Menu
Još za vrijeme studija osvaja više nagrada na međunarodnim natjecanjima (1991- Češka Republika, 1992-Italija,1997-Švicarska) i koncertira diljem Europe i Azije (solo koncerti u Hrvatskoj, Italiji, Mađarskoj, Austriji, Indiji, Tajlandu). Početkom studija počinje se intenzivno baviti komornom glazbom. U različitim formacijama redovno koncertira diljem svijeta a snimila je i više nosača zvuka za mađarski Hungaroton.
Odmah po završetku studija dobiva radno mjesto na Konzervatoriju Bartok Bela u Budimpešti gdje do 2020 godine radi kao profesor klavira i korrepetitor u klasi flaute. U međuvremenu paralelno radi i kao korepetitor u klasi violina i flaute na Muzičkoj Akademiji Franz Liszt u Budimpešti. Dobitnica je brojnih nagrada za najboljeg korepetitora na državnim i međunarodnim natjecanjima. Između svih, najistaknutija je
nagrada za najboljeg pijanista na 16. Internacionalnom natjecanju Čajkovski u Rusiji. Stalna je pijanistica na različitim međunarodnim natjecanjima (Antonio Janigro- Hrvatska, Bartok International Violin Competition - Mađarska) kao i majstorskih kurseva (Uzmah-Hrvatska, Festival i ljetna škola za puhače Paks-Mađarska). Kao komorni glazbenik surađivala je sa više svjetski poznatih glazbenika (Dora Schwarzberg, Benjamin Schmid, Emanuel Pahud, Denis Buriakov, Michael Kugel i još puno drugih).
Nakon završetka školovanja, Berten D'Hollander studirao je flautu i već je bio aktivan kao student kao solo piccolo flautist u Flamanskom opernom orkestru Nakon završenog studija, nastupao je s Orkestrom Kraljevskog baleta Flandrije, Belgijskim narodnim orkestrom i Orkestrom La Monnaie Kasnije je uslijedio poziv kao solo flautistu na koncerte u Europi, Sjedinjenim Državama i Japanu Često nastupa s poznatim glazbenicima kao što su Eliane Reyes Boyan Vodenitcharov Alain Raës i France Springuel Poseban fokus njegovog umjetničkog opredjeljenja je interpretacija suvremene glazbe za flautu Kao glavni flautist ansambla Musique Noevelles D'Hollander je izveo djela Claudea Ledouxa Jean Paula Dessyja Michaela Finnissyja Bricea Pauseta Dmitrija Yanova Yanovskog i drugih Osim toga, u aranžmanima s Alfredom
Marcuccijem i Steveom Houbenom kreće se i na području tanga i jazza
Od rane dobi, D'Hollander je bio traženi učitelj flaute, a u dobi od 25 godina imenovan je profesorom flaute na Lemmens institutu Hogeschool voor Wetenschap Kunst u Leuvenu Od 2001 godine održao je predavanje u Hochschule für Musik und Tanz Köln i tamo nadzire klasu flaute kako u sjedištu Kölna, tako i neko vrijeme na odjelu u Aachenu Osim toga, redovito održava majstorske tečajeve širom svijeta Profesor D'Hollander trenutno drži privatne satove i profesor je flaute na Sveučilištu Arkdeniz u Antalyji u Turskoj kao gostujući profesor Također održava majstorske tečajeve diljem svijeta i nastupa kao solo flauta te s D'Hollander/ Lestoquoy flautom i gitarskim dvojcem Njegovi studenti zauzimaju najprestižnije pozicije u vrhunskim orkestrima u različitim zemljama Već pet godina organizira i predaje u Bugarskoj, tijekom mjeseca kolovoza dvotjedni monografski međunarodni ljetni tečaj flaute Bertenov ljetni tečaj Također sudjeluje kao učitelj na ljetnim tečajevima Sarod ( i Altopascio Toscana (Italija Trenutno ima snimljenih osam CD ova Njegova snimka Telemannovih fantazija vrlo je hvaljena i od strane baroknih stručnjaka i priznatih flautista, kao i duet Giuliani Collection s francuskim gitaristom Nicolasom Lestoquoyem koji je postavio novi standard za repertoar Od siječnja 2023 već održava koncerte i masterclassove u Sofiji ( Teldeu ( Budimpešti ( Bruxellesu i Monsu ( Splitu ( Snimio je tri nova CD a, prvi s Nicolasom Lestoquoyem ,,( iz Francuske, a drugi s Annom Granik ( iz Mađarske i posljednji CD turskih melodija zajedno s Lelyom Bayramogullari ( i Aslihan Güngör ( iz Turske Kao što ima pozivnice za Kinu, Kostariku, Italiju, Mađarsku i Bugarsku, već samo za ovu sezonu Ana Granik rođena je u Zagrebu 1977 godine Pohađala je osnovnu muzičku školu Vatroslav Lisinski u klasi prof Vere Prokić Na preporuku slavnog ruskog pedagoga Rudolfa Kehrera sa 12 godina odlazi u Budimpeštu gdje uspješno polaže prijemni ispit na odsjeku za posebno nadarenu djecu pri Muzičkoj Akademiji Ferenc Liszt 1996 uspješno polaže prijemni ispit za redovni studij odsjek klavir gdje 2002 polaže diplomski ispit sa odličnim uspjehom.
