Borna Šercar's Jazziana Croatica i Ansambl LADO izdali su „Untamed“, novi nosač zvuka koji donosi etno jazz u prepoznatljivom aranžmanu.

„Untamed“ sadrži deset pjesama, vrhunskih etno-jazz numera, koje su inspirirane hrvatskom tradicijom, pričama, krajevima, mitovima i legendama. Iza izdanja „Untamed“ autorski stoji sam Borna Šercar, predvodnik instrumentalnog sastava Borna Šercar's Jazziana Croatica. Kreativnu sinergiju ovog projekta pojačao je Ansambl LADO i to svojim instrumentalnim i vokalnim solistima. Rezultat ove suradnje predstavlja album koji je pravi primjer kako funkcionira kada se susretnu etno i jazz glazba.

Suradnja ova dva umjetnička kolektiva započeta je 2019. godine, a pauzirala ju je pandemija koronavirusa. No, objavom albuma spremni su za nove nastupe uživo. S albuma su već objavljena dva singla „Vještice s Kleka“, 2019. godine, a 2021. objavljen je singl i videospot za pjesmu „Rose of Zagorje“.

Borna Šercar danas je već kultno ime hrvatske glazbene scene. Bubnjar i udaraljkaš iza sebe ima uspješnu i raznovrsnu karijeru koju je označilo, između ostalog, i osam godina u Big Bandu HRT-a. Već dugi niz godina surađuje s Josipom Lisac, Gabi Novak, a surađivao je s Arsenom Dedićem i mnogim drugima. O Ansamblu LADO pak nije potrebno naširoko pisati jer je njihova tradicija duga preko 73 godine, a osnovani su sa zadaćom i ciljem istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskoga prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije.

Borna Šercar's Jazziana Croatica i Ansambl LADO izdali su „Untamed“, novi nosač zvuka koji donosi etno jazz u prepoznatljivom aranžmanu.

„Untamed“ sadrži deset pjesama, vrhunskih etno-jazz numera, koje su inspirirane hrvatskom tradicijom, pričama, krajevima, mitovima i legendama. Iza izdanja „Untamed“ autorski stoji sam Borna Šercar, predvodnik instrumentalnog sastava Borna Šercar's Jazziana Croatica. Kreativnu sinergiju ovog projekta pojačao je Ansambl LADO i to svojim instrumentalnim i vokalnim solistima. Rezultat ove suradnje predstavlja album koji je pravi primjer kako funkcionira kada se susretnu etno i jazz glazba.

Suradnja ova dva umjetnička kolektiva započeta je 2019. godine, a pauzirala ju je pandemija koronavirusa. No, objavom albuma spremni su za nove nastupe uživo. S albuma su već objavljena dva singla „Vještice s Kleka“, 2019. godine, a 2021. objavljen je singl i videospot za pjesmu „Rose of Zagorje“.

Borna Šercar danas je već kultno ime hrvatske glazbene scene. Bubnjar i udaraljkaš iza sebe ima uspješnu i raznovrsnu karijeru koju je označilo, između ostalog, i osam godina u Big Bandu HRT-a. Već dugi niz godina surađuje s Josipom Lisac, Gabi Novak, a surađivao je s Arsenom Dedićem i mnogim drugima. O Ansamblu LADO pak nije potrebno naširoko pisati jer je njihova tradicija duga preko 73 godine, a osnovani su sa zadaćom i ciljem istraživanja, prikupljanja, umjetničke obrade i scenskoga prikazivanja najljepših primjera bogate hrvatske glazbene i plesne tradicije.

Nakon prošlogodišnjeg rasprodanog koncerta Ane Opačak kojim je dovršena akcija prikupljanja sredstava za kupnju monitora za praćenje vitalnih funkcija tijekom transporta Klinici za dječje bolesti KBC-a Split, ove godine Lions klub Marjan ponovno organizira plemenitu humanitarnu akciju pod nazivom “Za bolji vid”. Njezin cilj je prikupljanje sredstava za kupnju tonometra, instrumenta za mjerenje očnog tlaka, Klinici za očne bolesti KBC-a Split.

