Nosač zvuka „Transformacije“ donosi izvorne hrvatske napjeve u izvedbi Camerate Vocale Split u potpuno novom ruhu! ETNO-ELEKTRO KONCERT S MODERNIM PLESOM ČLANOVA BALETA HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA, kojim će se predstaviti CD, održat će se u svečanoj dvorani Hrvatskog doma Split, 26. studenog 2022. s početkom u 20h. Događaj se odvija u sklopu 5. Međunarodnog festivala pjesme SING (in) SPLIT. U projekt je uključeno čak 17 zemalja: Španjolska, Venecuela, Ujedinjeno Kraljevstvo, Bjelorusija, Engleska, Italija, Mađarska, Japan, Danska, Belgija, Nizozemska, Poljska, Švedska, Kanada, Turska, SAD i Hrvatska. Odabrani napjevi su iz devet hrvatskih geografskih područja: Međimurje, Grad Zagreb, Jastrebarsko, Podravina, Slavonija, Lika, Istra, Grad Split i Dalmacija, a uključuju plesove, uspavanke, međimursku popjevku, slavonske plesove, tzv. istarsku ljestvice, zagrebačke pjesme i dalmatinske serenade. Skladatelji iz cijelog svijeta skladali su elektroničku glazbu na temelju zvučnih zapisa iz hrvatske tradicije. Izdavač nosača zvuka je Croatia Records.
Na koncertnoj izvedbi kojom se predstavlja nosač zvuka sudjeluju prvakinja i solist splitskog Baleta Albina Rahmatullina i Lev Šapošnikov te mješoviti pjevački zbor Camerata Vocale Split pod dirigentskim vodstvom dr. sc. Sare Dodig Baučić.
Skladatelji koji su sudjelovali u projektu „Transformacije“:
Esteban Zapata (Španjolska), Philip Harvey (Ujedinjeno kraljevstvo), Umberto Sorbo (Italija), Daniel Regnier (Kanada), Andrzej Ojczenasz (Poljska), Erika Ito (Japan), Emile J. L. Chappin (Nizozemska), James Molloy (Engleska), Daan Geysen (Belgija), Francesco Marzola (Italija), David Kapusi (Mađarska – Danska), Merve Erez (Turska – Švedska), Ricardo Teruel (Venecuela), Elizaveta Loban (Bjelorusija), Robert E. Thomas (SAD), Lauren McCall (SAD
Na drugom koncertu u sklopu Dalmatinskog ciklusa nastupit će Komorni orkestar Splitski virtuozi pod vodstvom dirigenta i violista Wladimira Kossjanenka. U godini u kojoj ovaj orkestar obilježava 10. obljetnicu postojanja splitska će publika imati priliku čuti raznolik i bogat program čiju okosnicu čine djela dvojice suvremenika iz 20. stoljeća: Gudački kvartet br. 8 u c-molu, op. 110, ruskog skladatelja Dmitrija Šostakoviča te suita za gudače Pintarichiana Borisa Papandopula, jednog od najvećih hrvatskih skladatelja. Zanimljivo je istaknuti da je Papandopulova Suita nastala u Kaštel Lukšiću 1974. godine.
Splitski virtuozi ove godine obilježavaju desetu obljetnicu svojega osnutka. Brojne kritike hrvatskih i inozemnih novina s oduševljenjem prate koncerte ovog komornog orkestra od prvog nastupa do danas.
Na inicijativu Glazbeno-umjetničke udruge Artemis, Glazbene mladeži i Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, godine 2012. udružili su se istaknuti profesionalni splitski glazbenici pod vodstvom violista i dirigenta Wladimira Kossjanenka i u Splitu osnovali komorni orkestar s kontinuiranom koncertnom djelatnošću. U znak podrške pokroviteljstvo nad prvom glazbenom sezonom orkestra preuzeo je tadašnji je predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović.
Splitski virtuozi održali su više od 50 koncerata diljem Hrvatske, a više od 100 glazbenika iz 18 zemalja sviralo je u ansamblu. Zapažene su suradnje sa zborom West Village Choral iz New Yorka te s renomiranim solistima kao što su: gitaristi Zoran Dukić i Edin Karamazov; pijanisti Vesna Podrug, Lovre Marušić, Grigory Gruzman, Alexander Vitlin i Nataša Veljković; violinisti Mai Suzuki, Fritz Gearhart, Dragan Radosavljević, Arman Mourzagaliev; violončelistice Kim Cook, Pauline i Felicitas Stephan i Kajana Pačko.
