Menu
Koncert je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske
Program
Filmska glazba od samih je početaka bila most između vidljivog i nevidljivog, između onoga što film prikazuje i onoga što osjećamo dok ga gledamo. Ona oblikuje ritam, usmjerava emociju i stvara unutarnju arhitekturu prizora, ali u svojoj je pojavnosti na neki način nevidljiva. Kada se izdvoji iz filma i prenese u koncertnu dvoranu, glazba gubi sliku, ali dobiva novu slobodu: sada mora sama ispričati priču koju je nekoć podržavala.
Tada postaje jasno da filmska glazba nije tek pratnja slici, nego sukreatorica. U koncertnom kontekstu ona otkriva vlastiti dramatski smisao, pokazuje simfonijsku narav i emocionalni raspon koji nadilazi granice medija iz kojeg je potekla. I tek tada slušatelj može prepoznati koliko je slojevita i samosvojna ta glazbena umjetnost.
Na koncertu filmske glazbe publika prelazi iz jednoga svijeta u drugi, iz jednog stila i estetskog idioma u sljedeći: od renesansne simetrije do holivudske melodrame, od mediteranske strasti do epske fantazije. Slušanje takvog programa zahtijeva otvorenost – ne prema filmu koji pamtimo, nego prema glazbi koja sada diše vlastitim životom.
Karl Jenkins napisao je skladbu Palladio 1995. godine imajući kao inspiraciju talijanskog renesansnog arhitekta Andreu Palladia. Atraktivna trostavačna skladba često je korištena u komercijalne svrhe, a korištena je i za potrebe engleskog nogometnog kluba Fulham F.C. , u trenutcima prije nego što igrači izlaze na teren.
Glazba Nina Rote za film Kum (1972.) jedno je od najprepoznatljivijih ostvarenja filmske glazbe 20. stoljeća. U ovoj obradi za gudački orkestar posebno dolazi do izražaja melankolična i dostojanstvena ljepota teme, koja svojom jednostavnošću i snagom dočarava cijeli svijet obitelji, časti i sudbine.
James Horner skladao je glazbu za filmski spektakl Titanic 1997. godine, stvarajući zvučni pejzaž koji je istodobno intiman i epski. Skladba donosi emotivni luk priče o brodolomu i ljubavi, spajajući orkestralne i keltske motive u prepoznatljivu cjelinu.
John Barry, tvorac legendarnih tema o agentu 007, utkao je u ovaj medley sve ono što simbolizira svijet Jamesa Bonda – eleganciju, napetost i ritamsku odlučnost. U ovoj orkestralnoj obradi prepoznajemo duh filmske špijunske epohe, koja je postala sinonim za britansku glazbenu i filmsku estetiku.
Skladatelj Henry Mancini ostavio je dubok trag u filmskoj glazbi, a ova obrada okuplja njegove najpoznatije teme, među njima i Pink Panther te Moon River. Glazba odiše profinjenošću i prepoznatljivim swingom, noseći duh zlatnog doba Hollywooda.
Tango iz filma Miris žene (1992.), koji izvodi Al Pacino u legendarnoj plesnoj sceni, temeljen je na glazbi Carlosa Gardela, majstora argentinskog tanga. Riječ je o skladbi koja u sebi nosi melankoliju i strast Buenos Airesa – spoj elegancije i neukrotive emocije.
John Williams u glazbi za film Sjećanja jedne gejše (2005.) oblikuje zvučni svijet Orijenta. Nježni gudački zvuk i solističke melodije evociraju suptilnost japanske kulture i unutarnji svijet naslovne junakinje.
Skladatelj i gitarist Carlos Santana poznat je po prepoznatljivoj fuziji rocka i latinoameričkih ritmova. Ovaj izbor koncertnih ulomaka donosi njegovu karakterističnu energiju, improvizacijsku slobodu i vatreni temperament koji prelazi granice žanra.
Glazba Ramina Djawadija za seriju Igra prijestolja (2011.–2019.) prepoznatljiva je po monumentalnoj temi. Orkestralni zvuk stvara epsku atmosferu svjetova ispunjenih borbom, čašću i sudbinom.
Skladba Kola vatrenih grčkog skladatelja Vangelisa, napisana za istoimeni film iz 1981. godine, postala je simbol ljudske upornosti i pobjede duha. Elektronika spojena s jednostavnom, ali uzvišenom melodijom čini je jednom od najpoznatijih filmskih tema svih vremena.
Glazba Klausa Badelta za film Pirati s Kariba (2003.) prožeta je pustolovnim duhom i morskom mitologijom. Snažan ritam i orkestralna raskoš stvaraju zvučnu sliku nemirnih valova, hrabrosti i slobode.
