Rođen u Argentini, u poljskoj obitelji, diplomirao je klavir na Nacionalnom konzervatoriju glazbe u Buenos Airesu, gdje je studirao kod Antonija De Raca i Vincenza Scaramuzze. Također je stekao diplomu inženjera na Sveučilištu u Buenos Airesu.

Godine 1974. seli se u Italiju kako bi nastavio studij klavira kod Fausta Zadre, Carla Zecchija, Guida Agostija, Nikite Magaloffa i Louisa Hiltbranda. Studirao je kompoziciju elektroničke glazbe kod Franca Evangelistija i dirigiranje kod Franca Ferrara i Leonarda Bernsteina na Akademiji Santa Cecilia u Rimu. Godine 1979. dobiva "Licence de Concert" na Konzervatoriju u Lausannei, Švicarska.

Postaje profesor komorne glazbe na Konzervatoriju u Pescari u Italiji, te gostujući profesor na Musikhochschule u Karlsruheu (Njemačka). Dirigirao je Simfonijskim orkestrom Mađarske radiotelevizije, Simón Bolívar orkestrom mladih, Filharmonijskim orkestrom Sankt Peterburga, OSI (Švicarski talijanski radio orkestar), Nacionalnim simfonijskim orkestrom Argentine, nacionalnim orkestrom mladih Argentine, komornim orkestrom Arpeggione u Austriji, Solti Georg komornim orkestrom u Budimpešti, Bugarskim komornim orkestrom, Cameratom du Paris, Brazilskim komornim orkestrom iz Curitibe, Filharmonijom Adriatica, Sinfonicom Municipal Mar de la Plata (Argentina), orkestrom Lualdi i mnogim drugima.

Kao pijanist, održao je koncerte s Marthom Argerich, Sándorom Wéghom, Ivryjem Gitlisom, Dorom Schwarzberg, Raduom Adulescuom, Jurijem Bašmetom, Danielom Grosgurinom, Gervaseom de Payerom, Pierrom Pierlotom, Jánosom Bálintom, Renaudom i Gautierom Capuçonom, i drugima.

Godine 1998. dobio je najvažnije priznanje od talijanskog predsjednika Oscara Luigija Scalfara za svoj Festival "Progetto Cenacolo". Održao je koncerte u brojnim prestižnim koncertnim dvoranama i kazalištima u Europi i Južnoj Americi, uključujući dvoranu Santa Cecilia u Auditoriumu Parco della Musica u Rimu, Salle Pleyel, La Roque d'Anthéron, Teatro Colón i Novi kulturni centar u Buenos Airesu.

Kao skladatelj, osvojio je Oscara za... Godine 2016. stvorio je ansambl ReEncuentros, posvećen klasičnoj glazbi i zvucima iz cijelog svijeta.

Hubert je snimio svjetsku premijeru "Drei Kleine Klavierstücke" Arnolda Schönberga za izdavačku kuću Edi-Pan (1984.) te druge albume za EMI, Warner Classics, Ricordi, Minstrel, Dante-Lys i Pentaphon Classics. Godine 2015. snimio je (Warner Classics), uživo s Lugano Argerich Projectom, svjetsku premijeru Bacalovove "Porteña", koncerta za dva klavira i orkestar s Marthom Argerich i Talijanskim švicarskim orkestrom (dirigent A. Vedernikov), Milhaudovu "Kreaciju svijeta" (verzija za klavirski kvintet) i Nisinmanov "Hombre Tango" s ansamblom ReEncuentros.

Između 2001. i 2005. bio je i umjetnički koordinator Festivala Marthe Argerich u Buenos Airesu. Godine 2008. sudjelovao je na talijanskoj turneji povodom obljetnice Vincenza Scaramuzze s Nelsonom Goernerom i Marthom Argerich.

U studenom 2015. dirigirao je i svirao s Filharmonijskim orkestrom Sankt Peterburga u Velikoj dvorani. Godine 2017. svirao je koncerte u L’Aquili i na otvaranju sezone Festivala u Bologni s Marthom Argerich i svojim ansamblom ReEncuentros. Godine 2017. i 2018. nastupao je na Međunarodnom festivalu klavira u Bergamu i Bresci.

Godine 2021. premijerno je izveo svoje djelo "Las vueltas del 8" na osamdesetom rođendanu Marthe Argerich u Chateau de Fontainebleau.

Popusti se ne primjenjuju!

M. Nisinman, A. Piazzolla, C. Gardel