Godine 2018. godine Splitski virtuozi uspješno su predstavili Hrvatsku trima koncertima na Međunarodnom festivalu Celloherbst am Hellweg (Jesen violončela u Hellwegu) u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (Republika Njemačka). Dvije godine kasnije gostovali su na 60. glazbenim večerima u sv. Donatu u Zadru. Na Svjetski dan glazbe (21. lipnja 2021.) održali su humanitarni koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a cilj je bilo prikupljanje novčanih sredstava za obnovu zgrade HGZ-a stradale u potresu.
Ministarstvo kulture kontinuirano pruža podršku Splitskim virtuozima, što ansamblu omogućava nastavak rada u prezentaciji visoke razine glazbenog umijeća te pomaže mladim članovima i gostima ansambla da neprekidno usavršavaju svoje profesionalne vještine na koncertnim podijima. Posebna pažnja članova utemeljitelja Splitskih virtuoza usmjerena je prema odgoju glazbenika mlađe generacije njihovim aktivnim sudjelovanjem u pripremi koncertnih programa ansambla kao i u organizaciji seminara i radionica.
Violist i dirigent Wladimir Kossjanenko rođen je u Almatiju u Kazahstanu. Studirao je violu od 1986. do 1991. kod prof. Vladimira Stopičeva na Državnom konzervatoriju u Sankt Peterburgu. Za vrijeme studija djelovao je kao soloviolist i asistent-dirigent Ansambla lenjingradskih solista. Godine 1991., na poziv Orkestra Gustava Mahlera pod vodstvom Claudija Abbada, došao je u Beč. Studij je nastavio kod prof. Petera Ochsenhofera i prof. Thomasa Kakuske na bečkom Sveučilištu za glazbu, gdje 1999. godina magistrira summa cum laude. Studij nastavlja kod prof. Michaela Kugela na Kraljevskom konzervatoriju u Gentu u Belgiji. Važno umjetničko iskustvo stekao je na majstorskim tečajevima kod Issaca Sterna, Norberta Brainina (Amadeus Quartet), Waltera Levina (LaSalle Quartet), Güntera Pichlera (Alban Berg Quartet), Milana Škampe (Smetana Quartet), Joela Krossnicka (Julliard Quartet). Od 1993. do 1996. bio je stalni zamjenik u Bečkoj filharmoniji. Od 1994. do 1998. angažiran je kao prvi soloviolist Filharmonijskog orkestra u Grazu. Od 1998. do 2007. bio je član renomiranog bečkog kvarteta Hugo Wolf.
Godine 1999. dobio je Europsku nagradu za komornu glazbu u Parizu, a 2003. nagradu Pasticcio austrijskog radija ORF. Održao je brojne koncertne turneje u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Velikoj Britaniji, Irskoj, Koreji i Japanu. U proteklih 25 godina svirao je na više od 600 koncerata kao solist i komorni glazbenik u najznačajnijim koncertnim dvoranima, kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Suntory Hall u Tokiju, Musikverein i Konzerthaus u Beču, Concertgebouw u Amsterdamu, Tonhalle Zürich, Konzerthaus Luzern, Royal Albert Hall i Wigmore Hall u Londonu, Birmingham Symphony Hall, dvorana Berlinske filharmonije, dvorana Filharmonije u Kölnu, Cité de la Musique u Parizu, Palais des Beaux-Arts u Bruxellesu, Konzervatorij Čajkovski u Moskvi te Mariinski teatar u Sankt Peterburgu. Nastupao je kao solist s Bayerische Kammerphilharmonie, Zagrebačkim solistima, Jeruzalemskim orkestrom, Orkestrom Les Orpheistes Sofia, Capellom Lutherana Beč, Filharmonijom Arthur Rubinstein, Zadarskim komornim orkestrom, Splitskim virtuozima i Bečkim akademskim simfonijskim orkestrom. Kao dirigent nastupao je u Austriji, Njemačkoj, Bugarskoj i Hrvatskoj.
Wladimir Kossjanenko snimao je za radio ORF1, BBC3, Radio France Paris, Deutschland Radio Berlin, Süd-West-Funk Baden-Baden, Radio Suisse Romande, RAI, Minnesota Public Radio, televiziju „Unitel“ Berlin, ORF, TV Irland, KBS Južna Koreja, NHK Japan i HRT.
