Hrvatski dom Split u suradnji s Turističkom zajednicom grada Splita najavljuje Novogodišnji bal koji će se održati u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića 28. prosinca 2023. s početkom u 20 sati. Na koncertu će solisti i simfonijski orkestar Harkivskog nacionalnog akademskog kazališta opere i baleta M.V. Lisenka / Skhid Opera pod ravnanjem dirigenta Dmitra Morozova, zaslužnog umjetnika Ukrajine, izvoditi djela J. Straussa.
Uz sami bal, Hrvatski dom Split ove godine organizira plesne radionice u foyeru Koncertne dvorane Ive Tijardovića u foyeru Koncertne dvorane Ive Tijardovića. Radionice počinju 28. studenog i nastavljaju se na sljedeća 4 utorka s početkom u 20 i 30. Radionice su besplatne za parove koji kupe ulaznicu za Novogodišnji bal, a prijaviti se može telefonski u ured Hrvatskog doma Split. Broj mjesta za plesne radionice je organičen.
Vječno mlada, živahna a opet nostalgična, glazba bečkog valcera iz pera skladatelja obitelji Strauss i njihovih suvremenika ujedno je i podsjetnik na jedinstvenu kulturu i kulturno nasljeđe srednje Europe, koje osim na glasovitim Novogodišnjim koncertima u bečkom Musikvereinu, njeguju i mnogi drugi ansambli, solisti i dirigenti diljem Europe. I ove sezone Hrvatski dom Split poziva publiku da se prepusti neodoljivom zanosu trodobnoga ritma, dočekujući umjetnike iz ukrajinskog grada Harkiva, koji će izvesti najljepše valcere, koračnice i operetne arije Johanna Straussa sina i Johanna Straussa sina, kao i jedna pjesma Richarda Straussa, jedinoga koji ne pripada dinastiji skladatelja valcera. Dirigent Dmitro Morozov, koji nosi titulu Zaslužnog umjetnika Ukrajine, predvodi koncert u kojem sudjeluju solisti i Simfonijski orkestar Harkivskog nacionalnog akademskog kazališta opere i baleta M. V. Lisenko / Skhid Opere. Pridružuju im se solisti sopranistica Olena Širjaeva, zaslužna umjetnica Ukrajine i mezzo-sopranistica Anna Danich.
Umjetnost napolitanske kancone kao pučke tradicionalne pjesme seže daleko u prošlost, a uzlet doživljava nakon što je 1830. godine ustanovljeno godišnje natjecanje u pisanju pjesama za Festival Piedigrotta u napuljskom predjelu Mergellina. Pjesma koja je pobijedila na tom povijesnom natjecanju, Te voglio bene assaie, tradicionalno se pripisuje Gaetanu Donizettiju. Malo-pomalo napolitanska kancona nadilazi okvire Napulja, pa čak i cijele Italije: talijanski emigranti proširili su je diljem Europe i Amerike, a njezinu popularnost potakle su interpretacije renomiranih opernih umjetnika. U napolitanskoj kanconi spajaju se jedinstveni prepoznatljivi zvuk napuljskog dijalekta i mediteranska poletna melodija širokih linija, koja nerijetko donosi interpretacijske zahtjeve operne arije.
