Menu
Johann Sebastian Bach (1685.-1750.) je bio skladatelj čija je skromnost i predanost glazbi nadilazila osobnu slavu, posvećujući se učenju, izvođenju i stvaranju djela koja i danas ostaju bezvremenska. Tako je njegov znameniti Talijanski koncert objavljen u skromno nazvanoj zbirci Claiverübung – "klavirska vježba". Pod tim nazivom krije se veliko bogatstvo glazbe, objavljeno u četiri sveska, od 1731. do 1741., među kojim je i njegovih šest partitia BWV 825-230, koralni preludiji BWV 669-689, kao i Goldberg varijacije.
Talijanski koncert BWV 971 objavljen je 1735. u drugom svesku, namijenjenom čembalu s dva manuala, koju je Bach na naslovnici opisao: "Klavirska vježba koja se sastoji od koncerta po talijanskom ukusu i uvertire po francuskom maniru za čembalo s dva manuala, skladana za ljubitelje glazbe da osvježe duh, Johanna Sebastiana Bacha, kapelmajstora Njegove Veličanstvenosti Princa od Anhalt-Cöthena i direktora Chori Musici Lipsiensis." U prvom djelu sveska – Talijanskom koncertu, Bach je na solističkom instrumentu, čembalu s dva manuala zapravo oponašao formu concerta grossa, odnosno ulomke tutti orkestra i ulomke koje je obično svirao solist (ili mala grupa – concertino), te prenijeti ideju živahnog talijanskog tipa koncerta koji je skladan u redoslijedu stavaka brzi-spori-brzi. Majstorski Bachov raspored snaga tona i gustoće zvuka najbolje se čuje upravo izvođen na čembalu s dva manuala, ali danas se koncert najčešće svira na klaviru, gdje je neophodna manipulacija tonom i izrazito oblikovanje kontrasta kako bi se jasno prenijela Bachova ideja. Vanjski stavci nose žustrinu i vedru boju, s puno vitalnosti i energije svojstvene izvedbi cijelog ansambla; tutti iznose temu, da bi je preuzeo solist koji izvodi i kadence, a slijedi pravo natjecanje između tutti i solističkih ulomaka, što traži snalažljivost i osjetljivost izvođača. U srednjem stavku javlja se duga "solistička" melodija koja se neprekinuto kreće, razvijajući se u konturama koje se neprestano nadgrađuju, ispunjene finom ornamentacijom, nad sporednim linijama i basovskim tonovima koji oponašaju basso continuo. Treći stavak kao da donosi brzu igru među instrumentima, igra sola i orkestra u razvijenom motivskom radu i brzoj domišljatoj polifoniji, koja rezultira briljantnim gustim zvukom. U različitim obradama orkestralne kvalitete ovog originalno solističkog djela dolaze još više do izražaja, pa tako i u vrsnoj obradi za kvartet saksofona Kazushija Tochija.
Od osnutka 1989. godine u Zagrebačkom kvartetu saksofona djeluju diplomanti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu iz klase profesora Josipa Nochte; DRAGAN SREMEC, sopran saksofonist, profesor saksofona na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, GORAN MERČEP, alt saksofonist, profesor komorne glazbe na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, SAŠA NESTOROVIĆ, tenor saksofonist, profesor komorne glazbe i jazza na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i MATJAŽ DREVENŠEK, bariton saksofonist, profesor saksofona na Akademiji za glasbo i prorektor za umjetnost Sveučilišta u Ljubljani.
Osim u Hrvatskoj, kvartet je nastupao širom Europe i svijeta, u Albaniji, Austriji, Argentini, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Čileu, Danskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Kanadi, Kini (Hong Kong), Kostarici, Latviji, Makedoniji, Mađarskoj, Monaku, Njemačkoj, Rusiji, Srbiji, Sloveniji, Španjolskoj, Švicarskoj, Turskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u (Arizona, Kalifornija, Connecticut, Georgia, Illinois, Indiana, Iowa, Louisiana, Massachusetts, Michigan, Minnesota, Nebraska, New York, North Carolina, North Dakota, Ohio, Pennsylvania, Texas, Utah, Washington DC, Wisconsin, Wyoming), u prestižnim koncertnim dvoranama (Emerson Concert Hall u Atlanti, Hodgson Concert Hall u Athensu, Hôtel de Ville u Briselu, Ny Carlsberg Glyptotek u Kopenhagenu, Knežev dvor u Dubrovniku, Palais des Nations u Ženevi, Cankarjev dom i Dvorana Slovenske filharmonije u Ljubljani, Círculo de Bellas Artes u Madridu, Ted Mann Hall u Minneapolisu, Katedrala u Monte Carlu, Dvorana Čajkovski u Moskvi, Max Joseph Saal u Münchenu, Weill Recital Hall at Carnegie Hall u New Yorku, Theatre at the Canadian Museum of Civilization u Ottawi/Gatineau, Grand Palais u Parizu, Richard Wagner House u Rigi, The Younger Hall u St Andrewsu, Sala Victor de Sabata u Trstu, Palau de la Música u Valenciji, Porgy & Bess Club i Eschenbach Saal u Beču, Hrvatski glazbeni zavod, Dvorana Lisinski i Dvorana Bersa u Zagrebu itd.).