Za diskografske kuće Gramola, Atlantis Art, Extraplatte, Cam Jazz i Lumaudis snimio je brojne CD-e zajedno s Vesnom Podrug, Yuliyom Gorenman, Igorom Malinovskim, Jean-Guihenom Queyrasom, Xavierom Phillipsom, Johnom Taylorom, Kennijem Wheelerom, Edinom Karamazovim, Stefanom Milenkovićem i Hugo Wolf kvartetom.
Surađivao je s renomiranim solistima kao što su Bruno Canino, Michael Kugel, Gerard Causse, Patricia Kopatchinskaja, Mario Hossen, Petrit Ceku, Filippo Gamba, Nicholas Angelich, Paul Meyer, David Grimal te s poznatim ansamblima: Altenberg-Trio Beč, Ensemble Wiener Collage, Ensemble XX. Jahrhundert Beč, Vienna Secession Players, Trio Orlando Zagreb, Tartini kvartet Ljubljana i Kvartet Sebastian.
Kossjanenko je održao 55 majstorskih tečajeva za violu i violinu, među ostalim na Sveučilištu St. Andrew, Guildhall School of Music u Londonu, Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, Kraljevskom konzervatoriju Maastricht, Sveučilištu u Sapporu, Međunarodnoj akademiji Orfej u Beču, Državnom konzervatoriju u Solunu, Glazbenoj akademiji u Ljubljani, New Bulgarian University u Sofiji, Muzičkoj akademiji Sarajevo i Državnom konzervatoriju u Almatiju.
Bio je član žirija međunarodnih natjecanja Watson Forbes u St. Andrew, Iosif Kogan u Kazahstanu, Rudolf Matz u Dubrovniku, Boris Papandopulo u Zagrebu te državnih i regionalnih natjecanja HDGPP-a.
Od 2008. predaje violu i komornu glazbu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, gdje je od 2022. u statusu redovnog profesora. Godine 2021. izabran je za predstojnika Odsjeka za gudačke instrumente i gitaru. Njegovi studenti dobitnici su prvih nagrada na državnim natjecanjima, dobitnici su Oskara znanja, zaposleni su kao profesori u glazbenim školama u Sloveniji i Hrvatskoj te redovito nastupaju u različitim komornim sastavima i orkestrima.
Od 2009. do 2014. Kossjanenko redovito surađuje sa Zagrebačkim solistima, a kao vođa dionice viola nastupa u Filharmonijskim orkestrima Luksemburga i Lihtenštajna. Godine 2012. s pijanisticom Vesnom Podrug osnovao je festival Dani J. S. Bacha u Splitu koji se održava svake godine na dan rođenja skladatelja. Iste godine osnovao je komorni orkestar Splitski virtuozi s kojim je kao dirigent održao više od 50 koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu.
Godine 2019. dobio je nagradu Zlatni Grgur za izniman doprinos glazbenoj sceni Grada Splita.
Pijanist koji se na svjetskim pozornicama osjeća kao kod kuće, majstor i čarobnjak klavijature - Josip Joe Meixner.
Postoje veliki klavirski virtuozi i glazbeni inovatori, ali način na koji Josip Joe Meixner interpretira dušu glazbe nije samo jedinstven, već i emocionalno vrlo snažan.
Josip Joe Meixner je skladatelj, producent, glazbeni znanstvenik koji se posvetio glazbenoj medicini i terapiji glazbom i utemeljitelj piano medicine®.
No ponajprije, on je pijanist. Svaki puta kada njegovi prsti dotaknu tipke klavira, on u glazbi udahne život i dušu.
Što je to što svaki od njegovih koncerata čini tako posebnim?
Sa svojim jedinstvenim i originalnim aranžmanima, Josip Joe Meixner stvara novu umjetničku formu, u kojoj sjedinjuje elemente klasične, jazz i soul glazbe.
Gradska knjižnica Marka Marulića Split poziva Vas na svečanu dodjelu priznanja „Knjižnica godine” i obilježavanje Dana hrvatskih knjižnica koje će se održati u Splitu, u petak 11. studenoga 2022. u Koncertnoj dvorani Hrvatskog doma, u Tončićevoj ulici 1 u Splitu
PROGRAM:
od 12:30 – 13:30 sati
Središnja svečanost obilježavanja Dana hrvatskih knjižnica i dodjela priznanja „Knjižnica godine” Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split uz prigodni program
13:30 – 14:30 sati
Svečani domjenak
Camerata Cantilly ovaj koncert izvodi u znak sjećanja na prijatelja i kolegu, splitskog fagotista VASKA LUKASA, člana Camerate Cantilly i Zagrebačke filharmonije, koji nas je prerano napustio ove godine.