Koncertni program ove večeri, uključuje neke od Aninih omiljenih glazbenih „općih mjesta“, ili ako vam je draže „evergreena“, na nekoliko jezika, obojanih u jedno drugačije ruho uz glasovirsku pratnju maestra Jurice Karuze. Također ovom prilikom publici će predstaviti i dio pjesama s nedavno objavljenog albuma prvijenca „Sve što ostaje“, a nakon koncerta bit će moguće i nabaviti potpisani primjerak.

Ana Opačak, dobitnica nagrade Porin, pjevačica, diplomirana profesorica engleskog i talijanskog jezika i književnosti te zaljubljenica u francuski jezik i kulturu višestruka je pobjednica međunarodnih Večeri francuske šansone te sudionica glazbenih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvarila je brojne zapažene nastupe i glazbene suradnje. Dobitnica je nagrade Porin za najbolju vokalnu suradnju s jednim od njenih glazbenih uzora, Gabi Novak. Prvi samostalni album, objavljen u prosincu 2022. u izdanju diskografske kuće Aquarius Records s pjesmama na tri jezika, objedinjuje različite stilove i utjecaje koji su je glazbeno formirali, od popa i rocka preko jazza i šansone čije je i najprepoznatljivije lice na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Jurica Karuza diplomirao je klarinet na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. Član je orkestra Hrvatske ratne mornarice i voditelj ženske klape Štorija. Bio je dugogodišnji dirigent i voditelj nagrađivanog puhačkog orkestra HGD Biranj iz Kaštel Lukšića, a uz sklonost prema pop i jazz glazbi te šansoni, kao nekadašnji član jazz grupe “Black coffee” dobitnik je Porina. Surađuje s brojnim glazbenicima i glazbenim festivalima kao pijanist festivalskih orkestara. Od 1993. godine do danas glazbeni je voditelj i autor aranžmana na tradicionalnim Večerima francuske šansone u organizaciji Prokulture Split.

Lions klub Marjan osnovan prije 25 godina ženski je klub u čijem radu predano i ustrajno sudjeluju sve njegove članice. U svom dugom humanitarnom radu organizirale su niz akcija tijekom kojih su prikupljena značajna novčana sredstva s kojima su pomogle mnoge kojima je pomoć najpotrebnija; slijepe i slabovidne osobe, stare, nemoćne i bolesne, obitelji lošeg imovinskog stanja, a osobito djecu.

Koncert u organizaciji Lions kluba Marjan u suradnji s koncertnom dvoranom Hrvatski dom Split održava seu petak, 19.5.2023. a ulaznice po cijeni od 15€ možete kupiti u sustavu Adriaticket.