Kao solisti i kao članovi kvarteta nastupali su sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT, Zagrebačkim solistima, Hrvatskim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom, Slovenskom filharmonijom, Orkestrom Slovenske radiotelevizije, Jazz orkestrom HRT, Orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske, Orkestrom Hrvatske ratne mornarice, Orkestrom Garde Republike Francuske, Festivalskim duhačkim orkestrom iz Hong Konga, Duhačkim ansamblom Sveučilišta Emory, Duhačkim orkestrom Sveučilišta Minnesota, Duhačkim orkestrom Royal Northern Collegea i Koncertnim duhačkim orkestrom San Joséa pod vodstvom istaknutih dirigenata poput Pavla Dešpalja, Aluna Francisa, Nikše Bareze, Vjekoslava Šuteja, Klausa Arpa, Hansa Grafa, Davida Itkina, Marka Letonje, Kazushija Onoa, Clarka Rundella i drugih.
Gosti solisti na koncertima Kvarteta bili su Tomislav Mužek, Itamar Golan, Lydia Artymiw, David Gazarov, Daniel Detoni, Pavao Mašić, Tomaž Sevšek Šramel, Slovenski kvintet trobil, Kvartet Papandopulo, Quartetto Academia, Miljenko Prohaska, Ivana Kuljerić, kao i saksofonisti Claude Delangle, Vincent David, Philippe Geiss, Branford Marsalis, Steven Mauk, Debra Richtemeyer, Eugene Rousseau, Kenneth Tse i drugi.
Na zadovoljstvo publike i kritike nastupali su i na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, na svjetskim kongresima saksofonista u Pesaru, Valenciji, Montrealu, Minneapolisu, Ljubljani, St. Andrewsu i Zagrebu, na Muzičkom biennalu Zagreb, Ljubljanskom ljetnom festivalu, festivalima Europhonia u Zagrebu, Musicora u Parizu, Open Europe u Berlinu, Europamusiale u Münchenu, na Ohridskom ljetu, NOMUS-u u Novom Sadu, Svjetskim danima muzike u Ljubljani, Postojni, Piranu i Zagrebu, Saxophonia u Rigi, Trieste Prima, Julian Rachlin i prijatelji u Dubrovniku.
Za zasluge na području kulture kvartetu su dodijeljene nagrade Milka Trnina, Judita i Vatroslav Lisinski. Izvedbe Zagrebačkog kvarteta saksofona nalaze se na petnaestak različitih CD izdanja, za što je ansambl nagrađen sa sedam diskografskih nagrada Porin.
Na repertoaru Zagrebačkog kvarteta saksofona nalaze se brojne originalne kompozicije napisane za kvartet saksofona, kao i transkripcije i aranžmani djela raznih glazbenih razdoblja, od baroka do 21. stoljeća.
Vrhunske izvedbe Kvarteta nadahnule su brojne hrvatske (B. Bjelinski, D. Detoni, V. Čop, S. Foretić, N. Gläss, S. Glojnarić, S. Horvat, O. Jelaska, A. Klobučar, I. Kuljerić, B. Lazarin, S. Majurec, V. Nježić, N. Njirić, B. Papandopulo, M. Prohaska, R. Radica, M. Ruždjak, T. Simović, B. Šipuš, Z. Ščekić, M. Tarbuk, T. Uhlik), slovenske (J. Golob, J. Gregorc, L. Firšt, M. Lazar, I. Lunder, J. Matičič, P. Merkù, I. Petrić, P. Ramovš, P. Šavli) skladatelje, kao i Novozelanđanina N. Halla te Amerikance D. DeBoor Canfielda i J. Irabagona, da mu posvete više od šezdeset novih djela.
Johann Sebastian Bach (transkripcija Kazushi Tochio): Talijanski koncert BWV 971
Allegro
Andante
Presto
Gordan Tudor: Nekoliko minijatura
Sergej Prokofjev (transkripcija Dragan Sremec): Romeo i Julija, suita za kvartet saksofona
Scena
Montecchi i Capuleti
Julija
Ples djevojaka s ljiljanima
Romeo i Julija prije rastanka
—
Berislav Šipuš: Im Garten deiner Liebe, za kvartet saksofona
Phil Woods: Tri improvizacije
Presto
Broadly, freely
Seesaw