CAMERATA CANTILLY utemeljena je 2014. godine kao komorni sastav puhačkih glazbala i jedini je ansambl takve vrste u Hrvatskoj. Jezgru Ansambla čini klasični puhački oktet, tzv. harmonie sastavljen od para oboa, klarineta, rogova i fagota, a koji se po potrebi proširuje flautom i kontrabasom. Osnivač i umjetnički voditelj Ansambla klarinetist je Mihael Paar.
Već prvi koncert Ansambla najavio je novu snagu na domaćoj glazbenoj sceni. Ubrzo su uslijedili brojni nastupi širom Hrvatske, kako u okviru koncertnih ciklusa, tako i u okviru međunarodnih festivala. Središnji događaj u sezoni Ansambla tradicionalni je koncert koji se održava u maloj dvorani Lisinski u Zagrebu, a kao poseban projekt već se etablirao Open Air koncert u Samoboru. Od samog osnutka Camerata Cantilly posebnu pozornost pridaje multimediji i osmišljavanju digitalnog identiteta što je dovelo do stvaranja velikog i vrijednog kataloga audiovizualnog materijala. Time se Ansambl približio najširoj publici, a praksa je nastavljena i u vrijeme pandemije serijom virtualnih koncerata naslova Camerata Cantilly – Connected. Za obljetnički koncert iz 2019. godine koji je snimila Hrvatska radiotelevizija, Camerata Cantilly nagrađena je Diplomom Milka Trnina. U veljači 2022. objavljen i prvi album Ansambla naslova Petite Symphonie u izdanju VasakQ Recordsa.
Program svojeg prvog koncerta u Splitu Camerata Cantilly oblikovala je tako da u prvom dijelu zazvuče originalne skladbe pisane za ovakvu vrstu sastava. Pomalo neuobičajeno, ali zasigurno osvježavajuće, program započinje djelom iz našeg stoljeća, a nastavlja se skladbama klasične epohe. Na rasporedu drugog dijela isključivo su obrade, koje djela Rossinija i Händela odijevaju u nova zvukovna ruha.
FILIP HORVAT (Čakovec, 1993.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je orgulje u klasi prof. Maria Penzara (2017.) i primijenjenu kompoziciju u klasi prof. Zlatka Tanodija (2019.). Skladao je glazbu za Hrvatski radio i televiziju te za nekoliko kratkometražnih filmova, od kojih je najpoznatiji Pas de Deux.
Skladba Woodwind Adventure nastala je tijekom rujna 2022. godine u želji da se ponudi mogući odgovor na raznovrsna pitanja i stanja u društvu, a koja se posebno tiču glazbene umjetnosti. Okružen raznim utjecajima suvremene glazbe, pokušao sam pronaći prihvatljivi spoj raznih glazbenih mišljenja i pretočiti ih u svima dostupan i prihvatljiv zvukovni efekt koji potiče na kreativna razmišljanja i pozitivne emocije. Sastav je svakako tome pridonio jer ga čine srodni, a opet dovoljno različiti instrumenti puhačkog korpusa okupljeni u tzv. Harmoniemusik pa se stoga u skladbi isti koriste kao sredstvo za stvaranje tonalne boje različitim harmonijskim i polifonim, ali i posebnim orkestracijskim postupcima. Djelo je građeno od jedne teme koja se tijekom skladbe skraćuje i varira raznim skladateljskim postupcima, a ponekad i pretvara u jednostavan motiv. Osim korištenja cijelog ansambla u svrhu tonalnog bojanja, na više se mjesta pojavljuju instrumentalna sola s pratnjom koja svakom izvođaču omogućuju da se istakne i umjetnički izrazi. Osnovna je ideja skladbe da svojom tonalnošću i tzv. tradicijskim skladateljskim postupcima ukaže na to da takva vrsta glazbenog mišljenja nikada ne izumire te da može ravnopravno egzistirati sa suvremenim trendovima i skladateljskim tehnikama. Skladba je posvećena Camerati Cantilly i fagotistu Vasku Lukasu (1979. - 2022.). (Filip Horvat)