Od najranije dobi strastvena prema klasičnoj glazbi, Diana Cooper upravo na pozornici postiže svoje umjetničko ispunjenje.
Svoj prvi solistički recital održala je s 9 godina, a s 14 je s orkestrom izvodila Mozartov koncert br. 21 u Francuskoj i Španjolskoj.
Rođena 1997., započela je studij klavira na Konzervatoriju u Tarbesu kod Jean-Paula Cristillea, čije su podučavanje i podrška imali snažan utjecaj na njezin glazbeni razvoj. Sa 16 godina jednoglasno je primljena na Pariški konzervatorij, a magistrirala je pet godina kasnije. Studij je nastavila na Ecole Normale de Musique gdje joj je predavala poznata profesorica Rena Schereshevskaya. Godine 2022. odabrana je za sudjelovanje u novoj sezoni Académie Musicale Philippe Jaroussky gdje trenutno usavršava svoje vještine s Cédricom Thiberghienom. Usporedo s tim, iste je godine primljena na Pariški konzervatorij u smjeru "Artist Diploma".
Osim toga, Diana je redovito sudjelovala na Oxfordskoj pijanističkoj akademiji i festivalu, kao i na Académie Maurice Ravel (Saint Jean-de-Luz), za koju je bila laureat Rotary-Lions nagrade i Ysaye Festival prize u Belgiji.
Tijekom svoje karijere koristila je savjete renomiranih pijanista kao što su Jean-François Heisser, Marie-Josèphe Jude, Prisca Benoît, Jonas Vitaud, Pascal Amoyel, Menahem Pressler, Gary Graffman, Ferenc Rados, Christoffer Elton, Jean-Claude Pennetier , i Andrzej Jasiński.
Diana Cooper istaknula se na nekoliko međunarodnih natjecanja. Na natjecanju Flame u Parizu, na kojem je osvojila prvu veliku nagradu u dobi od 12 godina, ponuđeni su joj majstorski tečajevi s Karl-Heinsom Kämmerlingom na Mozarteumu u Salzburgu. Potom je osvojila prvu nagradu na Chopinovom natjecanju u Brestu, drugu nagradu na Concours International d'Ile-de-France i drugu nagradu na Concurso Internacional de Piano Delia Steinberg (Madrid). Nakon što je nedavno osvojila 1. nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Halina Czerny-Stefanská u Poznańu (Poljska), kao i 1. nagradu na Concurso Internacional de Piano de Vigo, (Španjolska), te su joj nagrade donijele nekoliko budućih angažmana u renomiranim mjestima u Poljskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj.
Nakon predizbora 2021. za prestižno Chopinovo natjecanje u Varšavi, Philippe Giusiano ju je sljedećeg ljeta pozvao da sudjeluje na majstorskim tečajevima u Katowicama, kao i na koncertu u Chopinovom dvorcu u Duszniki, u organizaciji Chopinove zaklade.
Diana je nastupala na raznim mjestima i festivalima u Francuskoj i inozemstvu, uključujući Nohant Chopin Festival, Poljsko veleposlanstvo, Salle Cortot u Parizu, Ysaye Festival u Belgiji, Palacio de Congresos u Huesci, Španjolska. Također je 2018. pozvana da sudjeluje u radijskom programu Générations Jeunes Interprètes na France Musique.
Godine 2021. izvela je Chopinov Prvi koncert s orkestrom Symphonique du Sud Ouest.
Nakon što je 2022. godine osvojila prvu nagradu na Concours d'aide aux Jeunes Artistes u organizaciji Festival du Vexin, Diani je ponuđena prilika da u skoroj budućnosti snimi svoj prvi CD na kojem će se naći djela Chopina i Ravela.

Ovjenčan u Srbiji nagradama Umjetnik stoljeća i Najhumanija osoba, Stefan Milenković, kojega je New York Times nazvao “istinskim virtuozom”, svirao je u nekima od najprestižnijih dvorana na svijetu, kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Kennedy Center u Washingtonu, Cadogan Hall u Londonu, Suntori Hall u Tokiju i La Fenice u Veneciji. Nastupao je s uglednim orkestrima poput Berlinskog simfonijskog orkestra, NDR Hannover, Simfonijskog orkestra države Indiannapolis, Simfonijskog orkestra države Utah, Komornog orkestra Orpheus i Helsinške filharmonije, pod palicom dirigenata kao sto su Sir Neville Marriner i Lorin Maazel.

Milenković je svirao za predsjednike Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova, te za Papu Ivana Pavla II. Sa šesnaest godina imao je svoj tisućiti nastup, a dobitnik je prestižnih nagrada na međunarodnim natjecanjima, uključujući Indiannapolis (SAD), Queen Elizabeth (Belgija), Hannover (Nemačka), Paganini (Italija), Lipizzer (Italija), Tibor Varga (Švicarska), Ludvig Spohr (Njemačka), Yehudi Menuhin (Engleska). Pobjednik je i Young Concert Artist  Management-a u New Yorku (SAD).  Duboko privržen međunarodnom humanitarnom radu, Milenković je sudjelovao u gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a, s umjetnicima poput Placida Dominga, Alexisa Weissenberga i Sir Yehudi Menuhina.

