Primi, dakle, od mene darak što ga obećah, sastavljen kako god u elegijskoj pjesmi, pa ako možda i nije dostojan tvoje kitare, kojom bi se ti mogao natjecati s Muzama, ipak je prikladan našemu prijateljstvu (...) Uznastojiš li da mi se kako odužiš, najbolje ćeš to učiniti ako me uvelike preporučiš toj istoj Djevici, kojoj si, kako vidim, potpuno predan, i nadalje, ako u pjevanje ovih stihova uneseš svoje glazbeno umijeće, svoje glasove, ritmove, tonove i svoj napjev, nimalo se ne obazirući na oskudnost i neprikladnost mojih riječi, nego razmišljajući o svetosti i uzvišenosti one kojoj su te riječi posvećene. (...) - (prev. Bratislav Lučin, Marulianum Split)

Ove rečenice napisao je Marulić uz latinski prepjev Petrarkine kancone Vergine bella, posvećujući to remek-djelo svojega prepjevnog umijeća Jerolimu Papaliću. Marulićev prijatelj i ujedno glazbenik bio ga je, naime, zamolio da glasovitu završnu pjesmu Kanconijera, posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, prenese u latinske elegijske distihe, kako bi je on uglazbio i izvodio pjevajući i prateći se na lutnji. Iako nažalost nije sačuvan notni tekst Papalićeve skladbe, iz književnih svjedočanstava i iz drugih onodobnih podataka znamo da su prepjev i njegova uglazbljena inačica nastali oko 1510. ili 1511. godine.

I tu počinje naše glazbeno-književno putovanje od Marulićevog doba do splitske moderne, isprepleteno čitanjem Marulićevih tekstova (Latinske pjesme, Marulićev opis Splita), kao i tekstova o Maruliću (Frane Božićević – „Život Marka Marulića Splićanina“, Bratislav Lučin  „Od glazbe u Marulića do Marulića u glazbii“) te izvedbom glazbenih djela nastalih upravo u Marulićevo vrijeme u Španjolskoj, koja je bila onodobni centar lutnjističke glazbe, pa sve do originalnih skladbi splitskih skladatelja napisanih za klasičnu gitaru, nasljednicu renesansne lutnje.

Glazbeni program čine djela španjolskih skladatelja za lutnju koji su živjeli u Marulićevo vrijeme: Luis de Narváez (1490–1547), Luis de Milán (1500 - 1560), Alonso Mudarra (1510–1580); pa sve do skladbi živućih splitskih skladatelja za kvartet gitara: Vlado Sunko (1954), Ivan Božičević (1961) i Gordan Tudor (1982).

Lik i djela Marka Marulića interpretira prvak Drame HNK Split Mijo Jurišić.

Glazbeni program izvode splitski gitaristi Josip Dragnić, Goran Cetinić Koća, Martin Andrijašević i Kajo Milišić.

Dramaturgiju potpisuje Mijo Jurišić, a za pripremu i izbor tekstova zaslužan je Bratislav Lučin u ulozi stručnog suradnika.

Luis de Narváez jedan je od prvih velikih vihuelista, svirajući vihuelu, instrument nalik današnjoj gitari, ali štiman i sviran kao lutnja. O Narváezovom bogatom skladateljskom opusu danas svjedoči zbirka Los seys libors del Delphín, koja sadrži glazbu za vihuelu i uključuje prve poznate skladbe u formi varijacija. Jedno od takvih djela je Guárdame las vacas (Čuvaj moje krave),  niz varijacija temeljen na popularnoj pjesmi, a temelji se na često korištenoj akordskoj progresiji zvanoj romanesca. Ponavlja se četiri puta, a nad njom se svaki put javlja sve složenija varijacija. Kao skladatelj dvorske kapele španjolskog kralja i cara Svetog rimskog carstva, Karla V., Narváez vladaru posvećuje skladbu Canción de emperador. Ujedno je skladba i posveta Josquinu des Prezu, koji je bio omiljeni skladatelj Karla V.