Neke od najljepših primjera ostavlja Francesco Paolo Tosti (1846.-1916.), koji se, premda je rodom iz središnje Italije na jadranskoj strani, istaknuo skladanjem kako napolitanskih tako i salonskih pjesama lakšeg žanra. Iz rodne Ortone odlazi na Konzervatorij u Napulju, gdje osim vrhunskog zanata koji uči kod opernog skladatelja Saveria Mercadantea, upija i lokalni kolorit. Uspijeva se probiti stekavši zaštitnike u krugovima talijanske, a kasnije i engleske aristokracije nakon što se odselio u London. Na tekst Carmela Errica 1882. sklada pjesmu Ideale, emotivnu meditaciju o idealnoj ljubavi koju pjesnik traži. U pjesmi Malìa (Očaranost), iz 1887. pjesnik (Rocco Pagliara) se pita, uz strastvenu melodiju praćenu svjetlucavom klavirskom pratnjom, što je to bilo u cvijetu koji mu je dala, što ga je očaralo i zbog čega se osjeća kao da će umrijeti. U pjesmi L'ultima canzone mladić se oprašta od voljene koja se sutra udaje, posljednji put joj pjevajući njihovu staru pjesmu. Jedna od najljepših i najpoznatijih napolitanskih kancona je Marechiare, strastvena serenada na mjesečini uz more, za koju je Tostija, kako legenda kaže, nadahnula melodija koju je jedan flautist stalno ponavljao. Pjesnik Salvatore di Giacomo opisao je napuljsku četvrt Marechiaro, u kojoj nikad nije bio, ali kada je godinama kasnije stigao u tamošnju gostionicu, ona je do detalja bila uređena kao u pjesmi, pa čak se i gostioničarka zvala Carolina kao djevojka iz stihova. Jedan od slavnih Napolitanaca je Ruggero Leoncavallo (1857.-1919.), danas ponajprije poznat po svojoj znamenitoj verističkoj operi I Pagliacci. Malo je poznat ostatak njegova opusa, koji uključuje još petnaestak opera i opereta i niz kraćih skladbi. Iznimka je slavna Mattinata koju sklada za Enrica Carusa 1904. godine. Tekst, suprotno serenadi, govori o bijeloj zori koja se rađa dok mladić uzaludno pjeva usnuloj dragoj. Vincenzo De Crescenzo (1915.-1987.) bio je napuljski pjesnik i glazbenik, čija romanca Rondine al nido govori o izgubljenoj ljubavi: idila proljeća i lastavice koja se vraća u gnijezdo u suprotnosti je s osjećajima pjesnika, čija se ljubav neće više vratiti. Santa Lucia tradicionalna je napolitanska kancona, koju je s dijalekta na talijanski preveo Teodoro Cottrau, objavivši je 1849., u jeku borbe za ujedinjenje Italije, kao prvu napolitansku pjesmu s talijanskim stihovima. U ljupkoj barkaroli pjesnik poziva putnike na svoju barku da se dive ljepoti pitoreskne Santa Lucije u Napuljskom zaljevu. Još jedan slavni napuljski skladatelj Ernesto de Curtis (1875.-1937.) autor je nekih od najljepših i najpopularnijih kancona, kao što su Torna a Surriento, Sona chitarra!, Canta pe' me, Serenata gelosa i dr. Non ti scordar di me (Ne zaboravi me) nastaje 1935. za istoimeni film, u kojemu je pjesmu pjevao glasoviti tenor Beniamino Gigli. Nakon melankoličnog molskog uvoda, razvija se zanosna melodija u ritmu valcera. Pjesma uskoro postaje svjetski poznata, a za njom ne zaostaje Tu, ca non chiagne (Ti, koja ne plačeš), strastvena pjesma o ljubavnoj čežnji, koju sklada 1915. na dijalektalne stihove Libera Bovija. Cesare Andrea Bixio (1896.-1978.) još je jedan napuljski skladatelj čije pjesme doživljavaju svjetsku slavu. Autor je više od pet stotina kako napolitanskih kancona tako i pjesama i glazbe za film, kazalište, radio, televiziju i festivale. U valceru Venezia mia odaje počast ljepoti grada stvorenog za ljubav. Parla mi d'amore, Mariù jedna je od najpoznatijih, a prvi ju je pjevao Vittorio de Sica u filmu Gli uomini, che mascalzoni… iz 1932. Mariù je bio nadimak za Bixiovu suprugu kojoj je pjesma posvećena. Pjesma Passione iz 1934. jedan je od klasika napolitanske kancone – rezultat je plodonosne suradnje pjesnika Libera Bovija, predstavnika zlatne epohe napolitanske kancone i dvojice napuljskih skladatelja, Nicole Valenta i Ernesta Tagliaferrija. I Vincenzo D'Annibale surađuje s Boviom na pjesmi 'O paese d' 'o sole, iz 1925., u stilu tarantelle, u kojoj pjesnik pjeva o povratku iz strane zemlje u Napulj, zemlju sunca i mora. Dicitencello vuje (Recite joj vi) strastvena je molba, u kojoj mladić moli prijateljicu svoje drage da joj prenese njegove osjećaje koji su toliko jaki da on više ne može živjeti. Ali kada vidi suzu na licu ove s kojom govori, priznaje joj da je ona ta koju voli. Enzo Fusco autor je teksta, a Rodolfo Falvo glazbe pjesme koja nastaje 1930.