Austrijski skladatelj i pijanist Johann Nepomuk Hummel (1778. - 1837.) prvu glazbenu poduku dobio je od svog oca u Bratislavi i Beču, gdje ga je podučavao i W. A. Mozart. Nakon prvog javnog nastupa u Dresdenu 1787., koncertirao je kao pijanist diljem Europe. Potom je nastavio studij kompozicije u Beču, a neko je vrijeme učio orgulje kod J. Haydna, kojega je naslijedio na položaju kapelnika u Eisenstadtu. Djelovao je u Stuttgartu, Weimaru i Londonu. Danas se najviše izvode njegova klavirska djela, klavirski koncerti, Koncert za trubu u Es-duru te komorna glazba. Izvođački zahtjevna Partita za puhače u Es-duru, S. 48 pokazuje ansambl za koji je skladana (puhački oktet) u punom sjaju i skladana je u najboljoj tradiciji Harmoniemusika. Riječ je o glazbenom pravcu (ponekad i glazbenoj formi) i pripadajućem tipu ansambla, koji je na svojem vrhuncu bio u klasicizmu (početkom kojeg se formirao) pa sve do kraja ranog romantizma. Zbog slabljenja aristokracije (koja ga je financirala i imala na svim važnijim europskim dvorovima) i društveno-političkih previranja (formiranje država), ustupio je tada mjesto većim puhačkim orkestrima, kao što su vojni, protokolarni i sl. Zanimljivo je kako blistava, virtuozna i uhu ugodna Partita u sebi ima stavak tipičan za doba u kojem je nastala – Menuet. Slična je partitama koje su proslavile češkog skladatelja Franza Krommera (1759. - 1831.)
Češki violončelist, skladatelj i dirigent Josef Reicha (1752. - 1795.) studirao je violončelo u Pragu, a zaposlio se kao prvi violončelist u dvorskoj kapeli Wallerstein 1774. godine, gdje je šest godina kasnije postao i kapelnik. Godine 1781. posvojio je svog nećaka Antona Reichu (1770. - 1836.), kojeg je podučavao kompoziciji te sviranju klavira i violine, a koji će kasnije postati priznati skladatelj i teoretičar. Godine 1785. Maximilian Francis od Austrije, izbornik Kölna, postavio je Josefa za direktora orkestra u Bonnu. Reichin opus obuhvaća različite solističke koncerte (od kojih 11 za violončelo), simfonije te 12 partita za puhačke instrumente, koje su utjecale čak i na mladog Beethovena. Reichini štovatelji bili su Leopold Mozart i Michael Haydn. Četverostavačna Partita u D-duru pisana je za flautu i puhače (s jednim fagotom u sastavu), s tim da dionica flaute nije solistička u uobičajenom smislu, već je više izražena unutar samog ansambla, stoga će večerašnja solistica sjediti zajedno s članovima Camerate Cantilly.
Dajte mi popis za kupnju, izjavio je znameniti talijanski skladatelj Gioachino Rossini (1792. - 1868.), i uglazbit ću ga. To je i mogao, a gotovo i učinio jer je do svoje 37. godine napisao 38 opera, a nakon toga više nijednu (u kasnim godinama skladao je klavirsku i komornu glazbu u zbirkama Grijesi moje starosti). Njegova opera Tancredi iz 1813. godine svakako nije jedno od najpoznatijih i najizvođenijih njegovih djela, no Uvertira se ipak često i rado izvodi. Zanimljivo je da ju je skladatelj „posudio“ iz svoje opere koju je skladao godinu ranije - La pietra del paragone. Opera Tancredi govori o ljubavi između prognanog vojnika Tancredija i lijepe Amenaide, kćeri moćnog Argirija. Kad je Amenaide osuđena na smrt zbog izdaje koju nije počinila, prerušeni Tancredi bori se kako bi obranio svoju ljubav i dom. Briljantnu Uvertiru slušamo u obradi iz Rossinijeva vremena, koju je načinio Wilhelm Legrand (1769. - 1845.) za puhače (s jednom flautom i jednom oboom).
Posegnuvši za pričom o Figaru, Rossinija nije omelo što su ju već uglazbili Paisiello i Mozart. Godine 1816. stvorio je operu blistavog humora - Seviljskog brijača, jednu od najpopularnijih i najizvođenijih u povijesti. U njoj se neukrotiva Rosina odbija udati za svojeg pompoznog starog skrbnika, doktora Bartola. U međuvremenu, odvažni mladi grof Almaviva žarko želi osvojiti Rosinu. A tko će se pobrinuti da njih dvoje završe zajedno na kraju opere? Najpametniji lik u cijeloj Sevilli - brijač Figaro, čije usluge svi traže za sve (a on sam ima razne druge talente osim šišanja). U kavatini iz prvog čina Ecco, ridente in cielo (Ovdje, smiješeći se na nebu) zaljubljeni grof Almaviva pjeva serenadu Rosini pod njezinim prozorom.
