Zbor Hrvatske radiotelevizije, pod vodstvom šefa dirigenta Tomislava Fačinija, vraća se u Koncertnu dvoranu Ive Tijardovića otvarajući novu sezonu posvetom jednom od najvažnijih splitskih skladatelja novijeg vremena – Petru Bergamu (1930.-2022.). Čaroliju svojih suzvučja u zborskom je mediju Bergamo ostvario samo jednom, u zbirci sedam madrigala Spiriti eccellenti, ali je u tom djelu briljirao u svim aspektima vokalnosti ženskog (djevojačkog) zbora, potpomognute malim instrumentalnim ansamblom. Veličanstveni stihovi poetese Marine Čapalije, koji donose nekoliko aspekata žene zatočene na otoku, „pricvale u čekanju“ i nostalgiju i živopisnost života na otoku (Drveniku Velom, koji je bio i Bergamov otok), prelijevaju se u raskoš madrigalizma u ovom remek-djelu hrvatske zborske literature.
Petar Bergamo napustio je ovaj svijet u rujnu 2022. godine, u devedeset trećoj godini života, ostavivši za sobom dubok trag kao glazbenik, skladatelj, ali i kao profesor nekoliko generacija na zagrebačkoj i splitskoj glazbenoj akademiji.
Važan dio njegove karijere bio je i redaktorski posao za Universal Edition u Beču, u kojem je proveo najveći dio života. Međutim, kao što je opetovano govorio u razgovorima, more i mediteransko okružje bili su ono što je volio i čemu se uvijek vraćao, posebno Drvenik Veli na kojem je proveo najveći dio svojih poznih godina.
Otok i more, kao da su materijal od kojeg gradi svoju zbirku madrigala Spiriti eccellenti, "duhova što sjaje".
Madrigali su sada već antologijsko djelo, izvođeno u nekoliko navrata otkako su napisani i otkako ih je 1998. godine praizveo Djevojački zbor HNK Split pod ravnanjem Ive Lipanovića (originalno su skladani po nagovoru Antuna Doličkog koji je 1994. praizveo dva prva nastala madrigala sa Djevojačkim zborom Glazbene škole Blagoje Bersa, Evo ovod sam stala i Užala je užgat lumin). Bergamo je u njima, kako je rekao, "želio stvoriti razumljivu relaciju između glazbe i slušatelja, slušajući sugestije iz zdenca prošlosti" (u razgovoru s Ivom Lovrec Štefanović, u emisiji Putovi hrvatske glazbe Hrvatskog radija).
Jedna od tih naredbi iz prošlosti odnosi se zasigurno na tonsko slikanje, svim tipičnim madrigalističkim sredstvima, kao u kompleksnim madrigalima 16. stoljeća, ali suvremenom skladateljskom kičicom. U glazbi koja pomno oslikava tekst priziva se posebno vrijeme i prostor otoka, njegova mediteranska melankolija, njegova opustjelost u 20. stoljeću, kao i sudbine onih koji su na otocima ostali: starice koja pali lumine za mrtve i žive, starih momaka, koji, vrativši se s brodova, ne nalaze sreću na kopnu, mrtvaca koji iz kasila, prisiljen šutjeti promatra vlastiti sprovod, mlade udovice čija ljubav ostaje neispunjena..., te ih uranja u cjelinu koja odiše atmosferom nestajanja, zaborava, smrti. Za minuciozne slike Čapalijinih stihova Bergamo originalno zamišlja djevojačke glasove, pišući vrlo detaljne upute o izvedbi, poput didaskalija. U vokalnim se linijama čuje odjek teškog molitvenog pjeva žena u crkvama, kao i milozvučnih trozvuka ženskog klapskog pjevanja, ali to je samo temeljni sloj iz kojeg Bergamo gradi slojevito višeglasje, nadograđeno ekspresivnom melodijom, kao i karakterističnom bojom oboe i drugih pomno odabranih instrumenata, koji doprinose jedinstvenom zvučnom spektru, koji daje otočkim motivima dimenziju bezvremenosti.