Proslavljeni tenor Tomislav Mužek vraća se u Split s programom napolitanskih kancona. Od prošle sezone je ponovno angažiran kao stalni član solističkog ansambla jedne od najprestižnijih opernih kuća u Europi, Semperoper u Dresdenu, gdje ostvaruje niz uloga kojima ove sezone pridodaje ulogu Walthera von Stolzinga u Majstorima pjevačima. Tomislav Mužek iza sebe ima bogatu karijeru: niz uloga talijanskog repertoara, od Nemorina u Ljubavnom napitku i Rodolfa u La bohème, u kojima ga pamti splitska operna publika, do uloga kao što su Ferrando (Così fan tutte), Don Ottavio (Don Giovanni), Alfredo (La traviata), Tamino (Čarobna frula), Pollione (Norma), Lohengrin itd. Nizom wagnerijanskih uloga osvaja i najvažniju Wagnerovu pozornicu, onu u Bayreuthu. Rođen je u Siegenu, a studirao je, između ostalog, na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Godine 1999. osvojio je prvu nagradu na natjecanju Ferruccio Tagliavini i nakon toga postao najmlađi solist Bečke državne opere. Nastupi ga vode u operne kuće kao što su Bavarska državna opera u Münchenu, Državna opera u Berlinu Unter den Linden, Njemačka opera u Berlinu, Državna opera u Hamburgu, Teatro alla Scala u Milanu, Boljšoj teatar, Théâtre du Capitole u Toulouseu, bečka Volksoper, Teatro Communale u Firenzi i Bologni, Teatro Real u Madridu, Opere u Nici, Marseilleu, Avignonu, Bordeauxu, Novo nacionalno kazalište u Tokiju itd., kao i HNK u Zagrebu i Splitu. Zubin Mehta, Pierre Boulez, Bernard Haitink, Daniele Gatti, Gustavo Dudamel, Gianandrea Noseda, Riccardo Muti, Myun Whun Chung, Vjekoslav Šutej, Christian Thielemann, Andris Nelsons i Ivan Repušić, samo su neki od dirigenata s kojima je surađivao.
Pijanist i skladatelj Darko Domitrović redovito nastupa na koncertima kao solist i korepetitor pjevačima i violinistima. Nakon završene Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu školovanje nastavlja na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi te Visokoj školi za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču. Osvojio je niz natjecanja, među kojima se ističe Međunarodno pijanističko natjecanje Citta di Senigallia u Italiji. Od 1990. zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Koncerti ga vode diljem svijeta, a iza njega je i zavidan niz snimki i diskografskih izdanja. Autor je mjuzikla Byron s kojim osvaja nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji operete i mjuzikla 2018. godine, te skladbi za klavir (ciklus Pianobook…), ciklusa pjesama na stihove Cervantesa i Lorce, te nekoliko popularnih skladbi. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
Umjetnost napolitanske kancone kao pučke tradicionalne pjesme seže daleko u prošlost, a uzlet doživljava nakon što je 1830. godine ustanovljeno godišnje natjecanje u pisanju pjesama za Festival Piedigrotta u napuljskom predjelu Mergellina. Pjesma koja je pobijedila na tom povijesnom natjecanju, Te voglio bene assaie, tradicionalno se pripisuje Gaetanu Donizettiju. Malo-pomalo napolitanska kancona nadilazi okvire Napulja, pa čak i cijele Italije: talijanski emigranti proširili su je diljem Europe i Amerike, a njezinu popularnost potakle su interpretacije renomiranih opernih umjetnika. U napolitanskoj kanconi spajaju se jedinstveni prepoznatljivi zvuk napuljskog dijalekta i mediteranska poletna melodija širokih linija, koja nerijetko donosi interpretacijske zahtjeve operne arije.