Alonso Mudarra, svećenik i skladatelj, koji je bio zadužen za glazbene aktivnosti katedrale u Sevilli, još je jedan španjolski renesansni vihuelist i svestran skladatelj, koji je autor i prvih poznatih skladbi za gitaru. Jedno od njegovih najljepših djela i danas najpopularnijih je Fantasia X. Sofisticirana je i razrađena u svojoj formi, jednostavne i elegantne teme, koja se u različitim variranjima, u frazama nejednakog trajanja i raznolikih figuracija i ukrasa, i gotovo proizvoljnog harmonijskog tijeka, ponavlja tijekom prvog dijela kompozicije na raznim visinama, djelujući poput improvizacije. To i jest osnovna karakteristika fantazije, a ona je još osjetnija u završnom dijelu skladbe, koji u sve zgusnutijem ritamskom tijeku i ne zazirući od disonantnih sudara, vodi elegantnom završetku.

Bogato stvaralaštvo Vlade Sunka otkriva inspiracije, koje mogu zazvučati blisko, a smještene su u atraktivan i glazbeno izazovan kompozicijski okvir, spajajući klasičnu osnovu s utjecajima jazza, rocka, narodne glazbe...  Među najizvođenijim njegovim skladbama su Varijacije na dalmatinsku temu, koje svoj put počinju 1991. kada nastaju prva tri stavka, u sastavu za četiri violončela, na narudžbu splitskog violončelista Vladimira Lukasa. Skladba raste i dobiva još stavaka, i to u verzijama za mandolinski kvartet, mandolinski orkestar, kvartet saksofona..,.,a najnovija verzija ove polivalentne kompozicije je ona za tamburaše. Tema je dalmatinska narodna pjesma Plovi barka, duboko je more, s nizom varijacija koje inspiraciju nalaze u atmosferi mediterana, koji ostaje prisutan iako se upliću razni stilski utjecaji, poput jazza ili  prizvuka rocka u završnoj varijaciji.

Gordan Tudor snažno je glazbeničko ime međunarodnog renomea i kao saksofonist i kao skladatelj, čije skladbe plijene  živom energijom i istraživačkim nervom, kao i osluškivanjem spona prema svojoj publici. U trostavačnoj skladbi Soundtracks, koja nastaje 2019. na poticaj Splitskog gitarističkog kvarteta, njegov je jezik pitak, izrastao iz dramskih situacija originalno zamišljenih za predstavu Elektre zagrebačkog kazališta ITD u režiji Ivan Plazibata. Glazbeni ulomci koji ostaju nekorišteni u predstavi, prerastaju u tri stavka kvarteta, u kojima se razvija po jedna glazbena situacija, odnosno emocija, koja ponavljanjem raste: u drugom stavku polako se iz labavih niti poput improvizacije, zgušnjuje u sve ukrašeniji i dramskiji slog., dok je treći građen na istim postupcima, čija repetitivnost bi se mogla opisati minimalističkom da nije stalnog zgušnjavanja i ukrašavanja, koji idealno upošljavaju gitarske instrumentalne principe.

U skladbi Toccata Vlade Sunka prepoznatljiva je barokna osnova brzih pasaža i složenih akordskih sklopova, kao i brzih polifonih dijaloga među dionicama, koji dobivaju nadgradnju u vidu kvazi-rokerskih rifova u pokretljivom prvom dijelu skladbe, nad upornim ostinatnim šesnaestinskim protokom, smirujući se u središnjoj fantaziji. Harmonijski smo u svijetu blago obojenom latin-jazz nijansama, u kojima se može prepoznati i natruha reskih intervala skladatelju omiljenog zvučnog svijeta dalmatinske Zagore.