Nakon oratorija Mesija (napose njegova znamenitog zbora Aleluja), široj publici najpoznatija djela velikog njemačkog baroknog skladatelja Georga Friedericha Händela (1685. - 1759.) svakako su Glazba na vodi (1717.) te Glazba za kraljevski vatromet (1749.). Potonje je djelo namijenjeno izvođenju na otvorenom prostoru (trostruko je kraće od Glazbe na vodi), a napisano je u povodu proslave završetka jednog od brojnih dinastičkih ratova u Europi. Kako je i Velika Britanija bila umiješana u taj rat, George II. je naredio da dvor posegne za omiljenim sredstvom barokne pompe te spoji glazbu s optičkim efektom u zraku i paradom na tlu. Od ukupno pet stavaka ove suite, večeras slušamo tri u obradi za puhački oktet s kontrabasom koju je načinio Englez Arthur Campbell.
Dani klasične gitare dovode u Split prvi flamenco koncert nakon više od 12 godina i nastupa nenadmašnog Paca de Lucie. Upravo je Paco bio mentor gitaristu i skaldatelju Juan Carlos Romeru koji dolazi u Split zajedno sa pjevačicom Carmen Molinom i plesačem Rafaelom Campallom kako bi splitskoj publici predstavio dio bogate španjolske flamenco baštine koja uključuje i autorska djela samog Juan Carlos Romera. Očekujte večer za pamćenje na zadnjem koncertu jubilarnog festivala.
Festival Dani klasične gitare od samih početaka daje priliku mladim hrvatskim gitaristima da se predstave široj publici. Hrvatska gitaristička škola je iznimno cijenjena u svijetu klasične gitare, a mladi hrvatski gitaristi redovito osvajaju najviše nagrade na prestižnim svjetskim natjecanjima. Upravo je Lovro Peretić ovogodišnji pobjednik najvažnijeg svjetskog natjecanja GFA (Guitar Foudnation of America) što mu od iduće godine osigurava koncertne turneje u Americi i širom svijeta. Mladi gitaristi Natan Zlodre, Silvio Bilić i Miroslav Mrass mahom su izdanci splitske umjetničke akademije i zajedno dobitnici preko 50 nagrada i priznanja na gitaristčkim natjecanjima u Hrvatskoj i širom Europe. Svi su oni već nekoliko puta nastupili na festivalu Dani klasične gitare, a ovom prilikom će izvesti neka od najpoznatijih djela za klasičnu gitaru.
Trenutno najbolji gitaristički duo na svijetu, kojeg čine virtuozi Aniello Desiderio (Italija) i Zoran Dukić (Hrvatska), otvorit će svojim koncertom jubilarne 10. Dane klasične gitare. To će biti prvi puta da se kao duo predstavljaju hrvatskoj publici i to atraktivnim programom naziva „Gitara od A do Z“ kojim osvajaju pozornice diljem svijeta i zbog kojih ih kritika nagrađuje epitetima „Veličanstveni“, „Izvanredni“, „ Zvjezdani duo“, „Dva glazbena giganta“....
Aniello i Zoran će na koncertu izvesti djela španjolskih (Albeniz i Rodrigo) i južnoameričkih skladatelja (Piazzolla i Assad), a koncert će zaključiti višestavačnom skladbom „Cocktail list“ koju je poznati britanski skladatelj i gitarist Stephen Goss posvetio njima i nakon koje publika diljem svijeta redovito ostaje bez riječi. Jer Aniello i Zoran na svojim koncertima pokazuju sve što se na gitari može odsvirati – „od A do Z“.
Ansambl Acoustic Project osnovan je 2008. godine, a zajedno s kolegama i prijateljima osmislio ga je skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović, koji ga od tada i vodi. Deset sjajnih glazbenika okupljenih u ansamblu, mahom virtuoza svojih instrumenata, jedinstvena su pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz godine djelovanja događale su se mnoge transformacije kako u postavi glazbenika, tako i u samom glazbenom izričaju čiji široki glazbeni spektar od klasične glazbe, jazza, folklora, pa čak i rocka, ansamblu daje prepoznatljivi, jedinstveni pečat, kako u ideji i programskom konceptu tako i u izvedbi. Godine 2012. ansambl u izdanju diskografskih kuća Aquarius Records i Morris studio objavljuje svoj prvi CD pod nazivom Acoustic Project koji je iste godine nominiran i za hrvatsku diskografsku nagradu Porin. U kontinuitetu djelovanja ovaj sastav sjajnih glazbenika smjelo se suočava s raznim izazovima ne prežući niti od glazbenih eksperimenata, uvijek nastojeći doprijeti do novih i još neistraženih „predjela glazbe“.