Neke od najljepših primjera ostavlja Francesco Paolo Tosti (1846.-1916.), koji se, premda je rodom iz središnje Italije na jadranskoj strani, istaknuo skladanjem kako napolitanskih tako i salonskih pjesama lakšeg žanra. Iz rodne Ortone odlazi na Konzervatorij u Napulju, gdje osim vrhunskog zanata koji uči kod opernog skladatelja Saveria Mercadantea, upija i lokalni kolorit. Uspijeva se probiti stekavši zaštitnike u krugovima talijanske, a kasnije i engleske aristokracije nakon što se odselio u London. Na tekst Carmela Errica 1882. sklada pjesmu Ideale, emotivnu meditaciju o idealnoj ljubavi koju pjesnik traži. U pjesmi Malìa (Očaranost), iz 1887. pjesnik (Rocco Pagliara) se pita, uz strastvenu melodiju praćenu svjetlucavom klavirskom pratnjom, što je to bilo u cvijetu koji mu je dala, što ga je očaralo i zbog čega se osjeća kao da će umrijeti. U pjesmi L'ultima canzone mladić se oprašta od voljene koja se sutra udaje, posljednji put joj pjevajući njihovu staru pjesmu. Jedna od najljepših i najpoznatijih napolitanskih kancona je Marechiare, strastvena serenada na mjesečini uz more, za koju je Tostija, kako legenda kaže, nadahnula melodija koju je jedan flautist stalno ponavljao. Pjesnik Salvatore di Giacomo opisao je napuljsku četvrt Marechiaro, u kojoj nikad nije bio, ali kada je godinama kasnije stigao u tamošnju gostionicu, ona je do detalja bila uređena kao u pjesmi, pa čak se i gostioničarka zvala Carolina kao djevojka iz stihova. Jedan od slavnih Napolitanaca je Ruggero Leoncavallo (1857.-1919.), danas ponajprije poznat po svojoj znamenitoj verističkoj operi I Pagliacci. Malo je poznat ostatak njegova opusa, koji uključuje još petnaestak opera i opereta i niz kraćih skladbi. Iznimka je slavna Mattinata koju sklada za Enrica Carusa 1904. godine. Tekst, suprotno serenadi, govori o bijeloj zori koja se rađa dok mladić uzaludno pjeva usnuloj dragoj. Vincenzo De Crescenzo (1915.-1987.) bio je napuljski pjesnik i glazbenik, čija romanca Rondine al nido govori o izgubljenoj ljubavi: idila proljeća i lastavice koja se vraća u gnijezdo u suprotnosti je s osjećajima pjesnika, čija se ljubav neće više vratiti. Santa Lucia tradicionalna je napolitanska kancona, koju je s dijalekta na talijanski preveo Teodoro Cottrau, objavivši je 1849., u jeku borbe za ujedinjenje Italije, kao prvu napolitansku pjesmu s talijanskim stihovima. U ljupkoj barkaroli pjesnik poziva putnike na svoju barku da se dive ljepoti pitoreskne Santa Lucije u Napuljskom zaljevu. Još jedan slavni napuljski skladatelj Ernesto de Curtis (1875.-1937.) autor je nekih od najljepših i najpopularnijih kancona, kao što su Torna a Surriento, Sona chitarra!, Canta pe' me, Serenata gelosa i dr. Non ti scordar di me (Ne zaboravi me) nastaje 1935. za istoimeni film, u kojemu je pjesmu pjevao glasoviti tenor Beniamino Gigli. Nakon melankoličnog molskog uvoda, razvija se zanosna melodija u ritmu valcera. Pjesma uskoro postaje svjetski poznata, a za njom ne zaostaje Tu, ca non chiagne (Ti, koja ne plačeš), strastvena pjesma o ljubavnoj čežnji, koju sklada 1915. na dijalektalne stihove Libera Bovija. Cesare Andrea Bixio (1896.