Prokultura – Split se i ove godine svojim manifestacijama pridružuje obilježavanju Praznika Frankofonije. Koncertom Prijatelja šansone Rendez-vous s Edith Piaf u Hrvatskom domu Split ujedno obilježavamo tridesetu godišnjicu održavanja Večeri francuske šansone, nacionalnog i međunarodnog natjecanja za mlade, krunskog događaja Dana francuskog jezika i kulture u RH, projekata koje je pokrenula i dandanas vodi predsjednica Prokulture Nansi Ivanišević.
Prijatelji šansone, zapravo pobjednici i najbolji sudionici Večeri, danas predstavljaju Klub u sklopu Prokulture - Opservatorija kulturnih politika - Split. Mahom je riječ o dobitnicima stipendija u Francuskoj koje dodjeljuje Francusko veleposlanstvo u RH, danas solidnim govornicima francuskog jezika i ljubiteljima kulture/a. Za autoricu projekta, i samu profesoricu francuskog jezika i autoricu tih projekata, koje između ostalih organizira Prokultura - Split, oni su "najdraži pokazatelji" koliko sustavna politika kulturnog i umjetničkog obrazovanja donosi rezultate i tamo gdje ih je malo za očekivati, jer na žalost francuski jezik gubi utrku s ostalim jezicima usprkos ljepotama i prednostima koje donosi.
Izvođači na koncertu Rendez-vous s Edith s kojima u ovoj jubilarnoj godini nastojimo prepričati našu tridesetogodišnju priču, već proslavljena Ana Opačak, voditeljica Kluba te Kristina Nuić Prka, Ivana Pinčić i Gabriela Braičić višestruke su pobjednice Večeri šansone, uspješne stručnjakinje u svojim područjima i sjajni glasovi.
Od srca pozivamo sve ljubitelje tog svjetski poznatog žanra da nam se pridruže u srijedu, 12. travnja 2023. na adresi Tončićeva 1 u Splitu.
O GLAZBENICIMA
Glazba sastava A Filetta je putovanje… Moglo bi se reći da je njihova glazba poput polifonog vokalnog prijedloga, poziva, koji je izazovan, smion i suvremen, a rađa se iz moćne usmene tradicije.
Godine 1978. u malom korzikanskom mjestu Balagne, nekoliko je vrlo mladih ljudi – među kojima je bilo i tinejdžera, otpočelo svoje putovanje, odlučni da pridonesu očuvanju tada ugrožene usmene tradicije... A njihovo je putovanje bilo dugo, katkad zavojito ali uvijek obilježeno otkrićima i čudesnim susretima. Stoga će pjevači drage volje priznati da je „susret“ upisan u njihovu glazbenu DNA. To je upravo ono zbog čega taj put nikada nisu željeli ograničiti tek na granice vlastitih korijena: premda izrasli iz zemlje Korzike, baš kao i paprat s kojom su se poistovjetili - korzikanski a filetta – i kojom su simbolički opisali način svoga pjevanja, pjevači ovoga sastava vrlo su se brzo otvorili drugima – drugim podnebljima, drugim disciplinama, drugim umjetnicima (izvođačima, skladateljima, redateljima, koreografima).
Repertoar koji danas njeguje ovaj vokalni sekstet vjeran je odraz onoga što je od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća bio njihov „hod prema naprijed“: putanja koja je dala obris pokretu začetom iz usmene tradicije, a koja se potvrđuje zaokretima i odmacima vlastitog stvaralaštva, bez kompleksa i oslobođenog ikakve sinovske dužnosti. Sakralna glazba na njihovim se programima nalazi zajedno sa svjetovnim pjesmama raznolikih utjecaja, filmskim partiturama ostvarenima s Brunom Coulaisom, glazbom za koreografije Sidija Larbija Cherkaouija, kao i zborovima za antičke tragedije ili rekvijem na narudžbu Festivala u Saint-Denisu.
Glazba ansambla A Filetta posvećena je viziji svijeta u kojem identitet nije nešto zatvoreno; njihova je filozofija sadržana u riječima prekrasnog aforizma pjesnika Renéa Chara: „Najčišće žetve žanju se na tlu koje ne postoji; one su oslobođene od zahvalnosti a duguju samo proljeću.“
Do danas A Filetta objavljuje niz programski profiliranih i tematski objedinjenih albuma, koji su ujedno i okosnica njihovih koncertnih programa. Jedan od najvažnijih projekata, koji je ujedno povezan uz promociju i očuvanje svojevremeno ugrožene usmene predaje korzikanske polifonije, je program Pulifunie, Canti e soni di Corsica, objavljen tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća na pet albuma. Album Ab eternu iz 1992. godine prvi je na kojemu je naglasak stavljen na sakralne i svjetovne originalne skladbe članova ansambla. Album Una tarra ci hé, objavljen 1994. godine, sadrži niz obrada uz instrumentalnu pratnju, čiji tekstovi evociraju povijest i vjerovanja te domoljublje Korzike, a nagrađen je nagradom Grand Prix Académie Charles Cros. Album Passione okuplja različite originalne kompozicije, ponajprije Jean-Claudea Acquavive, s tematikom Kristove muke, koje je ansambl izvodio u Calviju od početka 90-ih godina. Ovaj je album osvojio najvažnije francuske diskografsku nagrade: Le Choc du Monde de la Musique i Le Diapason d'Or. Skladbe na albumu Intantu obuhvaćaju period ansambla od 1994.-2002. godine, opisujući onaj dio njihova stvaralaštva posvećen kazalištu, filmskoj glazbi (s Brunom Coulaisom), te suradnje s različitim umjetnicima sa Sardinije, iz Gruzije i Bugarske. Uz ovaj, nastaje i album kompletno posvećen glazbi koju je za sastav napisao Bruno Coulais, Si di me, kao i Medea s glazbom za istoimenu kazališnu predstavu rađenu prema Senekinom predlošku, albumi su čija se glazba oslanja na vokalnu tradiciju Korzike. Bracanà – u prijevodu „zrele boje“, naslov je još jednog nagrađivanog albuma s četrnaest dotad neobjavljenih pjesama, među kojima je i Put križa nastao u Calviju. Na albumu Mistico Mediterraneo tradicionalni izraz spaja se s eksperimentalnim, u nizu kompozicija osnivača ansambla Jean-Claudea Acquavive, a na albumu se pojavljuju trubač Paolo Fresu i bandoneonist Daniele di Bonaventura. Di Corsica riposu, Requiem pour deux regards, program nastao u suradnji s bandoneonistom Danieleom di Bonaventurom, još je jedna okosnica repertoara ansambla; interpretacija je to rekvijema odnosno tradicionalne korzikanske messa di i morti i kulta umrlih koji na Korzici ima posebnu važnost, ponovno kroz skladateljsko viđenje Jean-Claudea Acquavive.