Ansambl je po mišljenju publike i stručne kritike napravio iskorak u nova glazbena prostranstva uvođenjem u klasičnu glazbu nekih suvremenih, inovativnih formalnih struktura i instrumentacijskih postupaka drugačijih od onih uvriježenih, te ju je time ne samo približio drugim glazbenim stilovima, nego učinio i pristupačnijom publici koja je otvorena za nove izazove, te željna novih vidika i uzbudljivih i još neistraženih glazbenih prostranstava.
Početkom veljače 2022. godine izašao je novi album Acoustic Projecta pod nazivom Furious Dance u izdanju talijanskog izdavača Velut Luna. Skladbe na ovom albumu, kao i na programu koncerta, svojevrsna su fuzija klasične glazbe, jazz glazbe i hrvatske tradicijske glazbe.
Kada je 1960. američki etnomuzikolog Robert Edward Brown „skovao“ termin world music, nije mogao niti slutiti do koje mjere će se taj pojam uvriježiti u svakodnevnoj upotrebi u opisivanju određenog tipa glazbe i kako sveobuhvatno će obilježiti i odrediti, pa i usmjeriti razvoj glazbe širom svijeta. Glazba koja je fuzija različitih stilskih usmjerenja, amalgam glazbenih vrsta – tradicijske, klasične, pop ili džez glazbe sa svim njihovim gotovo bezbrojnim podvrstama, multietničke glazbe, neiscrpnih crossover kombinacija – sve je to današnja glazba. „Oplođena“ globalizacijom i novim medijima, glazba zadnjih desetljeća 20. i prvih godina 21. stoljeća otkriva uzbudljive i fantastično lijepe zvučne pejzaže zabitnih i do tada potpuno nepoznatih mikroregija, ali istovremeno poseže i za šarenim zvučnim nitima od kojih svaka ponaosob potječe iz nekog drugog dijela svijeta, a koje glazbenici utkivaju u sasvim nova, sve do nedavno nezamisliva melodijska i ritamska tkanja neslućene raskoši i bogatstva.
Zvučni svemir skladbi Dubravka Palanovića obilježen je ne samo fenomenom glazbenog crossovera, kao svojevrsnom generacijskom odrednicom, već poglavito njegovom velikom receptivnom moći, sposobnošću upijanja i asimiliranja najrazličitijih glazbenih utjecaja, stilova i žanrova (koje on u svojoj glazbi vrlo često rabi i kao sirovi materijal) ali ponajprije i sasvim presudno majstorskim ovladavanjem skladateljskim zanatom klasično obrazovanog glazbenika. Sve to mu je omogućilo da nadiđe granice puke „stilske legure“ koju danas (već gotovo „mehanički“) određujemo od dubljeg značenja već ispražnjenom definicijom world music. Upravo te karakteristike, baš kao i duboki unutarnji nagon, iskonska muzikalnost koja ga tjera na ustrajnu potragu za specifičnim vlastitim zvukovnim svjetovima te oslanjanje na nepogrešivu unutarnju sasvim osobnu tonsku imaginaciju, omogućili su mu pronalaženje puta ka novim obzorima i sebi svojstvenom, jedinstvenom glazbenom izrazu. Pri pomnijem upoznavanju, Palanovićeva glazba, iako se na prvih posluh sastoji od niza prepoznatljivih elemenata, nudi iznimnu količinu vlastite, originalne i pregnantne tonske supstancije. Tako primjerice njegove skladbe nose pečat hrvatskih mikroregija: tradicijske glazbe Dalmacije ili Dalmatinske zagore (Kamene zvijezde), Istre i njenih oporih zvukova egzotičnih sopela (Mistični putevi Istre), ljupkih pjesama iz okolice Zagreba (Sjećam se Plavog trnaca) ili pak vedre i vesele slavonske duše (Drmeš). No njih bitno određuje i već apostrofirana, sasvim osebujna skladateljeva poetika: Palanović nije samo odličan skladatelj; on je istovremeno i strastveni i punokrvni glazbenik koji – metaforički rečeno – nemilosrdno, u galop, u žestokom ritmu tjera kola u koja je upregnuo svojeg