Jeste li se kada uplašili vlastitih misli, jeste li ikada bili toliko duboko ranjeni da ste od bijesa i boli pomislili na jedino olakšanje - osvetu? Ako već ne poznajete trojansku kraljicu Hekubu, bilo bi dobro da je upoznate.
Priča o Hekubi okružena je morem i vjetrom. Rat je završio,Troja je uništena, umorni grčki vojnici sjede na spaljenoj no man’s land i hoće kući. Duh mrtvoga grčkoga heroja Ahila podiže se i traži za žrtvu najveće blago, Poliksenu, Hekubinu kćer, kako bi se Grcima dao vjetar u jedra. Hekuba u snu vidi i pad Troje i smrt Poliksene, ne znajući da je čeka još jedan užas: njezin najmlađi sin Polidoro, kojega je otac za rata uz veliko blago povjerio prijatelju Polimnestoru, nastradat će, i to od prijateljeve ruke. Iz pohlepe za zlatom, Polimnestor dječaka baca u more. Hekuba se od dostojanstvene kraljice pretvara u pomahnitaloga demona koji jedini izlaz vidi u osveti.
Dialogos crpi inspiraciju za ovu glazbeno-scensku izvedbu Hekube iz dva renesansna izvora. U 16. stoljeću venecijanski polihistor Lodovico Dolce (1508-1568) preveo je na talijanski Erazmovu latinsku verziju (tiskanu 1506.) Euripidove antičke Hekube (480-406. prije Krista). Dolceova je elegantna stihovana priča o Hekubi utjecala na Marina Držića (1508-1567) da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu stihovanu dramu na hrvatskom jeziku.
Kreacija ansambla Dialogos križa Dolceovu i Držićevu verziju priče, Grci i Trojanci pjevaju i suprotstavljaju se na starim talijanskim i hrvatskim dijalektima u ovom djelu za solo pjevače, instrumentaliste i malu skupinu tradicijskih pjevača iz Dalmacije koji komentiraju radnju poput kora…
Glazba naše Hekube rađa se u Dialogosovu laboratoriju koji improvizacijskim tehnikama crpi u dubrovačkim i venecijanskim izvorima 16. stoljeća, te u tradicijskoj glazbi dubrovačke regije sačuvanoj do danas. Rezultat je glazbena predstava u kojoj se svevremena snaga grčkog mita susreće s venecijanskom renesansnom finoćom i hrapavom silinom Dalmacije na pragu Otomanskoga carstva.
Uloge:
Katarina Livljanić, Hekuba
Francisco Mañalich, duh Polidora, Poliksena, Polinesto
Tonko Podrug, Ulise
Milivoj Rilov, Agamemnon
Srećko Damjanović, sluga
Kor:
Kantaduri
Joško Ćaleta, glas i umjetničko vodstvo
Srećko Damjanović, glas
Nikola Damjanović, glas
Tonko Podrug, glas
Milivoj Rilov, glas
Instrumenti:
Norbert Rodenkirchen, flaute, dvojnice
Albrecht Maurer, viela, lijerica
Francisco Mañalich, viola
Režija, scenografija, kostimi, titlovi: Sanda Hržić
Glazbeno vodstvo, libretto: Katarina Livljanić
Glazbena rekonstrukcija: Katarina Livljanić, Francisco Mañalich, Joško Ćaleta
Instrumentalna glazbena rekonstrukcija: Norbert Rodenkirchen, Albrecht Maurer
Glazbeno-scenska izvedba s titlovima na hrvatskome jeziku
Prijevod: Vojo Šindolić i Katarina Livljanić
Rasvjeta i tehnika: Srećko Damjanović