-1978.) još je jedan napuljski skladatelj čije pjesme doživljavaju svjetsku slavu. Autor je više od pet stotina kako napolitanskih kancona tako i pjesama i glazbe za film, kazalište, radio, televiziju i festivale. U valceru Venezia mia odaje počast ljepoti grada stvorenog za ljubav. Parla mi d'amore, Mariù jedna je od najpoznatijih, a prvi ju je pjevao Vittorio de Sica u filmu Gli uomini, che mascalzoni… iz 1932. Mariù je bio nadimak za Bixiovu suprugu kojoj je pjesma posvećena. Pjesma Passione iz 1934. jedan je od klasika napolitanske kancone – rezultat je plodonosne suradnje pjesnika Libera Bovija, predstavnika zlatne epohe napolitanske kancone i dvojice napuljskih skladatelja, Nicole Valenta i Ernesta Tagliaferrija. I Vincenzo D'Annibale surađuje s Boviom na pjesmi 'O paese d' 'o sole, iz 1925., u stilu tarantelle, u kojoj pjesnik pjeva o povratku iz strane zemlje u Napulj, zemlju sunca i mora. Dicitencello vuje (Recite joj vi) strastvena je molba, u kojoj mladić moli prijateljicu svoje drage da joj prenese njegove osjećaje koji su toliko jaki da on više ne može živjeti. Ali kada vidi suzu na licu ove s kojom govori, priznaje joj da je ona ta koju voli. Enzo Fusco autor je teksta, a Rodolfo Falvo glazbe pjesme koja nastaje 1930.
Proslavljeni tenor Tomislav Mužek vraća se u Split s programom napolitanskih kancona. Od prošle sezone je ponovno angažiran kao stalni član solističkog ansambla jedne od najprestižnijih opernih kuća u Europi, Semperoper u Dresdenu, gdje ostvaruje niz uloga kojima ove sezone pridodaje ulogu Walthera von Stolzinga u Majstorima pjevačima. Tomislav Mužek iza sebe ima bogatu karijeru: niz uloga talijanskog repertoara, od Nemorina u Ljubavnom napitku i Rodolfa u La bohème, u kojima ga pamti splitska operna publika, do uloga kao što su Ferrando (Così fan tutte), Don Ottavio (Don Giovanni), Alfredo (La traviata), Tamino (Čarobna frula), Pollione (Norma), Lohengrin itd. Nizom wagnerijanskih uloga osvaja i najvažniju Wagnerovu pozornicu, onu u Bayreuthu. Rođen je u Siegenu, a studirao je, između ostalog, na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Godine 1999. osvojio je prvu nagradu na natjecanju Ferruccio Tagliavini i nakon toga postao najmlađi solist Bečke državne opere. Nastupi ga vode u operne kuće kao što su Bavarska državna opera u Münchenu, Državna opera u Berlinu Unter den Linden, Njemačka opera u Berlinu, Državna opera u Hamburgu, Teatro alla Scala u Milanu, Boljšoj teatar, Théâtre du Capitole u Toulouseu, bečka Volksoper, Teatro Communale u Firenzi i Bologni, Teatro Real u Madridu, Opere u Nici, Marseilleu, Avignonu, Bordeauxu, Novo nacionalno kazalište u Tokiju itd., kao i HNK u Zagrebu i Splitu. Zubin Mehta, Pierre Boulez, Bernard Haitink, Daniele Gatti, Gustavo Dudamel, Gianandrea Noseda, Riccardo Muti, Myun Whun Chung, Vjekoslav Šutej, Christian Thielemann, Andris Nelsons i Ivan Repušić, samo su neki od dirigenata s kojima je surađivao.