Diskografija g.Milenkovića obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku etiketu Dynamic, uključujući kompletne sonate i Partite za solo violinu J. S. Bacha, kompletan opus za solo violinu, kao i 24 Capriccia Nicolóa Paganinija, te njegovo kultno djelo  In cuor più non mi sento. Milenković je snimio i brojna izdanja za srpsku etiketu  PGP. Nedavno su objavljeni nosači zvuka s premijernim snimkama klavirskoga tria i klavirskog kvinteta  Vittoria Gianninija  sa sudionicima Manchester festivala komorne glazbe, te sa snimkama Violinskog koncerta u D-duru J. Brahmsa i Violinskog koncerta u a-molu A. Glazunova uz Simfonijski orkestar RTV Slovenije, pod ravnanjem maestra En Shaoa, za etiketu RTV SLO Klasika.

Kao umjetnik eklektičnih stilskih interesa, Milenković je surađivao s britanskim rock sastavom Gorillaz, gitaristom Vlatkom Stefanovskim i lutnjistom Edinom Karamazovom. Studirao je u klasi čuvene profesorice Dorothy De Lay na prestižnoj školi Juilliard u New Yorku. Posvećen i pedagoškom radu, predavao je na školi Juilliard kao asistent Itzhaka Perlmana. To je vodilo ponudi za profesuru na Sveučilištu Illinois, gdje je Milenković predavao od 2006. do 2021. godine. Od jeseni 2021. godine predavati će na Muzičkoj Akademiji u Novom Sadu, a prihvatio je i ulogu umjetničkog direktora nove koncertne sale u istome gradu.

​Stefan Milenković  svira na ​ violini Giovanni Battista Guadagnini iz 1783. godine.

Sedam splitskih tradicijskih društava prvi put zajedno na pozornici Svečane dvorane Hrvatskog doma Split, šotobraco, s istim ciljem.

Budite i vi svjedok povijesnog trenutka kad će se s namjerom trajnog očuvanja kulturno-umjetničkog amaterizma u gradu Splitu, najtrofejnija, pa i najdugovječnija splitska društva koja danas okupljaju više od 700 članova, a s više od 200 nastupa godišnje, predstaviti u zajedničkom programu 2. svibnja 2023. naslovljenom „Spli'ski konfužjun“.

Izvodeći splitske autore, dijelom ispred Hrvatskog doma s početkom u 18.30 sati, a dijelom u prostoru ovog splitskom glazbenog hrama, publici će se predstaviti sedam ovdašnjih tradicijskih udruga i KUD-ova: Limena glazba Žrnovnica HGD Stjepan Radić, Glazba Split, Folklorni ansambl Jedinstvo, Mandolinski sastav KUD-a Brodosplit, ženska, muška i mješovita klapa KUDŽ-a Filip Dević, Mandolinski orkestar GMD Sanctus Domnio i Gradski zbor Brodosplit.

Na dobro van došla Sudamja!

Vrime je o' fjere!

Vrime je o' mužike, pisme i tanca!

Vrime je o' tradicije!

Baština u novon ruhu!

ULAZ BESPLATAN. Zbog ograničenog broja sjedala, ulaznice je moguće preuzeti na IV. katu Hrvatskog doma Split od utorka 25. travnja do petka 28. travnja od 9.00 do 14.00h.

