Preobražena noć i Pierrot Lunaire - Arnold Schönberg 150

ciklus

Klasične glazbe

Preobražena noć i Pierrot Lunaire - Arnold Schönberg 150

09.12.2024. 20:00

Pretplata:
Klasika op. 24/25 br. 8 i 12

Kupite ulaznice 18 € / popusti se primjenjuju

organizator:

Hrvatski dom Split

Koncertna dvorana Ive Tijardovića

Marie Lucia Kossjanenko - Sprechgesang, Instrumentalni ansambl, Wladimir Kossjanenko - dirigent

Zapamćen kao skladatelj koji je raspetljao gordijski čvor prenapregnute, kromatske harmonije kasnog romantizma, dokinuvši klasičnu harmoniju i uvevši dodekafoniju, Arnold Schönberg (1874.-1951.) po nekima je spasilac, a po drugima egzekutor na prekretnici glazbene povijesti.

Njegove radikalno nove ideje našle su brojne poklonike, koji su ih interpretirali i na vlastiti način i vlastitom se brzinom zaputili višetračnom autostradom glazbe 20. stoljeća. Iako je era radikalne atonalitetnosti i dodekafonske i serijalne glazbe ostala u 20. stoljeću, na repertoaru su se zadržala mnoga Schönbergova vrijedna djela, od rane kompozicije za gudački sekstet Preobražena noć, monodrame Erwartung, melodrame Pierrot Lunaire, nedovršene opere Mojsije i Aron, do kasnih djela poput kantate Preživjeli iz Varšave i mnogih drugih.

Iako je poznato da je u glazbi bio samouk, Arnold Schönberg sa dvadeset je godina počeo studirati kod Alexandera von Zemlinskog, austrijskog skladatelja i dirigenta samo tri godine starijeg od njega, a zaljubivši se u njegovu sestru Mathilde (kojom će se kasnije oženiti) dobiva nadahnuće za skladbu koja se smatra njegovim prvim važnim djelom: to je Verklärte Nacht (Preobražena noć), gudački sekstet op. 4, nastao 1899. prema istoimenoj pjesmi jednog od najvažnijih njemačkih pjesnika perioda uoči Prvog svjetskog rata, Richarda Dehmela.

Njegova senzualna i erotična poezija, koja je izazvala i neke skandale, ali i nadahnula vodeće skladatelje, poput Richarda Straussa, Maxa Regera, Kurta Weilla, Zemlinskog i drugih, često se bavi temama boli rastanka i preobražaja, obilujući ujedno i osjećajem vitalnosti i poletnosti, te se odlikujući bogato ukrašenim jezičnim stilom. Tema erosa dominira i ovom pjesmom, u kojoj tijekom noćne šetnje, pod hrastovima obasjanim sjajnom mjesečinom, žena priznaje muškarcu da nosi dijete prijašnjeg ljubavnika. Tjeskoba i strah međutim nestaju kada muškarac prihvati njezino dijete kao svoje, prosvijetljen kao što je svijetla i sjajna noć i svemir koji ih okružuju.

Djelo je jednostavačno, ali se sastoji od pet raspoznatljivih dijelova, koji odgovaraju pet kitica Dehmelove pjesme. Premda tonalitetan, Schönbergov je glazbeni jezik kromatski zasićen, metrički zamućen, donoseći glazbene metafore pjesničkog teksta. To, kao i Dehmelova reputacija, bili su razlozi zbog kojih praizvedba 1902. u bečkom Musikvereinu nije naišla na potpuno odobravanje. Poseban kamen razdora bio je jedan jedini akord, koji je bio nekategoriziran i zbog toga nedozvoljen - nonakord u obratu, zbog čega je skladbu odbacilo Bečko glazbeno udruženje. Schönberg je to komentirao na svojstven lapidaran način: „i tako (djelo) ne može biti izvedeno jer se ne može izvoditi nešto što ne postoji“.

