“Okovani Prometej”, 2021./22.(100 varenih samostojećih lanaca kružolikog postava visine 210 cm, kamenje, video projekcija na zidu, zvuk Skrjabinove simfonije)
Jedni od najvećih predstavnika ideala sveobuhvatnog umjetničkog djela (njem. Gesamtkunstwerk) bili su Wagner i Skrjabin koji su svoja djela ponekad stvarali ravnopravnom i naglašenom suradnjom više oblika umjetnosti. Njihov nedovršeni misterij trebao je biti sinteza svih umjetnosti. Ideal ujedinjenja svih umjetničkih vrsta najviše su htjeli izvesti preko kazališta.
Instalacija je koja povezuje mit o Prometeju, grčkome bogu koji je smrtnicima dao vatru. Upravo je ta priča bila inspiracija kompozitoru Aleksandru Skrjabinu za simfoniju Prometej / Poema vatre. Ova je instalacija nastala inspirirana upravo Skrjabinom i Eshilom, odnosno pričom o Okovanomu Prometeju. Grčki tragičar Eshil je svojevremeno znatno unaprijedio opremu pozornice (slikarijama, kazališnim strojevima, trubljama, pojavama duhova) te je uz to upotrebljavao prave scenske efekte. Drame je spajao u sadržajne cjeline trilogija te je time stvorio mogućnost vremenske perspektive velikog stila. Wagner je smatrao da su grčke tragedije iz Eshila bili dosad najbolji primjeri ukupne umjetničke sinteze.
Nedovršeni misterij za Skrjabina bila je sinteza svih umjetnosti, a predviđao je čak i upotrebu mirisa. Pojedine je glazbene tonove vezivao uz određene boje, te je tako u Prometeju skladao i dionicu za svjetlosni glasovir, odnosno da se prema pojedinim djelovima simfonije prjiciraju različita obojana svjetla unutar prostora. U tom je djelu koristio svoj mistični akrod, poznat i kao Prometejev akord.
Instalacija Okovani Prometej sastoji se od varenih lanaca, video projekcije te glazbenog ulomka. Uz ovaj rad je projiciran montirani video svjetskih požara skinutih sa interneta kao prikaz ljudske katastrofe današnjice, koja svojim mjenjanjem nijansi spektra boja (kao primjer mjenjanja boje u Skrjabinovom ulomku) daje naglasak i na povezanosti sa zvukom. Kroz rad je dan naglasak na povezivanje čvrste konstrukcije instalacije prikaza okovanosti, obojane slike videa požara i Skrjabinove simfonije kao pojačani doživljan Gesamstkunstwerka, odnosno sveobuhvatnog umjetničkog djela.
“Što? Vatre plam sad ima stvor kratkovjeki?...
…Pomažuć smrtinicima, sad padoh u jad.”
(ulomak iz Eshilovog “Okovanog Pormeteja”)