Ansambl je redovit gost Kazališta u Bastiji kao i različitih festivala, radeći originalnu glazbu za niz predstava (Oedipe roi na Sofoklov tekst u režiji Noëla Casalea, Ulysse sans terre Orlanda Foriosa, Pessoassion u režiji Helmuta Bürgela, opera Lucio B. Coulaisa i O. Foriosa itd.). Surađivao je na nizu filmskih partitura (The Winged Migration 2001. Jacquesa Perrina, glazba: B. Coulais, Comme un Aimant koji potpisuje Akhneton, glazba B. Coulais i Akhneton, Le Liberton Jacquesa Weber, glazba: B. Coulais, Himalaya E. Vallija, glazba B. Coulais, nagrađen nagradom CÉSAR za najbolju originalnu glazbu, Don Juan J. Webera, s glazbom B. Coulaisa i dr.) A filetta 1989. godine osniva festival korzikanske polifonije, Recontres de chants polyphoniques u Calviju.
Do sada ansambl je nastupio u nekim od najvažnijih dvorana, kazališta kao i crkvenih prostora diljem svijeta – pariškim Salle Pleyel, Théâtre des Bouffes du Nord, Cité de la Musique, Cour Marly Muzeja u Louvreu, Crkva St Germain-des-Prés i dr.; u Francuskoj: Opera u Lilleu, Arsenal u Metzu, Nacionalno kazalište u Nicei, na festivalima u Montpellieru, Aix-en-Provenceu, Saint-Denisu, Europajazzu, Jazz sous le Pommiers itd. Izvan Francuske nastupi ih vode u Théâtre de la Monnaie (Brussels), kazalište Bunkamura (Tokyo), Kulturni centar u Belému (Lisboa), Jazz festival u Bergamu, kulturni centar Gasteig (München), Konsert & Kongress (Uppsala), Brave Festival (Wroclaw), Parco della Musica (Roma), Sadlers Wells kazalište (London), Jazz festival u Baselu, Théâtre de la Ville u Luxembourgu, Festival Grec (Barcelona), Međunarodni festival u Baalbecku, Međunarodni festival u Libanonu, Teatro Alfa (Sao Paulo), Barbican Centre u Londonu, Međunarodni festival umjetnosti u Perthu (Australija), Međunarodni festival umjetnosti u Montrealu, festival Ten Days on the Island (Tasmanija) itd.
O GLAZBI
Korzikansko polifono pjevanje ili pulifunie uklapa se u široko podneblje pučkog i crkveno-pučkog višeglasja mediteranskog bazena, koje se u različitim bližim i daljim varijantama rasprostranilo na njegovim različitim krajevima – od obala Korzike i Sardinije, preko dalmatinske obale Hrvatske, pa sve do gruzijskih obala koje oplakuju Crno more.
Svoje korijene, kao uostalom i druge srodne tradicije, ima pretpostavlja se u davnim gregorijanskim melodijama, odajući ih u još uvijek čujnoj modalnosti, zbijenim intervalskim pomacima i postepenoj melodijskoj fleksiji.
Najstarije od korzikanskih melodija upravo su takve, uskog raspona, netemperiranih intervala, stila parlando, a ono što ih čini prepoznatljivima je i napregnuta produkcija glasa, kako bi on bio što glasniji i čujniji prilikom pjevanja na otvorenim prostorima korzikanske brdske unutrašnjosti, gdje se ovakav pjev razvio među pastirima. Otegnute duge melodije u kojima se držani tonovi izmjenjuju s kompleksnim mikrotonalnim melizmatskim figurama, nazvanima rivucate, temelj su polifonih paghjella, najprepoznatljivijeg oblika korzikanskog troglasja u kojem sudjeluju glasovi secunda, bassu i terza. Paghjellu karakterizira postepeno nadodavanje glasova, netemperirani intervali, od kojih je posebno nestabilan interval terce i obilato ukrašavanje melodije, te naposljetku tipični završetak na pikardijskoj terci. Dok svako selo ima svoju specifičnu varijantu ili versu paghjelle, ono što je tipično za sve je karakteristični nesklad između glazbe i teksta, pri čemu se dah uzima usred riječi, a katkad je riječ razvučena preko glavne glazbene cezure. Kako bi bili složni, članovi tzv. équipe – uvijek muškarci - slažu se u zbijenu formaciju potkove, a često dlanom prekrivaju jedno uho. Izvedba je posebno uspjela ako se pojavi eterični četvrti glas, odnosno zuj alikvotnih tonova, koji su rezultat suglasja, ne samo vokalnog nego, kako pjevači smatraju, i duhovnog. Uz paghjelle, kao najpopularniji oblik korzikanske pulifunie, javljaju se i terzetti i madrigali, a svako selo njegovalo je i vlastitu tradiciju crkvenog pjevanja, koja se također usmeno prenosila. Crkveno pjevanje slično je troglasju paghjelle, a uključuje mise (messa di i vivi, messa di i morti), različite himne, procesijske pjesme i tzv. lodi, od kojih su posebno dobro, zahvaljujući brojnim confrèries odnosno crkvenim bratovštinama, sačuvane one vezane uz obrede Velikog tjedna.