• Tamara Obrovac, glas, skladbe
• Matija Dedić, klavir
• Žiga Golob, kontrabas
• Krunoslav Levačić, bubnjevi

Pjevačica, flautistica i skladateljica Tamara Obrovac najpoznatija je po djelovanju sa svojim Transhistria Ensembleom za koji je karakteristična suradnja s gitaristima i harmonikašima. Tijekom karijere eksperimentirala je surađujući s raznim glazbenicima. Svojom se posebnošću izdvajaju albumi „Neću više jazz kantati” (Aquarius Records, 2009.), koji je u stilu bliskom funku snimila sa sastavom Transhistria Electric te „Madirosa” (Aquarius Records, 2011.) koji je u crossover stilu snimila uz Transhistria Ensemble i gudački Epoque Quartet, kao i CD „Črni kos“ (Extraplatte, 2006., Austrija) s obradama gradišćanskih narodnih pjesama.

Upravo zbog znatiželje i potrebe za istraživanjem raznih glazbenih područja i suradnje sa stilski različitim glazbenicima, svaki od tih albuma odlikuje se posebnim karakterom i donosi novu, drukčiju priču.

Osnovu skladateljskog rukopisa Tamara Obrovac postavila je na svojem drugom CD-u, „Ulika” (CrnoBijeliSvijet, 1998.), koji je posvetila svojoj baki Uliki, predstavivši skladbe koje spajaju Istru i jazz, što je kasnije artikulirala i varirala u različitim kombinacijama i taj je spoj do danas ostao jednom od glavnih odlika njezina stvaralaštva. On se zasniva na osobnom viđenju njezine, istarske glazbene tradicije - kulture, jezika, običaja - koju promatra i koristi kao nadahnuće za stvaranje osebujne umjetnosti koja se ne može svrstati u neki postojeći žanr. Njezin se neprestani razvoj ne može zaustaviti, moguće je uhvatiti tek poneki segment koji nam može dočarati djelić, trenutak koji je dokumetiran na albumu. Spomenuti je CD snimila s kvartetom u kojem su svirali pijanist Matija Dedić te glazbenici koji su s njom od prvog albuma „Triade” (Euterpa Production, 1996.) do današnjih dana: kontrabasist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić. Za razliku od Transhistria Ensemblea, koji se oslanja na šiti spektar utjecaja, glazba Quarteta bliža je jazz-formi, posebice s obzirom na zvuk, ali preciznije bi bilo reći da je riječ o jedinstvenom glazbenom svijetu Tamare Obrovac. Kao na svim svojim albumima, i na ovaj je uvrstila autorske skladbe, glazbu i tekstove, jedino je za skladbu „Cansoneita” odabrala tekst Loredane Bogliun, a za „Črno zlo” Milana Rakovca. Neke od skladbi, primjerice „Cansoneita”, „Divojka”, „Črno zlo”, „Šenica” i „Joh”, ostale su na njezinu repertoaru, snimila ih je i na drugim albumima. Uz to što je riječ o prepoznatljivim i zadivljujućim glazbenim djelima, ona su i sjajan predložak za improviziranje.

CD „Ulika“ ostavio je snažan trag u njezinu stvaralaštvu pa je šesnaest godina nakon njegova snimanja odlučila podsjetiti na sve skladbe što ih je predstavila tom prigodom. Zaiskrilo je u ljeto 2011., prigodom ponovnog okupljanja kvarteta za koncert u Grožnjanu. Tada je s članovima kvarteta, s kojima u međuvremenu nije često nastupala, ponovno otkrila radost zajedničkog muziciranja. Kemija između suradnika ponovno je proradila, a zagolicalo ih je novo iščitavanje istih skladbi, što se dogodilo posve spontano. Zato su taj glazbeni materijal odlučili reinterpretirati i snimiti iz nove vizure. U skladu je to s načelom jazza da svaka nova verzija zvuči više-manje drukčije, ali to se uglavnom odnosi na koncertne izvedbe, a rijetkost je da neki glazbenik odluči uvrstiti potpuno iste skladbe na novi album. Ipak, Tamara Obrovac dokazala je da ima razlog za to. Naime, one su evoluirale, u novim izvedbama bile su to „druge skladbe”. Najbolji je primjer skladba „Črno zlo” koja je tijekom njezine karijere doživjela toliko promjena da bi od raznih koncertnih inačica mogla odabrati toliko njih koje bi mogla objaviti na jednom CD-u, a da on u svakom trenutku bude zanimljiv i intrigantan; različite izvedbe iste skladbe, a svaka je toliko posebna da predstavlja novo glazbeno djelo. To je dovelo do nosača zvuka „Ulika Revival” (Unit Records, 2014.) koji je Tamara Obrovac promovirala na međunarodnoj razini zahvaljujući nagradi International Hrvatskog društva skladatelja. Uz promociju svojeg stvaralaštva promovira(la) je i Hrvatsku i njezin suvremeni kulturni identitet.