glazbenog pegaza i uživa u njegovoj praiskonskoj energiji (Divlji tanac), ali i sanjar koji hrabro ulazi u mistične predijele tame i osluškuje tajanstvene odjeke noćnih glazbi, fantastičnih snoviđenja, oporog zvuka koji zakratko uvire u slatku atmosferu majčinske uspavanke, da bi kasnije ponovno krenuo dalje u neistražene sfere (Nokturno). Važno je naglasiti da neke Palanovićeve partiture nose „miris“ tla s kojeg potječu, kao što se to jasno može čuti primjerice u njegovoj skladbi Stari tanci, no skladatelj gotovo nikad doslovno ne citira narodne napjeve, već njihova srodnost izvornim, folklornim pjesmama počiva na njihovoj melodijskoj imitaciji. Te melodije rabi tako umješno i uvjerljivo kao da je riječ o autentičnim narodnim napjevima, a njegove skladbe potvrđuju tezu o njegovoj velikoj receptivnoj moći: on podražava folklorni ton kao da je izvorni govornik, kao da mu tradicijska glazba kola u krvi; no te melodijske obrasce ipak obrađuje na sasvim osebujan i originalan način: one su usprkos sasvim hotimičnom i svjesnom folklornom pečatu potpuno izvorne, originalne autorske tvorevine.
Važna karakteristika Palanovićeve glazbe jest i emotivnost koja nas duboko dira, u velikom rasponu od melankolije do meditativnosti, od prigušene patnje i suzdržane ugođajnosti, pa gotovo do weltschmerza urbanih atmosfera u kojima prepoznajemo i nešto tipično zagrebačkog (Za pjesmu volje nemam). Sentiment u najboljem smislu riječi prožima svaku notu Palanovićeve glazbe i ona baš nikoga ne ostavlja ravnodušnim: skladatelj je stanovnik svijeta, kozmopolit, ali istovremeno i žitelj podneblja u kojem su stoljećima najrazličitije kulture i nacije dolazile u doticaj, na tlu na kojem se vijekovima sudbinski susretao Orijent i Okcident. Taj nezaboravan i karakterističan balkanski „štih“, ali ponovno sagledan u nekoj fantastičnoj vlastitoj prizmi i uz transformaciju u ruho pomalo egzotičnog plesnog ritma nosi i njegova skladba U očima sjaj i led. Melankolija i tople, emotivne melodije i suspregnuta tuga zrcale se i u finoj teksturi skladbe Tvoji snovi koja u punoj mjeri otkriva Palanovićev gotovo romantičarski umjetnički senzibilitet.
Dvije minijature Srđana Berdovića odražavaju pak specifično njegova životna i umjetnička iskustva: kao hrvatsko-američki skladatelj, gitarist i lutnjist, glazbeni producent koji je svoje obrazovanje stekao na njujorškom Manes New School of Music, Berdović je bliže Zapadnom i Novom svijetu, njihovim tradicijama i džezu, ali i u njegovom opusu se jasno razabiru tragovi njegovog zavičaja i ukorijenjenost u hrvatskoj tradiciji. Skladba Četiri lita i četiri zime intenzivna je po svojem južnjačkom groove-u i energiji svojstvenoj latino glazbenicima. Izvor je maštovita je tonska slika vode i svih njenih pojavnosti: sazdana od sićušnih motiva koji asociraju blještave kapi koje se prelijevaju u svim zvučnim i vizualnim formama, ona je u svojoj srži vrlo uspjela, gotovo impresionistička žanr sličica naglašene atmosferičnosti s vrlo nostalgičnim srednjim dijelom u kojem do izražaja dolazi jednostavna melodija, nepomućene ljepote.
Ovaj koncert putovanje je u nepoznato, puno uzbuđenja i novih, još neslućenih glazbenih krajolika, vrijednih otkrivanja, glazbe koja pokreće, nadahnjuje i koja sasvim sigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Nastupaju klape: ORCA (ž) - Split
MRIŽA (m)- Split
ARMORIN (ž) - Zagreb
ZVIZDAN (m)- Posušje
KURJOŽE (ž)- Podstrana
KAMPANELI (mj)- Kaštela
VENTULA (ž)- Split
ISKON (m) - Split