Toj tradiciji, premda je većina skladbi autorska, pripada i program Corsic'Amen, čiji ulomci dopiru s tematskih programa sastava: Via Crucis u Calviju, Intantu, Di Corsica Riposu-Requiem pour deux regards, Passione, Bracanà i Castelli.
L'orme sanguigne tradicionalna je pjesma iz Ruglianua, na pučki nabožni tekst koji opisuje Kristovu muku, koja se slaže na način paghjelle, gradeći se iz jednoglasja prve kitice ka višeglasju, s dramskim uzletima na riječima koje opisuju Isusove patnje na Križnom putu. Gusto polifoni Kyrie odiše oporim harmonijama koje se rađaju iz netemperiranih melizama, dok Agnus dei di i defunti Jean-Claude Acquaviva sklada u tipičnoj maniri missa di i morti, arhaične zvučnosti, čija kvintna suzvučja podsjećaju na srednjevjekovne polifone tehnike organuma ili falsobordonea. Figliou d'ella (Ti koji si njezin sin i moj si sin) na tekst i glazbu J.-C. Acquavive poetska je vizija duhovnosti koji je prisutna u svakom detalju prirode i svemira od pamtivijeka, kako kaže pjesma, od vremena kada su nastajale priče i događala se čuda. Benedictus i Requiem - ulomci programskih cjelina Via Crucis i Di Corsica Riposu, Requiem - preuzimaju liturgijski tekst, a glazba se nadahnjuje uskim intervalima i meandričnim melizmima koji krase tradicionalno višeglasje. Gruzijski Ghmerto (Bože) izlet je prema nasljeđu srodnog istočno-mediteranskog tradicionalnog višeglasnog pjevanja. U molitvi se obraća Bogu za zaštitu gruzijskog naroda i pomoć u pobjedi neprijatelja. Rex tremendae i Lacrymosa ulomci su ponovno iz djela Di Corsica Riposu – Requiem pour deux regards, nastaloga 2004. godine, na kombinaciju tekstova latinske Mise za mrtve i tradicijskih tekstova, dok je skladba Beati, u kojoj J.-C. Acquaviva uglazbljuje Blaženstva iz Kristova Govora na gori, skladana poput živahne brojalice, dio programa Bracanà čiji naziv članovi ansambla objašnjavaju kao „boja zrelosti“. Epskog je karaktera skladba U lamentu di Maria, na pjesnički tekst Marcela Acquavive, s glazbom Jean-Claudea Acquavive, u kojoj vodeći glas vodi kroz Marijin plač, a ostali mu se pridružuju u kolopletu lamentirajućih, ekspresivnih ukrašenih linija, od kojih je posebno upečatljiva dionica imitacije osnovne melizmatske vokalne linije. Notte tana na tekst Petrua Santuccija, uspavanka je koja u središnjem dijelu otkriva modernistički karakter pjeva A Filette, kada se u maniri srednjevjekovnog hoquetusa dekonstruira dotadašnji povezani višeglasni slog. Pater noster pisan u deklamativnom stilu, ispunjen je diskretnim ukrašavanjem homofonog sloga. A' l'alivetu (U masliniku) dramatični je monolog, prisjećanje na životni put koji se svodi na istinu sadržanu u prvim očevim riječima, donesen u napregnutoj dionici osnovnog glasa ponad bordunskog basa, koji prati imitacija poput jeke, potiho u intervalu kvarte, stvarajući arhaično, mistično ozračje A sintenza (Presuda), U Sipolcru (Grob), Sub tuum i U Lamentu di Ghjesù (Isusova tužaljka) spektakularni je završni dio programa kojim se u snažnom spektru korzikanske polifonije još jednom u autorskim skladbama J.-C. Acquavive, R. Mambrinija, T. Casalonge i N. Acquavive, odaje počast najvažnijem dijelu glazbenog nasljeđa korzikanske polifonije, onome posvećenom pasionskoj tematici.
J.R. August, pravog imena Nikola Vranić, vodeći je glazbeni talent u regiji. Nakon niza zapaženih EP izdanja, godine 2019. potpisao je ekskluzivni ugovor s izdavačkom kućom Croatia Records pod kojom je objavio svoj debitantski album Dangerous Waters. Album je naišao na nepodijeljeno oduševljenje kritike, koja je J.R.-a proglasila glazbenikom svjetskog kalibra, kao i publike, koja je album prihvatila do te mjere da je u tjednu nakon objave bio najprodavaniji u državi – prvi put u povijesti da je album domaćeg izvođača koji pjeva na engleskom jeziku zauzeo to mjesto. Dangerous Waters je na većini kritičarskih top-lista proglašen albumom godine, uključujući i veliku Nacionalovu anketu u kojoj sudjeluje tridesetak najuglednijih glazbenih novinara i kritičara, a dobitnik je i nagrade emisije Music Pub Zlatka Turkalja (Drugi program Hrvatskog radija) za album godine.
