Philipp Rüttgers - klavir
Omer Govreen - kontrabas
Sun-Mi Hong - bubnjevi
Philipp Rüttgers Trio donosi projekt Re: Satie – Picturing the Invisible, suvremeno jazz čitanje glazbe Erika Satieja, jednog od najoriginalnijih i najzagonetnijih skladatelja francuske glazbe.
Polazeći od Satiejeve prepoznatljive melankolije, prozračnosti, redukcije i suptilnog humora, njemački pijanist i skladatelj Philipp Rüttgers njegove glazbene ideje prenosi u zvučni svijet suvremenog jazz trija. Umjesto klasičnih obrada, Rüttgers se koristi motivima i fragmentima iz Satiejeva opusa kao materijalom za izgradnju potpuno novih glazbenih cjelina.
Za projekt je proučio cjelovito izdanje Satiejevih skladbi te izdvojene fragmente, melodijske obrise i harmonijske ideje iznova rasporedio i oblikovao. Rezultat je glazba u kojoj se Satiejeva apstraktna i enigmatična estetika prirodno spaja sa suvremenim jazz jezikom, improvizacijom i osobnim autorskim izrazom trija.
Rüttgers pritom ne ostaje samo na poznatim Gymnopédies i Gnossiennes, nego poseže i za manje izvođenim djelima poput Le Fils des étoiles i Uspud, nastalima tijekom Satiejeva mističnog i ezoteričnog razdoblja.
Satiejeva sklonost jednostavnosti i redukciji snažno se odražava i u načinu na koji trio pristupa glazbi: manje tonova može nositi veću izražajnu snagu, dok se u drugim trenucima glazba otvara prema složenijim ritmičkim i harmonijskim strukturama. Upravo u tom prostoru nastaje iznimno osjetljiva komunikacija između Rüttgersova klavira, kontrabasa Omera Govreena i bubnjeva Sun-Mi Hong.
Tišina, pauza i prostor između tonova u ovom projektu jednako su važni kao i sami tonovi. Trio upravo u tim neizgovorenim prostorima pokušava „oslikati nevidljivo“ – skrivene napetosti, harmonije i strukture koje Satiejevoj glazbi daju njezinu trajnu tajanstvenost.
O projektu Re: Satie – Picturing the Invisible
Projekt polazi od ideje da se Satiejeva glazba ne rekonstruira, nego ponovno zamišlja. Philipp Rüttgers njegove motive promatra kao glazbene fragmente iz kojih se mogu razviti nove priče, zadržavajući pritom izvornu atmosferu, melankoliju, ironiju i osjećaj nedorečenosti.
Suvremeni jazz vokabular prisutan je nenametljivo, a ključnu ulogu ima zajedničko oblikovanje zvuka trija. Rüttgers, Govreen i Hong osluškuju jedan drugoga, grade ravnotežu bez forsiranja i koriste transparentnost kao važan element glazbenog izraza.
U tom smislu Re: Satie nije hommage u uobičajenom smislu, nego kreativni dijalog sa skladateljem čiji se glazbeni svijet i više od stoljeća poslije pokazuje iznenađujuće suvremenim.
