršavali su se i s članovima kvarteta Hagen, Borodin, Belcea, Ysaye i Cherubini, kao i s Ferencom Radosem, Eberhardom Feltzom i Alfredom Brendelom, koji su kvartetu dali važne glazbene impulse.

O djelima:

Jedan od manje poznatih skladatelja tzv. nove renesanse engleske glazbe, odnosno nacionalnog smjera koji su poveli Vaughan Williams, Gustav Holst i William Walton u prvoj polovici 20. stoljeća, bio je Gerald Finzi (1901-1956). Živio je na selu i nije bio prisutan na živoj glazbenoj sceni Londona, već je samozatajno stvarao svoj nevelik opus. Njegova glazba odiše tipično elegičnom notom engleskog pastoralizma, a čuje se to i u Romanci u Es-duru, djelu napisanom 1928. godine, iako ju je, ponešto prerađenu, objavio tek 1951. Mladenačko djelo nosi tragove ranih trauma, gubitka oca i trojice braće u Prvom svjetskom ratu, a melankoličan prizvuk obojit će čak i vedre glazbene ulomke, koji nemaju takvu sudbinu da potraju dugo. Strastveno djelo ispunjeno je snažnom melodijskom invencijom, koja počiva na kontrastima, od mirnog uvoda, sloga koji se pomalo rastvara prema snažnom dinamičkom intenzitetu, razvijenim linijama, razlamanju u kratkom ulomku s pizzicatom, vraćajući se u smiraj melankolije pred kraj djela. Originalno skladano za gudački orkestar, često se uvrštava i u repertoar kvarteta.

Umjesto ljubavnog pisma, glazbeno djelo u kojem se opisuje dvadeset godina duga ljubavna priča – to je Gudački kvartet br. 2 u D-duru Aleksandra Borodina (1833.-1887.), skladba koju posvećuje supruzi Ekaterini, pišući je u jednom dahu tijekom kolovoza 1881. Skladba je to za koju Borodin nije napisao uobičajeni program, ali se u njoj, kako prenosi Borodinov biograf Sergej Dianin, radi o evokaciji trenutka kada su se Borodin i njegova supruga Ekaterina sreli dvadeset godina ranije u Heidelbergu. U glazbu je utkan dijalog njega i supruge – violina vedre, lirske, pjevne linije predstavlja Ekaterinu, a violončelo, u skladnom dijalogu s violinom, koje je skladatelj i sam svirao, predstavljao je njega samoga. Ipak, to ne znači da povremeno nema i nekih „bračnih“ nesuglasica, odnosno skretanja u sjenovitije tonalitetske predjele izvan D-dura, ali su oni vrlo kratkotrajni u prvom stavku. Drugi donosi eteričnu lakoću, gracioznost i ljepotu, u pomalo zadihanom plesnom pokretu, koji nesumnjivo opisuje zanos zaljubljenih. Najpoznatiji je treći stavak, Nokturno, koji počinje toplom melodijom violončela, uz pratnju viole i druge violine. Strastvena kantilena dobit će svoj identičan odraz u visoko postavljenoj melodiji violine, koju prati gusti slog gudača. Središnji dio, kanon, tu je kako bi dao novi impuls dijalogu instrumenata i novom nastupu ljubavne melodije. Nakon uvodnog Andantea, Finale donosi radostan, energičan vrhunac skladbe, s razrađenom kodom koja je poput sjajnog ukrasa na prekrasnom poklonu koji Borodin posvećuje svojoj životnoj suputnici.

Snažna veza, koja je nadišla sve prepreke, vezala je Roberta Schumanna (1810.-1856.) i Claru Wieck, koja nakon duge veze postaje njegovom suprugom. U veljači 1842. tridesetjednogodišnji Schumann pratio je svoju novu suprugu na koncertnoj turneji po Njemačkoj, da bi se uskoro sam vratio u Leizpig na dužnost glazbenog kritičara u Neue Zeitschrift für Musik. Njegova skladateljska karijera nije još zaživjela u punom zamahu i dugo je vremena zazirao od pisanja ičega osim glazbe za klavir. U Leipzigu tog ožujka 1842. javile su mu se "misli o kvartetu" a rezultat je bilo simultano pisanje triju kvarteta iz njegova opusa 41. Poznavao je kvartete Haydna i Mozarta, Beethovena i Mendelssohna, kojemu je i posvetio cijeli opus. O kvartetu je razmišljao kao o "prekrasnoj i katkad nerazumljivo isprepletenoj konverzaciji između četiri osobe". "Konverzacija" je to u ovim kvartetima, unatoč samoći i katkad lošem zdravlju, najčešće nježna i vedra, pokazujući ujedno pravog Schumanna, romantičnog i impulzivnog. Treći kvartet u A-duru postao je omiljen. Počinje nježnim silaznim motivom, koji se često opisuje kao Clarin motiv. Cijeli prvi stavak počiva na tom motivu, koji se upliće ne samo u uvod, nego i dvije melodije glavnih tema. Druga, koja počinje s violončelom, zvuči eterično i nezemaljski, zbog pratnje postavljene na nepravilnim dobama, što stvara poseban efekt. U drugom stavku, nizu varijacija, nastavlja se ideja igre ritmovima koja je Schumannu bila omiljena. Punktirana tema puna nepravilnih udaha, varira se u nizu varijacija, prve tri su pomalo nemirne i mračne, četvrta lirski kanon, a peta donosi nemir, ali koda vraća mirno raspoloženje. Treći stavak prekrasan je primjer liričnosti i romantike, prve teme nalik pjesmi i druge koja je tjeskobna i prijeteća. Ipak, uporan ritam koračnice se smiruje i nadvladava još jednom nježna priroda skladatelja. Plesni Finale skladan je kao rondo, u kojemu se izmjenjuju četiri odjeljka. Prvi će dati pečat cijelom stavku: već od samog početka, sa snažnim akcentom na predtaktu kojim počinje tema, donosi osjećaj opijenosti i prepuštenosti rustikalnom plesnom ritmu.

Zrinka Matić

Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje.