Ludwig van Beethoven (1770-1827.) u Beč je došao želeći studirati kod Haydna. Poznato je da je usto uzimao i satove kod Antonija Salierija, skladatelja čije su se opere izvodile diljem Europe i koji je bio poznat po tome da je poduke davao za malenu ili čak nikakvu naknadu. Beethoven je od Salierija učio uglazbljivanje talijanskog teksta. Iako se o njihovu odnosu ne zna gotovo ništa, ono što ostaje zabilježeno je da je Beethoven 1795. svirao na jednom od dobrotvornih koncerata njegova učitelja. Također je 1799. skladao Deset varijacija na duet La stessa, la stessissima u B-duru, WoO 73, iz najnovije Salierijeve opere, Falstaff, a posvetio mu je i svoje violinske sonate op. 12.  Žanr varijacija bio je vrlo popularan, a u ovima na Salierijevu temu Beethoven pokazuje svu svoju domišljatost, mijenjajući tempa, raspoloženja, boje i teksture i uživajući u naizgled neiscrpnom nadahnuću jednostavne ali šarmantne operne teme.

Karneval op. 9 za klavir solo zamislio je Robert Schumann (1810.-1856.) kao enigmatsko djelo, u čijim su notama sakriveni kodovi i zagonetke, svojevrsna glazbena igra koju skriva bal pod maskama. Schumann je poticaj našao u varijacijama svog prijatelja Ludwiga Schunckea na Sehnsuchtswalzer Franza Schuberta. Smatrajući Schunckeove varijacije previše herojskima, želio je odati počast Schubertu tako što će sam skladati nježniju glazbu na originalni Schubertov komad. Piše 21 kratku skladbu, povezujući svaku s četiri tona, koja u sebi sadrže šifru – bilo inicijale skladateljeva imena ili ime grada Ascha, u kojem je živjela Schumannova tadašnja zaručnica Ernestine von Fricken. Svaka skladba predstavljala je nekog od Schumannovih prijatelja, Schumanna samog (njegova alter-ega Eusebiusa i Florestana), ili likove iz commedie dell'arte. Na prijelazu između osmog i devetog stavka je tzv. Sphinxs, tri kratka odjeljka od jednog takta, u jednom crtovlju u bas-ključu, bez oznake tonaliteta, tempa ili dinamike, koji označavaju glazbene kodove odnosno inicijale. Prvi je stavak Préambule, slijede Pierrot, Arlequin, Valse noble, Eusebius, Florestan, Coquette, Replique, Sphinxs, Papillons, A.S.C.H. S.C.H.A. (Lettres Dansantes), Chiarina (opis Clare Wieck),  Chopin, Estrella (Ernestine von Fricken), Reconnaissance, Pantalon et Colombine, Valse allemande-Paganini, Aveu (opis ljubavne izjave), Promenade, Pause, Marche des "Davidsbündler" contre les Philistins.

U opusu Georgea Gershwina (1898.-1937.) Tri preludija predstavljaju ne samo vrhunce njegova opusa, već klasike američke glazbe 20. stoljeća. Njegov stil u kojem su se ispreplitali utjecaji ragtimea, bluesa, jazza i klasične glazbe do danas se smatra utjelovljenjem same srži američke glazbe, ali u njegovo doba taj je stil bio prilično neobičan. Gershwinov glazbeni put počeo je improviziranjem na klaviru u tinejdžerskim godinama, kada je radio i u njujorškim klubovima kao tzv. plugger, odnosno promotor novih pjesama za izdavača Jeromea Remicka. Sa sedamnaest je godina objavio svoju prvu pjesmu i prve skladbe za klavir solo. Do 1926., kada je objavio Tri preludija, već je bio svjetski slavan kao skladatelj senzacionalne Rapsodije u plavom, objavljene dvije godine prije. Originalno je namjeravao skladati niz od dvadeset četiri preludija za klavir, ali na kraju ih je napisao samo sedam, od kojih su za njegova života objavljena samo ova tri, koja posvećuje prijatelju i glazbenom savjetniku Billu Dalyju.

Prvi preludij, u B-duru, počinje blues motivom od pet nota. Sinkopirani ritmovi temeljeni na brazilskom Baiãou i akordi koji sadrže smanjene septime pokazuju snažan utjecaj jazza.

Drugi preludij u c-molu počinje prigušenom melodijom poviše glatkog kretanja linije basa. Harmonije i melodije ovog djela izgrađene su na tercama, s naglaskom na smanjenu tercu i sedmi stupanj ljestvice, tzv. blue notes. U drugom odjeljku tonalitet, tempo i teme postaju življi, ali se ponovno vraćaju tromim lijenim kretnjama osnovne meke zaljuljane melodije. Sam Gershwin nazvao je ovaj preludij "blues uspavankeom". Rani slušatelji Treći preludij u es-molu zvali su "španjolskim". Nakon kratkog i dramatičnog uvoda, nastupa glavna tema: dvije melodije koje donose poziv i odgovor. Ovaj melodični razgovor traje kroz cijelu skladbu.

Pjesmu Fascinating Rhythm Gershwin sklada 1924. na tekst svog brata Ire Gershwina, a potom se javlja u broadwayskom mjuziklu Lady Be Good. Postoje mnoge verzije ove popularne pjesme, a jedna od njih je i Virtuozna etida br. 7 američkog pijanista Earla Wilda (1915.-2010.), poznatog po svojim transkripcijama jazz i klasične glazbe za klavir. Ova etida posljednja je od Sedam virtuoznih etida prema Gershwinu.

Skladbe za klavir dominiraju stvaralaštvom Sergeja Rahmanjinova (1873.-1943.) čiji se glazbeni jezik nerijetko poistovjećuje s istraživanjem mogućnosti upravo ovoga instrumenta. Prepoznatljiva zagasita, nostalgična kvaliteta boji njegovu glazbu, u kojoj se stapaju utjecaji s jedne strane ruskih skladatelja, poput Čajkovskog ili Rimski-Korsakova, s druge ruske tradicijske i posebno duhovne crkvene glazbe. Njegovih Šest glazbenih trenutaka (Six moments musicaux) op. 16 nastaje 1896. godine, a svaki donosi neku od glazbenih karakteristika proteklih glazbenih era. U Četvrtom glazbenom trenutku u e-molu vuče nadahnuće iz više izvora, poglavito iz Chopinovih preludija, postižući snažan intenzitet melodije ponad guste kromatske pratnje lijeve ruke u izrazito brzom tempu.

Godine 1911. na imanju Ivanovka na kojemu Rahmanjinov provodi ljeta skladajući, nastaje devet Études-tableaux op. 33 (od kojih Rahmanjinov originalno objavljuje samo šest, dok jednu koristi u etidama iz op. 39 a dvije su objavljene posthumno). Ove etide zamišljene su kao "glazbene evokacije vanjskih vizualnih poticaja". Ipak, skladatelj nije otkrio koji su to poticaji odnosno slike bile, želeći da slušatelj sam oslika ono što glazba sugerira za njega. Etida br. 8 u g-molu tamne je atmosfere nokturna, u kojoj skladatelj odaje počast Chopinu, oslanjajući se u kompoziciji na finale njegove prve Balade.

Polichinelle je četvrta skladba Marceaux de Fantaisie op. 3 koje Rahmanjinov sklada 1892. i posvećuje svom učitelju Antonu Arenskom. U skladbi je opisan lik iz commedie dell'arte, Pulcinella, čiji prevarantski i oportunistički karakter dočarava ambivalentnošću tonaliteta koji nikad nije do kraja potvrđen.

Meditacija za klavir peti je stavak ciklusa Osamnaest komada op. 72 koje Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893.) sklada 1893. godine, istovremeno kada se bavi svojom Šestom simfonijom. Male skladbe odlučio je skladati kako bi zaradio novac i nazivao ih je svojim "glazbenim palačinkama", skladajući svaki dan jednu. Iako neambiciozan po pitanju njihova skladanja, u pismima Čajkovski svjedoči kako je sve više uživao u ovom poslu i na kraju bio vrlo zadovoljan rezultatom i idejama koje nisu stajale nadirati.