To ima smisla i uvijek donosi sjajne rezultate jer Tamara je istinska improvizatorica. Ta njezina osobina očituje se na više razina, ne samo u pristupu skladbi koju izvodi u tom trenutku nego i u provedbi cjelokupnog koncerta, suradnji s glazbenicima i u komunikaciji s publikom. Tijekom koncerta ona neprestano vreba, izaziva, iskušava i procjenjuje trenutak za sljedeći spontani glazbeni duet, ali i osluškuje reakcije publike, često tražeći od prisutnih da ju izazovu svojim „provokacijama”. To joj redovito uspijeva jer ima sjajan osjećaj za komunikaciju s publikom. Bez obzira na to je li riječ o „duelima” ili kolektivnim improvizacijama, oni se u tom trenutku s njom prepuštaju zajedničkom hipnotičkom ritualu koji uvijek iznjedri novu i uzbudljivu čaroliju. Ona svakom glazbeniku ostavlja dovoljno prostora za izražavanje emocija. Takav pristup moguće je ostvariti jedino uz vrhunske glazbenike, iako spajanje glazbenih zvijezda ne mora biti jamstvo stvaranja umjetničkog djela visoke estetske razine. No oni se kao u nekom koncentriranom transu stapaju u organskoj sinergiji, s razumijevanjem pristupaju tumačenju Tamarinih zamisli stapajući se s glazbom. Pritom forma nije važna; čas je to bliže zvuku Istre, u sljedećem trenutku mainstream ili free jazz, a ne manjka ni opernih eskapada. To je moguće zahvaljujući Tamarinoj glazbenoj filozofiji koja promovira načela demokracije, potpune slobode, tolerancije, suživota i univerzalnosti, ali i njezinom visokom vokalnom umijeću koje joj omogućuju da bude uvjerljiva bez obzira na to u kojem se idiomu nađe. Tamara sve te prednosti koristi radi kreacije uzvišene umjetnosti, a to ju čini iznimnom osobnošću na europskoj i svjetskoj glazbenoj pozornici. U tom neprestanom traganju za novim mogućnostima izražavanja, vrebanju nadahnuća u trenutku izvedbe kad se referira na energiju ili poticaje, leži najvažnija karakteristika njezine umjetnosti. Njezinoj maštovitosti nema kraja, a kako je glazbeno toliko potkovana da tijekom izvedbe ne mora razmišljati o tome što će i kako izvoditi u sljedećem trenutku, može se potpuno opustiti i prepustiti trenutnoj situaciji.