Mnoge tehnike koje je Schönberg doveo u prvi plan i radikalizirao, namećući ih kao pojmove u glazbi Druge bečke škole, zapravo nije izmislio sam, već ih je naslijedio i upregnuo na nov način. Sprechstimme u melodrami Pierrot Lunaire je dobar primjer, a i sam žanr ove skladbe naslijeđen je, ali oblikovan na nov način, tako da ju se često determinira njemačkim pojmom Melodram.

Godine 1901. Schönberg je počeo eksperimentirati s atonalitetnosti, a svako njegovo novo djelo sve je disonantnije, dižući sve više prašine u bečkim glazbenim krugovima. Njegovi zagovornici, poput Mahlera, pomažu mu da izvede djela kao što su Komorna simfonija, Drugi gudački kvartet, Knjiga visećih vrtova, a ovaj period kulminira u djelima prekretnice iz 1909. godine – Skladbama za klavir op. 11, Pet orkestralnih komada op. 16 i monodrami Erwartung (Iščekivanje).

Unatoč okolnostima koje mu nisu uvijek bile naklonjene, pogotovo kada je pokušavao djelovati kao profesor na konzervatorijima u Beču i Berlinu, njegova djela sve se više izvode. Podučavanje mu međutim oduzima glavninu vremena, a većina njegovih djela nastaje ljeti. U ljeto 1912. nastaje i Pierrot lunaire, jedna od skladbi koja mu donosi priličan uspjeh, kada je u listopadu iste godine praizvedena u Berlinu (iako su ovacije bile pomiješane sa snažnim povicima protivljenja djelu).

Punim nazivom Dreimal sieben Gedichte aus Albert Girauds „Pierrot lunaire“ (Tri puta sedam pjesama iz zbirke „Pierrot na mjesečini“ Alberta Girauda), op. 21, djelo je napisano za Sprechstimme – recitatora uz glazbenu pratnju, kojeg izvodi najčešće glas soprana. Sprechstimme ili govorena dionica, nije doista govorena, već pjevačica okvirno prati notne visine, a striktno ritam upisan u dionici partiture, kao i ostale glazbene oznake izvođenja, te sama treba oblikovati, vodeći se određenim uputama, tzv. Sprechmelodie, govorenu melodiju.

Schönberg u svojoj skladbi preobražava već postojeći stil melodrame, u kojoj glas često u sentimentalnom stilu recitira uz instrumentalnu pratnju, najčešće klavir. U instrumentalnom sastavu ovog potpuno atonalitetnog djela su flauta (koju duplira piccolo), klarinet (koji duplira bas klarinet), violina (koju duplira viola), violončelo i klavir, sastav koji će postati tipičan u glazbi 20. stoljeća i općenito poznat kao „Pierrot ansambl“. Djelo je pretežno satiričnog tona, ponekad parodijskog, a ponekad i istinski strašnog, vodeći se stihovima koji su često groteskni, makabrični, kao i namjerno sentimentalni.

Tri velike cjeline od po sedam pjesama (broj sedam igra višestruku ulogu u ovom djelu, pa tako i glavni glazbeni motiv ima sedam tonova), donose teme ljubavi, seksa i religije, potom nasilja, kriminala i bogohuljenja, a treća govori o Pierrotovu povratku kući u Bergamo, gdje ga progoni njegova prošlost. Forme koje Schonberg koristi su tradicionalne, poput fuge, passacaglie, ronda itd. Zajedno s nijansama u instrumentaciji one pomažu izraziti starinsku francusku pjesničku formu rondeaua, u kojoj su pisani Giraudovi tekstovi (u njemačkom prijevodu Otta Ericha Hartlebena), u kojem se stih s refrenom ponavlja prema određenom obrascu.

Glazbeno umjetničku udrugu ARTEMIS sa sjedištem u Splitu i Kaštel Gomilici, osnovali su 2009. profesionalni glazbenici s bogatim internacionalnim iskustvom, koji su ujedno i profesori Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Od osnivanja do danas udruga je izvela više od stotinu koncerata i manifestacija klasične glazbe u Hrvatskoj i inozemstvu uz suradnju s međunarodno afirmiranim glazbenicima, kao što su Yuliya Gorenman (SAD), Grigory Gruzman (Njemačka), Zoran Dukić, Edin Karamazov, Petrit Çeku, Mario Hossen (Austrija), Mai Suzuki (Japan), Kim Cook (SAD), Fritz Gearhart (SAD), Arman Mourzagaliev (Kazahstan), Tartini kvartet Ljubljana, zbor West Village Choral New York itd.