Etide su znakovite za cijelu skladateljsku karijeru Aleksandra Skrjabina (1871.-1915.), a ujedno ocrtavaju i važno prijelazno razdoblje u europskoj glazbi. Njegove rane etide bile su na tragu Chopina, a u kasnijima je počeo istraživati vlastiti jedinstveni način tretiranja tonaliteta, počevši od Osam etida op. 42, u kojima na specifičan način tretira interval tritonusa. Još kasnije je okosnica njegove harmonije postao tzv. mistični akord temeljen na čistim i povećanim kvartama. Etide iz op. 42 odvažna su, energijom nabijena i turbulentna djela. U četvrtoj u H-duru Skrjabin koristi omiljene figuracije, s pet tonova u jednoj ruci nasuprot tri u drugoj, kojima ocrtava hipnotičke valovite linije koje se nadovezuju jedna na drugu. Peta etida u E-duru označena je kao brioso, u živom ali ne prebrzom tempu a posvećena je studiji oktava u desnoj ruci.

Dugo je vremena skladba Islamej Milija Balakirjeva (1837.-1910.) smatrana najtežom postojećom skladbom za klavir; neki su je skladatelji pokušali nadmašiti (Ravel u svom Noćnom Gaspardu), a notorna je i po velikom broju tzv. ossia (alternativnih rješenja) kojima su pijanisti pokušavali zamijeniti originalne tehnički teške dijelove. Islamej: orijentalnu fantaziju Balakirjev sklada 1869. nadahnut izletom na Kavkaz i tamošnjim melodijama koje mu je jedan princ svirao na instrumentu sličnom violini. Sastoji se od tri različita dijela – uvodnog Allegro agitato, u kojem je donesena glavna tema, srednjeg Tranquillo-Andantino espressivo, s novom temom, i trećim Allegro vivo-Presto furioso, u kojem se vraća osnovna tema. Tehnički zahtjevno djelo postalo je izazov brojnim pijanističkim virtuozima – sam Balakirjev iako virtuoz, priznao je da je bilo dijelova koje nije mogao izvesti, a poznato je i da je Skrjabin ozlijedio desnu ruku fanatično pokušavajući navježbati djelo.

Rođena je u obitelji glazbenika, pijanistica Olga Kern počela je učiti klavir s pet godina. Sa sedamnaest je osvojila prvu nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Rahmanjinov, a 2001. godine započela je svoju karijeru u SAD-u, osvojivši Zlatnu medalju na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Van Cliburn.

Kao Steinwayeva umjetnica, Olga Kern osvaja nekoliko međunarodnih natjecanja. Godine 2016. bila je predsjednica žirija na Međunarodnom amaterskom pijanističkom natjecanju Cliburn i Prvom Međunarodnom pijanističkom natjecanju Olga Kern, gdje također nosi titulu umjetničke direktorice. U prosincu 2021. bila je predsjednica žirija na Prvom međunarodnom pijanističkom natjecanju Chopin Animato u Parizu, Francuska. U nadolazećim sezonama nastavit će sudjelovati u žirijima nekoliko visoko rangiranih natjecanja.

Olga Kern često drži majstorske tečajeve a od 2017. godine predaje na Školi za klavir Manhattan. Godine 2017. primila je Medalju časti Ellis Island (New York City). Godine 2019. imenovana je Connie & Marc Jacobson direktoricom komorne glazbe na Virginia Arts Festivalu.

Nastupala je s mnogim istaknutim orkestrima, uključujući St. Louis Symphony, Pacific Symphony, Baltimore Symphony, Detroit Symphony i National Symphony Orchestra (Washington, D.C.), kao i Češkom filharmonijom, Orkestrom Filarmonica della Scala, Pittsburgh Symphony, Simfonijskim orkestrom São Paulo, Islandskim simfonijskim orkestrom, Nordwestdeutsche Philharmonie, NHK simfonijskim orkestrom iz Tokija i Filharmonijom iz Cape Towna. Također je bila solistica na turnejama u SAD-u s Kraljevskom filharmonijom i Kraljevskim škotskim nacionalnim orkestrom  2018. i 2022. godine, a tijekom sezone 2017–2018. bila je umjetnica u rezidenciji u San Antonio Symphony. Nastupala je kao solistica na turneji u SAD-u s Nacionalnim simfonijskim orkestrom Ukrajine i održala recitale u Savannahu, Sunriveru, Huntsvilleu, Fort Worthu, Carmelu i Minneapolis, kao i u Portugalu, Poljskoj i Švedskoj. U prethodnim sezonama nastupala je sa Simfonijski orkestrom iz Dallasa, Orkestrom Minnesota, Simfonijski orkestrom iz Baltimorea, Orquesta Filarmónica de Gran Canaria, Nacionalnim simfonijskim orkestrom Irske i Simfonijskim orkestrom iz Colorada. Izvodila je recitale na Minnesota Beethoven Festivalu i Međunarodnom pijanističkom festivalu Oeiras, kao i u Brnu i Mariánských Lázňama u Češkoj, te u Chicagu i San Franciscu. U sezoni 2023–2024 izvodi Rahmanjinovljeva četiri klavirska koncerta i Rapsodiju na Paganinijevu temu, sa Simfonijskim orkestrom iz Austina i Simfonijskim orkestrom Virginije. Nastupa s Češkom filharmonijom u nacionalnom prijenosu i odlazi na turneju u Južnu Afriku i Aziju.

