Skladbe gitarista Ratka Zjače, koji živi i djeluje u Nizozemskoj, odaju prepoznatljiv rukopis koji se temelji na otvorenosti prema prijateljstvima, duhovnom uzdizanju, disciplini i predanom radu, ali i na tradiciji jazz glazbe. Njegova je gitaristička vještina neupitna, a djela odišu posebnim ugođajem, daškom nostalgije, pričaju priče, pobuđuju maštarije. Nadahnuća za stvaranje crpi iz raznih umjetnosti: književnosti, slikarstvu, kazalištu, kinematografiji...
Hrvatski gitarist i skladatelj Ratko Zjača, koji desetljećima živi i djeluje u Nizozemskoj, jedan je od naših najvažnijih jazz glazbenika i predstavnika na svjetskoj jazz sceni. Bio je nominiran u kategorijama najboljega gitarista i glazbenika za južnoamerički El Intruso New Creative Music Criticts Poll Award, u kojemu najpoznatiji svjetski kritičari biraju kreativne i osebujne glazbenike. Bio je to prvi put da su svjetski kritičari nominirali jednoga hrvatskog glazbenika za takvu nagradu u Južnoj Americi. Ovaj je glazbenik svjestan da su njegovi glazbeni korijeni europski, ali je otvoren prema svim glazbenim stilovima, počevši od američkoga jazza preko indijske klasične glazbe do rocka i europske klasične glazbe, pa na tom temelju otvorenosti prema raznim utjecajima i glazbenim formama i oblicima izgrađuje vlastiti ukus i stvara autentična glazbena djela. Veliki je ljubitelj glazbe, putovanja, slikarstva, filmske umjetnosti, budizma i psihologije, a sve to uvelike utječe na njegovu glazbu i njegov život u svim segmentima: emocionalnom, duhovnom i intelektualnom.
Neupitno je da je Zjača izvrstan gitarist koji je proučio cjelokupnu tradiciju toga glazbala, ali također istražuje i nove načine interpretacije, a njegov prioritet nije gitarizam nego glazba, komunikacija s članovima benda. Vještina sviranja gitare potrebna mu je da bi mogao stvarati glazbu trenutka, bez predumišljaja, radilo se o studijskome snimanju ili nastupu pred publikom. Iako je vođa sastava, ne inzistira na vlastitome isticanju, na gitari i njezinoj vodećoj ulozi u bendu, nego razmišlja o glazbi koju želi stvarati s ravnopravnim suradnicima. On ih poštuje kao umjetnike i osobe, pokazuje da cijeni njihovo mišljenje i muzikalnost. Razmišljajući o glazbenim afinitetima pojedinoga člana kvarteta, uspijeva ostvariti poticajno okružje za opuštenu suradnju u međuigrama u kojima svaki član ostvaruje svoje zamisli i daje osoban doprinos glazbenomu predlošku. Zahvaljujući tome, Zjača je danas jedan od naših najvažnijih jazz glazbenika i predstavnika na svjetskoj jazz sceni. Nastupa diljem svijeta i surađuje s najvećim zvijezdama jazza.
Kao voditelj ili jedan od voditelja dosad je snimio petnaestak albuma. Posebice je aktivan sa „ZZ Quartetom“ koji vodi s talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem te s kvartetom „Nocturnal Four“, a surađuje i s drugim glazbenicima. U izvedbama raznolika karaktera izmjenjuju se džezističke paljevine i nježne balade, motivi narodne glazbe i estetika europske klasične glazbe, akustika i povremeni eksperimenti s elektronski modificiranim zvukovima. Najčešće svira u međunarodnim postavama; pri izboru suradnika važno mu je da dolaze iz različitih kulturnih sredina i da mogu donijeti nešto od svojih korijena, a ujedno i da su svestrani glazbenici čije je stvaralaštvo univerzalno.