Ennio Morricone skladbom Chi Mai stvorio je jednu od svojih najprepoznatljivijih melodija, koja se pojavila u više filmova i televizijskih serija. Melankolična tema, gotovo meditativna u svojoj jednostavnosti, utjelovljuje osjećaj prolaznosti i nostalgije.
Skladba iz filma Grk Zorba iz 1964. godine uprisutnjuje poznati ples Sirtaki. Ples je koreografiran za film i kombinira spore i brze ritmove dvaju tradicionalnih grčkih plesova, Hasapika i Hasaposervika.
Međunarodni ugled Hačaturjan je postigao upravo vatrenim Plesom sablji iz baleta Gayane. Uzbudljiva glazba prepoznatljivog ritma i bogate melodije inspirirana je armenskom tradicijskom glazbom.
Dubrovački simfonijski orkestar, neizostavan dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, ove godine obilježava svoju jubilarnu 100. obljetnicu. No, ovaj orkestar zapravo nastavlja dugu glazbenu tradiciju koja se razvila već u razdoblju Dubrovačke Republike (1358.-1808.)
Svoj glazbeni repertoar i nepresušan izvor kvalitetnih kulturnih događaja predstavlja svojim sugrađanima i gostima u prostorima kao što su atrij Kneževa dvora, gradske crkve i trgovi. Dubrovački simfonijski orkestar redovito nastupa s poznatim domaćim i međunarodno priznatim umjetnicima ne samo u Dubrovniku, već i na svojim turnejama diljem svijeta. Dubrovački simfonijski orkestar osnovali su mladi entuzijasti, maturanti Gimnazije u Dubrovniku pod nazivom Dubrovački orkestar, koji 1925. godine mijenja u Dubrovački filharmonijski orkestar. Uz poznate dirigente Tadeusza Sygietynskog i Josefa Vlacha Vrutickya praizvode djela poljsko-dubrovačkog skladatelja Ludomira Michala Rogowskog. Grad Dubrovnik prepoznao je važnost raznovrsne turističke ponude, ali i interes gostiju za kulturnim sadržajima. Stoga je 1946. godine, uz potporu članova Orkestra, osnovao Gradski orkestar Dubrovnik kao profesionalno glazbeno tijelo koje kasnije preuzima ulogu nositelja glazbenog dijela programa Dubrovačkih ljetnih igara. Zbog toga je jedno kratko vrijeme Orkestar nosio naziv Dubrovački festivalski orkestar. Orkestar mijenja svoje ime posljednji put 1992. i otada djeluje pod imenom Dubrovački simfonijski orkestar. Lista odsviranih koncerata jako je duga, uključujući turneje po Europi, SAD-u i Indoneziji. Naravno, koncerti u Gradu su redoviti i čine okosnicu glazbene ponude tijekom cijele godine. Dubrovački simfonijski orkestar surađivao je s poznatim imenima: Lovro von Matačić, Antonio Janigro, Zubin Mehta, Kiril Kondrashin, Ernst Marzendorfer, Milan Horvat, Nikola Debelić, Pavle Dešpalj, Anton Nanut, David Ojstrah, Lord Yehudi Menuhin, Mstislav Rostropovich, Svjatoslav Richter, Henryk Szeryng, Uto Ughi, Christoph Eschenbach, Stefan Milenkovich, Ivo Pogorelić, Dubravka Tomšič, Dunja Vejzović, Ruža Pospiš Baldani, Monika Leskovar, Radovan Vlatković, Mischa Maisky, Yuri Bashmet, Julian Rachlin, Michel Legrand, Alun Francis, Ivo Dražinić, Maxim Fedotov, Goran Končar, Maxim Vengerov, Nicholas Milton, Christoph Campestrini, Dmitry Sinkovsky, Emmanuel Tjeknavorian, Gordan Nikolić i brojni drugi. Dubrovački simfonijski orkestar nastupao je u prestižnim dvoranama i gradovima: Kennedy Center – Washington, New York, Seattle, Kurhaus – Bad Eberbach, Lisinski – Zagreb, Château Vêves, Versailles, Basel, Medan – Jakarta, Musikverein Goldener Saal – Beč. Godine 2005. Dubrovački simfonijski orkestar nagrađen je prestižnom nagradom „Milka Trnina“, a 2015. nagradom za doprinos ugledu i promociji Dubrovačko-neretvanske županije u zemlji i svijetu. Dubrovački simfonijski orkestar 2020. godine nagrađen je nagradom Grand prix Orlando za osobit umjetnički doprinos. DSO tijekom godine organizira niz festivala i ciklusa glazbe prepoznate od domaće i strane publike: Dubrovačko glazbeno proljeće, Stradun Classic festival i Dubrovačka glazbena jesen.