Pijanist i skladatelj Darko Domitrović redovito nastupa na koncertima kao solist i korepetitor pjevačima i violinistima. Nakon završene Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu školovanje nastavlja na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi te Visokoj školi za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču. Osvojio je niz natjecanja, među kojima se ističe Međunarodno pijanističko natjecanje Citta di Senigallia u Italiji. Od 1990. zaposlen je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Koncerti ga vode diljem svijeta, a iza njega je i zavidan niz snimki i diskografskih izdanja. Autor je mjuzikla Byron s kojim osvaja nagradu Hrvatskog glumišta u kategoriji operete i mjuzikla 2018. godine, te skladbi za klavir (ciklus Pianobook…), ciklusa pjesama na stihove Cervantesa i Lorce, te nekoliko popularnih skladbi. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
Splićane, tradicionalno uvijek raspoložene za „lipu pismu” sigurno će razveseliti poseban poklon koji im je ovog Božića, u suradnji s Hrvatskim domom, pripremilo Kulturno-umjetničko društvo željezničara „Filip Dević”.
DEVIĆEVCI PJEVAJU ADVENT naziv je svečanog koncerta koji će se u ponedjeljak, 18. prosinca održati u Hrvatskom domu. Svima drage melodije u izvođenju muške, ženske, mješovite i klape „Ferata – Filip Dević” ispunit će velebnu Koncertnu dvoranu Ive Tijardovića. Četiri klape – četiri pjevačke perjanice Devića, podjednako obljubljene i od struke, i od publike, provest će nas u jednoiposatnom programu putem najpoznatijih Božićnih pjesama i tradicionalnih napjeva po cijelom svijetu, i, dakako, po našoj domovini.
Toplo preporučujemo ovaj koncert, koji će pobuditi emocije Splićana i značajno obogatiti splitsku predbožićnu kulturnu ponudu. Karte po cijeni od 12 eura mogu se kupiti na web portalu Adriaticketa, te u Hrvatskom domu sat vremena prije koncerta, kao i na prodajnim mjestima Adriaticketa (knjižara Morpurgo, trgovina Dancing Bear, Tisak Media centar u CCO).
Raznježite se, zabavite, zapjevajte, radujte se Božiću s Kulturno-umjetničkim društvom željezničara „Filip Dević” i pjesmama: ♥ Vesel'mo se ov' čas ♥ Pismu novu ♥ Kad se Isus ditić ♥ Signore delle cime ♥ Gloria in excelsis Deo ♥ A La Nanita Nana ♥ Nobody knows ♥ Veseli se Majko Božja ♥ Tiha noć ♥ Zdravo budi mladi Kralju ♥ Sad pjevamo ♥ Narodi nam se ♥ Kyrie eleison ♥ Kolenda iz Zatona ♥ Božić u Dalmaciji ♥ Feliz navidad ♥ White Christmas ♥ Priveliku radost
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Karneval životinja: pjevaj, pleši, sviraj, slušaj! namijenjen je učenicima razredne nastave u sklopu kojeg će sudionici uz pomoć mašte i izvođače stvoriti životinjsko carstvo. Aktivnim sudjelovanjem pomoći će Noi da pred veliki potop, koji je inspirirao Saint-Saënsa za ovo djelo, okupi u arku životinje. Uz autorsku pjesmu upoznat će pravila koncertnog bontona, a zatim postaju aktivni sudionici i kreatori radionice. Prvi stavak Kraljevski marš lava stihovima i pjevanjem dočarava kralja životinja, a imitirajući lavlju riku sudionici se pretvaraju u krdo lavova te usvajaju razlike instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe. Uz stavak Avijarij sudjeluju imitirajući ptičji pjev, a potom traže kukavicu na kraju šume aktivnim slušanjem uz istoimeni stavak. Klavesi u Fosilima postaju glazbeni i radni instrument dok sudionici poput paleontologa otkrivaju okamine da bi u Finalu kroz pjesmu i tjeloglazbu uveli sve preostale životinje u arku.