Priznanja ovom posebnom talentu dosegnula su vrhunac na dodjeli glazbene nagrade Porin 2020. godine: J.R. August i njegov debitantski album osvojili su ove prestižne nagrade u čak tri kategorije; za alternativni album, za najboljeg novog izvođača i za album godine – prvi put u povijesti da je album na engleskom jeziku osvojio tu nagradu. Iste godine August je slavio i na dodjeli Rock&Off nagrada. Tamo je osvojio nagradu za “veliki prasak” godine, Rock&Off izvođača godine i album godine. Konsenzus kritike je da je riječ o glazbeniku spremnom za svjetske uspjehe, a da i međunarodna scena počinje prepoznavati o kakvom talentu se radi potvrđuje i činjenica da je Dangerous Waters nominiran za Impalu, europsku nagradu za indie album godine. Definitivna je to potvrda da veliki Coldplay nije bio u krivu kada je J.R.-a na svojoj stranici predstavio kao svjetski potencijal 2012. godine.
U narednoj 2021. godini osvojio je Porina za najbolji live album za album Live at Hrvatski glazbeni zavod, ali i onoga za najbolji videospot, za pjesmu Dangerous Waters. Iste godine osvojio je još dvije Rock&Off nagrade, za najboljeg rock izvođača i za najboljeg live izvođača.
U travnju 2022. godine, J.R. August je objavio svoj 2. studijski album, Still Waters, koji je, kao i njegov prethodnik, naišao na oduševljenje kritike i publike. Album je nominiran za nagradu Porin u dvije kategorije i za Nagradu Rock&Off u tri kategorije.
J.R. trenutno koncertira sa svojim deveteročlanim bendom , a za jesen 2023. godine najavio je novi studijski album Deep Waters, s kojeg će neke pjesme premijerno odsvirati i 31.3. u Splitu.
Članovi benda su:
U utorak 21. ožujka, na dan rođenja skladatelja Johanna Sebastiana Bacha, u 19h će učenici Glazbene škole Josipa Hatzea i studenti Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu po prvi puta nastupiti u Svečanoj dvorani Hrvatskog doma.
Dođite i poslušajte što su pripremili!
Ulaz je slobodan.
Ansambl Dialogos povest će vas u šetnju kroz pariške salone i café-concert s početka 20. stoljeća, ususret pjesnicima, glazbenicima, glumcima i ekscentricima inspiriranima srednjim vijekom.
U intimnoj, frivolnoj, jetkoj i vijugavoj šetnji Parizom iz vremena belle époque susrest ćemo ponajprije zanimljiv i kontroverzan lik Yvette Guilbert (1865. – 1944.), pjevačice, glumice, književnice i intelektualke. Guilbert je pjevala bogat glazbeni repertoar café-concerta, glumila u kazalištu i filmovima, pisala prozu, a autorica je i priručnika o vokalnoj interpretaciji. U suradnji s muzikologom Jeanom Beckom revitalizirala je izvedbu truverskih i trubadurskih srednovjekovnih pjesama koje je (uz klavirsku pratnju!) izvodila i u njujorškome Carnegie Hallu.
Uz Yvette Guilbert čut ćemo i skladbe ekscentričnoga gospodina s Montmartrea u baršunastome odijelu Erika Satieja (1866. – 1925.), čiji je glazbeni svijet pun neogotičkih sanjarija, a svratit ćemo na trenutak i u rafinirani svijet Clauda Debussyja (1862. – 1918.) koji je kao nitko drugi znao uroniti impresionističke madelaine u krhke šalice skrivenih srednjovjekovnih modalnih melodija. Gotovo svi akteri ovoga programa susretali su se u čuvenom kabaretu Le Chat Noir na Montmartreu, ovjekovječenom na brojnim plakatima Toulousea-Lautreca: kabaretski stil se na tadašnjem Montmartreu miješa s neomedijevizmom, a recitator Vincent Hyspa (1865. – 1938.), piše nevjerojatno duhovite i ironične tekstove za Satieja i Debussyja.
Nit vodilja ovoga programa nipošto nije želja za povijesnom rekonstrukcijom jedne druge povijesne rekonstrukcije... Istina je da su umjetnici belle époque bili inspirirani srednjim vijekom i antikom, ali su u svojim inspiracijama znali sačuvati puno ironije i elegancije. Ponekad bi se poslužili pravim srednjovjekovnim napjevima i izvodili ih uz aromatičnu, gotovo „karameliziranu” klavirsku pratnju, ponekad bi slobodno citirali fragmente gregorijanskih napjeva, a ponekad bi vješto izmišljali nova djela i vješto ih predstavljali kao glazbene i poetske arhivske raritete izvučene iz duboke prošlosti...
Na našem programu nalazi se tako i nekoliko Chansons de Bilitis Claudea Debussyja. Tekstove tih predivnih erotskih meditacija napisao je Pierre Louÿs (1870. – 1925.) koji isprva jednostavno nije odolio i pripisao ih je misterioznoj grčkoj pjesnikinji Bilitis, navodno suvremenici čuvene Sapfe. Louÿs je izmislio čak i lik profesora G. Heima, njemačkog arheologa i filologa, koji je navodno izdao kritičko izdanje tih tekstova, otkrivenih tijekom arheoloških istraživanja na Cipru... Navodno je i nekoliko uglednih helenista toga doba dobronamjerno poslalo sugestije Louÿsu da popravi prijevode, sve do trenutka dok ovaj napokon nije odlučio otkriti istinu...