Zvona, koja su sveprisutna u Bergamovim Spiritima, nadahnuće su i pjesmi Les angelus Claudea Debussyja (1862.-1918.). Originalno to je solo-pjesma, nastala 1882. na tekst suvremenika Gregoirea Le Roya, u kojemu protagonist okusivši ljubavne jade, sada u zvonima Angelusa čuje umorno oplakivanje.
Debussy je više puta uglazbio zvuk zvona, a u ovoj pjesmi daje im mekan, zamućen ton, koji prati melankoličnu vokalnu liniju. U svom aranžmanu za zbor njemački skladatelj Clytus Gottwald (1925.-2023.), jedna od najvažnijih figura zborske glazbe 20. stoljeća, majstorski stapa slog klavira i glasa, u bujno, vibrantno okružje, ne gubeći nimalo od originalne Debussyjeve atmosfere.
Skladbu More skladao je Igor Kuljerić (1938.-2006.) 1978. godine na tekst antologijske pjesme hrvatskog pjesništva, More Josipa Pupačića, u spomen na pjesnika koji je tragično poginuo u avionskoj nesreći na Krku 1971. godine. Skladbu je 1983. godine praizveo Djevojački zbor Juraj Baraković iz Zadra.
Od klastera, do kvartnih i kvintnih suzvučja, do folklornih zapjeva, "luk korištenih vokalnih izražajnih sredstava napet je do kraja i od izvođača pretpostavlja poznavanje različitih tehnika", a sve je pomiješano u "čistu igru", kako je Kuljerić zapisao o svojoj skladbi. Skladba je modernistički, raznobojan zvučni ditiramb, u kojem se jasno vizualizira pjesničke slike i misli, koristeći se glasovima (i zvukom magnetofonske vrpce) u snažnim potezima žive palete jednog od najblistavijih talenata novije hrvatske glazbe.
***
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjega radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka, Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupao je i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Izvodeći širok repertoar, od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje iznimnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja diljem Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnje s mnogim istaknutim dirigentima i skladateljima 20. i 21. stoljeća. Kao šefovi dirigenti, Zbor su predvodili i Slavko Zlatić, Sergije Rainis, Vladimir Kranjčević, Igor Kuljerić, te Tonči Bilić na čiji je poticaj, 1998. godine, pokrenut samostalni pretplatnički ciklus Sfumato u sklopu kojeg su premijerno predstavljene mnoge skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi iz svjetske baštine. Na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen je 2016. u udruženje najuglednijih europskih komornih zborova Tenso. Diskografska ostvarenja čine hvaljena i nagrađivana izdanja: Hrvatska glazba na Riva dei Schiavoni, Osorska trilogija, Boris Papandopulo: Muka Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu), Vinko Jelić: Audivi vocem, opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog i Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, božićni CD Mir, zlato, tamjan, Vatroslav Lisinski: Zborovi i popijevke… Od sezone 2017./2018. šef dirigent Zbora je maestro Tomislav Fačini.
Tomislav Fačini studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnome natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Nakon nastavka školovanja u Milanu na Accademia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu, zapošljava se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje danas predaje zborsko dirigiranje. Uz simfonijske koncerte, ostvario je niz opernih premijera u Zagrebu, Sarajevu, Varaždinu, Dubrovniku i Rijeci. Čest je gost Muzičkog biennala Zagreb i promotor suvremene glazbe. Bio je ravnatelj zadarskih Glazbenih večeri u sv. Donatu, a od 2018.-2023. pomoćnik za glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Surađivao je s gotovo svim domaćim i mnogim stranim ansamblima. Od 2004. vodi vokalni ansambl Antiphonus. Uz dirigiranje, bavi se aranžiranjem i skladanjem. Od sezone 2017./2018. je šef dirigent Zbora HRT-a.
IZVOĐAČI:
Ženski Zbor Hrvatske radiotelevizije
Tomislav Fačini, dirigent
Instrumentalni sastav:
Discounts apply! More information about sales and discounts in the 2024/2025 season. can be found here .
Petar Bergamo: Spiriti eccellenti, sedam madrigala za djevojački zbor i obligatne instrumente na stihove Marine Čapalije
Claude Debussy: Les angelus (obrada za zbor: Clytus Gottwald)
Igor Kuljerić: More, za ženski zbor
