Boris Papandopulo (1906.-1991.) klasik je hrvatske glazbe 20. stoljeća, čiji se opus izdvaja snažnom osobnošću i bogatstvom. Njegovih više od četiristo djela, na svim područjima glazbenog stvaralaštva, odlikuju se kako tehničkim majstorstvom, tako i maštovitošću, znatiželjom, raznolikošću nadahnuća i njemu svojstvenom energijom. Jedno od nadahnuća za njega je povijest, kao vrelo forme, kompozicijskih tehnika, različitih stilskih uzoraka i glazbenih ideja. On pronalazi vremena posvetiti se istraživanju i autora hrvatske glazbene povijesti, otkrivajući, iako su njihovi opusi tek kapi u oceanu glazbe minulih vremena, posebnosti njihova glazbenog jezika. Jedan od takvih bio je skoro zaboravljeni franjevac Fortunat Pintarić, koji je u 19. stoljeću djelovao u Varaždinu i Zagrebu. Na osnovu njegovih kasnoklasicističkih klavirskih minijatura i orguljskih stavaka, Papandopulo sklada suitu za gudače Pintarichiana, koja odiše elegancijom i toplinom, s kulminacijom u poletnom i dosjetljivom stavku Dudaš, koji uspješno evocira glazbu gajdi. Suita je nastala 1974. na narudžbu Zagrebačkih solista, za dvadesetu godišnjicu njihova djelovanja.

Dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj (1934.-2021.) zadužio je hrvatsku glazbu nizom uspjelih repertoarnih kompozicija, od kojih mladenačko djelo, Koncert za alt-saksofon i gudače od nastanka 1963. uživa veliku popularnost. Posvećen tada vodećem hrvatskom saksofonistu Ozrenu Depolu, koncert nudi pregršt sviračkih izazova. Koncert za alt-saksofon i gudače, riječima njegovog kolege Dubravka Detonija, djelo je neobarokne romantičnosti zatrovano "strelicom satire" "neoprokofjevskog kupidona". Pokret koračnice dominira prvim stavkom – možda zbog toga jer je Dešpalj počeo pisati koncert za vrijeme služenja vojnog roka – ali se čvrstoća rastače u duhovitim solilokvijima saksofona, kojeg orkestar pokušava vratiti na pravi put. Druga tema zamišljeno je sanjarenje u kojem se saksofonu pridružuje i raspjevan orkestar. Nakon sonatnog prvog stavka, drugi je skladan u formi passacaglie, čiju osmerotaktnu temu iznosi saksofon, a potom se stavak postupno ritamski i polifono zgušnjava sve do kulminacije u ulomku Furioso. U temama posljednjeg stavka, oblikovanog u formi ronda, čuju se odjeci tema prethodnih stavaka. Saksofon oslobođen utega teške passacaglie, sada leti brzim pasažama punih raskošnih boja, a orkestar ga uvlači u isprepleteno klupko tema koje se slijevaju u gustu strettu, odakle saksofon lako izranja u vedrinu završnice skladbe.

Skladatelj Ivan Končić (1988.) novi je rezidencijalni skladatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra, čiji opus broji niz solističkih, komornih, simfonijskih i kazališnih djela. Osnovno i srednje glazbeno školovanje završaio je u rodnom Dubrovniku, a studij kompozicije u klasi Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je u zvanju asistenta predavača. Koncert za saksofon i gudače sklada na narudžbu Dubrovačkih ljetnih igara 2015. godine, kada su skladbu i praizveli solist Lovro Merčep i Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Stefana Mazzolenija. Trostavačno djelo vodi se modelom klasičnog koncerta, čiji prvi stavak bogatih neoromantičnih tekstura pruža solistu mogućnost velike izražajnosti, vodeći prema virtuoznoj kadenci na vrhuncu stavka. Noirovska atmosfera maglovitih suzvučja proteže se i na drugi stavak u kojima se gudači pridružuju iznošenju izvijenih melodija saksofona, uz titravi prizvuk pianissimo pizziccata. Posljednji stavak u vitalnom ritmu bolera donosi razveden pjev saksofona nad aktivnim pulsom gudača, iz kojeg se poput apoteoze razvija meka kantilena kojom završava koncert.

Dubravko Detoni (1937.) jedan je od najvažnijih hrvatskih avangardista – glazbenik, skladatelj, pisac, koji je hrvatsku suvremenu glazbu obogatio veliki brojem djela, u kojima se vodio principom inovativnosti ali i čiste glazbenosti, čija djela postaju klasici hrvatskih ali i inozemnih pozornica. Zaboravljene muzike jedno je od njegovih najpoznatijih djela, koje je od svog nastanka 1981. godine zaživjelo u nebrojenim izvedbama u Hrvatskoj i inozemstvu, u verzijama za različite ansamble, te zabilježeno na nekoliko nosača zvuka. Originalno je pisana za gudački kvartet (ili gudače), a praizveo ju je u Prištini Gudački kvartet Klima. Skladateljevim riječima „radi se o pregršt neurotično ispremiješanih a među se pomiješanih kraćih odlomaka zabavljenih glazbenom arheologijom, sentimentalnim traganjem za varavo prestrarjelim suglasjima što tijekom naknadnih izdizanja nekih činitelja (na račun drugih) poprimaju neka sasvim drukčija značenja“. Smještene u bezvremenski zvučni pejzaž stvoren od odjeka fragmenata doprlih sa različitih stranica glazbene prošlosti, katkad označenih sugestivnim oznakama Prestissimo paganinioso ili Presto rossinioso, gudači u nizu epizoda iznose katkad manje katkad više opipljive glazbene reminiscencije, koji u sebi nose intrigantne tehničke izazove i inovativne zvukovne situacije.

U sklopu Dalmatinskog ciklusa pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, projekt suradnje Koncertnog ureda Zadar, Hrvatskog doma Split i Dubrovačkog simfonijskog orkestara

Boris Papandopulo: Pintarichiana, za gudače Sonatina Pastorella Rondo Dudaš

Pavle Dešpalj: Koncert za saksofon i gudače Allegro moderato Andante Vivo

***

Ivan Končić: Koncert za saksofon i gudače Adagio Adagio – Tempo rubato Allegro: Bolero

Dubravko Detoni: Zaboravljene muzike, za gudače