Sve te karakteristike prisutne su i na novom nosaču zvuka, „Nuvola” (Cantus, 2023.), koji će predstaviti na koncertu u Splitu. Za snimanje je pronašla novi razlog. Naime, kad nakon njezinih nebrojenih nastupa i albuma, kojima je uvijek iznova iznenađivala, pomislimo da više ne može ostvariti neki veći pomak, novi zaokret u stvaralaštvu, Tamara ponovno oduševi novom kreativnošću. Iako je zadržala svoj unikatni pristup, njezine su nove pjesme potpuno drukčije od svega što je radila dosad - kontemplativnije, duhovnije i sugestivnije. Kao da se obraća svojem ocu koji je preminuo 2019. godine. U jednoj skladbi to čini izravno. Uostalom, glazba je za nju uvijek bila iskaz proživljavanja osobnog, intime, psihe. Ona ne crpi nadahnuće samo iz promatranja i upijanja senzacija nego i iz poniranja u unutrašnji svijet. Više nego ikad u ovim se skladbama osjeća razotkrivanje duše. Svojom umjetnosti Tamara Obrovac snažno uvlači slušatelja u svoj unutrašnji svijet i kao da usađuje emocije u njegov um, očarava ga glazbom i obuzima svojim invencijama. Svoje vizije dijeli i sa sjajnim glazbenicima koji sviraju ne iz duše, nego dušu samu. Iako godinama svira s Dedićem, Golobom i Levačićem, dosad s njima još nije ostvarila takvo suglasje, takvu međusobnu vidovitost koja vodi do koherentnih izvedaba. Kao da ne postoje glazbala, kao da ne postoje glazbenici - samo svjetlo koje tek blago mijenja boje onako kako umjetnici procesuiraju telepatski razmijenjene misli, kako je njezin otac prenosio svoju intimu na slikarsko platno. Jedna od tih intimnih ispovijedi je na naslovnici

CD-a „Nuvola”.

Autor teksta: Davor Hrvoj

Solist, naučenjak, pedagog Claude Delangle jedan je od najvećih suvremenih saksofonista i vodeći predstavnik francuske škole saksofona. Osim što je nenadmašan interpret klasičnih djela, surađuje s priznatim skladateljima (L. Berio, P. Boulez, T. Takemitsu, A. Piazzola), a promovira i mlađe skladatelje.

Od 1986. rezidentni je saksofonist uglednog Ensemble InterContemporain. Delangle je kao solist nastupao s najprestižnijim orkestrima (BBC London, Radio France, Radio of Finland, WDR Köln, Berlinska filharmonija, Kioi Tokyo) te surađivao s renomiranim dirigentima među kojima je D. Robertson, P. Eötvös, K. Nagan, E. P. Salonen, Myung-whun Chung i L. Bernstein.

Prepun strasti za svoj instrument daleko je više od izvođača. Osim glazbenih postignuća od velike je važnosti i njegov istraživački rad. U Musical Acoustic Laboratories Sveučilišta u Parizu istražuje specifičnu akustiku saksofona. Rezultati istraživanja dragocjene su informacije njegovim kolegama skladateljima. Nakon osvajanja nekoliko prvih nagrada od 1988. godine postao je profesor na Conservatoire National Supérieur de Musique u Parizu. Njegova se klasa smatra najprestižnijom u području saksofona u svijetu. Među studentima svih nacionalnosti vlada veliki interes za stjecanje obrazovanja koje kombinira koncertiranje, mogućnost suradnje sa značajnim skladateljima, a uz to pruža širok izbor interdisciplinarnih aktivnosti. Profesor Delangle seminare interpretacije održava u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Aziji.