U pjesmi i ulomcima tekstova, u ambijentu intimnog, ironičnog i nostalgičnoga salona, posegnuli smo i za nekoliko pjesama koje nisu stvorene isključivo na srednjovjekovnim temama ili citatima. Yvette Guilbert kaže: „Postoji vrijeme za sve - vrijeme kada ste zatočenik vlastite formule i vrijeme kada vas ona pušta da joj umaknete." Mi smo pokušali umaći: tako će se uz srednjovjekovne i neosrednjovjekovne napjeve na programu naći i djela pjevana u pariškim café-concertima s početka 20. stoljeća, u kojima deklamacija i fragmenti srednjovjekovnih melodija ne služe samo revitalizaciji povijesnoga repertoara ili estetiziranoj glazbenoj arabeski nego ponajprije užitku u sakralnim, ironičnim i erotiziranim scenama gdje je nemoguće odvojiti pjev od govora, glume i igre.
Katarina Livljanić, pjevačica i muzikolog, jedan je od međunarodnih stručnjaka za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe srednjovjekovlja. Nakon magisterija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu doktorirala je u Parizu na problemima usmene i pisane tradicije srednjovjekovne glazbe u južnotalijanskim prostorima. Nakon dvadeset godina rada na pariškome sveučilištu Sorbonne, od 2019. preuzima klasu profesora pjevanja srednjovjekovne i renesansne glazbe na čuvenoj Scholi Cantorum Basiliensis, uglednoj međunarodnoj instituciji specijaliziranoj za izvedbu rane glazbe. Tijekom akademskih godina 1997./1998., 2002/2003. i 2011. bila je gostujućim predavačem ili rezidentnim umjetnikom na sveučilištu Harvard u Sjedinjenim Državama gdje je vodila i vokalni ansambl.
Gostuje na sveučilištima u Sjedinjenim Državama (Yale, Notre Dame, Wellesley) i Kanadi (Vancouver) kao predavač interpretacije srednjovjekovne glazbe.
Autorica je izdanja antifonarija iz Montecassina u prestižnoj zbirci Paléographie Musicale koju su u 19. stoljeću pokrenuli benediktinci u Solesmesu.
Od 2021. umjetnička je voditeljica ciklusa rane glazbe na Glazbenim večerima u sv. Donatu u Zadru.
Na najvećem međunarodnom festivalu rane glazbe u Utrechtu Katarina Livljanić je gost--umjetnički voditelj 2023. godine.
Za dostignuća i rad na hrvatskoj glazbenoj baštini dobila je 2002. odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Francusko ministarstvo kulture dodijelilo je Katarini Livljanić titulu Chevalier des arts et des lettres 2016. godine.
S ansamblom Dialogos koji je osnovala 1997. (www.ensemble-dialogos.org), Livljanić radi na projektima srednjovjekovnoga repertoara i glazbenoga kazališta. Projekti Dialogosa hvaljeni su u novinama („Le Monde“, „Le Figaro“, „Diapason“ i „New York Times“). Ansambl je nastupao u najvećem broju europskih zemalja (među ostalima u Cité de la musique u Parizu, BOZAR u Bruxellesu, Edinburgh International Festival, WDR sezoni u Kölnu, na festivalima u Utrechtu i Antwerpenu, gdje je Katarina Livljanić bila i gostujućim umjetničkim savjetnikom 2012.), u SAD-u (Boston Early Music Festival, Lincoln Center te Metropolitan Museum u New Yorku), Kanadi, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, uključujući brojne radio i TV produkcije.
CD snimke i DVD „Judita" francuska i međunarodna kritika nagradile su priznanjima Diapason d'or, Choc du monde de la musique, a program iz hrvatske glazbene baštine „Tondalova vizija” proglašen je najboljim CD-om srednjovjekovne glazbe 2004. godine prema glazbenome časopisu „Diapason”. Za monodramu „Judita", čiji je glazbeni autor, Katarina Livljanić dobila je nagradu „Judita" Splitskoga ljeta 2007. te nagradu „Ivo Tijardović" Hrvatskog doma u Splitu 2021, gdje je s ansamblom Dialogos u sezoni 2023. rezidentnom umjetnicom.
Danijel Detoni glazbeno je obrazovanje započeo u Zagrebu u klasi Olge Detiček u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, a nastavio u razredima Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti te Itamara Golana na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao što su Pnina Salzman, Emanuel Krasovsky, Hamsa al-Wadi, Felix Gottlieb, Pál Éder i Dénes Várjon.
Kao solist i komorni glazbenik gostovao je na prestižnim festivalima poput Varšavske jeseni, Muzičkog biennala Zagreb, festivala Musica Danubiana u Ljubljani, Dubrovačkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih večeri, festivala Julian Rachlin & Friends, Transeuropéenes u Rouenu, Schleswig-Holstein u Hamburgu, ReMusica u Prištini, Carniarmonie u Udinama i Trieste Prima u Trstu. Surađivao je s umjetnicima kao što su Katarina Livljanić (kao član ansambla Dialogos), Radovan Vlatković, Ivana Lazar, Kajana Pačko, Boris Brovtsyn, Itamar Golan, Gábor Boldoczki, Krešimir Stražanac, Irvin Venyš, Boris Andrianov, David Aaron Carpenter, Enrico Dindo te ansamblima poput Zagrebačkog kvarteta saksofona, Budapest Strings, Komornog orkestra UMZE te Komornog orkestra Dušan Skovran.
Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik: u travnju 2003. s violinisticom Mártom Deák (duo) pobijedio je na Državnom natjecanju Leó Weiner u Budimpešti, a u kolovozu 2006. osvojio i Nagradu izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju Ligetijeve glazbe. Hrvatska glazbena mladež proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Iste mu je godine objavljen solistički album s izabranim djelima Dubravka Detonija u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Ista je kuća 2014. izdala i nosač zvuka Journey through Europe, a 2018. I belgijska Le Chant de Linos (u suradnji s violončelisticom Kajanom Pačko).
Od 2009. podučava klavir, a od 2015. klavir i komornu glazbu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.
Osebujan pijanizam Ide Gamulin već 35 godina plijeni pozornost hrvatske i svjetske glazbene scene. Poslijednji recitali u koncertnim dvoranama Osla, Praga, Bruxellesa i Helsinkija, govore o njezinom umjetničkom putu započetom u Londonu osvajanjem prestižne nagrade Myra Hess i debutom u Queen Elizabeth Hall-u.
Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, osvaja nagradu Svetislav Stančić na Jugoslavenskom natjecanju gazbenih umjetnika te odlazi u London gdje se usavršava kod uglednih pijanista Alfreda Brendela, Johna Lilla, Stephena Kovacevicha i Annie Fischer.
Godine 1983.započinje međunarodnu karijeru osvojivši prestižnu nagradu Myra Hess u Londonu gdje debitira u Queen Elizabeth Hall-u i snima prvi LP za tvrtku EMI. Početke njezine inozemne karijere prate izvrsne kritike, pa tako Noel Goodwin u listu „The Times“ piše:“ ...u stilski raznovrsnom i zahtjevnom programu, Ida Gamulin se predstavila kao iznimna pijanistička osobnost snažnog izričaja...,od poetske kontemplacije do moćne bravuroznosti granitno čvrstih oktava...,u maniri koja podsijeća na Annie Fischer.“, dok David Money u „Daily Telegraph“ ističe: “Vrhunski interpret Bacha..., majstor legata i bogate zvučnosti.., ostvarila je snagu i poeziju Beethovenove sonate..,magična izvedba.“
Među brojnim priznanjima, uz nagradu Myra Hess, ističu se specijalna nagrada Festivala u Freiburgu te nagrada Milka Trnina. Snimka Brahmsove sonate u fis molu proglašena je najboljom izvedbom na američkom Classical Music Directory 2005.
Međunarodna karijera vodi Idu Gamulin u mnoga kulturna središta Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Azije gdje nastupa u prestižnim dvoranama (Rudolfinum, Unisa Concert Hall, F.Liszt Academy, Wigmore Hall, St.Martin-in-the-fields, Auditorio Manuel de Falla) . Gošća je međunarodnih festivala u Spolettu,Varni, Dubrovniku te Janaček festivalu , na kojima nastupa uz ugledne dirigente i orkestre.
Ida Gamulin snima za BBC, France Musique, CBS, Bayerischer Rundfunk, za diskografske kuće EMI-Mava i Croatia Records. Do sada je izdala 21 nosač zvuka , a nedavno je promoviran 7 CD-box u povodu 30 godina suradnje sa izdavačkom kućom Croatia Records.
Mnogi hrvatski skladatelji, kao Boris Papandopulo, Milko Kelemen, Anđelko Klobučar, Igor Kuljerić, Ivo Josipović i Berislav Šipuš, posvetili su joj svoje skladbe koje je praizvela i trajno zabilježila na nosačima zvuka . Osobitu pozornost posvećuje glazbi Dore Pejačević, te je za tisak priredila cjeloviti opus glasovirskih minijatura, održala brojne koncerte s njezinim djelima a na nosačima zvuka ovjekovječila najpoznatije minijature i cikluse te Klavirski kvintet u h molu.
Usporedo s koncertantnom karijerom, Ida Gamulin je redovita profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Održava seminare iz interpretacije na uglednim europskim akademijama, članica je ocjenjivačkih sudova međunarodnih pijanističkih natjecanja i predsjednica EPTA-e Hrvatske od 2004.
Zbor "Vanya Moneva" jedan je od najpopularnijih bugarskih folklornih zborova, čija je dirigentica od osnutka dr. sc. Vanya Moneva. Zbor nedvojbeno pripada najvrjednijem kulturnom blagu Bugarske danas. Stilovi kojima rade uključuju obrađeni folklor, crkvenu glazbu, suvremene jazz i pop projekte, kantatno-oratorijsku glazbu, filmske i kazališne produkcije, world music.
Koncertna djelatnost dr. sc. Vanye Moneve i zboraša koje vodi je bogata. Životopis zbora uključuje stotine koncerata u Bugarskoj, Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi, Rusiji, Moldaviji itd., uključujući snjimanje verzije japanske nacionalne himne, koja je izvedena na ceremoniji zatvaranja Olimpijskih igara u Riju 216. godine na poziv japanske Vlade i Japanskog olimpijskog odbora.
Dojmljivo je sudjelovanje zbora „Vanya Moneva“ u soundtracku filma iz serijala "Ratovi zvijezda" "Solo" (2018), skladatelja Johna Powella, kao i u soundtracku HBO produkcije "His Dark Matters" (2019) , skladatelja Laurena Balfea itd.
Povodom Dana Državnosti Republike Bugarske, Veleposlanstvo Republike Bugarske u Hrvatskoj i g. Zdravko Plazonić, počasni konzul Republike Bugarske u Splitu, imaju čast pozvati Vas na koncert uz koktel u srijedu, 1. ožujka 2023. od 17.00 sati.