Svira i solo, a u tom je kontekstu snimio album „Archtop Avenue - Solo Guitar” čijim je izdanjem odao počast velikomu gitaristu Joeu Passu, koji je bio jedan od njegovih učitelja, ali i ostalim njegovim učiteljima, onima koji su mu otvorili glazbene horizonte kao što su Jim Hall, Joe Diorio, Mick Goodrick i Vic Juris. Zjača je oduvijek bio posvećen učenju. Iako je dovršio školovanje diplomiravši jazz gitaru na roterdamskom Royal Conservatoryju i postao docentom na roterdamskome Erasmus Universityju te se školovao na prestižnom New York University School of Music pa danas prenosi znanje mlađim naraštajima, ostat će vječiti student. Primjerice, njegova knjiga „30 Jazz Standards Arranged for Chord Melody Guitar”, koja sadrži obrade trideset jazz standarda, prodaje se diljem svijeta. Ovaj album nastao je iz još jedne njegove strasti. Osim Passu posvetio ga je uglednim graditeljima gitara. Rezultat je to njegovih dugogodišnjih istraživanja o archtop gitarama. Albumom, koji je snimio na stogodišnjicu arctop gitara, želio je prikazati evoluciju tih glazbala od početaka do danas svirajući svaku skladbu na drugoj gitari, zato je za snimanje odabrao dvanaest različitih gitara najpoznatijih archtop graditelja kao što su John D'Angelico, Jimmy D'Aquist, Chris Mirabella, Bryant Trenier, Linda Manzer, Bob Benedetto, Jim Triggs i drugi.
Zjača je dobitnik nagrade „Miroslav Sedak Benčić” Hrvatskoga društva skladatelja za autorsko stvaralaštvo na području jazz glazbe (2018.). Dobio ju je za 25 godina skladateljske i diskografske karijere. Od samoga početka na njegovim su izdanjima bile zastupljene autorske skladbe koje odaju prepoznatljiv rukopis koji se temelji na otvorenosti prema svim umjetničkim formama, prijateljstvima, duhovnome uzdizanju, disciplini i predanome radu te, prije svega, na zdravoj tradiciji jazz glazbe. Njegova djela odišu posebnim ugođajem, daškom nostalgije, pričaju priče, pobuđuju maštarije, zato ih vole svirati legende jazza, glazbenici koji su ih s njim snimili, među ostalima Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Steve Gadd, Adam Nussbaum, Miroslav Vitous, John Riley, Ron Carter, Antonio Sanchez, Gary Peacock, Jimmy Cobb i Randy Brecker.
Od samoga početka na njegovim su izdanjima bile zastupljene autorske skladbe od kojih je dosad dokumentirao pedesetak. Nadahnuća za stvaranje crpi iz djela velikana jazza kao što su Thelonious Monk, Charles Mingus, Wayne Shorter i Ornette Coleman, ali i proučavanja i strastvenoga uživanja u raznim umjetnostima: književnosti, slikarstvu, kazalištu, kinematografiji... Primjerice, pisao je skladbe pod izravnim utjecajem stvaralaštva Federica Fellinija i Wassilyja Kandinskoga.
S obzirom na to da je Zjača svjetski putnik, mnoga njegova djela nadahnuta su njegovim putovanjima. Osim što nastupa na gotovo svim kontinentima, Zjača koristi svaku priliku za putovanja na razne destinacije; upija mirise, boje i zvukove, odlazi u prirodu, ponekad bez razmišljanja o opasnostima koje vrebaju, sprijateljuje se s raznim ljudima, uči o povijesti raznih naroda, proučava njihovu glazbu. I tako već godinama. Zato su njegova djela začinjena širokim spektrom boja i zvukova vremenski i prostorno udaljenih glazbenih tradicija: južnoameričkih, azijskih, afričkih, balkanskih... Primjerice, za pisanje jedne skladbe potaknuo ga je posjet gradiću Baracoa koji se nalazi u pokrajini Guantánamo blizu istočnog vrha Kube. Fasciniran kontrastima, od razočaranja naoko depresivnim gradom do oduševljenja ljudima, posebice umjetnicima s kojima je osjetio duboku emotivnu, duhovnu i kreativnu povezanost, produžio je boravak za neplaniranih pet dana, a tu je priču donio u svojoj glazbi.
Na njegovo stvaralaštvo već dugo i snažno utječe indijska glazbena teorija konnakol i tale koju proučava i vježba godinama iako je svjestan da se radi o zahtjevnome glazbenom području koje se obično studira desetljećima; on ju koristi diskretno, gotovo neprimjetno, kao da je logičan, prirodan dodatak njegovim džezističkim tvorevinama. Sva ta iskustva pohranjuje u svoju etno škrinjicu iz koje kasnije izvlači ono što mu je u pojedinoj situaciji najpotrebnije. Zahvaljujući tome, njegova se glazba uvijek osvježuje i mijenja.
Davor Hrvoj
Popusti se primjenjuju! Više informacija o prodaji i popustima u sezoni 2024./2025. možete pronaći ovdje