Pijanistica Odile Catelin-Delangle rođena je u Avignonu (Francuska).
Njezina sklonost komornoj glazbi dovela ju je do nastupa s brojnim partnerima: u Australiji s Philippeom Cuperom, solistom na klarinetu Orkestra pariške Opere, tijekom glazbenih krstarenja s violončelistom Alainom Meunierom, oboistom Davidom Walterom, violinistom Alexisom Galpérineom; bila je na mnogim turnejama s perkusionistom Jeanom Geoffroyem, harmonikašem Maxom Bonnayem i pjevačicom Susannom Moncayo; radi s violinisticom Dianom Cazaban i snima Beethovenov kvintet s kvartetom Diastema. Njezin repertoar je širok i pokazuje veliku naklonost glazbi dvadesetog stoljeća. Nastupila je u osamdeset praizvedbi (Denisov, Taïra, Nodaïra, Hosokawa, Louvier itd.) i redovito surađivala s brojnim skladateljima kao interpret, ali i kao pedagog u svojoj klasi na Ecole Normale de Musique u Parizu gdje prima mnogo stranih studenata (Europa, SAD, Kanada, Argentina, Čile, Tajvan, Kina, Japan).
Također drži majstorske tečajeve francuske glazbe; voli Debussyja, Ravela, Messiaena i Dutilleuxa.
Na Ecole Normale usavršavala se pod vodstvom velike pedagoginje Germaine Mounier i gdje je jednoglasno stekla “diplomu učitelja” i “diplomu koncertiranja”. Svoj poseban osjećaj za frazu i boju duguje majstorskim tečajevima koje je pohađala kod velike pedagoginje Marije Curcio. Od 80-ih je sa svojim suprugom, saksofonistom Claudeom Delangleom, obišla svaki kutak planeta i s njim snimila petnaestak ploča, uglavnom za švedsku tvrtku BIS. Njihov susret datira još od zajedničkih početaka na Conservatoire National de Région u Lyonu. Gospođa Delangle nagrađivana je na međunarodnim natjecanjima Maria Canals u Barceloni (Španjolska) i Ženevi (Švicarska).

Jeste li se kada uplašili vlastitih misli, jeste li ikada bili toliko duboko ranjeni da ste od bijesa i boli pomislili na jedino olakšanje - osvetu? Ako već ne poznajete trojansku kraljicu Hekubu, bilo bi dobro da je upoznate.

Priča o Hekubi okružena je morem i vjetrom. Rat je završio,Troja je uništena, umorni grčki vojnici sjede na spaljenoj no man’s land i hoće kući. Duh mrtvoga grčkoga heroja Ahila podiže se i traži za žrtvu najveće blago, Poliksenu, Hekubinu kćer, kako bi se Grcima dao vjetar u jedra. Hekuba u snu vidi i pad Troje i smrt Poliksene, ne znajući da je čeka još jedan užas: njezin najmlađi sin Polidoro, kojega je otac za rata uz veliko blago povjerio prijatelju Polimnestoru, nastradat će, i to od prijateljeve ruke. Iz pohlepe za zlatom, Polimnestor dječaka baca u more. Hekuba se od dostojanstvene kraljice pretvara u pomahnitaloga demona koji jedini izlaz vidi u osveti.

Dialogos crpi inspiraciju za ovu glazbeno-scensku izvedbu Hekube iz dva renesansna izvora. U 16. stoljeću venecijanski polihistor Lodovico Dolce (1508-1568) preveo je na talijanski Erazmovu latinsku verziju (tiskanu 1506.) Euripidove antičke Hekube (480-406. prije Krista). Dolceova je elegantna stihovana priča o Hekubi utjecala na Marina Držića (1508-1567) da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu stihovanu dramu na hrvatskom jeziku.

Kreacija ansambla Dialogos križa Dolceovu i Držićevu verziju priče, Grci i Trojanci pjevaju i suprotstavljaju se na starim talijanskim i hrvatskim dijalektima u ovom djelu za solo pjevače, instrumentaliste i malu skupinu tradicijskih pjevača iz Dalmacije koji komentiraju radnju poput kora…

Glazba naše Hekube rađa se u Dialogosovu laboratoriju koji improvizacijskim tehnikama crpi u dubrovačkim i venecijanskim izvorima 16. stoljeća, te u tradicijskoj glazbi dubrovačke regije sačuvanoj do danas. Rezultat je glazbena predstava u kojoj se svevremena snaga grčkog mita susreće s venecijanskom renesansnom finoćom i hrapavom silinom Dalmacije na pragu Otomanskoga carstva.