Ulaz slobodan!
Ivana Vukojević je mlada glazbenica koja je osnovnu i srednju glazbenu školu završila u klasi Tomislave Karačić Šoljić. Do sada je dobitnica desetak prvih nagrada iz flaute, solfeggia i komorne glazbe. Dobitnica je prve nagrade i laureat na natjecanju Flauta Aurea. Dobila je posebnu pohvalu žirija na međunarodnom natjecanju Flute flight competition 2020. u Engleskoj. Članica je Zagrebačkog ansambla flauta s kojim je snimila CD pod nazivom Carousel. Llanica je Ansambla OKTOS i kvarteta flauta Il suono. Kao solistica nastupala je uz pratnju Zagrebačke filmharmonije, Zagrebačkog orkestra mladih, Tamburaškog orkestra Gaj. Jednoglasnom odlukom žirija 52. tribine Darko Lukić izabrana je kao dobitnica Diplome Darko Lukić. Za održani recital dobila je Rektorovu nagradu. Na natjecanju Papandopulo 2021. godine osvojila je drugu nagradu. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu s odličnim uspjehom u klasi prof. Renate Penezić. Trenutno je zaposlena na mjestu prve flaute u Zagrebačkom gradskom kazalištu "Komedija".
Ivo Baule rođen je 27. rujna 2001. godine u Dubrovniku. Svoje glazbeno obrazovanje započeo je s osam godina u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića kod profesora Pera Škobelja kod kojeg je 2020. godine i maturirao. Uz srednju glazbenu školu završio je i prirodoslovno-matematički smjer u Gimanziji Dubrovnik. Nakon srednje škole 2020. godine upisuje Umjetničku akademiju u Splitu u kalsi profesora Gorana Listeša, a zatim svoje obrazovanje nastavlja s Petritom Cekuom i trenutnim asistentom Lukom Lovrekovićem. Osim spomenutih imena tijekom školovanja se usavršavao uz mnoge druge profesore: Zoran Dukić, Krešimir Bendek, Xhevdet Sahatxija, Rafael Aguirre, Aniello Desiderio i drugi. Sudjelovao je na natjecanjima HDGPP, Daleki akordi, Omiš Guitar Fest, Poreč Fest i u sklopu njih osvajao brojne nagrade.
Paul Mnatsakanov mladi je pijanist, čembalist i fortepijanist u usponu. On nastoji s publikom podijeliti razumijevanje glazbe kao umjetničke forme koja ne postoji samo radi lijepih, apstraktnih zvukova, već i radi značenja i emocije. Po njegovom mišljenju, glazba uvijek treba govoriti i prenijeti slušatelju nešto o svemiru.
Paul je rođen u Marylandu, SAD. Započeo je studij glazbe na Moskovskoj specijalnoj glazbenoj školi Gnessin (2008.-2012.) u klasi Nigore Akhmedove, nastavio je studij u Dječjoj glazbenoj školi na Moskovskom državnom Chopin College of Musical Performance kod počasnog umjetnika Rusije, profesora Valerija Pjasetskog (2012. -2016), te je diplomirao na Središnjoj glazbenoj školi Moskovskog državnog konzervatorija Čajkovski, studirajući kod počasne umjetnice Rusije Ekaterine Mečetine (2016.-2020.).
Studira s Philippeom Raskinom na Glazbenoj školi Friedrich Gulda, na Kraljevskom glazbenom koledžu kao student zajedničkog glavnog studija s voditeljicom klavira, profesoricom Vanessom Latarche i pročelnikom katedre Povijesnih instrumenata s tipkama, profesorom Terenceom Charlstonom, te na Moskovskom konzervatoriju, na Fakultetu za povijesnu i suvremenu glazbenu izvedbu, kod profesora Yuryja Martynova (povijesne klavijature) i Ekaterine Mechetine (klavir).
Paul je laureat 11 natjecanja: “Città di Cantù International Piano and Orchestra Competition” (Cantù, Italija, 2022., 1. nagrada i posebna nagrada za najbolju izvedbu Beethovenova klavirskog koncerta), “Champion's Keyboard” (Online, 2022., 1. apsolutna nagrada u Odjeljku F - Debussy/ Ravel/ Faure; Online, 2021., 1. apsolutna nagrada u Odjeljku A - Bach /Scarlatti i Odjeljku B - Mozart/Haydn), “Beethoven International Piano Competition” (Sondrio/Morbegno, Italija, 2020. , 1. apsolutna nagrada), „Tadini International Music Competition” (Lovere, Italija, 2019., 1. apsolutna nagrada), „Future Stars International Piano Competition” (online natjecanje, 2016., 1. nagrada), „Fryderyk Chopin natjecanje za djecu i mlade” (Szafarnia, Poljska, 2016., 3. nagrada), "Međunarodno televizijsko natjecanje mladih glazbenika 'Orašar'" (Moskva, Rusija, 2014., 2. nagrada) i drugi.
Paul je nastupao na brojnim festivalima u Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Armeniji, Francuskoj, Poljskoj, Slovačkoj, SAD-u i drugim zemljama. Surađivao je s mnogim orkestrima diljem svijeta.
Diplomirao je na Anglo-američkoj školi u Moskvi s IB diplomom. Voli učiti jezike - tečno govori ruski, engleski, francuski i talijanski - a posebno ga zanimaju kazališna režija, dirigiranje i opera.