Nakon velikog Rossinija, u goste Teti Opereti i Barba Klavaliru dolazi Djed Božićnjak. Osim samog posjeta predstavi, roditelji mogu djeci priuštiti pravu malu božićnu čaroliju. Pripremite svoje poklone i donesite ih u Hrvatski dom Split prije događaja, najkasnije do 10 sati ujutro na dan predstave. Molimo roditelje da naznače na poklon ime djeteta i da obrate pažnju na veličinu poklona. Prevelike poklone nećemo moći dodijeliti.
O predstavi: Teta Opereta i Barba Klavalir, pjevačica i pijanist, likovi su koji "žive" u čarobnom svijetu koncertne dvorane Ivo Tijardović i predstavit će se djeci kroz operu, kraljicu glazbeno scenskih umjetnosti, a kroz priču o tome tko sve živi u tom svijetu i kako se ona stvara i u zajedništvu nastaje, približit će djeci njezinu ljepotu. Djeca će imati prilike upoznati i čuti sve vrste pjevačkih glasova i pjevati s izvođačima, odnosno glumcima. Predstavit će se "važne operne stvari" na veseli i djeci blizak način. Osim edukativne platforme, djeca će dobiti priliku kroz interaktivno sudjelovanje u predstavi osvijestiti kako su i oni nevjerojatno nadareni. Nakon Tete Operete kući će otići motivirani i sretni, s ljubavlju prema klasičnoj glazbi i pjevanju, željom za odlaženje na koncerte i u kazalište ali i uz pozivnicu da zajedno s njima nastupe i u pravoj opernoj predstavi za mlade koja će se stvarati u Hrvatskom domu u idućim mjesecima.
U objavi na sljedećoj poveznici možete poslušati pjesmicu Tete Operete koju djeca mogu naučiti kako bi je mogla pjevati uz nju za vrijeme predstave: https://hdsplit.hr/koncerti/detalj/teta-opereta-i-barba-klavalir
Tekst pjesmice
Nosimo vam ljubav, sreću,
Nosimo vam sunca sjaj.
Nek vam život bajka bude,
Nek na zemlji vlada raj.
O ljepoto vječna ti si,
Svakom biću ti si dar.
Nek sve zvijezde plešu s nama,
Mjesec, Sunce, divan par.
Zemlja naša slavi mir.
Figaro i Susanna,
Radost naša, vaš je pir.
Splitska violončelistica Kajana Pačko i glazbenici iz Gewandhaus orkestra donose nam dio programa kojeg su s velikim uspjehom izveli u dvorani Gewandhaus (Leipzig) na 100. godišnjicu smrti Dore Pejačević 5. ožujka 2023. Program započinju posljednjom skladbom u opusu Dore Pejačević, njezinim gudačkim kvartetom u C-duru, kojeg je skladateljica dovršila par mjeseci prije svoje prerane smrti u 37. godini života. Uz kvartet Dore Pejačević ovi vrsni glazbenici izvesti će i virtuozni kvartet u D-duru Petra Iljiča Čajkovskog, čiji se drugi stavak "Andante Cantabile" često izvodi u aranžmanu samog skladatelja za violončelo solo i gudački orkestar.
