Jeste li se kada uplašili vlastitih misli, jeste li ikada bili toliko duboko ranjeni da ste od bijesa i boli pomislili na jedino olakšanje - osvetu? Ako već ne poznajete trojansku kraljicu Hekubu, bilo bi dobro da je upoznate.

Priča o Hekubi okružena je morem i vjetrom. Rat je završio,Troja je uništena, umorni grčki vojnici sjede na spaljenoj no man’s land i hoće kući. Duh mrtvoga grčkoga heroja Ahila podiže se i traži za žrtvu najveće blago, Poliksenu, Hekubinu kćer, kako bi se Grcima dao vjetar u jedra. Hekuba u snu vidi i pad Troje i smrt Poliksene, ne znajući da je čeka još jedan užas: njezin najmlađi sin Polidoro, kojega je otac za rata uz veliko blago povjerio prijatelju Polimnestoru, nastradat će, i to od prijateljeve ruke. Iz pohlepe za zlatom, Polimnestor dječaka baca u more. Hekuba se od dostojanstvene kraljice pretvara u pomahnitaloga demona koji jedini izlaz vidi u osveti.

Dialogos crpi inspiraciju za ovu glazbeno-scensku izvedbu Hekube iz dva renesansna izvora. U 16. stoljeću venecijanski polihistor Lodovico Dolce (1508-1568) preveo je na talijanski Erazmovu latinsku verziju (tiskanu 1506.) Euripidove antičke Hekube (480-406. prije Krista). Dolceova je elegantna stihovana priča o Hekubi utjecala na Marina Držića (1508-1567) da u Dubrovniku preradi Dolceov tekst i napiše vlastitu stihovanu dramu na hrvatskom jeziku.

Kreacija ansambla Dialogos križa Dolceovu i Držićevu verziju priče, Grci i Trojanci pjevaju i suprotstavljaju se na starim talijanskim i hrvatskim dijalektima u ovom djelu za solo pjevače, instrumentaliste i malu skupinu tradicijskih pjevača iz Dalmacije koji komentiraju radnju poput kora…

Glazba naše Hekube rađa se u Dialogosovu laboratoriju koji improvizacijskim tehnikama crpi u dubrovačkim i venecijanskim izvorima 16. stoljeća, te u tradicijskoj glazbi dubrovačke regije sačuvanoj do danas. Rezultat je glazbena predstava u kojoj se svevremena snaga grčkog mita susreće s venecijanskom renesansnom finoćom i hrapavom silinom Dalmacije na pragu Otomanskoga carstva.

Uloge:

Katarina Livljanić, Hekuba

Francisco Mañalich, duh Polidora, Poliksena, Polinesto

Tonko Podrug, Ulise

Milivoj Rilov, Agamemnon

Srećko Damjanović, sluga

Kor:

Kantaduri

Joško Ćaleta, glas i umjetničko vodstvo

Srećko Damjanović, glas

Nikola Damjanović, glas

Tonko Podrug, glas

Milivoj Rilov, glas

Instrumenti:

Norbert Rodenkirchen, flaute, dvojnice

Albrecht Maurer, viela, lijerica

Francisco Mañalich, viola

Režija, scenografija, kostimi, titlovi: Sanda Hržić

Glazbeno vodstvo, libretto: Katarina Livljanić

Glazbena rekonstrukcija: Katarina Livljanić, Francisco Mañalich, Joško Ćaleta

Instrumentalna glazbena rekonstrukcija: Norbert Rodenkirchen, Albrecht Maurer

Glazbeno-scenska izvedba s titlovima na hrvatskome jeziku

Prijevod: Vojo Šindolić i Katarina Livljanić

Rasvjeta i tehnika: Srećko Damjanović