Ponosno noseći ime velikog skladatelja i violinista rođenog u Piranu, ugledni slovenski Gudački kvartet Tartini, koji ove sezone slavi četrdeset godina djelovanja, na koncertu u Splitu nastupa zajedno s istaknutim slovenskim klarinetistom, Darkom Brlekom. Središnje djelo programa je Kvintet za klarinet i gudački kvartet u B-duru, op. 34 Carla Marije von Webera, uokvireno dvama djelima za gudački kvartet – Trima skladbama za gudače jednog od najvažnijih slovenskih skladatelja 20. stoljeća, Lucijana Marije Škerjanca, i mladenačkim Gudačkim kvartetom Mauricea Ravela, koji skladatelju donosi epitet „majstora sutrašnjice“.
Lucijan Marija Škerjanc (1900.-1973.) imao je središnju ulogu u slovenskoj glazbi 20. stoljeća, kao jedan od prvih modernista na čijem su tragu stasale generacije budućih slovenskih skladatelja. Stekao je široko obrazovanje, školujući se u Ljubljani, Pragu, Beču, Parizu i Baselu, a potom dugi niz godina djelovao kao pedagog, podučavajući kompoziciju na Akademiji za glasbo u Ljubljani, te kao dirigent a potom i ravnatelj Slovenske filharmonije. Škerjančev skladateljski jezik ostaje vezan uz kasni romantizam, ekspresionizam i impresionizam. Širokih je glazbenih interesa, s velikim brojem djela na području simfonijske, koncertantne i komorne glazbe, kao i skladbi za klavir, glas uz klavir i orkestar i razne solističke instrumente. Ostaje zapamćen i kao skladatelj filmske glazbe. Njegove Tri skladbe za gudače potječu iz većeg djela, ranije nastale Suite za gudače. Stavci donose kratke slikovite impresije, koje premda ne počivaju na nekom određenom programu, stvaraju snažne kontrastne ugođaje.
Nastavljajući tragom Mozarta, Carl Maria von Weber (1786.-1826.) sklada niz djela za klarinet, koja ostaju temeljem repertoara ovog instrumenta. U njima je iznašao idealan spoj virtuoznog pisanja, inventivnosti i muzikalnosti, skladajući za svog prijatelja i slavnog virtuoza na klarinetu Heinricha Baermanna. U Grand kvintetu u B-duru op. 34 koji dovršava 1815. posvećuje mu dionicu ispunjenu teškim pasažama i bravuroznim koloraturama, koje je prilagodio novom tehnički moćnijem instrumentu, na kojem je Baermann svirao. Iako je Weber možda imao uzore u kvintetima za klarinet Mozarta i Beethovena, on je, za razliku od kvinteta svojih prethodnika, u kojima su dionice klarineta i gudača ravnopravno tretirane, u prvi plan doveo dionicu klarineta, tretirajući je gotovo kao solističku dionicu koncerta nasuprot pratnji gudačkog ansambla. Bogatstvo romantičarske dramske izražajnosti i melodijske inventivnosti, posebno u drugom stavku, Fantasia, kao da dopire iz svijeta Weberovih opera, koje su označile početke njemačkog glazbenog romantizma. Prijateljstvo Webera i Baermanna zauvijek je utkano u povijest glazbe, urodivši osim ovim kvintetom, još nizom djela, među kojima su Concertino op. 26 i dva koncerta za klarinet (op. 73 i 74).
Iako je ostavio samo jedno ostvarenje u žanru gudačkog kvarteta, Maurice Ravel (1875.-1937.) svojim je Gudačkim kvartetom u F-duru neprocjenjivo obogatio literaturu za kvartet. Piše ga 1903. i posvećuje svom profesoru na pariškom Konzervatoriju, Gabrielu Fauréu, te ga prilaže kao jednu od kompozicija za natječaj Prix de Rome. Bilo je to za Ravela još jedno u nizu neuspješnih apliciranja za tu prestižnu nagradu, ali je pomoglo jačanju Ravelova ugleda i prepoznavanju njegova jedinstvenog svježeg skladateljskog jezika. Svojim kvartetom on se nemjerljivo udaljio od kasnoromantičnih suzvučja svojih prethodnika, poput Fauréa ili Francka, čiji su kvarteti, premda nastali tek petnaestak godina prije, još uvijek sasvim uronjeni u kasnoromantični bogati zvuk. Oporija suzvučja Debussyjevog kvarteta svakako su mu bliža, ali Ravel u svom kvartetu osim inovacije harmonije i sloga, inovativno spaja različite načine artikulacije, koje posebno u prvom stavku bogato sjenče eterične melodije violine. Prvi stavak u sonatnom obliku prate maestralan skercozni drugi stavak, ostvaren u kontrastiranjima pizziccata, zujanja tremola i poletnih melodija, te treći stavak tajanstvene atmosfere, koja se rađa iz gorko-slatkih melodija praćenih sugestivnim prigušenim tremolima. Uzburkana aktivnost i dalje u tremolandu svih gudača označava burni početak posljednjeg stavka, u
kojem su sublimirane teme i raspoloženja prethodnih stavaka, dajući snažnu završnicu ovom tematski čvrsto objedinjenom djelu.
Zrinka Matić