Na koncertu povodom proslave 10. Godina saksofona na UMAS-u sudjeluju sljedeći ansambli sastavljeni od bivših i sadašnjih studenata:
Ansamblu studenata saksofona SAX/UMAS pod ravnanjem maestra Harija Zlodre, redovitog profesora na UMAS-u pridružit će se kao solist vodeći svjetski saksofonist srednje generacije, Nicolas Arsenijevic, profesor na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu te Konzervatoriju u Versaillesu i laureat prestižnog Adolphe Sax natjecanja 2014 i 2019. godine.
Zajedno će izvesti ARP Koncert za saksofon i orkestar Gordana Tudora, izvanrednog profesora na UMAS-u, premijerno u obradi za saksofon uz pratnju okteta saksofona.
Na programu su još Sustainable Development Ivana Božičevića, izvanrednog profesora kompozicije na UMAS-u, u obradi studenta 1. godine diplomskog studija, Vedrana Momčilovića te dvije skladbe koje su posebno za ovu prigodu skladali naši Erasmus studenti; Zuzanna Zajda i Maj Brinovec, koji provode zimski semestar u Splitu.
Kvartet saksofona ENDeM, kojeg čine prva četiri diplomanta sa UMAS-a izvesti će svoju glazbenu vizitkartu, Fragmente Zavičaja Denija Pjanića u kojima izvrsno ocrtava fragmente zavičaja svojih kolega – članova kvarteta, a jedan od najpropulzivnijih naših ansambala za suvremenu glazbu S/UMAS izvesti će It Is What It Is profesora Tudora, nastao u doba pandemije kao utjehu studentima okupljenim u ansambl da zadrže pozitivan stav i ne klonu duhom nakon što im je Covid19 uništio planiranu turneju po srednjoj Europi.
Folklorni ansambl Jedinstvo iz Splita, poziva vas da zapjevate s njima ususret Božiću i novom ljetu, uz drage goste, mušku klapu Praska iz Podstrane.
Folklorni ansambl Jedinstvo utemeljeno je 1919. godine u Splitu i jedno je od najstarijih i najtrofejnijih folklornih ansambala u Republici Hrvatskoj koje trenutno broji oko 200 članova podijeljenih u 6 plesnih i sviračkih sekcija, a svojim radom njeguje hrvatsku narodnu baštinu i kulturu kao i folklorno nasljeđe koje redovito prikazuje na svojim nastupima u zemlji i inozemstvu. Od 2018. godine daje zapažen program ''Jedinstveni Božić s Jedinstvom'' unutar kojeg adventskim subotama pjeva kolende po gradskim trgovima i ulicama te održava božićne koncerte.
Muška klapa Praska iz Podstrane osnovana je 2008.godine te od samih svojih početaka aktivno sudjeluje na duhovnim, kulturnim i zabavnim manifestacijama u gradovima i općinama diljem Hrvatske. Članovi klape pjevaju i kao pučki crkveni pjevači. Klapa predstavlja i promovira klapsku pjesmu, čija je važnost prepoznata i od svjetske kulturne javnosti uvrštenjem na popis nematerijalne kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Niz zapaženih nastupa ostvareni su u Belgiji, Sloveniji, Makedoniji, Češkoj te Crnoj Gori.
Na ovom vokalno-instrumentalnom Božićno-novogodišnjem koncertu Jedinstvo i Praska će vas na najljepši način uvesti u blagdansko vrijeme pred nama. Pjevači i pjevačice će svojim kolendama oživjeti neka prošla vremena, a mandolinski orkestar će na svoj način obraditi svima dobro poznate božićne pjesme i uz to donijeti i dašak novogodišnjih skladbi.
Dragi gosti, muška klapa Praska iz Podstrane, će na najljepši način kroz pjesmu donijeti veselo ozračje vremena pred nama, na svoj način predstavljajući božićne pjesme.
Veselimo se vašem dolasku! Svaki narod čuj, čuj i s Jedinstvom prisustvuj