Glazbeno-umjetnička udruga ARTEMIS uspješno surađuje sa Glazbenom mladeži Split, Splitskim ljetom, Osječkim ljetom kulture, glazbenim festivalima u Hvaru, Kaštelima, Puli, Gospiću, Šibeniku, Omišu, Imotskom, Pločama, Skradinu, Novom Vinodolskom, Metkoviću, Drnišu, Koprivnici, Petrinji, Poreču, Korčuli, Pagu, HNK Split i Šibenik, Umjetničkom akademijom sveučilišta u Splitu te Glazbenom školom Josipa Hatzea.

Godine 2012. putem javne audicije udruga ARTEMIS osniva novi komorni orkestar Splitski virtuozi, koji je otada održao četrdeset koncerata u sedamnaest gradova Hrvatske. Za visoku profesionalnu razinu ansambla odgovorni su aktivni internacionalno renomirani glazbenici s dugogodišnjim iskustvom na koncertnim pozornicama diljem svijeta. Predsjednik dr. Ivo Josipović je preuzeo pokroviteljstvo nad prvom koncertnom sezonom Splitskih virtuoza.

U studenom 2018. Splitski virtuozi su kao prvi i jedini komorni orkestar iz Hrvatske održali tri koncerta na Međunarodnom festivalu Celloherbst am Hellweg u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, gdje su doživjeli veliki uspjeh praćeni ovacijama i oduševljenim kritikama njemačkih novina.

Festival Međunarodni dani Bacha u Splitu pokrenuti su 2012. godine, te nagrađeni prestižnom europskom etiketom EFFE Remarkable Arts Festival of Europe 2019-2021 koju dodjeljuje Europsko udruženje festivala – EAF.

Marie Lucia Kossjanenko rođena je 2000. godine u Beču. Sa sedam godina odlazi u Split gdje započinje osnovno glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Borisa Papandopula. 2015. godine upisuje IV. gimnaziju Marko Marulić te počinje s pjevanjem kao stalni član amaterskog zbora pod ravnanjem maestra Tomislava Veršića s kojim osvaja prve nagrade na državnim natjecanjima. Nakon dvije godine upisuje solo pjevanje u klasi prof. Sanje Erceg – Vrekalo te završava dva razreda pripremne u Glazbenoj školi Josip Hatze. 2021. godine postaje vanjskim članom zbora HNK Split te sudjeluje u projektima u sezoni 2021./2022. kao i u projektima na 67., 68., 69. i 70. Splitskom ljetu. U međuvremenu, uči pjevanje privatno kod Branke Pleštine – Stanić te 2022. godine upisuje pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Martine Gojčete – Silić. U narednim godinama sudjeluje u akademskim projektima „Amfitrion“ u HNK Zagreb (2023) i „Postolar i Vrag“ u solističkoj ulozi pripovjedača u koncertnoj dvorani Blagoje Berse (2024). Pjevački razvoj upotpunjuje sudjelovanjem na seminarima Renate Pokupić, Georgine von Benze, Martine Gojčete – Silić, Giorgia Suriana, Hasmik Papian i Holgera Specka.

IZVOĐAČI:

Marie Lucia Kossjanenko – Sprechstimme

Martin Draušnik, Antoinette Gojak – violine

Wladimir Kossjanenko, Stipe Marinić – viole

Zita Draušnik, Hana Rabadan – violončela

Marko Zupan – flauta i piccolo

Bruno Philipp – klarinet i bas klarinet

Vesna Podrug Kossjanenko – klavir

Wladimir Kossjanenko – dirigent i umjetnički voditelj

Glumci:

Anita Gotovac

Davor Pavić