Godine 2012. Olga Kern je osnovala Zakladu Kern Aspiration, koja podržava talentirane glazbenike širom svijeta.

Njezin diskografski opus uključuje snimku za Harmonia Mundi s Prvim klavirskim koncertom P. I. Čajkovskog zajedno s Filhamonijom iz Rochestera i Christopherom Seamanom; disk s Corelli-varijacijama S. Rahmanjinova i drugim transkripcijama nominiran za nagradu Grammy, te Chopinov Prvi klavirski koncert s Varšavskom filharmonijom i Antonijem Witom. Ostala značajna izdanja uključuju Chopinove klavirske sonate br. 2 i 3, i izdanje Rahmanjinovljeve Sonate za violončelo i klavir sa Sol Gabettom. Olga je 2022. godine objavila novi CD na Delos labelu Brahmsovih i Šostakovičevih klavirskih kvinteta zajedno s Gudačkim kvartetom Dalí.

Ulaznice je moguće kupiti:

• na internetu putem sustava  Adriaticket (poveznice su dostupne u najavnim objavama za pojedini koncert na internet stranicama Hrvatskog doma Split)
• u trgovini Dancing Bear na adresi Dioklecijanova 6
• u knjižari Morpurgo na Pjaci (Tisak media, Narodni Trg 16)
• u City Centru One u Tisak media trgovini
• sat vremena prije koncerta na blagajni Hrvatskog doma Split na adresi Tončićeva 1

Hrvatski dom Split odobrava popuste pri kupnji pojedinačnih ulaznica za sljedeće kategorije:

• 50% popusta (1 ulaznice) učenicima, studentima i nezaposlenima, uz obvezno predočenje odgovarajućeg osobnog dokumenta
• 50% popusta (2 ulaznice) umirovljenicima, uz obvezno predočenje odgovarajućeg osobnog dokumenta
• 50% popusta (2 ulaznice) osobi s invaliditetom kojoj je potrebna pratnja i pratnji, uz prethodnu najavu
• 50% popusta (1 ulaznica) nastavnicima i profesorima te ostalim suradnicima i zaposlenicima UMAS-a i Glazbene škole Josipa Hatzea (obrazovne ustanove za koje je Hrvatski dom nastavna baza)
• 50% popusta (1 ulaznica) zaposlenicima Gradskog kazališta lutaka Split, Gradskog kazališta mladih Split i Hrvatskog narodnog kazališta Split
• 50% popusta (1 ulaznica) članovima Hrvatske glazbene unije
• 30% popusta (1 ulaznica) članovima kulturno-umjetničkih društava s kojima je sklopljen ugovor o suradnji, uz obvezno predočenje članske iskaznice
• 20% popusta (1 ulaznica) našim postojećim pretplatnicima, uz predočenje pretplatničke iskaznice

Uz obvezno predočenje osobnog dokumenta/članske iskaznice, prodavač u trgovini ili na blagajni Hrvatskog doma iskoristit će promo kod unutar našeg sustava čime će se cijena ulaznice umanjiti za predviđeni popust.

Ludwig van Beethoven

Varijacije na Salierijevu temu

Robert Schumann

Karneval

George Gershwin

Tri preludija

Earl Wild

Virtuozna etida br. 7, Fascinating Rhythm, iz: Sedam virtuoznih etida prema Gershwinu

*****

Sergej Rahmanjinov

Moment Musicaux op. 16 br. 4 u e-molu

Étude-tableaux op. 33 br. 8 u g-molu

Polichinelle op. 3 br. 4

Petar Iljič Čajkovski
Meditacija

Aleksandar Skrjabin

Etida op. 42 br. 4

Etida op. 42 br. 5

Milij Balakirjev

Islamej