Skladatelj, orguljaš, pijanist – svestrani glazbenik Ivan Božičević jedan je od omiljenih suvremenih splitskih skladatelja, čija su djela česta na repertoaru brojnih glazbenika. Eklektičan u svom izričaju, pronalazi poticaj u suradnji s glazbenicima raznih provenijencija, od klasičnih  do jazz i pop glazbenika. Skladba Never Say Never možda je odraz upravo te eklektičnosti u pristupu glazbi, koji nema stilskog  ograničenja. Skladba je nastala na narudžbu Splitskog gitarističkog kvarteta 2022. godine, koji ga je praizveo u kolovozu 2023. i otada je redovito svira, dosada na pozornicama u Hrvatskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Španjolskoj, Češkoj. Djelo je nastalo na temelju ranije skladbe iz 2014. godine, If There Is a Place Between, za čembalo solo, koja pobjeđuje na međunarodnom natjecanju skladbi za čembalo Aliénor. Tri stavka donose put od kvazi-baroknog sloga prvog stavka, Admission, koji se u srednjem dijelu rastvara u mekim arpeggima, preko čas vedre čas melankolične kantilene drugog stavka, Breezy, ispunjene bogato variranom harmonijom, pomalo nalik starinskoj sarabandi. Izvorni Fandango (iz prvotne skladbe za čembalo), postaje Fun-dango, zabavna je plesna arabeska u španjolskom stilu.

Splitski gitaristički kvartet osnovan je 2010. godine s težnjom obogaćivanja hrvatske gitarističke scene. Tijekom kontinuiranog višegodišnjeg djelovanja održava brojne koncerte u Hrvatskoj, te ostvaruje zapaženu međunarodnu koncertnu aktivnost, profilirajući se kao jedan od vodećih promotora hrvatskog glazbenog stvaralaštva za gitaru u inozemstvu.

Kvartet je održao koncerte u Njemačkoj, Luksemburgu, Španjolskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Italiji, Poljskoj, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj, na poznatim festivalima kao što su Festival de la Guitarra de Sevilla, Ronda Guitar Festival, Euro Chamber Music Festival, Geneva Puplinge Classique, te u prestižnim dvoranama poput La Grande Salle du Conservatoire Royal de Bruxelles, Dvorani Bulgaria u Sofijskoj filharmoniji, Espacio Joaquin Turina, Cercle Cité itd.

Splitski gitaristički kvartet dobitnik je nagrade Zlatni akvarel za doprinos glazbenoj sceni grada Splita koju dodjeljuju Hrvatska glazbena unija i Grad Split, te nagrade Osmijeh Biokova za najbolji koncert klasične glazbe na festivalu Makarsko kulturno ljeto 2015. godine.

Izvedbe Splitskog gitarističkog kvarteta su više puta emitirane u eteru Hrvatskog radija (Prvi, Treći program, Glas Hrvatske, Radio Split) te u programu RTV Slovenije – Ars.

Mijo Jurišić rođen je 1983 u Brčkom (BiH). Studij glume završio je na Akademiji  dramske umjetnosti u Zagrebu 2006. Iste godine stalno je zaposlen u HNK Split. Ostvaruje preko pedeset kazališnih i televizijskih uloga, među kojima se ističu Hamlet (Hamlet), Raskoljnikov (Zločin i kazna), Vatrogasac (Ćelava pjevačica), Biff Lamon (Smrt trgovačkog putnika), Hipolit (Fedra), Orest (Orestija), Leone Glembay (Gospoda Glembajevi), dok je u kinematografiji utjelovio uloge na filmovima Halimin put, Visoka modna napetost, Gledaj me i dr. Od televizijskih projekata ističu se uloge u serijama poput Novina, Šutnje itd.

LUIS DE NARVÁEZ (1490.–1547.): Guárdame las Vacas
LUIS DE NARVÁEZ: Canción del emperador
ALONSO MUDARRA (1510.–1580.): Fantasia X

VLADO SUNKO (1954.): Varijacije na dalmatinsku temu

GORDAN TUDOR (1982.): Soundtracks
II
III

VLADO SUNKO - Toccata

IVAN BOŽIČEVIĆ (1961.): Never Say Never
Admission
Breezy
Fun-dango